Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž-520/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Orjani Makovac, odvjetnici u Bujama, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, iz Zagreba, Radnička cesta 50, zastupane po punomoćnicima (odvjetnicima) OD Leko i partneri u Zagrebu, radi isplate, povodom žalbe tužitelja podnesene protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču- Parenzo, poslovni broj: P-2158/2019-23 od 24. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj: P-2158/2019-23 od 24. siječnja 2024. u pobijanom dijelu toč. I., II. i III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju da tuženici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 1.562,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. U nepobijanom dijelu toč. III. izreke u kojem je tuženica odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu iznad dosuđenog , prvostupanjska presuda nije bila predmet ispitivanja u žalbenom postupku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, toč. I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženici da isplati tužitelju iznos od 8.374,61 EUR (ranije 63.098,08 kn), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka, dok je u toč. II. izreke naloženo tužitelju da tuženici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 1.562,50 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate, a u preostalom dijelu iznad dosuđenog zahtjev tuženice za nadoknadu parničnog troška je odbijen.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužitelj pobija presudu i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. primjenjivog Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 -odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13 i 89/14-odluka US RH; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu i predmet vrati na ponovni postupak u smislu žalbenih navoda.

2.1. Navedeni ZPP se u ovoj pravnoj stvari koja je započela 14. lipnja 2019. primjenjuje temeljem odredbi čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br. 70/19), uz iznimke propisane u st. 2. -4. tog članka i čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br. 80/22), uz iznimke propisane u st. 2. -7. tog članka.

2.2. Kako prema odredbi čl. 365. st. 1. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom; a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud uzet će da se presuda pobija u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu, to ovaj sud uzima da tužitelj ne pobija presudu u toč. III. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tuženice za nadoknadu parničnih troškova (iznad dosuđenog iznosa) pa je odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Uvodno ovaj sud napominje da je prvostupanjski sud obrazloženje pobijane presude (toč. 1.-2.2. obrazloženja, str. 5.-25. presude) nepotrebno opteretio (pre)opširnim reproduciranjem navoda parničnih stranaka iz tužbe, odgovora na tužbu te podnesaka u kojima su se očitovale na navode protivne strane, iako je u čl. 338. st. 4. ZPP-a propisano da će u obrazloženju sud sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile.

6. U konkretnim okolnostima kada među strankama nije bilo sporno:

- da su tuženica kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita sklopili 15. prosinca 2005. Ugovor o kreditu broj 9010903194 (dalje: Ugovor o kreditu), za novčani iznos 66.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan isplate kredita (čl. 1.), sa kamatnom stopom od 4,35% godišnje, koja je promjenjiva sukladno odluci banke (čl. 4.1.), a u čl. 7.2. ugovorile da se kredit u iznosu 66.400,00 CHF i kamata iz toč . 4. uplaćuje u 240 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora, a u slučaju promjene kamatne stope iz toč. 4. korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete,

- da je prema početnom otplatnom planu anuitet iznosio 414,72 CHF,

- da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9010903194, dana 10. prosinca 2015. (dalje: Dodatak), kojim su izmijenili svoje ugovorne odnose, kako u pogledu valute tako i u pogledu redefiniranja ugovorene kamatne stope,

dok je bilo sporno je li sklapanjem Dodatka sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/15, dalje ZID ZPK/15) prestala obveza tuženice da izvrši povrat iznosa koji tužitelj zahtijeva u ovom postupku,

stajalište prvostupanjskog suda da je sklapanje Dodatka kojim su izmijenjene odredbe Ugovora o kreditu, kako u pogledu valute tako i u pogledu kamate, od utjecaja na pravo tužitelja da potražuje razliku na koju se poziva u tužbi, na način da je sklapanjem Dodatka prestala obveza tuženice da izvrši (makar djelomično) povrat iznosa koji tužitelj zahtijeva u ovom postupku, ne može se prihvatiti kao pravilno.

6.1. Izneseno stajalište prvostupanjski sud temelji na slijedećem:

- da je Dodatak koji podrazumijeva konverziju kredita iz CHF u EUR zaključen na temelju ZID ZPK/15,

- da se u vezi s pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog na osnovi ZID ZPK/15 izjasnio Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom sporu poslovni broj:

Gos-1/2019, rješenjem od 4. ožujka 2020.,

- da je svrha koju je zakonodavac namjeravao ostvariti odredbama ZID ZPK/15 i koje je dijelom ostvario, bila postaviti trajni temelj za rješenje problema u CHF, osigurati redovitu otplatu kreditnih zaduženja dužnika, u iznosu i pod uvjetima koji dužnika ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na vjerovnika, pri tome se vodeći načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u valuti EUR,

- da je konverzija provedena s retroaktivnim djelovanjem, što znači s djelovanjem od trenutka zaključenja ugovora i ona je potrošača stavila u poziciju u kojoj bi se on nalazio da je zaključio ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u valuti EUR,

- da iz sadržaja Dodatka proizlazi da su stranke potvrdile da je izračun konverzije kredita sastavljen sukladno odredbama ZID ZPK/15 i da je tužitelj prihvatio izračun konverzije,

- da su se sklopljenim Dodatkom stranke suglasile o načinu izračunavanja ugovorne obveze u skladu sa odredbom čl. 22. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05; 41/08; 125/11; 78/15; 29/18; 126/21; 114/22; 156/22 i 155/23; dalje: ZOO), koju obvezu tužitelj ispunjava u EUR u protuvrijednosti kuna te je tužitelj potpisivanjem Dodatka izrazio svoju suglasnost, odnosno volju za izmjenu načina obračuna obveza preuzetih Ugovorom o kreditu,

- da su time riješeni svi međusobni odnosi tužitelja i tuženice koji proističu iz uplaćenog iznosa na ime kamata po stopama koje su jednostrano bile određivane od strane tuženice, a iz koje osnove tužitelj potražuje utužene iznose, sve temeljem odredbi čl. 19.c i čl. 19.e Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 112/12; 143/13; 147/13; 95/15; 78/15 i 102/15; dalje: ZPK), a obzirom da je na dan 30. rujna 2015. predmet konverzije preračunat na način da je sadržavao jasan pregled svih promjena iz kojih mora biti razumljivo na koji način je utvrđen iznos preostalih neotplaćenih glavnica u eurima i u kunama sa valutnom klauzulom u eurima u slučaju prihvata konverzije.

7. Suprotno stajalištu prvostupanjskog suda osnovano tužitelj u žalbi tvrdi da je donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda ne sadrži jasne i potpune razloge o odlučnim činjenicama, obzirom da se obrazloženje svodi na opširno reproduciranje navoda parničnih stranaka i na obrazlaganje učinaka izvršene konverzije, a bez ispitivanja nepoštenosti ugovornih odredbi Ugovora o kreditu te ispitivanja je li provedenom konverzijom uspostavljena ravnoteža između ugovornih strana, pa je pobijana presuda opterećena takvim nedostatcima koji u žalbenom postupku onemogućuju ovaj sud da ispita njenu pravilnost i zakonitost.

7.1. Tužitelj u žalbi osnovano tvrdi da je tužbeni zahtjev temeljio na ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i načinu promjene kamatne stope, koja je utvrđena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-1401/2012, navodeći da je takve odredbe sadržavao i Ugovor o kreditu kojeg su zaključile parnične stranke i da zaključenim Dodatkom (time da prvostupanjski sud u toč. 6.7. obrazloženja navodi pogrešan datum zaključenja Dodatka kao 15. prosinca 2015.) nije u cijelosti otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana zbog utvrđene ništetnosti te je smatrao da ima pravo na isplatu utuženog iznosa. Međutim , prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije naveo niti jedan razlog o tome jesu li odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu CHF i način promjene kamatne stope ništetne, kako je to tvrdio tužitelj, a tuženica osporavala, jer je točna tvrdnja tužitelja da se obrazloženje presude svodi samo na obrazlaganje pravnih učinaka izvršene konverzije.

8. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a uvažena je žalba tužitelja, ukinuta prvostupanjska presuda, kako u odnosu na odluku o glavnoj stvari u toč. I. izreke, tako posljedično i u odnosu na odluku o troškovima postupka sadržana u toč. II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju da tuženici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.562,50 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

9. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovim rješenjem te će, prije svega, kao prethodno pitanje raspraviti i odlučiti o spornoj činjenici tj. jesu li ništetne odredbe Ugovora o kreditu u kojima je ugovoreno vraćanje obveza po ugovoru vezanim za valutu CHF i načinu promjene kamatne stope sukladno Odluci tuženice, kod čega će u novoj i zakonitoj odluci navesti jasne, relevantne i dostatne razloge kako bi ovaj sud u slučaju eventualne (ponovne) žalbe mogao ispitati odluku.

9.1. Ukoliko prvostupanjski sud utvrdi da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i načinu promjene kamatne stope sadržane u Ugovoru o kreditu, tada će utvrditi da li je (ako da, koliko) tužitelj preplatio tuženici po osnovi valutne klauzule i promjenjive kamate, imajući u vidu da je u postupku već provedeno financijsko vještačenje (koje prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije ocijenio u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a), nakon čega će ocijeniti utjecaj zaključenog Dodatka te će utvrditi jesu li prilikom zaključenja Dodatka tužitelju priznati svi preplaćeni iznosi, dakle je li konverzija izvršena sukladno odredbama ZID ZPK/15.

9.2. Obzirom da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi analizirao odluku koju je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio u predmetu poslovni broj: Gos 1/2019, ovaj sud ima potrebu naglasiti i citirati odgovor koji je dao Vrhovni sud Republike Hrvatske, a koji glasi:

„Sporazum o konverziji sklopljen na osnovu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“

9.3. Treba dodati da Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj: U -I- 3685/2015. i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, ZID ZPK/15 (kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama – NN br. 102/15) ocijenivši te Zakone usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske. U svom rješenju, osim utvrđenja formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni sud Republike Hrvatske istaknuo je da ZID ZPK/15 ima legitimni cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju dužničke krize te da je navedena mjera razmjerna legitimnom cilju koji se želi postići.

9.4. Nepoštene odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu, nakon zaključenja Dodatka u skladu s odredbama ZID ZPK/15 ne obvezuju tužitelja, s obzirom da su nepoštene ugovorne odredbe zamijenjene na način kao da je kroz cijelo ugovoreno vrijeme kredita isti bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR i uz promjenjivu kamatnu stupu za kredite s valutnom klauzulom u EUR, pa je u tom smislu ostvaren neobvezujući učinak nepoštene ugovorne odredbe u skladu s čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03).

9.5. Ukoliko bi prvostupanjski sud utvrdio da su stranke Dodatkom izvrš ile konverziju kredita u cijelosti u skladu s prisilnom odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije 30. rujna 2015., osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja u plaćanju dospjelih obveza, naknada i troškova iz čl. 19.c. st. 1. toč. 4. ZID ZPK/15 kao i svi iznosi plaćeni na ime ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope, iskorišteni u njegovu korist i to za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom, odnosno da je eventualna preplata iskorištena za ispunjenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR, tada se ne može zaključiti da Dodatak nema restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na nepoštene ugovorne odredbe koje su bile sadržane u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF bez obzira na to što ZID ZPK/15 ne određuje da se iznosi koji su plaćeni na temelju ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate i valutne klauzule Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF vraćaju tužitelju, već da se ti iznosi iskorištavaju u njegovu korist za ispunjenje njegovih ugovornih obveza koje su ugovorene Dodatkom. Zbog toga, prema pravnom shvaćanju ovog suda, tužitelju ne bi pripadali zahtijevani novčani iznosi s osnove preplate na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu jer ih u imovini tuženice više nema, budući da su iskorišteni za namirenje budućih anuiteta koji su dospjeli nakon sklapanja Dodatka.

9.6. Međutim, također prema shvaćanju ovoga suda, odredbe ZID ZPK/15 izrijekom nisu uredile materijalno pravni učinak ništetnosti ugovornih odredbi o jednostranoj promjeni redovne kamate i valute obveze u CHF propisan odredbom čl. 1111. st. 1. u vezi čl. 1115. ZOO-a u kojoj je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove i to na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate na izvršene uplate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U čl. 19.c. st. 4. i 5. alineja druga ZID ZPK/15 određeno je u kojim se situacijama neće obračunavati ili plaćati kamate, dok je u čl. 19.e st. 7. određeno da učinak konverzije snosi vjerovnik te koje troškove konverzije snose potrošači. Međutim ZID ZPK/15 kao specijalni propis za zatezne kamate na izvršene uplate na temelju ništetnih odredbi do izvršene konverzije po osnovi odredbe čl. 1111. ZOO-a ništa ne određuje, pa po ocjeni ovoga suda treba primijeniti čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a na temelju odredbe čl. 14. st. 1. ZID ZPK/15 kojom je propisano da se na obvezno pravne odnose između potrošača i trgovca primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima ako posebnim Zakonima iz st. 1. tog članka ili ZZP/14 nije drukčije određeno, iz kojih razloga bi tužitelj imao pravo i unatoč zaključenom Dodatku ugovora o kreditu na zatezne kamate na svaki pojedini preplaćeni iznos u CHF i kamate, i to od dana svake uplate do 29. rujna 2015. (obzirom da su 30. rujna 2015. nastupili učinci provedene konverzije).

U Varaždinu 29. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun