Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-444/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun u pravnoj stvari tužitelja HEP- Opskrba d.o.o., OIB:63073332379, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Fingler, odvjetnik u Osijeku i ŠA, dipl. iur. zaposlen kod tužitelja, protiv tuženice JA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice izjavljenima protiv presude Općinskog suda u Splitu od 12. siječnja 2026. poslovni broj Povrv- 430/2024-24, ispravljene rješenjem od 2. veljače 2026. broj Povrv-430/2024-12, dana 29. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu od 12. siječnja 2026. poslovni broj Povrv-430/2024-24, ispravljena rješenjem od 2. veljače 2026. broj Povrv-430/2024-12 pod toč. I. i III. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se uvažava žalba tužitelja u dijelu kojim mu nije priznat daljnji trošak u iznosu od 7,50 EUR i rješava:

Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju (povrh dosuđenog troška pod toč. III. izreke) i daljnji trošak u iznosu od 7,50 EUR sa zateznom kamatom od 29. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nepobijana toč. II. izreke presude ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu kojom je pod toč. I. izreke održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Matijane Paradžik u Splitu od 22. kolovoza 2023. broj Ovrv-16171/2023 u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 40,04 EUR sa zateznom kamatom od 1. veljače 2023. do isplate, pod toč. II. izreke ukinut je platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1,33 EUR sa zateznom kamatom i trošak postupka ovrhe u iznosu od 25,00 EUR jer je o troškovima postupka potrebno donijeti posebnu odluku, dok je pod toč. III. izreke naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 12,50 EUR sa zateznom kamatom od 12. siječnja 2026. do isplate.

2. Navedenu presudu u dijelu kojim mu nije priznat trošak postupka (iako nije odbijen zahtjev za naknadu troškova povrh dosuđenog iznosa pod toč. III. izreke) pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj, sadržajno zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku, predlažući drugostupanjskom sudu dosuditi mu preostali zatraženi trošak.

3. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženica ne navodeći zakonske žalbene razloge i ne predlažući način postupanja drugostupanjskog suda. Ovaj sud uzima da tuženica pobija presudu pod toč. I. i III. izreke primjenom čl. 365. st. 1. ZPP.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tuženice nije osnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

6. Obrazlažući presudu prvostupanjski sud navodi da je postupak započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave tužitelja kao ovrhovoditelja povodom kojeg je javna bilježnica Matijana Paradžik u Splitu donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj UPP/OS-Ovrv-28/2023, Ovrv- 16171/2023 od 22. kolovoza 2023. kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 40,04 EUR sa zateznom kamatom od 1. veljače 2023., iznos od 1,33 EUR i ovršni trošak od 25,00 EUR, da je protiv navedenog rješenja tuženica kao ovršenica podnijela prigovor kojim je isto osporila navodeći da nema veze s potrošnjom električne energije od 31. ožujka 2015. kada je „izašla“ iz obrta koji je obavljao djelatnost do 20. p rosinca 2022. i da je podnijela zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže, nakon čega je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu određene ovrhe te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga . Nakon što se tužitelj u podnesku očitovao na navode iz prigovora tuženice, u kojem navodi da je tuženica s tužiteljem sklopila Ugovor o opskrbi krajnjeg kupca broj O-17-201845 od 17. ožujka 2017. koji je bio na snazi od 1. travnja 2017. do 31. prosinca 2022. kada je prestao raskidom prema obavijesti HEP-Operatora distribucijskog sustava d.o.o. radi promjene korisnika i opskrbljivača za obračunsko mjerno mjesto broj 1302777908 za poslovni prostor na adresi [adresa], šifra kupca 10046006 i da je tuženici izdan račun za pruženu uslugu opskrbe električnom energijom broj 0010046006 -221220-9 od 31. prosinca 2022. koji je dospio na naplatu 31. siječnja 2023. na iznos od 46,57 EUR koji je djelomično podmirila u iznosu od 6,18 EUR pa je preostalo utuženo dugovanje od 40,04 EUR (za prosinac 2022.), dok se iznos od 1,33 EUR odnosi na trošak opomene od 28. veljače 2023., prvostupanjski sud utvrđuje osnovanim potraživanje tužitelja u visini od 40,04 EUR sa zateznom kamatom od dospijeća do isplate jer tuženica ne dokazuje (niti tvrdi) da je dug podmirila, a odnosi se na razdoblje kada je između stranaka egzistirao ugovorni odnos.

7. U odnosu na odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud navodi da tužitelj ima pravo na trošak u visini naknade javnog bilježnika od 12,50 EUR, dok zahtjev u preostalom dijelu nije osnovan jer tužitelj nije dokazao da mu je nastao daljnji trošak koji se odnosi na ostatak naknade javnog bilježnika i trošak daljnjih dostava, kao niti trošak sudske pristojbe koji zahtjev sud ocjenjuje neodređenim i protivnim čl. 164. st. 1. ZPP.

8. U žalbi tuženica navodi da je u lipnju 2025. bilo zakazano ročište na koje se odazvala ali je na vratima sudnice pisalo da se zbog bolesti ročište odlaže i da će dobiti poziv za slijedeće, međutim, kako poziv nije primila to nije mogla „izreći svoju obranu i predočiti dokaze o uplati računa“ jer nikada nije sama ispisivala uplatnice (pa tako niti na iznos od 6,18 EUR) nego je plaćala one novčane iznose koji su bili napisani na uplatnicama.

9. Tužitelj u žalbi kojom pobija odluku o troškovima postupka navodi da primjenom čl. 5. i čl. 7. st. 1. i 2. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 9/21., 18/22., 154/22., u daljnjem tekstu: Pravilnik) ima pravo na naknadu troškova javnog bilježnika u iznosu od 12,50 EUR koji se odnosi na postupak oko zaprimanja prijedloga za ovrhu i slanja obavijesti, ali i na naknadu troškova od 12,50 EUR koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi, te da su dokazi o plaćenim troškovima sastavni dio spisa, a da se prvostupanjski sud pozvao na stari Pravilnik („Narodne novine“ br. 8/11). Isto tako smatra da ima pravo na trošak sudske pristojbe na presudu koju je zatražio u podnesku od 11. prosinca 2023., a čija visina je propisana Uredbom o Tarifi sudskih pristojbi.

10. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP s obzirom da novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, a prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP.

Na žalbu tuženice:

11. S obzirom da tuženica u žalbi sadržajno ukazuje na počinjenje bitne povrede iz čl. 365. st. 2. toč. 6. ZPP navodeći da nije primila poziv za ročište nakon što je prethodno zakazano ročište bilo odgođeno, valja istači da je tuženica rješenjem prvostupanjskog suda od 22. studenog 2023. broj Ovrv-16171/2023 upozorena da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, da je tuženica dužna najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska kojim se očituje na njezin prigovor izjavljen protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave iznijeti sve činjenice na kojima temelji zahtjev i predložiti sve dokaze i da na pripremnom ročištu stranke mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogli iznijeti odnosno predložiti u tužbi, odgovoru na tužbu ili podnescima sukladno čl. 461.a ZPP, pa kada se isto poveže sa st. 3. cit. zakonske odredbe koja propisuje da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, to u konkretnom slučaju nije bilo potrebno održavanje ročišta radi provođenja dokaza i tuženici nije povrijeđeno pravo na pristup sudu s obzirom da je cijeneći okolnosti konkretnog slučaja pravično vođenje postupka osigurano i bez održavanja ročišta.

11.1. Naime, tuženica je obvezu za isplatu isporučene usluge s osnova utroška električne energije osporila tvrdnjom da je istupila iz obrta što dokazuje rješenjem Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Odjela za gospodarstvo od 31. ožujka 2015., da je obrt odjavljen 20. prosinca 2022. što dokazuje rješenjem Upravnog odjela za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu od 16. prosinca 2022., da je ugovor o prijenosu ugovora o korištenju mreže raskinut 1. siječnja 2023. što dokazuje Obaviješću HEP-Operatora distribucijskog sustava d.o.o. i da je utuženi račun za prosinac 2022. podmirila u iznosu od 6,18 EUR što dokazuje potvrdom o uplati od 23. siječnja 2023.

11.2. S obzirom da je tužitelj dostavio Ugovor o opskrbi krajnjeg kupca broj 0 -17- 201845 koji je sklopljen s tuženicom 17. ožujka 2017. i da je navedeni ugovor raskinut s 31. prosincem 2022., da je za prosinac 2022. trošak usluge električne energije prema utuženom računu iznosio 46,57 EUR koji je tužitelj umanjio za uplatu tuženice od 6,18 EUR, to ne postoje razlozi koji zahtijevaju provođenje usmenog postupka zakazivanjem sudskog ročišta u smislu čl. 461.a st. 4. ZPP, s obzirom da je sud sve relevantne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva bio u mogućnosti utvrditi na temelju činjeničnih navoda stranaka i priloženih dokaza.

12. Ispitivanjem presude po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da nije počinjena niti jedna druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. u vezi čl. 457. ZPP.

13. Utvrđeno činjenično stanje koje ne može biti predmetom pobijanja u sporu male vrijednosti, a iz kojeg proizlazi - da su stranke bile u ugovornom odnosu temeljem kojeg je tužitelj pružio tuženici uslugu opskrbe električnom energijom u prosincu 2022. za poslovni prostor i za koji je preostao dug tuženice u iznosu od 40,04 EUR, to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 4. Općih uvjeta opskrbe električnom energijom HEP-Opskrbe d.o.o. za kupce kategorije poduzetništvo obvezao tuženicu isplatiti tužitelju trošak isporučene električne energije, održavanjem na snazi platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi kako to nalaže čl. 451. st. 3. ZPP.

Na žalbu tužitelja:

14. Osnovani su žalbeni navodi kojima tužitelj ističe da osim dosuđenog troška od 12,50 EUR ima pravo i na daljnji trošak naknade javnog bilježnika koji je u vezi s izdavanjem i dostavom rješenja o ovrsi.

14.1. Prema čl. 5. Pravilnika za radnje javnog bilježnika u vezi zaprimanja prijedloga za ovrhu, slanja obavijesti ovršeniku, izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (…) dostavljanja rješenja strankama (…) ako visina postavljenog zahtjeva iznosi do 6.600,00 eura pripada javnobilježnička naknada u iznosu od 20,00 eura, dok prema čl. 7. st. 1. Pravilnika za radnje javnog bilježnika u vezi zaprimanja prijedloga za ovrhu, slanja obavijesti (…) javnom bilježniku pripada predujam naknade iz čl. 5. Pravilnika u iznosu od 10,00 eura koji je ovrhovoditelj dužan platiti u roku od osam dana po pozivu javnog bilježnika, a prema st. 2. citirane odredbe za radnje javnog bilježnika u vezi izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, dostavljanja rješenja strankama te izdavanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti javnom bilježniku pripada ostatak iznosa naknade iz čl. 5. Pravilnika koji je ovrhovoditelj dužan platiti u roku od osam dana po pozivu javnog bilježnika.

14.2. Iz navedenog proizlazi da u konkretnom slučaju naknada javnog bilježnika iznosi 20,00 EUR uvećano za PDV primjenom čl. 9. Pravilnika, koju je tužitelj platio javnom bilježniku 21. lipnja 2023. i 8. kolovoza 2023. što dokazuje potvrdama o uplatama s lista 12 i 21 spisa, pa bi tužitelj povrh dosuđenog troška od 12,50 EUR imao pravo i na daljnji trošak od 12,50 EUR. Međutim, kako je tužitelj u podnesku od 12. prosinca 2023. po tom osnovu zatražio ukupan iznos od 20,00 EUR, a sud sudi u okviru zahtjeva (čl. 2. st. 1. ZPP) to mu je po tom osnovu dosuđen trošak u daljnjem iznosu od 7,50 EUR.

15. Tužitelj nema pravo na trošak sudske pristojbe jer i prema ocjeni ovoga suda zahtjev u kojem tužitelj potražuje „sudsku pristojbu“, ne navodeći na što se pristojba odnosi i u kojoj visini, nije određen zahtjev u smislu čl. 164. st. 2. ZPP.

16. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tuženice i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio presudu pod toč. I. izreke i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP pod toč. II I. izreke, dok je djelomičnim uvažavanjem žalbe tužitelja obvezao tuženicu naknaditi tužitelju i daljnji trošak od 7,50 EUR sa zateznom kamatom primjenom čl. 151. st. 3. ZPP.

U Varaždinu 29. travnja 2026.

Sutkinja

Sanja Bađun