REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski Sud U Zadru

Zadar, Ulica Plemića Borelli

Poslovni broj: P-2225/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu Maji Nevešćanin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Klaudii Šopić, odvjetnici iz Zadra, protiv tužene Republika Hrvatska, OIB:52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravnom odjelu, radi ispravka pogrešnog upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. travnja 2026., u nazočnosti tužitelja osobno i uz punomoćnika tužitelja i zz tužene, po objavi presude dana 29. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je upis u zemljišnoj knjizi za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], adresa katastarske čestice /način uporabe katastarske čestice, Brdo, šuma površine 4302 m2 upisana je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je određen rješenjem Općinskog suda u Zadru, posl. broj Z–12945/2013/5316 od dana 5. svibnja 2021 godine pogrešan, te se nalaže Općinskom sudu u Zadru, Zemljišnoknjižnom odjelu da ispravi upis prava vlasništva na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], adresa katastarske čestice /način uporabe katastarske čestice, Brdo, šuma, pov. 4302 m2 upisana je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da se vlasnikom upiše tužitelj FZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] za cijelo, koji je pravo vlasništva stekao nasljeđivanjem, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tužene Republike Hrvatske izvršenog u postupku obnove zemljišne knjige, sve po pravomoćnosti ove presude

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.656,18 Eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da podnosi tužbu za ispravak zk. stanja propisanu odredbom čl.205. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19, 128/22), jer da je u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, Rješenjem zemljišnoknjižnog suda pod brojem Z-12945/2013/5316 nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], adresa katastarske čestice / način uporabe katastarske čestice, Brdo, šuma, površine 4302 m2 upisana je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo tužene za cijelo. Protiv takvog pogrešnog upisa u korist Republike Hrvatske tužitelj da je pravodobno podnio prigovor, koji je zaprimljen pod brojem Z–19683/2022 dana 12.07.2022 godine. Dana 03. listopada 2025 godine ovaj sud je donio Rješenje kojim se prigovor predlagatelja odbija kao neosnovan, te se isti upućuje da svoja prava ostvaruje u parničnom postupku. Novoformirana nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] površine 4302 k. o. [katastarska općina] ranije da je odgovarala dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

1.1.Tužitelj da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem svoje pok. majke TZ ud. ŠZ, a ista da je stekla nasljeđivanjem svog pok. supruga ŠZ pok. DZ 2007 godine. Pok. ŠZ da je ovu nekretninu stekao nasljeđivanjem svog pok. oca F i majke KZ rođene MZ (koja je ovu nekretninu dobila u miraz od svoga pok. oca MZ) i nakon toga izvršenom diobom sa svojim sunasljednicima i bratom GZ i LZ temeljem Ugovora o razvrgnuću suvlasničke zajednice od dana 22.12.2006 godine, broj ovjere:

OV-13230-06. Nekretnina oznake dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da nije bila unesena u Rješenje o nasljeđivanju iza pok. TZ, posl. broj O-39/2020 od dana 01. rujna 2020 godine i Rješenje o nasljeđivanju iza pok. PZ posl. broj :O- 662/2007 od dana 18. srpnja 2007 godine prednika tužitelja jer isti nisu bili upisani kao vlasnici i posjednici nekretnine po staroj izmjeri, ali su prednici tužitelja, kao i tužitelj osobno bili u stvarnom vlasništvu i posjedu utužene nekretnine više od 100 godina.

1.2.Prema odredbi Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03,163/03 i 35/05 -dalje ZN/03) ostavina umrle osobe prelazi na nasljednike po sili zakona u času njezine smrti. Stoga činjenica da zemljišna čestica stare izmjere od koje je formirana nova nekretnina nije sadržana u Rješenju o nasljeđivanju iza pok. TZ i pok. PZ sama po sebi nije odlučna i ne znači da predmetna nekretnina nije bila u vlasništvu ovih ostavitelja, budući da njegov nasljednik i ovdje tužitelj u trenutku smrti svoje majke, a ona pok. supruga PZ je naslijedio sva prava i sve stvari koje su pripale ostavitelju neovisno o tome jesu li te stvari i prava obuhvaćene donesenim rješenjem o nasljeđivanju.

1.3. Tužitelj navodi da pok. prednike tužitelja, kao i njega osobno nikada nitko nije ometao u korištenju ove nekretnine, a da je utužena nekretnina s tri strane ograđena suhozidom, a s četvrte strane gribljom kao vidljivom međašnom oznakom , te se ista koristila kao oranica, a prednici tužitelja su na istoj uzgajali pšenicu, kukuruz i ostale povrtlarske kulture. Posebno se upućuje sud na pravna stajališta zauzeta u predmetima Europskog suda za ljudska prava T. protiv Hrvatske –zahtjevi br. 35298/04, presudu od 11.lipnja 2009 godine i drugi protiv Hrvatske – zahtjevi br. 37685/10 i 22768/12, presuda od 20. ožujka 2018 godine J. protiv Hrvatske –zahtjev broj 22768/12 presuda od 28. lipnja 2016 godine kojima je izraženo shvaćanje da je tužitelj, kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnine u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od 40 godina ex lege na temelju odredbe čl.388 st -4 ZVDSP, stupanjem na snagu tog Zakona 01.siječnja 1997. godine postao vlasnik posjedovane nekretnine. Također se upućuje Naslovni sud na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u odlukama Rev 2021 /2014, Rev 2469/2016 te u odluci REv. -291 /14 -2 od 17. travnja 2018 godine u kojoj je izraženo sljedeće shvaćanje: „Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8.listopada 1991, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl.388 st.4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( „Narodne novine „ broj 91/96 ,68/98 ,137/99, 22/00, 73/00, 114 /01, 79/06,141/06,146/08 i 38/09), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

1.4.Tužitelja a niti njegove pravne prednike nitko nikada nije smetao u vršenju njihovih vlasničkih i posjedovnih prava na nekretnini oznake čest. br. 1710 k. o. [katastarska općina]. Posebno se ističe Naslovnom sudu da su nekretnine koje okružuju tužiteljevu nekretninu u privatnom vlasništvu fizičkih osoba, stoga nije jasno zašto se Republika Hrvatska protivila uknjižbi tužitelja. Slijedom navedenog, predlaže se sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kao u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da su točni činjenični navodi tužbe o kulturi i površini predmetne nekretnine, te da je kao vlasnica iste upisana Republika Hrvatska za cijelo, čemu je tužitelj prigovorio, koji je prigovor odbijen. Osporavaju se u cijelosti preostali činjenični navodi tužbe, prema kojima bi tužitelj stekao vlasništvo predmetne nekretnine nasljeđivanjem svoje majke, koja bi to pravo stekla nasljeđivanjem svog pokojnog supruga ŠZ, a ovaj nasljeđivanjem svojih prednika i razvrgnućem suvlasničke zajednice. Prednici tužitelja nisu ostvarili pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine, koja je u naravi šuma, pa nije niti tužitelj mogao steći pravo vlasništva predmeta spora. Obzirom da je tuženica Republika Hrvatska sudjelovala u postupku obnove zemljišne knjige, usprotivila se prigovoru tužitelja u ispravnom postupku, te uknjižila svoje pravo vlasništva, prestalo je poštenje posjeda tužitelja (ako ga je ikad i bilo), budući da je saznao da mu ne pripada pravo na posjed u dovršenom postupku obnove zemljišne knjige. Slijedom svega naprijed navedenog, zakonski zastupnik tuženice Republike Hrvatske predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan.

2.1.Tijekom postupka tuženi navodi da je matična čest. stare izmjere 1380/1 bila sadržana u programu gospodarenja šumama i šumskim zemljištima zadarskog užeg područja krša za razdoblje 1982 -1991.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u slijedeće isprave: Zapisnik sastavljen povodom prigovora u ispravnom postupku Z-19683/2022 od 03. listopada 2025. (l.s. 10-11), Zk. izvadak i povijesni zk. izvadak za čest. br. 1710 k. o. [katastarska općina] (l.s. 7, 22, 8-9), Rješenje o nasljeđivanju iza pok. TZ, posl.broj O-39/2020 (l..s 12-14), Rješenje o nasljeđivanju pok. PZ pok. DZ, posl. broj O- 662/2007 (l.s. 15-16), Ugovor o razvrgnuću suvlasničke zajednice (l.s. 18-19), Preslik katastarskog plana za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l. 21, 23), Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima zadarskog užeg područja krša za razdoblje 1982 -1991 (l.s. 38-39), Identifikacija čestice (l.s. 40), izvršio uvid u Nalaz i mišljenje vještaka geodeta (l.s. 48-50), saslušao svjedoke LZ i RZ i tužitelja kao stranku (l.s. 55-57), te pribavio i izvršio uvid u Z-19683/2022, Z-31992/2025.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Predmet ovog spora zahtjev je tužitelja za ispravak pogrešnog upisa vlasništva u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na nekretnini oznake čest. br. 1710, na kojem je upisana tužena, pa da se temeljem ove presude po njenoj pravomoćnosti ima ispraviti upis prava vlasništva na toj nekretnini na način da se briše upis prava vlasništva sa imena tužene i upiše to pravo na ime tužitelja, kako predlaže u tužbi.

6. Među strankama nije sporno da je prilikom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] na predmetnoj nekretnini oznake čest. br. 1710 površine 4302 m2 izvršen upis prava vlasništva u korist Republike Hrvatske za cijelo, kako sve i proizlazi iz Zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], broj Z-12945/2013/2313, od 05. svibnja 2021 godine (priklopljeni spis Z-19683/2022).

7. Također, iz Prigovora zaprimljenog dana 12. srpnja 2022. godine proizlazi da je tužitelj (uvid u priklopljeni spis Z- 19683/22) pravodobno podnio prigovor na navedenu uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, te je Sud, sukladno odredbi čl. 194. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Nar. Nov. br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13) u ispravnom postupku dana 03. listopada 2025. g. odbio kao neosnovan prigovor predlagatelja FZ, ovdje tužitelja, zabilježen pod ovim poslovnim brojem, te odredio da uknjižba prava vlasništva u odnosu na predmetnu nekretninu ostaje neizmijenjena, odnosno da ostaje upis tužene za cijelo.

8. Sukladno odredbi čl. 219 st. 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. ,123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221 a ZPP-a proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da je upravo tužitelj taj koji su ovome sudu na nedvojben način mora dokazati osnovanost navoda iz povjesnice tužbe vezano za način stjecanja prava vlasništva ovdje utužene čestice zemlje.

9. Prema odredbi čl. 114 st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12,152/14 - dalje: ZV), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, proizlazi da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

10. Članak 159. stavak 1. ZVDSP-a propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, stavak 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanje, stavak 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok je stavak 4. propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak, nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog iz stavak 2. i 3. tog članka.

11. U konkretnom slučaju valjalo je utvrditi da li je Sud u ispravnom postupku donio valjanu odluku po podnesenom prigovoru ovdje tužitelja, s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava.

12. Tužitelj tvrdi da je predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem svoje majke TZ. ŠZ, a ista da je stekla nasljeđivanjem svog pok. supruga PZ pok. DZ 2007 godine, a ovaj nasljeđivanjem svog oca F i majke KZ rođene MZ, koja da je nekretninu dobila u miraz od svoga pok. oca MZ i nakon toga izvršenom diobom sa svojim sunasljednicima i bratom GZ i LZ temeljem Ugovora o razvrgnuću suvlasničke zajednice od dana 22.12.2006 godine, broj ovjere: OV-13230-06, odnosno dosjelošću osobno i po pravnim prednicima temeljem čl. 159 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a koji da su u samostalnom posjedu predmetne nekretnine dugi niz godina.

13. Iako među strankama nije sporna površina utužene nekretnine , kao ni da ista nove izmjere odgovara dijelu stare čest. br. 1380/1 k. o. [katastarska općina], sud je prihvatio prijedlog tužitelja, te je dana 19. veljače 2026. godine proveden sudski očevid uz sudjelovanje vještaku geodeta iz tvrtke Geo Lesi j.t.d.o. koji je identificirao predmetnu nekretninu (l.s. 44), te naveo da pokazana predmetna nekretnina čini po novoj izmjeri za k. o. [katastarska općina] predmetnu čest. br. 1710 za cijelo, pa je tako i očevidom na licu mjesta utvrđeno da sa tri strane i to sjeverne, zapadne i južne omeđena u potpunosti starim suhozidima, prosječne visine od 1m, a širine oko 50 – 60 cm, a jedino da istočna međa koju pokazuje tužitelj, nije vidno omeđena, pošto se dalje u istok nalaze djeljenici unutar ove velike ograde (sve omeđeno suhozidima), a u naravi da nekretnina predstavlja zemljište obraslo niskim i visokim raslinjem.

13.1. Uz skicu sudskog očevida (l.s. 50) geodet je u svom Nalazu priložio i avio snimak iz 1968 godine (l.s. 50) iz kojeg je vidljivo da su stari suhozidi ograđivali nekretninu sa sjeverne, zapadne i južne strane kako je i danas vidljivo na terenu , dok su na fotografijama isto priležećem Nalazu vidljivi suhozidi i nisko raslinje, dok je na susjednim nekretninama čest. br. 1709 i čest. br. 5648 razvidno da se na istoj nalazi šuma.

14. Iz činjeničnih utvrđenja utemeljenih na sadržaju isprava koje se nalaze u spisu proizlazi i to iz:

- zk. izvatka za predmetnu nekretninu čest. br. 1710 površine 4302 m2 k. o. [katastarska općina] (l.s. 7) proizlazi da je na istoj upisana tužena za cijelo,

- iz povijesti posjeda za predmetnu nekretninu izdano od DGU (u priklopljenom spisu Z- 19683/2022) proizlazi da čest. 1380/1 k. o. [katastarska općina] pregledom najstarijih podataka kojima ovo tijelo raspolaže, a koje datiraju iz 1883 godine bio upis iste na Poreznu Općinu Radovin (odlomak Ljubač), te da je takvo stanje ostalo nepromijenjeno do I revizije ove katastarske Općine 1955 godine, a u kojom je utvrđena izmjena te je evidentiran posjednik Šumarija Zadar, odnosno da su danas to Hrvatske Šume, što da je razvidno iz Posjedovnog lista br. 393 a koja čest. br. 1380/1 opisano navedena kao pašnjak je nosila površinu 284 864 m2,

- iz Popisnog lista br. 383 izdanog dana 16. ožujka 2021 g. od DGU proizlazi da je ĐZ (prednica tužitelja) izložila u postupku obnove predmetnu nekretninu na svoje ime,

- iz Rješenja o nasljeđivanju iza pok. TZ donijetog pod posl. br. O -39/20 proizlazi da predmetna nekretnina nije ušla u ostavinsku masu ostaviteljice, te da su njezinim nasljednicima proglašeni temeljem Sporazuma tužitelj i ZZ,

- iz Rješenja o nasljeđivanju iza pok. PZ donijetog pod posl. br. O-662/2007 proizlazi da predmetna nekretnina nije ušla u ostavinsku masu ostavitelja, te da je njegovim nasljednikom proglašena supruga TZ

-Iz ovjerenog Ugovora o razvrgnuću suvlasničke zajednice zaključenog između stranaka GZ, EZ i [adresa] proizlazi da isti sporazumno iza svojih pok. roditelja AZ i VZ rođ MZ, a temeljem pravomoćnih Rješenje o nasljeđivanju O-781/88, O-52/00 i O-347/04 djeca među sobom razdjeljuju naslijeđenu imovinu pa tako da ŠZ (predniku tužitelja) u isključivo vlasništvo i posjed pripadaju nekretnine zv. Dolac, Škaljevica, Ograde i Paližne,

- iz Programa Gospodarenja šumama i šumskim zemljištima zadarskog užeg područja krša za razdoblje 1982 -1991. (l.s. 38-39) da je obuhvaćena istim i čest. stare izmjere 1380/1 u površini od 285484 m2 opisana kultura " čikara".

15. Na okolnost stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine Sud je izveo i dokaz saslušanjem svjedoka LZ i RZ čije iskaze ovaj Sud prihvaća u cijelosti kao istinite i uvjerljive, te međusobno suglasne kao i iskaze koji su u skladu sa priležećom materijalnom dokumentacijom u spisu, a radi se o osobama starije životne dobi, susjedima tužitelja, a kojima je osobno poznata kako obitelj tužitelja tako i predmetna nekretnina.

16. Tako, svjedok LZ, star 81 godinu, nesrodan sa tužiteljem iskazuje da živi u mjestu Stojići pokraj mjesta Ljubač, pa da mu je poznato gdje se predmetna nekretnina nalazi, a da se ista po nazivu među mještanima naziva Palježine, i to je naziv za cijelo brdo, buduću da je po pričanju mještana prije 300 godina tu izbio požar koji je spalio sve što je na tom području bilo. Isto tako pokraj predmetne nekretnine i to istočno od prilike četiri parcele do predmetne, da se nalazi njegova nekretnina koju drži u posjedu dugi niz godina, a da je istu stekao nasljeđivanjem. Svi vlasnici nekretnina na tom području znaju i drže nekretnine u svom posjedu, a do predmetne nekretnine susjedi su obitelji NZ, dok s druge strane predmetne nekretnine i to sa zapadne i sjeverne je neobradivo i nijedna obitelj isto ne drži u posjedu. Predmetna nekretnina je ograđena starim suhozidima i to kamenima koji su napravljeni prije 1929. godine, a sve da zna jer je njegova mama koja se tada udala, a isto je rođena u mjestu u kojem živi, mu pričala da je tada kako predmetna tako i susjedne nekretnine drugih obitelji ograđene bile suhozidima, koje nekretnine su se tada nazivale Ograde. Do Domovinskog rata da je njegova obitelj tako i obitelj tužitelja predmetnu nekretninu obrađivala i to na način da bi jedne godine sijali pšenici, a druge godine sijali kukuruz, a poslije su se sadile četruni, odnosno lubenice, a nakon Domovinskog rata se više nije obrađivalo, samo su se pašnjaci čistili, odnosno održavali. Ograda, odnosno suhozid je služio kako ne bi dolazile na obradiva zemljišta tuđe životinje. Koliko zna, tužitelja nitko nikada nije ometao u posjedu niti mu osporavao pravo vlasništva, a da od kad zna za predmetnu nekretninu nikad na istoj nije bila šuma, eventualno da je samonikao jedan bor, a trenutno se nalazi na nekretnini nisko raslinje i ono isto može narasti eventualno do metra.

Na upit odgovara da koliko zna, da je pradida od tužitelja i to MZ obrađivao tu zemlju i istu je darovao svojoj kćeri VZ koja se udala u njihovo mjesto pa je nasljeđivanjem babe VZ predmetnu nekretninu stekao ŠZ, sin VZ, a kasnije i ovdje tužitelj nakon njegove smrti. Predmetnu nekretninu je upravo obrađivala baba VZ zajedno s mužem.

Na upit pun. tužitelja jeste ikad vidjeli lugara na predmetnoj nekretnini, isti odgovara da nikad nije vidio lugara na tom području da obilazi kako njegovu tako i tužiteljevu nekretninu, a lugar da je bio mještanin OZ koji je obilazio borovu šumu koja je bila zasađena na brdu, ali ne na ovdje predmetnoj nekretnini.

17. Svjedok RZ, 69 godina iskazuje da u istom kompleksu, a koji je u suhozidu zajedno s predmetnom nekretninom, je vlasnik nekretnine površine 5000 m2. Poznato mu je da je predmetna nekretnina ograđena suhozidom u cijelosti, te da ima trenutno pet vlasnika i to jedan do drugoga i točno da među njima se zna koji čiji je dio, a i da postoji označena međa među njima i da nikad nije bilo sporova. Tužitelj da je predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem svoje majke TZ, a ona je stekla nasljeđivanjem svoga muža ŠZ, a on od svoga oca T zvanog ČZ. Upravo je žena od DZ, Š, stekla predmetnu nekretninu od svoja oca MZ. Da je rođen u mjestu Stojići, zaseok Ljubča, gdje i sada živi, te mu je poznato da je predmetnu nekretninu obrađivao tužiteljev djed ČZ (Dmitar) Gruban, do svoje smrti, a nakon njegove smrti je istu obrađivao tužiteljev otac sve do 1993. godine, a zadnja kultura da je bila žito, a prije toga su se izmjenjivale kulture žito, pšenica, kao i lubenice. Kad bi se poželo svi da su pa tako i tužiteljeva obitelj, dovodili na ispašu svoje životinje i to tužitelj da je imao magarca i kravu, a nakon ispaše opet bi se predmetna nekretnina pretvarala u obradivo zemljište i to oranice. Od kad zna, a tamo da je dolazio kao malo dijete, jer je na tom području čuvao ovce, zna da je već tada postojao suhozid, koji se održavao i služio je da blago ne ulazi i ne pravi štetu na obradivom zemljištu. Nikada na tom području ograđeno suhozidom nije bila zasađena šuma, osim što na jednom dijelu tužiteljeve nekretnine postoji mali dio smreke, a koji je služio kao ogrjev kojeg tužiteljeva obitelj uzimala i sjekla. Šumarija je pošumljavala nekretnine sa strane predmetne, ali nikada nisu ulazili u ovo zemljišta, koje je omeđeno suhozidom i to sada pet trenutnih parcela, budući su znali da je to njihovo i obradio zemljište. Lugar OZ je bio osoba iz mjesta Podvršje, odmah do njihovog mjesta, i isti nije dolazio niti da su ga viđali na njihovim terenima. Nikad tužiteljevu obitelj nije nitko ometao u posjedu, već se prilikom preoblikovanja zemljišnih knjiga upisala RH, a za sporove nikad ni je čuo. Za njihovog susjeda IZ pok. D koji ima nekretninu u svom vlasništvu je donesena nepravomoćna presuda u njegovu korist, a svi drugi, kako tužitelj tako i on da su pokrenuli i u tijeku su parnični postupci radi utvrđenja prava vlasništva.

18. Iskazima svjedoka ovaj Sud, kako je već rečeno poklanja vjeru nalazeći da je njihov iskaz u cijelosti suglasan, a kako je ranije obrazloženo, a našao ih je istinitima jer odgovaraju dokumentaciji koja prileži spisu, a poglavito u dijelu da su se nekretnine unutar granica suhozida obrađivale, kao i da na istima nikad nije bila šuma, budući da isto i proizlazi iz fotografija priležeće skici. Također iskazi svjedoka su identični i u dijelu kojem navode kako je tužitelj stekao vlasništvo predmetne nekretnine i tko i kada je od njegovih prednika iste obrađivao i koje kulture su bile na terenu.

19.Iz iskaza stranke proizlazi da je predmetnu nekretninu sam stekao nasljeđivanjem mame TZ, koja je istu stekla nasljeđivanjem muža, njegova oca, a ovaj nasljeđivanjem mame KZ, koja je nekretninu stekla nasljeđivanjem svog oca MZ. Da ima 54 godine i točno da se sjeća da je kao dijete 1977. godine kad se obitelj vratila iz Njemačke, zajedno sa djedom F, odlazio na predmetnu nekretninu te mu pomagao u sadnji raznih kultura i to pšenice, kukuruza, a koje obrađivanje nekretnine da nastavili sadnjom lubenice, i to otac i kasnije on. S tri strane da je suhozid koje je njegova obitelj održavala, a da četvrta strana nekretnine nije omeđena suhozidom, već je označena između susjeda NZ i njih kamenom, odnosno međašnim znakom, a i da su morali održavati taj suhozid za sve, za to veliko područje unutar koje se nalazi i drugim susjedima zemlja koja je bila obradiva, a sve kako ne bi životinje uništavale. Od 93. od kad je otišao u vojsku da nije obrađivao ovu nekretninu. Iskazuje da se sjeća još kad je s didom odlazio na to područje, da nije bilo šume kao ni sada, unutar suhozida već se šuma nalazila izvan suhozida, pa tako da lugara nije nikad vidio. Povremeno kad bi dolazio u svoje mjesto da je posjećivao nekretninu na način da je uklanjao nisko raslinje s nje. Sporova između susjeda da nikad nije bilo i svatko je znao svoj posjed nekretnine, a i bili su postavljeni međašni znaci.

20. Izvanknjižno vlasništvo nastaje u slučajevima stjecanja nekretnine u vlasništvo na temelju odluke suda ili druge vlasti, na temelju nasljeđivanja, kao i na temelju zakona, kada se na tim temeljima vlasništvo stječe bez upisa u zemljišne knjige. Pošto je izvanknjižno stečeno vlasništvo, može ga se upisati u zemljišne knjige, čime će postati knjižno, a ne upiše li ga se, postojat će i dalje kao izvanknjižno vlasništvo.

21. Iz predloženih i izvedenih dokaza, po ocjeni ovog Suda, proizlazi da je predmetna nekretnina, onako kako su njezina površina i granice utvrđene u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], u posjedu tužitelja, a prije i od njegovih prednika. Svjedoci iskazuju da je predmetna nekretnina bila u posjedu i vlasništvu tužiteljeva prednika obitelji MZ koji je istu u miraz dao svojoj kćerki KZ a koja je zajedno s mužem MZ istu obrađivala, te je nakon nj ihove smrti tri sina, odnosno brata se između sebe podijelila tako da je nekretnina zvana K, pripala brata ŠZ, (oca tužitelja), a nakon njegove smrti da je istu stekla nasljeđivanjem majka tužitelja (koja se u postupku preoblikovanja za k.o. i evidentirala posjednicom) a nakon njene smrti da je pripala tužitelju. Slijedom svega proizlazi da je vrijeme dosjedanja proteklo još za života prednika tužitelja, jer je on preko pravnog prednika obitelj MZ predmet spora posjedovao još od 1950. tih godina prošlog stoljeća i to kao savjestan posjednik, a pravo vlasništva je potom kako i gore naveden pravni slijed stekao i sam tužitelj pri čemu ih nitko nikada nije smetao u izvršavanju posjedovnih čina, niti je tužena poduzimala bilo kakve radnje kojima bi tražila predaju u posjed predmetne nekretnine.

22. Isto tako, činjenica da je tužitelj kao posjednik nekretnine mogao znati ili pak znao za upis u zemljišnim knjigama ne čini samo za sebe njegovo posjedovanje nesavjesnim ili nepoštenim - ako je tužitelj i za tog razdoblja posjedovanja prema okolnostima konkretnog slučaja imao razloga osnovano vjerovati da posjed vrši kao vlasnik, što i je vršeći vlasničkopravne ovlasti bez osporavanja od bilo koga pa tako i od tuženice, pa su se konkretnom slučaju ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću utemeljene na odredbi članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV). Tako, ocjenjujući u konkretnom slučaju da li su se u odnosu na tužitelja ispunili opći uvjeti za stjecanje prava vlasništva na prijepornoj nekretnini dosjelošću, ovaj Sud, na temelju dokaza izvedenih u ovom postupku, nalazi utvrđenim da je tužitelj dokazao da je on osobno i preko svoje majke i oca ŠZ, a ovaj u diobi sa svojom braćom i nasljeđivanjem svojih roditelja F i majke Š, a ovaj od oca MZ bili u samostalnom, poštenom i zakonitom, neprekidnom posjedu predmetne nekretnine najkasnije od prošlog stoljeća, koja se nekretnina prenosila unutar obitelji, kako to jasno i nedvojbeno proizlazi iz iskaza svih saslušanih svjedoka, koji također izričito iskazuju da se radi o nekretnini na kojoj je jasno vidljiva međa (griblje i suhozidi), u naravi jasno omeđena od susjednih, na kojoj je dida, otac pa i sam tužitelj istu obrađivali, te kako se nalazi u njihovom samostalnom, poštenom i mirnom posjedu dugi niz godina, osobno i po pravnim prednicima, dakle duže od 40 godina.

23. Od strane ovog suda vezano za situacije identične i slične ovoj predmetnoj postoji veći broj odluka iz recentne sudske prakse. Naime, kako je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo članak 388. st. 4. Zakona o vlasništvu iz 1996. godine odlukom od 17. studenog 1999. godine, a obzirom na pravne stavove Europskog suda za ljudska prava i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tužitelj je dosjelošću mogao steći pravo vlasništva predmetnih nekretnina ukoliko je do 17. studenog 1999. godine protekao rok od 40 godina koji je obzirom na odredbe čl. 159. st. 3. i 4. ZV -a bio potreban za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. ( presuda Županijskog suda u Varaždinu-Stalna služba u Koprivnici posl. br. Gž Zk 414/17-2od 12.listopada 2017.g. i posl.br. Gž- 1457/2019-2 od 27.kolovoza 2020.g.)

24. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. Nov. broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22–dalje ZPP), ovaj Sud drži osnovanim tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva ispravak pogrešnog upisa određenog u korist ovdje tuženog, te upis prava vlasništva na svoje ime, budući da se pogrešan upis sastoji u činjenici da tužena nije vlasnica predmetne nekretnine, niti je ona to bila u trenutku obnove zemljišne knjige. Ovo stoga što Sud u ispravnom postupku nije raspravio činjenice niti je imao u vidu odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenih knjižnih prava, pa kako se zemljišnoknjižno stanje u konkretnom slučaju razlikuje od stvarnog stanja na prijepornoj nekretnini, to je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo prihvatiti kao osnovan u cijelosti, te odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.

25. U odnosu na navode tužene da je matična nekretnina stare izmjere čest. br. 1380/1 u površini od 285 484 m2 u određenom razdoblju bila obuhvaćena programom gospodarenja šumama je bez utjecaja kada je iz sadržaja izvoda iz katastarskog operata prije postupka preoblikovanja zemljišne knjige razvidno da je nekretnina upisana kao pašnjak a ne kao šuma, što je i potvrđeno izlaskom na lice mjesta, a iz avio snimka priležećem nalazu vještaka geodeta proizlazi da je ista 1968 godine tada bila omeđena suhozidima, a iz samog iskaza svjedoka proizlazi da su suhozidi na terenima bili još prije 1929 godine. Isto tako iz iskaza svjedoka proizlazi da na tom području unutar omeđenih granica suhozida nikad nije bila posađena šuma, već da je nekretnina bila obradiva od strane obitelji tužitelja i drugih obitelji na susjednim nekretninama, te da lugar njihov mještanin na istu nije dolazio već na susjedne nekretnine gdje se nalazila šuma, a koja šuma je i danas posađena što i proizlazi iz fotografija iz nalaza.

26. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP - a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. br: 138/23), slijedom čega je tužiteljima kao stranci koja su u cijelosti uspjeli u ovom postupku, priznat trošak parničnog postupka na ime zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to trošak sastava tužbe 200,00 eura, zastupanje na ročištima 29. siječnja 2026., 19. veljače 2026 (očevid), 13. travnja 2026. za svaku radnju 200,00 eura, uvećano za PD od 25 % u iznosu od 200.00 Eura, uvećano za trošak predujma za sudski očevid 550,00 eura, i pristojbe na tužbu i presuda, svaka u iznosu od 53,09 Eura., što sveukupno iznosi 1.656,18 Eura, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove Presude.

Zadar, 29. travnja 2026

Sutkinja

Maja Nevešćanin

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika, pisano u tri primjerka za sud i protivnu stranku.

DNA:

1. Tužitelju po punom.

2. Tuženici po zz