REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

52000 PAZIN, Dršćevka 1

P-280/2023-96

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji toga suda Adrijani Labinjan Skok, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BKS Bank AG Austrija, Austrija, A-9020 Klagenfurt, St. Veiter Ring 43, OIB: 95202348925, kao osnivač BKS Bank AG, Glavna podružnica Hrvatska, [adresa], OIB: 02138784111, koje zastupa punomoćnik ZE, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika F.I.N.M.A.V.I. d.o.o., Poreč, Trg slobode 5, OIB: 76642578753, kojeg zastupaju punomoćnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, Lopašićeva 6, radi isplate, nakon javne glavne rasprave održane 26. ožujka 2026., na ročištu za objavu 29. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se postojanje novčane tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 837.983,94 eura/6.313.790,00 kn.

II. Utvrđuje se postojanje novčane tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 837.983,94 eura/6.313.790,00 kn.

III. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju s osnova zakonskih zateznih kamata tekućih na iznos od 837.983,94 eura/6.313.790,00 kn od 2.10.2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 1.1.2023. po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.

IV. Prebijaju se tražbine iz točke I. i II. izreke te se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

„I.Nalaže se Tuženiku, F.I.N.M.A.V.I. d.o.o., Trg slobode 5, HR-52440 Poreč, Hrvatska, OIB: 76642578753 da plati Tužitelju, BKS Bank AG, Austrija, St. Veiter Ring 43, A-9020 Klagenfurt, Austrija, OIB: 95202348925, kao osnivač BKS Bank AG, Glavna podružnica Hrvatska, [adresa], HR-51000 Rijeka, OIB: 02138784111, iznos od EUR 837.983,94 (HRK 6.313.790,00) uvećano za zakonske zatezne kamate od dana 15. rujna 2023. godine do naplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se Tuženiku, F.I.N.M.A.V.I. d.o.o., Trg slobode 5, HR-52440 Poreč, Hrvatska, OIB: 76642578753 nadoknaditi Tužitelju, BKS Bank AG, Austrija, St. Veiter Ring 43, A-9020 Klagenfurt, Austrija, OIB: 95202348925, kao osnivač BKS Bank AG, Glavna podružnica Hrvatska, [adresa], HR-51000 Rijeka, OIB: 02138784111, troškove parničnog postupka, uvećane za zakonske zatezne kamate od dana donošenja presude do naplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate.“

V. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnične troškove u iznosu od 114.005,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29.4.2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da u Republici Hrvatskoj posluje putem svoje podružnice, BKS Bank AG, Glavna podružnica Hrvatska, sa sjedištem u [adresa], OIB: 02138784111 te da po članku 613. u vezi s člankom 7. Zakona o trgovačkim društvima, podružnice nisu pravne osobe i da njihovim poslovanjem prava i obveze stječe njihov osnivač.

2. Nadalje je u tužbi u bitnome navedeno da je tužitelj 7. srpnja 2022. Ugovorom o cesiji preuzeo potraživanje od SLADOVIĆ d.o.o., Palinovečka ulica 43, Zagreb, OIB: 90591097530, koje je ovaj imao prema tuženiku te da je dopisom od 7. srpnja 2022. obavijestio tuženika o prijenosu potraživanja i pozvao ga da dug prema društvu SLADOVIĆ d.o.o. isplati tužitelju.

3. Tuženik da nije bio spreman odmah ispuniti obveze tužitelju te da su tužitelj, kao založni vjerovnik, i tuženik, kao založni dužnik, sklopili Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretninama, 3. listopada 2022., ovjeren od strane javnog bilježnika Olge Sokolić Ožbolt, pod poslovnim brojem OV-2029/2022. Sporazumom da je utvrđeno kako tužitelj ima potraživanja prema tuženiku u "nespornom" i "spornom" iznosu, i to EUR 1.877.464,45 (HRK 14.145.755,93) kao nespornom iznosu, odnosno EUR 837.983,94 (HRK 6.313.790,00) kao spornom iznosu.

4. Člankom 1. stavak 4. Sporazuma stranke su utvrdile da u slučaju da ne uspiju sporazumno utvrditi visinu "spornog dijela" tražbine (tj. EUR 1.877.464,45) u roku od šest mjeseci od dana sklapanja Sporazuma (do 3. travnja 2023.), da založni vjerovnik, ovdje tužitelj, može u sljedeća dva mjeseca o tome pokrenuti odgovarajući sudski postupak.

5. Nakon toga, 1. lipnja 2023. stranke su sklopile Aneks br. 1. Sporazuma, kojim su produljile rok za sporazumno utvrđivanje "spornog dijela" tražbine do 13. srpnja 2023., nakon čega da je u iduća dva mjeseca (do 13. rujna 2023.) založni vjerovnik, ovdje tužitelj, bio ovlašten o tome pokrenuti odgovarajući sudski postupak. Aneks br. 2. Sporazuma stranke su sklopile 14. srpnja 2023., kojim su za sljedeća dva mjeseca produljile rok za zajedničko utvrđenje visine "spornog dijela" tražbine (do 14. rujna 2023. godine), i da je protekom tog roka tužitelj u naredna dva mjeseca (do 14. studenog 2023.) bio ovlašten podnijeti tužbu protiv tuženika radi "spornog dijela" tražbine.

6. Do dana podnošenja tužbe tuženik da nije predočio dokaz iz kojeg bi proizlazilo da ''sporni" dio tužiteljeve tražbine prema tuženiku ne postoji ili da bi bio manji od onoga definiranog u Sporazumu, pa je predloženo da sud donese slijedeću presudu:

„I.Nalaže se Tuženiku, F.I.N.M.A.V.I. d.o.o., Trg slobode 5, HR-52440 Poreč, Hrvatska, OIB: 76642578753 da plati Tužitelju, BKS Bank AG, Austrija, St. Veiter Ring 43, A - 9020 Klagenfurt, Austrija, OIB: 95202348925, kao osnivač BKS Bank AG, Glavna podružnica Hrvatska, [adresa], HR-51000 Rijeka, OIB: 02138784111, iznos od EUR 837.983,94 (HRK 6.313.790,00) uvećano za zakonske zatezne kamate od dana 15. rujna 2023. godine do naplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se Tuženiku, F.I.N.M.A.V.I. d.o.o., Trg slobode 5, HR-52440 Poreč, Hrvatska, OIB: 76642578753 nadoknaditi Tužitelju, BKS Bank AG, Austrija, St. Veiter Ring 43, A-9020 Klagenfurt, Austrija, OIB: 95202348925, kao osnivač BKS Bank AG, Glavna podružnica Hrvatska, [adresa], HR-51000 Rijeka, OIB: 02138784111, troškove parničnog postupka, uvećane za zakonske zatezne kamate od dana donošenja presude do naplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate.“

7. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio osnovanost osnove i visinu tužbenog zahtjeva, te osnovanost navoda tužbe i naveo da podružnica ne može biti stranka u parničnom postupku, pa je predložio odbacivanje tužbe.

8. Ne osporava se da su tužitelj i tuženik sklopili Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretninama , 3. listopada 2022., kao Aneks br. 1. Sporazuma 1. lipnja 2023. te Aneks br. 2. Sporazuma 14. srpnja 2023. Sporazumom da je, između ostalog, zasnovana hipoteka na nekretninama tuženika, a radi osiguranja naplate svih tražbina iz Sporazuma, i tzv. nespornog i tzv. spornog dijela tražbine (tzv. sporni dio je predmet tužbe u ovom postupku).

9. Sporazum da je sklopljen dok je tuženik bio u izrazito teškoj financijskoj situaciji pri čemu da su sve nekretnine tuženika bile opterećene hipotekama prvog prvenstvenog reda upisane u korist tužitelja, te da je tužitelj pripremio tekst Sporazuma i dostavio ga tuženiku sa zahtjevom da se takav sklopi.

10. Iz pisane korespondencije koja prethodi sklapanju Sporazuma da je vidljivo da je odvjetnik tužitelja komunicirao da ukoliko tuženik ne zaključi s tužiteljem Sporazum u vrlo kratkom roku (tri dana), da će uslijediti pokretanje postupaka prisilne naplate. Navedeno da je kod tuženika izazvalo osjećaj opravdanog straha, nesigurnosti i prinude na sklapanje Sporazuma, i to prema sadržaju i na način kako je to tužitelj predložio. Tuženik navodi da bi sud pri utvrđivanju relevantnih činjenica trebao razmotriti i je li predmetni Sporazum sklopljen pod utjecajem neke od mana volje iz članka 279. Zakona o obveznim odnosima (poput izravne nedopuštene prijetnje, prinude i sl.), uslijed kojih bi Sporazum bio pobojan, pa i ništetan. Dodatni razlog za navedeno da bi bila i okolnost da tuženiku prilikom sklapanja Sporazuma nije bio prezentiran Ugovor o cesiji temeljem kojeg bi tužitelj mogao imati činidbu prema tuženiku.

11. Osim toga, da iz obavijesti o izvršenoj cesiji koja je od strane tužitelja dostavljena tuženiku e-mailom od 8.7.2022., nije razvidna narav, osnova niti vrsta potraživanja koje je predmet cesije, stoga da tuženik primitkom obavijesti o izvršenoj cesiji navodnog potraživanja nije imao nikakva saznanja o bitnim obilježjima tog potraživanja.

12. Taj ugovor da je tuženiku predočen putem e-maila od 21. kolovoza 2023., na zahtjev tuženika, odnosno nakon sklapanja Sporazuma i svih Aneksa te nakon što je tuženik podmirio tzv. nesporni dio, kako bi ishodio brisovna očitovanja od tužitelja na cjelokupnoj imovini tuženika.

13. Pretpostavka je tuženika da je tužitelj, odnosno njegovi djelatnici, bez ikakve pravne osnove i bez odgovarajućeg bankovnog naloga transferirao novčana sredstva s računa SLADOVIĆ d.o.o. na račun tuženika (svi otvoreni kod tužitelja), te da su određena novčana sredstva, također bez pravne osnove i bez odgovarajućeg bankovnog naloga, bila transferirana u korist društva ZAGREBGRADNJA d.o.o.

14. Stoga da je potrebno utvrditi je li potraživanje iz Sporazuma ništetno i nepostojeće, odnosno radi li se o protupravnim radnjama tužitelja.

15. Naime, tužitelj BKS BANK AG te AE, zatim društvo ZAGREBGRADNJA d.o.o., FE, društvo ZAGREBGRADNJA VRBANI III d.o.o., te društvo AMPLITUDO NEKRETNINE d.o.o. da su 11. veljače 2022. sklopili Sporazum kojim je između ostalog utvrđeno da je AE potvrdio da je u tijeku obavljanja poslova kod tužitelja, samovoljno i bez odobrenja poslodavca, neovlašteno izdavao kredite, bankovne garancije te neovlašteno raspolagao depozitima klijenata tužitelja, te da je društvo ZAGREBGRADNJA d.o.o. krajnji stjecatelj sredstava u iznosu od 275.677.000,00 kn (cca 36,5 mil. eur) koja su na taj način pribavljena, te da su se potpisom tog sporazuma AE i društvo ZAGREBGRADNJA d.o.o. obvezali prema BKS BANK AG isplatiti taj iznos s osnove naknade štete, kao i nadoknaditi svu eventualnu daljnju štetu ako se ista naknadno utvrdi. Nakon sklopljene nagodbe (sporazuma), 8. ožujka 2022. između tužitelja i društva ZAGREBGRADNJA d.o.o. sklopljeni su i Ugovor o kupoprodaji nekretnine i Sporazum o djelomičnom namirenju.

16. Tuženik raspolaže dokumentom tužitelja „Pismo namjere“ koji je izdan u korist tuženika 1.10.2021. prema kojem bi tužitelj tuženiku bio obvezan podmiriti neplaćeno potraživanje društva ZAGREBGRADNJA d.o.o. prema tuženiku do 1.000.000,00 Eur zbog čega da bi čak i da postoji potraživanje tužitelja u ovom postupku isto bilo kompenzabilno s bilo kakvim potraživanjem tuženika prema tužitelju u vezi s izdavanjem navedene isprave.

17. U odgovoru na tužbu se dalje navodi da su u vrijeme sklapanja Aneksa br. 1. Sporazumu bankovni računi tuženika (i njegovog jamca) bili blokirani od strane tužitelja, te da je tuženiku prijetilo ostvarenje stečajnog razloga nesposobnosti za plaćanje. Sklapanju Aneksa br. 1. Sporazuma da su prethodili međusobni pregovori stranaka te e-mail tuženika prema tužitelju od 31.5.2023. s prijedlogom za mirno rješenje međusobnih odnosa, iz kojeg da je vidljivo da je prijedlog tuženika za konačno i potpuno rješenje međusobnih odnosa bio da se bez odgode deblokiraju računi tuženika i jamca, a potraživanje tužitelja prema tuženiku (ugovor 51002601 i 51003897) utvrdi na iznos od 5.7 milijuna eura i da tužitelj nakon primitka navedenog iznosa u dogovorenom roku briše sve hipoteke s nekretnina tuženika i vra ti tuženiku sve instrumente osiguranja, te da navedenom uplatom tužitelj i tuženik jedan prema drugom (uključujući i jamce, založne dužnike) nemaju nikakvih daljnjih međusobnih potraživanja ni po kojoj osnovi te se obvezuju da neće pokretati nikakve postupke jedan prema drugom ni po kojoj osnovi. Ističe se da u navedenom trenutku tuženiku nisu bile raspoložive informacije i pretpostavke koje je prethodno iznio a osobito nije raspolagao Ugovorom o cesiji koju mu je dostavljen naknadno, te da nije znao da su tužitelj te AE, zatim društvo ZAGREBGRADNJA d.o.o., FE, društvo ZAGREBGRADNJA VRBANI III d.o.o., te društvo AMPLITUDO NEKRETNINE d.o.o. sklopili 11. veljače 2022. spomenuti sporazum.

18. Tužitelj da je priredio sadržaj Aneksa br. 1 Sporazumu, na koji da je tuženik stavio svoje prijedloge izmjena i dopuna te da je vidljivo iz e-maila odvjetnika tužitelja ZE od 1.6.2023., da su sve izmjene tuženika u Aneks br. 1. načelno prihvaćene, s tim da je ukupni iznos za uplatu po protuprijedlogu tužitelja definiran na 5.9 mil eur, te osim dijela u kojemu bi tužitelj kao banka izrijekom već u Aneksu pristao na umanjenje duga za tzv. "Sporni dio" tražbine zbog, kako je to izjavio odvjetnik tužitelja, “jednostavnog razloga što u ovako kratkom roku nije moguće ishoditi sva interna odobrenja kod Banke”, zbog čega da je odvjetnik ZE u e-mailu narednog dana, a prije potpisa Aneksa br. 1. (2.6.2023.) dao dodatnu izjavu kojom po uputi svoje stranke (tužitelja), obavještava da će tužitelj poduzeti sve potrebne korake kako bi tužitelj što prije od svojih nadležnih službi ishodio pismo namjere u svrhu refinanciranja dugova koje tuženik ima prema tužitelju. Tuženik da je prihvatio takav prijedlog tužitelja, što da je i potvrđeno e-mailom odvjetnika tuženika prije potpisivanja Aneksa br. 1., te da je u opisanim okolnostima između stranaka sklopljen Aneks br. 1. Sporazumu.

19. Ukazuje se da su tijekom pregovora radi mirnog rješenja odnosa i u kontekstu sklapanja Aneksa br. 1. Sporazuma, stranke čitavo vrijeme komunicirale da u slučaju plaćanja ukupno definiranog iznosa od strane tuženika (prvo prijedlog tuženika na 5.7 milijuna eura, što je po protuprijedlogu tužitelja definirano na 5.9 milijuna eura), da tuženik nema nikakvih daljnjih dugovanja prema tužitelju odnosno da je takvom uplatom podmireno cjelokupno potraživanje iz Sporazuma.

20. Isključivo zbog razloga koje odvjetnik tužitelja navodi u e-mailu od 1.6.2023. a odnose se na interne procedure kod tužitelja i kratkoću roka oko sklapanja Aneksa, između stranaka da je definirano da će nakon sklapanja Aneksa, u naknadno izdanom pismu namjere od strane tužitelja, biti jasno izražena volja stranaka i dogovoreni uvjeti mirnog rješenja odnosa na način da se jednokratnom uplatom definiranog iznosa podmiruju sva dugovanja tuženika iz Sporazuma.

21. Prema shvaćanju tuženika, odlučna činjenica koja je uslijedila nakon sklapanja Sporazuma i Aneksa jest izdavanje Pisma namjere tužitelja kao banke od 20. lipnja 2023., kojim da se tužitelj obvezao da će izdati brisovno očitovanje kojim će se brisati sva založna prava upisana temeljem Sporazuma, za tzv. nesporni i za tzv. sporni dio tražbine, nakon podmirenja cjelokupnog dugovanja temeljem predmetnog Sporazuma i njemu pripadajućih Aneksa, pa tako temeljem ugovora o kreditu broj 030 - 51002601 i Ugovora o cesiji sa SLADOVIĆ d.o.o., i to na način da bude uplaćen iznos od 4.033.537,98 eura (kredit) i 1.906.340,72 eura (cesija SLADOVIĆ d.o.o.), odnosno ukupno 5.939.878,70 eura, a sve prema Izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja s projiciranim stanjem takvog dugovanja na dan 14.7.2023.

22. Radi postupanja po izdanom Pismu namjere i s ciljem podmirenja svih obveza tuženika prema tužitelju po osnovama iz Sporazuma i njima pripadajućih Aneksa, kako tzv. nespornog tako i tzv. spornog dijela tražbine, tuženik da je kod društva Šted-invest d.o.o. osigurao financiranje plaćanja novčanog iznosa iz predmetnog Pisma namjere.

23. Tužitelj da je 8.8.2023. korigirao ukupan iznos potraživanja po osnovi Pisma namjere, te da je po istom tuženik (putem Šted-invest d.o.o.) 8.8.2023. izvršio uplatu 5.964.517,10 eura, nakon čega da je tužitelj, postupajući po Pismu namjere, izdao brisovno očitovanje za sve hipoteke upisane na nekretninama tuženika, te da su potom sve hipoteke brisane iz zemljišnih knjiga.

24. Opisanim postupanjem da su stranke u cijelosti postupile po izdanom Pismu namjere čime da je u cijelosti realiziran ugovorni model zatvaranja svih obveza tuženika prema tužitelju te da nije za očekivati da bi tužitelj kao banka izdao brisovno očitovanje za hipoteke koje osiguravaju tzv. sporni dio tražbine ako ne smatra da je i taj dio tražbine podmiren izvršenim uplatama.

25. Nakon što je tuženik uplatio cjelokupni iznos po izdanom Pismu namjere kako bi podmirio cjelokupno dugovanje po Sporazumu te ishodio brisanje hipoteka na svojim nekretninama, od tužitelja da je primio prijedlog za sklapanje nagodbe prema nacrtu tog dokumenta od 10.8.2023., prema kojoj bi stranke u bitnom konstatirale da već izvršenim plaćanjima tuženika po Pismu namjere, stranke na temelju Sporazuma više nemaju nikakvih međusobnih potraživanja (dospjelih i/ili nedospjelih) i da se navedeno posebice odnosi na tzv. sporni dio tražbine iz Sporazuma.

26. Po pravnom razumijevanju tuženika stvarna svrha predložene nagodbe da je bila da tuženik prizna osnovanost i visinu tražbine iz Ugovora o cesiji sa SLADOVIĆ d.o.o. u iznosu od 1.916.435,29 eura (obzirom da tuženiku sadržaj ugovora o cesiji i priroda cedirane tražbine nisu bili poznati u trenutku sklapanja Sporazuma) a sve kako tuženik nakon toga ne bi imao pravnu mogućnost osporavati plaćeni tzv. nesporni dio tražbine, a uzimajući u obzir moguće nepostojanje odnosno ništetnost takvog potraživanja.

27. Navodi se kako je moguće da je tuženik plaćanjem tzv. nespornog dijela po Sporazumu temeljem Pisma namjere dvostruko namirio tužitelja za tzv. nesporni dio.

28. S obzirom da za tuženika sklapanje nagodbe s inicijalno predloženim sadržajem ne mijenja pravni položaj u pogledu tzv. nespornog i tzv. spornog dijela tražbina iz Sporazuma, a tužitelj nije pristao na prijedloge izmjena i dopuna sadržaja nagodbe, stranke nisu sklopile predloženu nagodbu.

29. Slijedom navedenog tuženik je predložio sudu odbacivanje tužbe a podredno odbijanje tužbenog zahtjeva uz obvezu naknade tuženiku troškova postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

30. Na pripremnom ročištu 12. ožujka 2024. tuženik je dodatno naveo da ne postoji tražbina tužitelja prema tuženiku jer da je podmirena uplatom tuženika od 8.8.2023. te podredno ukazao da po njegovom saznanju tražbina koja je ustupljena tužitelju od strane SLADOVIĆ d.o.o., pa i tzv. sporni dio tražbine, u osnovi čine bankovne transfere novčanih sredstava koje je izvršio tužitelj odnosno njegovi djelatnici s računa SLADOVIĆ d.o.o. na račun tuženika ali bez naloga i odobrenja tuženika a potom sa računa SLADOVIĆ d.o.o. na račun ZAGREBGRADNJA d.o.o.

31. Tuženik je uputio na "pismo namjere tužitelja" od 1.10.2021. kojom ispravom da tužitelj jamči tuženiku da će podmiriti sva potraživanja koja bi tuženik imao prema ZAGREBGRADNJA d.o.o. do 1.000.000,00 eura te je tuženik istaknuo procesnopravni prigovor radi prijeboja u iznosu od 1.000.000,00 eura (u podnesku od 10.12.2024. tuženik je precizirao prigovor radi prijeboja u iznosu od 837.983,94 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 2.10.2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 1.1.2023. po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena) temeljem tražbine tuženika prema ZAGREBGRADNJI d.o.o. a time i tuženika prema tužitelju s osnove pisma namjere od 1.10.2021., ukoliko se utvrdi da postoji tražbina SLADOVIĆ d.o.o. prema tuženiku a time i cedirana tražbina tužitelja prema tuženiku.

32. Tužitelj je predložio odbacivanje prigovora radi prijeboja zbog dvostruke litispendencije jer da je tuženik identičan prigovor radi prijeboja istaknuo u parnici kod ovoga suda P-349/2023.

33. Proveden je dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu i to u pregled odljeva s računa SLADOVIĆ d.o.o. na račun F.I.N.M.A.V.I. d.o.o. od 20.4.2018. do 5.11.2021., u Aneks broj 2 Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretninama, od 14.7.2023. sklopljen između BKS BANK AG kao založnog vjerovnika i tuženika kao založnog dužnika, obavijest o cesiji poslanu mailom od 7.7.2022., Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretninama od 3.10.2022., izvadak iz zemljišne knjige za nekretnine u zk. ul. [broj ZK uloška], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u Aneks Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretninama, od 1.6.2023., e-mail odvjetnika tuženika s prijedlogom za mirno rješenje od 31.5.2023., pismo namjere Erste bank d.d. od 31.5.2023., pismo namjere Šted – invest d.o.o. od 29.5.2023., u mail od 21.8.2023., u ugovor o cesiji od 7.7.2022. sklopljen između SLADOVIĆ d.o.o. kao ustupitelja i BKS BANK AG, Glavne podružnice Hrvatska, kao primatelja, u pismo namjere BKS BANK AG, Glavne podružnice Rijeka, od 1.10.2021., u mail od 2.6.2023., 1.6.2023., 19.6.2023., 13.7.2023., 8.8.2023., 9.8.2023., 21.8.2023., u pismo namjere BKS BANK AG, Glavne podružnice Hrvatska, od 20.6.2023., izvadak BKS BANK AG, Glavne podružnice Hrvatska iz analitičkih podataka o obvezama s osnova kredita odobrenih tuženiku prema stanju na 14.7.2023., nepotpisanu nagodbu od 10.8.2023., u prijedlog izmjena, povijesni izvadak iz Sudskog registra za tužitelja, presliku Ugovora o dugoročnom investicijskom kreditu br. 030-51002601 i Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine od dana 21. srpnja 2017., stanje duga tuženika na dan 3. listopada 2022., tuženikovu e-mail poruka od 21. rujna 2022., povijesne z.k. izvatke za nekretnine u vlasništvu tuženika, prijavu tražbine tuženika u predstečajnom postupku nad ZAGREBGRADNJA d.o.o., s dokumentacijom priloženoj toj prijavi, u presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda RH, Pž-393/2023-3 od 24.5.2023., u presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, P- 671/2022-19 od 16.12.2022., u pisani iskaz svjedoka ME od **.**.2024., ĆE od **.**.2024., DE od **.**.2024., ZE od **.**.2024., IE od 8.5.2024., čitanjem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo JE iz [adresa], od 24.10.2024., u dopunu nalaza i mišljenja od 15. listopada 2025., saslušanjem vještaka JE i svjedoka DE.

34. Nakon utvrđenja novčanih tražbina tužitelja i tuženika izvršen je prijeboj kako je navedeno u izreci ove odluke te potom odbijen tužbeni zahtjev. Zahtjevi stranaka za isplatu zakonske zatezne kamate nisu osnovani.

35. Okolnost da je u tužbi na strani tužitelja navedena podružnica (koja nije pravna osoba) ne čini tužbu nedopuštenom jer je kao tužitelj naveden osnivač podružnice, BKS Bank AG Austrija, Austrija, A-9020 Klagenfurt, St. Veiter Ring 43, OIB: 95202348925., koji može biti stranka u postupku. Stoga nije prihvaćen prijedlog tuženika za odbacivanje tužbe.

36. U predmetu nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretninama, 3. listopada 2022., ovjeren od strane javnog bilježnika Olge Sokolić Ožbolt, pod poslovnim brojem OV-2029/2022 (dalje: Sporazum), kao i Aneks br. 1. Sporazuma (broj ovjere 12926/2023 javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke) 1. lipnja 2023., te Aneks br. 2. Sporazuma (broj ovjere OV-16456/2023 javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke) 14. srpnja 2023.

37. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da bi sud trebao razmotriti je li Sporazum sklopljen pod utjecajem neke od mana volje (prijetnja, prinuda i sl.) iz članka 279. Zakona o obveznim odnosima. Mane volje, ako su postojale kod sklapanja ugovora, činile bi ugovor pobojnim (članak 330. Zakona o obveznim odnosima) a pobojan ugovor može se poništavati samo konstitutivnom tužbom a ne na temelju prigovora pobojnosti, jer pobojnost ne nastupa po samom zakonu već na temelju konstitutivne presude te se pitanje pobojnosti ne može rješavati kao prethodno pitanje. Tuženik nije ukazao na konkretne činjenice koje bi upućivale na ništetnost Sporazuma.

38. Sporazumom su tužitelj i tuženik u bitnome utvrdili postojanje tražbine tužitelja prema tuženiku temeljem ugovora o cesiji sklopljenog 7.7.2022. sa SLADOVIĆ d.o.o., u nespornom iznosu od 14.145.755,93 kn dok je tuženik sporio postojanje tražbine od 6.313.790,00 kn, i dogovorili su da će nastojati sporazumno utvrditi postojanje i visinu spornog dijela tražbine i s time u vezi međusobno si predočiti valjanu knjigovodstvenu dokumentaciju. Aneksima Sporazuma stranke su produžavale rok za sporazumno utvrđenje spornog dijela tražbine.

39. Sporno je postojanje tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 6.313.790,00 kn/837.983,94 eura, kojeg su stranke i u Sporazumu nazivale „spornim“.

40. U postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku JE, koja je analizirala svu dostupnu dokumentaciju te u nalazu i mišljenju dostavljenom 25.10.2024. u bitnome navela da su prema potvrdi koju je izdao tužitelj 29. svibnja 2023., sa računa SLADOVIĆ d.o.o. izvršene isplate u korist računa tuženika u razdoblju od 20.4.2018. do 5.11.2021. u ukupnom iznosu od 42.097.410,93 kn. U nalazu je naveden prikaz isplata po godinama i pojedinačno po datumima i utvrđenje da su sve predmetne uplate izvršene sa računa SLADOVIĆ d.o.o. u korist računa tuženika evidentirane u knjigovodstvenim evidencijama tuženika na kontu 2510/obveze za dugoročne financijske zajmove primljene od SLADOVIĆ d.o.o./ osim one izvršene tijekom 2018., koje su evidentirane u djelomičnom iznosu od 11.535.295,93 kn. Za razliku uplata izvršenih tijekom 2018. u iznosu od 12.000.365,00 kn se ne zna koje je knjigovodstveno evidentiranje proveo tuženik obzirom da za to nedostaje knjigovodstvena evidencija.

41. U nalazu je navedeno da je 5.12.2019. tuženik izvršio uplatu uz opis plaćanje po ugovoru iznosa od 5.000.000,00 kn u korist računa Zagrebgradnja d.o.o., da je tuženik na dan 6.4.2019. imao dospjelo potraživanje prema Zagrebgradnji d.o.o. u iznosu od 5.000.000,00 kn, a kako proizlazi iz tuženikovog obračuna zakonske zatezne kamate prema kojem je tuženik za iznos glavnice od 5.000.000,00 kn /protuvrijednost do 663.614,04 EUR/ izvršio obračun zatezne kamate za razdoblje od 6.4.2019. do 6.2.2023. u ukupnom iznosu 174.523,44 EUR, što znači da potraživanje tuženika prema Zagrebgradnji d.o.o. na dan 7.2.2023. ukupno iznosi 838.137,48 EUR / 663.614,04 € + 174.523,44 €. Utvrđeno je da je 31.3.2022. tuženik u svojim poslovnim knjigama izvršio preknjiženje iznosa uplate od 5.000.000,00 kn sa konta 2510- podmirenje obveza s osnova dugoročnog financijskog zajma primljenog od Z u korist konta 2510 – podmirenje obveza s osnova dugoročnog financijskog zajma primljenog od Zagrebgradnja d.o.o.

42. Nadalje je u nalazu navedeno da iz kartice konta 2510-obveze za dugoročne financijske zajmove primljene od Zagrebgradnja d.o.o. proizlazi da je tuženik uplate izvršene u korist računa Zagrebgradnja d.o.o. i to iznosa od 2.267.000,00 kn (22.4.2021.) i iznosa od 5.000.000,00 kn (preknjiženje 31.3.2022.) knjigovodstveno evidentirao na ime podmirenje obveza s osnova dugoročnih zajmova primljenih od Zagrebgradnje d.o.o. a da je obveze s tog osnova imao evidentirane u iznosu od 953.210,00 kn što znači da je pogrešnim knjigovodstvenim evidentiranjem izvršenih uplata doveo u „preplatu“ konto obveza /2510/ za iznos od 6.313.790,00 hrk /protuvrijednost od 837.983,94 eur/ a koji iznos je trebao biti evidentiran na kontu klase 1- potraživanja od Zagrebgradnje d.o.o.

43. Vještak je nadalje utvrdila da je SLADOVIĆ d.o.o. izvršene uplate - dane pozajmice raznim izvođačima radi financiranja zajedničkog projekta sa firmom Zagrebgradnja iskazao u poziciji bilance - financijska imovina sa stanjem na dan

31.12.2018. iznos od 104.669.678,74 kn

31.12.2019. iznos od 66.572.287,55 kn

31.12.2020. iznos od 149.013.016,26 kn

31.12.2021. iznos od 322.765.145,68 kn

31.12.2022. iznos od 165.046.682,52 kn,

a obzirom da nema analitičke evidencije/danih pozajmica pojedinačno po izvođačima pa tako i po tuženiku/ nije mogla utvrditi visinu iznosa potraživanja koje Sladović d.o.o. vodi u svojim evidencijama prema tuženiku.

44. Na temelju raspoložive dokumentacije zaključila je da potraživanje SLADOVIĆ d.o.o. za dane pozajmice tuženiku na dan 7. srpnja 2022. iznosi:

- 20.459.545,93 kn prema evidenciji Sladović d.o.o. odnosno prema zaključenom Ugovoru o cesiji od 7. srpnja 2022.

- 21.907.045,93 kn prema evidenciji tuženika odnosno prema financijskoj konto kartici konta 2510.

45. Vještak je u nalazu i mišljenju navela da iz Pisma namjere koje je tužitelj uputio tuženiku 1.10.2021. proizlazi:

- da tužitelj potvrđuje da je u poslovnom odnosu sa Zagrebgradnjom d.o.o.,

- da je upoznat sa namjerom primanja zajma Zagrebgradnje d.o.o. od tuženika u maksimalnom iznosu od 1.000.000,00 EUR,

- da bi se zajam izvršio prijenosom novčanih sredstava sa računa tuženika u korist računa Zagrebgradnja d.o.o., otvorenih kod tužitelja uz krajnji rok povrata 5.11.2021.,

- da se pismom namjere tužitelj, kao Banka, obvezuje doznačiti sredstva u iznosu od maksimalno 1.000.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti u korist računa tuženika otvorenog kod Banke u svrhu podmirenja obveza koje Zagrebgradnja ima prema tuženiku s osnova primljene pozajmice.

46. Prema raspoloživoj dokumentaciji potraživanje tuženika od Zagrebgradnje d.o.o. iznosi 6.313.790,00 kn /protuvrijednost od 837.983,94 eura, za koje nije izvršen izračun kamata/ugovorenih ili zateznih obzirom da vještak nije imala dokumentaciju iz koje se može utvrditi osnov potraživanja tuženika (ugovor o zajmu, greška uplate i sl) niti njegov datum dospijeća.

47. Prema zaključenom Sporazumu o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretninama od 3.10.2022. i njegovih Aneksa, tražbina tužitelja ukupno iznosi 20.459.545,93 kn / protuvrijednost od 2.715.448,39 eura. Od toga iznosa tuženik potvrđuje postojanje tražbine za iznos od 14.145.755,93 kn / protuvrijednost od 1.877.464,45 eura/, dok spori postojanje tražbine za iznos od 6.313.790,00 kn /protuvrijednost od 837.983,94 eura. Dana 8.8.2023. tuženik je izvršio uplatu u korist računa tužitelja u iznosu od 1.916,345,29 eur / protuvrijednost od 14.438.703,59 kn, kojom je podmirio nesporni dio iz Sporazuma od 3.10.2022. uvećan za zateznu kamatu i trošak opomene i to:

- iznos od 1.877.464,45 eura na ime podmirenja nespornog dijela glavnice iz

Sporazuma od 3.10.2022./protuvrijednost od 14.145.755,93 kn,

- iznos od 38.860,94 eura na ime zatezne kamate obračunate za iznos glavnice od 1.877.464,45 eura za razdoblje od 4.4.2023. do 7.8.2023./protuvrijednost od 292.797,75 kn,

- iznos od 19,90 eura na ime troška opomene od 25.5.2023./ protuvrijednost od 149,94 kn.

48. Spisu ne prileže izvodi prometa po računima tuženika i ZAGREBGRADNJE d.o.o. otvorenim kod tužitelja te vještak stoga u nalazu nije mogla odgovoriti da li je iznos od 837.983,94 eura ili novčani iznos veći od toga isknjižen sa računa tuženika u korist računa ZAGREBGRADNJA d.o.o. otvorenom kod tužitelja. Također, izvornici naloga za bankovne transfere po računima SLADOVIĆ d.o.o. i tuženika otvorenim kod tužitelja ne prileže spisu stoga vještak nije mogla utvrditi po čijem su nalogu i odobrenju izvršeni.

49. Na ročištu 2. travnja 2025. vještak JE je ustrajala kod pisanog nalaza i mišljenja te je na upite stranaka i suda u bitnome izjavila:

- da je tuženik od društva SLADOVIĆ d.o.o. primio iznos od 42.097.410,93 kn ,

- da je prema poslovnim knjigama tuženika na dan 7.7.2022. iskazana obveza u iznosu od 21.907.045,93 kn prema SLADOVIĆ d.o.o.,

- da je u poslovnim knjigama tuženika evidentiran veći iznos obveze prema SLADOVIĆ d.o.o. u odnosu na iznos koji je evidentiran u zaključenom ugovoru o cesiji od 7.7.2022. kojim je konstatirano da to potraživanje iznosi 20.459.545,93 kn u odnosu na ono koje je iskazano u poslovnim knjigama tuženika od 21.907.045,93 kn ,

- da pismo namjere nije nikakav dokaz da će se konkretna transakcija izvršiti a pogotovo ne da je izvršena, jer da isto nije obvezujuće niti za jednu od strana odnosno istim se iskazuje namjera, za koju bi u konkretnom slučaju, da je i došlo do toga, bilo potrebno zaključiti drugi dokument koji bi opravdavao samu činidbu tijeka novca ,

- da spisu ne prileži dokumentacija je li tuženik isplatio ZAGREBGRADNJI bilo kakav iznos nakon upućenog pisma namjere od 1.10.2021.,

- da je 5.12.2019. tuženik izvršio uplatu iznosa od 5.000.000,00 kn što iznosi protuvrijednost od 663.614,04 eura u korist računa ZAGREBGRADNJE, da su prema obračunu kamata koji prileži spisu za navedeni iznos pozajmice od 5.000.000,00 kuna, kamate iznosile ukupno 174.523,44 eura, što znači da ukupno potraživanje tuženika prema ZAGREBGRADNJI na dan 7.2.2023. ukupno iznosi 838.137,48 eura,

- da je uplatom iznosa od 14.438.703,59 kn podmiren nesporni dio iz sporazuma od 3.10.2022.,

- da je transakcija tuženika prema ZAGREBGRADNJI d.o.o. u iznosu od 5.000.000,00 kn od 5.12.2019. izvršena pod šifrom OTHR uz opis: plaćanje po ugovoru. Iz toga nije vidljivo tko je izdao nalog za plaćanje,

- pismo namjere od 20. lipnja 2023. nije analizirala jer ga nije konstatirala u pisanom nalazu,

- prilikom izrade nalaza nije joj bila poznata suština niti razlog tijeka novca između SLADOVIĆ d.o.o. i tuženika a naknadno je uvidjela iz dokumenta da se precizno navodi da je transakcije vršio djelatnik tužitelja za što se vodi kazneni postupak.

50. U dopuni nalaza i mišljenja od 15.10.2025. vještak Bijana Galinac je navela u bitnome da iz naknadno dostavljene dokumentacije /Potvrda o izvršenom nalogu za plaćanje i nalozima za plaćanje/ proizlazi, kako slijedi:

- da je u razdoblju od 20.4.2018. do 5.11.2021. SLADOVIĆ d.o.o. sa svojih računa otvorenih kod tužitelja izvršio uplate u korist računa tuženika u ukupnom iznosu od 42.097.410,93 kn,

- da je u razdoblju od 11.5.2018. do 19.10.2021. tuženik sa svojih računa otvorenih kod tužitelja izvršio uplate u korist računa SLADOVIĆ d.o.o. u ukupnom iznosu od 20.190.365,00 kn,

- da razlika između izvršenih uplata od strane SLADOVIĆ d.o.o. u korist računa tuženika (42.097.410,93 kn) i uplata izvršenih od strane tuženika u korist računa SLADOVIĆ d.o.o. (20.190.365,00 kn) ukupno iznosi 21.907.045,93 kn, koji iznos predstavlja potraživanje SLADOVIĆ d.o.o. od tuženika na dan 5.11.2021.,

- da nepodmireno dugovanje tuženika s osnova primljenih dugoročnih zajmova od SLADOVIĆ d.o.o. na dan 7.srpnja 2022. iznosi 21.907.045,93 kn,

- da je u razdoblju od 24.3.2017. do 22.4.2021. tuženik sa svojih računa otvorenih kod tužitelja izvršio uplate u korist računa ZAGREBGRADNJA d.o.o. u ukupnom iznosu od 36.785.600,00 kn,

- da je u razdoblju od 28.3.2017. do 15.2.2019. ZAGREBGRADNJA d.o.o. sa svojih računa otvorenih kod tužitelja izvršilo uplate u korist računa tuženika u ukupnom iznosu od 30.071.810,00 kn,

- da razlika između izvršenih uplata od strane tuženika u korist računa ZAGREBGRADNJA d.o.o. (36.785.600,00 kn) i uplata izvršenih od strane ZAGREBGRADNJA d.o.o. u korist računa tuženika (30.071.810,00 kn) ukupno iznosi 6.713.790,00 kn, koji iznos predstavlja potraživanje tuženika od ZAGREBGRADNJE d.o.o. na dan 22.4.2021.,

- da je na financijskoj konto kartici tuženika konta 2510-obveze za dugoročne financijske zajmove primljene od ZAGREBGRADNJE d.o.o. iskazano dugovno stanje konta obveza na dan 31.3.2022. i na dan 31.12.2022. u iznosu od 6.313.790,00 kn a što da predstavlja preplatu odnosno potraživanje / trebalo biti knjiženo na kontu klase 1/ tuženika prema ZAGREBGRADNJI d.o.o. na dan 7. srpnja 2022. za iznos od 6.313.790,00 kn,

- da na dan 7. srpnja 2022. SLADOVIĆ d.o.o. potražuje od tuženika iznos od 21.907.045,93 kn od kojeg iznosa je iznos od 20.459.545,93 kn SLADOVIĆ d.o.o. prenijelo na tužitelja temeljem Ugovora o cesiji od 7. srpnja 2022.,

- da tuženik potražuje od ZAGREBGRADNJE d.o.o. iznos od 6.713.790,00 kn/ protuvrijednost od 891.073,06 eura a koji da se iznos tužitelj obvezao u ime ZAGREBGRADNJE d.o.o. doznačiti tuženiku temeljem izdanog Pisma namjere od 1.10.2021. s osnova pozajmica do max.1.000.000,00 eura,

- da prijebojem međusobnih obveza i potraživanja tužitelja i tuženika na dan 7. srpnja 2022. kada su se stekli uvjeti za prijeboj prema odredbi iz čl. 195 ZOO/ i to iznosa od 20.459.545,93 kn, na ime obveze tuženika prema tužitelju temeljem Ugovora o cesiji zaključenog 7. srpnja 2022., i iznosa od 6.713.790,00 kn, protuvrijednost od 891.073,06 eura na ime obveze tužitelja prema tuženiku s osnova izdanog Pisma namjere od 1. listopada 2021., kojim da se obvezao pristupiti obvezi ZAGREBGRADNJE d.o.o. a koju ovaj ima prema tuženiku s osnova primljenih pozajmica do maksimalnog iznosa od 1.000.000,00 eura, ostaje otvoreno potraživanje tužitelja prema tuženiku na dan 7. srpnja 2022. i na dane 3.10.2022., 1.6.2023. i 14.7.2023. u iznosu od 13.745.755,93 HRK protuvrijednost od 1.824.375,33 eura, primjenom fiksnog tečaja konverzije izraženog paritetom 1 euro= 7,534500 kn,

- da je 8.8.2023. tuženik izvršio uplatu u korist računa tužitelja u iznosu od 1.916.345,29 eura kojom je podmirio uz zateznu kamatu i trošak opomene i nesporni dio od 1.877.464,45 eura/protuvrijednosti od 14.145.755,93 kn iz Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava /hipoteke/ na nekretninama zaključenog dana 3.10.2022. i njegovih Aneksa zaključenih 1.lipnja 2023. i 14.srpnja 2023., što da znači da je tuženik izvršenom uplatom 8.8.2023. podmirenjem nespornog iznosa od 1.877.464,45 eura/protuvrijednost od 14.145.755,93 kn, utvrđenim Sporazumom od 3.10.2022. preplatio tužitelju svoju obvezu/ iznosa od 13.745.755,93 kn protuvrijednost od 1.824.375,33 eura koju je imao temeljem zaključenog Ugovora o cesiji od 7.7.2021. nakon prijeboja sa svojim potraživanjem prema izdanom Pismu namjere od 1.10.2021. za iznos od 53.089,12 eura protuvrijednost od 400.000,00 kn,

- da razlika potraživanja SLADOVIĆ d.o.o. prema tuženiku koja nije bila predmet ustupa potraživanja tužitelju temeljem zaključenog ugovora o cesiji od 7.7.2022. iznosi 1.447.500,00 kn protuvrijednost od 192.116,27 eura (utvrđena razlikom iznosa od 21.907.045,93 kn i 20.459.545,93 kn i koja razlika predstavlja otvoreno potraživanje SLADOVIĆ d.o.o. prema tuženiku,

- da na svim potvrdama o izvršenim nalozima za plaćanje i na nalozima za plaćanje stoji klauzula: „Dokument je obrađen elektroničkim putem i valjan je bez pečata i potpisa“.

51. Vještak napominje da izdavanje svih knjigovodstvenih isprava u elektroničkom obliku koje su ispostavljene putem elektroničke razmjene podataka ili pomoću bilo koje metode poslovne kontrole sukladno odredbama članka 6. stavka 2. Zakona o računovodstvu umjesto potpisa osobe ovlaštene za zastupanje poduzetnika može sadržavati ime i prezime ili neku drugu prepoznatljivu oznaku osobe ovlaštene za izdavanje knjigovodstvene isprave ili se mora potpisati sukladno Zakonu o elektroničkom potpisu. Isto tako, da način osiguravanja vjerodostojnosti podrijetla i cjelovitosti sadržaja isprave mora biti definiran ugovorom o razmjeni podataka (EDI), dok kod isprava u elektroničkom obliku ispostavljenih pomoću bilo koje metode poslovne kontrole procesi njihovog izdavanja odnosno primanja moraju definirati poslovne kontrole koje omogućuju povezivanje isprave sa transakcijom odnosno provjeru vjerodostojnosti podrijetla i cjelovitosti njenog sadržaja.

52. Na ročištu 21. listopada 2025. vještak JE je izjavila da ustraje kod nalaza i mišljenja kao i kod dopune nalaza i mišljenja kojeg je dala na temelju naknadno zaprimljene dokumentacije. Na daljnje upite stranaka i suda odgovorila je kako slijedi:

- da pismo namjere od 1.10.2021. nije pravno obvezujući dokument i njime se samo izražava namjera da će u konkretnom slučaju banka popratiti u plaćanju određene aktivnosti odnosno obveze za koje će biti naknadno zaključen ugovor. Obzirom da temeljem Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava odnosno hipoteke se u točki 2. navodi upravo iznos koji je tuženik uplatio u korist računa ZAGREBGRADNJE d.o.o. odnosno razlika između tog iznosa i onog utvrđenog nalazom iznosi 400.000,00 kn s time da je u navedenom sporazumu istaknuto da tuženik taj iznos duguje kao sporan ovdje tužitelju, iz dokumentacije proizlazi da taj iznos tuženik ne duguje tužitelju već taj iznos tuženik potražuje od ZAGREBGRADNJE d.o.o. temeljem svih dostavljenih dokumenata. Stoga je vještak dovela u vezu pismo namjere odnosno namjeru preuzimanja duga ZAGREBGRADNJE d.o.o. koji je ova imala prema tuženiku i primijenila odredbu čl. 195. ZOO -a. Isto tako da prema kompletnoj dokumentaciji, čak i krivim knjiženjima koje je imao tuženik, proizlazi da je tuženik imao potraživanje s osnova pozajmica prema ZAGREBGRADNJI d.o.o. u iznosu različitom u odnosu na nalaz za 400.000,00 kn,

- da je tuženik u korist računa ZAGREBGRADNJE d.o.o. izvršio uplate u razdoblju od 24.3.2017. do 22.4.2021., u ukupnom iznosu od 36.785.600,00 kn dok je ZAGREBGRADNJA d.o.o. uplate vršila u korist tuženika u razdoblju od 28.3.2017. do 15.2.2019. u iznosu od 30.071.810,00 kn iz čega proizlazi da ZAGREBGRADNJA duguje tuženiku iznos od 6.713.790,00 HRK. Iz navedenog da proizlazi da tuženik nikakve uplate nije vršio, barem za to ne postoje potvrde u spisu, nakon davanja pisma namjere od 1.10.2021. Ali u sporazumu zaključenom 3.10.2022. kojim je utvrđen sporni dio, korespondira upravo ovom iznosu uz razliku od 400.000,00 HRK što se po njenom mišljenju odnosi na grešku u izračunu kao što je i greškom upisano da taj iznos tuženik duguje tužitelju a ustvari taj iznos tuženik potražuje od tužitelja s osnova preuzetog dugovanja ZAGREBGRADNJE d.o.o. po tužitelju iz čega proizlazi da je pismo namjere realizirano,

- da u zaključenom Sporazumu o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 3.10.2022. i njegovih Aneksa stoji da tražbina tužitelja iznosi 20.459.545,93 kn, koju tražbinu je potvrdio ovdje tuženik i podmirio uplatom izvršenom 8.8.2023., dok je osporio postojanje tražbine tužitelja za iznos od 6.313.790,00 HRK a koji iznos i potražuje ovdje tužbom tužitelj i koji iznos korespondira upravo utvrđenju iz dopune nalaza i mišljenja za razliku od 400.000,00 HRK a što se ustvari odnosi na potraživanje tuženika prema ZAGREBGRADNJI d.o.o. Iz dostavljene dokumentacije, iz niti jednog dokumenta, ne proizlazi da tužitelj ima potraživanje prema tuženiku u tom iznosu odnosno osim onoga prethodno navedenog koje potraživanje je tužitelj preuzeo temeljem zaključenog ugovora o cesiji sa trgovačkim društvom SLADOVIĆ d.o.o. Upravo suprotno, dokumenti i brojke ukazuju da tuženik ima potraživanje prema

ZAGREBGRADNJI d.o.o. u navedenom iznosu,

- da pismo namjere nije pravno obvezujuće ali istim da tužitelj potvrđuje da je u poslovnom odnosu sa ZAGREBGRADNJOM d.o.o. i upoznat s namjerom primanja zajma od tuženika i to u maksimalnom iznosu od 1.000.000,00 eura, da je 1.10.2021. tužitelj izdao pismo namjere a u kojem trenutku je već ZAGREBGRADNJA d.o.o. imala obvezu prema tuženiku u iznosu od 6.713.790,00 kn uslijed čega je dovela u vezu stanje stvari na dan 22.4.2021. sa pismom namjere tužitelja od 1.10.2021. u kojem navodi da će podmiriti dug tuženiku eventualnog primanja zajma 1.10.2021. Ugovorom o osiguranju novčane tražbine stranke su sporazumjele da je iznos od 6.313.790,00 kn sporni dio tražbine, a uzimajući u obzir brojeve navedeno se odnosi na potraživanje tuženika prema ZAGREBGRADNJI d.o.o.. Uvidom u dokumentaciju i tijek novca proizlazi da potraživanje tuženika prema ZAGREBGRADNJI d.o.o. iznosi 6.313.790,00 kn,

- da u pismu namjere izričito piše da se radi o budućem zajmu ali isto tako da su Sporazum od 3.10.2022. zaključili i tužitelj i tuženik i usuglasili da iznos od 6.313.790,00 kn predstavlja sporni dio a visina kojeg dijela da će se utvrditi ažuriranjem knjigovodstvene dokumentacije tuženika i tužitelja ili da će se pokrenuti za utvrđivanje istog sudski postupak, što i jest predmet ovog postupka. Isto tako da se u pismu namjere navodi da je tužitelj u poslovnom odnosu sa ZAGREBGRADNJOM d.o.o.,

- da pismo namjere nije obvezujući dokument te niti u slučaju da je tuženik dao pozajmice ZAGREBGRADNJI d.o.o. nakon 1.10.2021., pismo namjere samo po sebi ne bi obvezivalo tužitelja na preuzimanje duga od ZAGREBGRADNJE d.o.o. već bi za to trebao biti zaključen neki drugi akt, npr. ugovor i sl.,

- da tužitelj temeljem pisma namjere ne duguje nikakav iznos tuženiku, ali obzirom da je sporazumom istaknuto da je sporni dio između tuženika i tužitelja upravo iznos koji tuženik potražuje od ZAGREBGRADNJE d.o.o. to je bio razlog zašto je dovela u vezu tužitelja i ZAGREBGRADNJU d.o.o. a temeljem datog pisma namjere gdje u preambuli stoji da su isti u poslovnom odnosu te da je tužitelj voljan financirati odnosno pratiti ZAGREBGRADNJU d.o.o. u dobivanju pozajmica od tuženika. Mišljenja je da su u odnosu između tužitelja i ZAGREBGRADNJE d.o.o. zaključeni određeni dokumenti, primjerice ugovori o cesiji, a koji ne prileže sudskom spisu,

- da tijekom izrade nalaza nije naišla na ugovore zaključene između SLADOVIĆ d.o.o. i tuženika, premda prilikom plaćanja u opisu stoji da je isto izvršeno temeljem zaključenog ugovora,

- na svim dostavljenim potvrdama o izvršenim nalozima za plaćanje stoji klauzula "dokument je obrađen elektroničkim putem i valjan je bez pečata i potpisa" i kao takav da je suprotan Zakonu o računovodstvu u smislu vjerodostojnosti takve isprave, kao i Zakonu o elektroničkom potpisu, obzirom da kao takav nije omogućio povezivanje isprave sa transakcijom odnosno provjeru vjerodostojnosti porijekla i cjelovitosti njenog sadržaja. Pri tome misli na dokumentaciju koju je dostavio tužitelj,

- ne postoje dokumenti gdje postoji potpis odnosno nalog SLADOVIĆA d.o.o. prema tuženiku ali po njenom mišljenju postoji zaključen ugovor o cesiji između SLADOVIĆA d.o.o. i tužitelja temeljem kojeg SLADOVIĆ d.o.o. priznaje potraživanje prema tuženiku, koje, napominje, je istovjetno utvrđenjima iz osnovnog nalaza, do lipe, a koje je evidentirano u poslovnim knjigama tuženika na dan 30.9.2022. prema izvatku iz financijske konto kartice, što znači da tuženik ne može negirati da su navedene transakcije i izvršene,

- ne postoje nalozi niti ugovori temeljem kojih je izvršeno plaćanje sa računa tuženika u korist računa ZAGREBGRADNJE d.o.o. ali spisu prileži vjerodostojni dokument a zove se analitička konto kartica konta 2510 i to tuženika, iz koje proizlazi da tuženik s osnova izvršenih plaćanja ima potraživanje prema ZAGREBGRADNJI d.o.o. s osnova dugoročnih zajmova, osim što je isto evidentirano na pogrešnoj konto kartici konta 2510 obveza za primljene zajmove ali u dugovnom iznosu za što je izvršeno krivo knjiženje, za koje je trebalo izvršiti ispravak knjiženja u sklopu konta kartice klasa 1 kao što je navela u osnovnom nalazu, a to je za iznos od 6.313.790,00 kn što znači da tuženik ne može negirati izvršenje novčanih transakcija između sebe i ZAGREBGRADNJE d.o.o.,

- iz konto kartica tuženika proizlazi da su knjiženi izvodi o prometu sa žiro računa otvorenog u banci tužitelja odnosno da je tuženik imao saznanja o priljevima i odljevima novčanih sredstava sa svog računa obzirom da je iste knjigovodstveno evidentirao i dostavio u sudski spis vjerodostojni dokument odnosno izvadak iz glavne knjige, financijske konto kartice.

53. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje kao i dopunu nalaza i mišljenja vještaka JE u kojima je detaljno i stručno analizirala i obrazložila svu dostupnu dokumentaciju te jasno i argumentirano odgovorila na zadatke, upite i primjedbe stranaka. Sud nije uzimao u obzir pravne zaključke vještaka.

54. Svjedok BE, koja se kod tužitelja zaposlila 1.9.2022. kao ovlaštena osoba za zastupanje skupno s PE, je u pisanom i usmenom iskazu u bitnome navela da nije aktivno sudjelovala u potpisivanju Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretninama, od 3. listopada 2022., ali je upoznata sa njegovim sadržajem. Također je izvršila uvid u promet po svim računima tuženika i SLADOVIĆ d.o.o. otvorenim kod tužitelja i utvrdila da se sav promet odvijao od 20.4.2018. do 5.11.2021. te da SLADOVIĆ d.o.o. potražuje od tuženika 21.907.045,93 kn kao i da je tuženik u svojim poslovnim knjigama na datum 30.9.2022. prikazivao obvezu prema SLADOVIĆ d.o.o. u tom iznosu koji pokriva i nesporni i sporni dio tražbine, koju je SLADOVIĆ d.o.o. cediralo tužitelju 7.7.2022. U zahtjevu za otvaranje predstečajnog postupka 29.3.2023. (ST-876/2023, TS u Zagrebu) SLADOVIĆ d.o.o. da je prikazao kako i dalje potražuje od tuženika 1.447.500,00 kn, što da odgovara iznosu preostalom nakon cediranja tražbine tužitelju (21.907.045,93 kn – cedirani iznos u korist tužitelja 20.459.545,93 kn = 1.447.500,00 kn). Istaknula je da banka u svom poslovanju ne izdaje pisma namjere kakvo je ono datirano 1.10.2021., s dva potpisa bez imena i funkcije, jer da je osnovna djelatnost banke kreditiranje klijenata a ne garantiranje za pozajmice trećih. Uvidom u tuženikove račune otvorene kod tužitelja nije pronašla nijednu transakciju između tuženika i ZAGREBGRADNJE d.o.o. na dan 1.10.2021. niti poslije tog datuma. Navela je da tužitelj nije brisao svoju drugu hipoteku na nekretninama tuženika zato što je odustao od spornog dijela tražbine već iz razloga što je to bio uvjet da tuženik ishodi refinanciranje od strane Šted-Invest d.o.o. i tim refinanciranjem da su podmireni prethodni kredit tužitelja i nesporni dio tražbine.

55. Sud je prihvatio njen iskaz u dijelu u kojem je iskazivala o tražbini SLADOVIĆ d.o.o. prema tuženiku i o tome da nije pronašla nijednu transakciju između tuženika i ZAGREBGRADNJE d.o.o. na dan 1.10.2021. niti poslije tog datuma, što je u suglasnosti sa nalazom i mišljenjem vještaka.

56. Ne prihvaća se navod tuženika da je tužitelj obavljao transfere sredstava s računa SLADOVIĆ d.o.o. na račun tuženika (računi otvoreni kod tužitelj) bez naloga i odobrenja tuženika i SLADOVIĆ d.o.o. jer je na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđeno da je i tuženik imao saznanja o priljevima i odljevima novčanih sredstava sa svog računa obzirom da je iste knjigovodstveno evidentirao i dostavio u sudski spis vjerodostojni dokument odnosno izvadak iz glavne knjige, financijske konto kartice.

57. Odredbom članka 80. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, dalje: ZOO) propisano je:

(1) Vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

(2) Ugovor o ustupanju nema učinak prema dužniku ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka.

58. Odredbom članka 82. ZOO-a propisano je:

(1) Za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju.

(2) Ispunjenje ustupitelju prije obavijesti o ustupanju pravovaljano je i oslobađa dužnika obveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače obveza ostaje i on ju je dužan ispuniti.

59. Slijedom navedenih odredbi proizlazi da je SLADOVIĆ d.o.o. bio ovlašten prenijeti tužitelju svoju tražbinu koju je imao prema tuženiku (nije ukazano da su SLADOVIĆ d.o.o. i tuženik ugovorili da se tražbina ne prenosi na trećega ili da je za prijenos potreban tuženikov pristanak). Iz e-maila od 8.7.2022. proizlazi da je ZE (punomoćnik tužitelja) u ime tužitelja na elektroničku adresu tuženika dostavio obavijest o cesiji tražbina tužitelju koje je SLADOVIĆ d.o.o. imao prema tuženiku.

60. Vještačenjem je utvrđeno da je na dan sklapanja ugovora o cesiji 7.7.2022. SLADOVIĆ d.o.o. imao novčanu tražbinu prema tuženiku u iznosu od 21.907.045,93 kn a tužitelju je ustupio tražbinu visini od 20.459.545,93 kn/2.715.448,39 eura. Od toga iznosa tuženik u Sporazumu od 3.10.2022. potvrđuje postojanje tražbine od 14.145.755,93 kn/ 1.877.464,45 EUR/, dok spori postojanje tražbine od 6.313.790,00 kn/837.983,94 EUR.

61. Iz okolnosti:

- da je tužitelj 20. lipnja 2023. izdao pismo namjere kojim je potvrdio svoju spremnost na izdavanje brisovnog očitovanja temeljem kojeg će se brisati založna prava i zabilježba upisana u korist tužitelja na nekretninama tuženika, nakon podmirenja cjelokupnog dugovanja po ugovoru o dugoročnom kreditu (030-51002601) i Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini i eventualno pripadajućih aneksa, na način da na račun tužitelja bude uplaćen iznos od 4.033.537,98 eura (stanje na 14.7.2023.), i nakon namirenja cjelokupnog dugovanja po ugovoru o cesiji broj kreditnog računa 030-51003766 i Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini i eventualno pripadajućih aneksa, doznakom na račun tužitelja iznosa od

1.906.340,72 eura (stanje na 14.7.2023.),

- da je tuženik 8.8.2023. namirio tužitelju tražbinu u iznosu od 1.916,345,29 eura /14.438.703,59 kn, (čime je podmirio nesporni dio iz Sporazuma od 3.10.2022. uvećan za zateznu kamatu i trošak), a i tražbinu u iznosu od 4.048.171,81 eura, kako to proizlazi iz naloga za plaćanje, pri čemu je kao opis plaćanja navedeno „isplata po pismu namjere – ugovor o zajmu FINMAVI“,

- da je tužitelj potom i izdao brisovna očitovanja sukladno pismu namjere ,

- da su tužitelj i tuženik pregovarali o sklapanju nagodbe (u spisu nacrt nagodbe od 10.8.2023., dakle nakon sklapanja drugog aneksa Sporazuma) prema kojoj bi, što proizlazi i iz iskaza svjedoka DE, stranke utvrdile da su prestala sva međusobna potraživanja na temelju Sporazuma plaćanjem iznosa od 1.916,345,29 eura,

- da do sklapanja nagodbe nije došlo zbog zahtjeva tuženika da mu tužitelj vrati određeni uplaćeni iznos,

- te osobito iz okolnosti da „sporni“ iznos od 6.313.790,00 kn iz Sporazuma u potpunosti korespondira iznosu utvrđene tražbine tuženika prema ZAGREBGRADNJI d.o.o., koje društvo je također imalo otvoreni račun kod tužitelja, i da je tužitelj o tome imao saznanje i izrazio namjeru da će financirati odnosno pratiti ZAGREBGRADNJU d.o.o. u dobivanju pozajmica od tuženika,

zaključuje se da je tuženik osnovano osporavao tužitelju „sporni“ iznos od 6.313.790,00 kn.

62. Iz pisma namjere koje je tužitelj uputio tuženiku 1.10.2021. proizlazi da tužitelj potvrđuje da je u poslovnom odnosu sa ZAGREBGRADNJOM d.o.o., da je tužitelj upoznat sa namjerom primanja zajma ZAGREBGRADNJE d.o.o. od tuženika u maksimalnom iznosu od 1.000.000,00 eura, da bi se zajam izvršio prijenosom novčanih sredstava sa računa tuženika u korist računa ZAGREBGRADNJA d.o.o., otvorenih kod tužitelja uz krajnji rok povrata 5.11.2021., da se pismom namjere tužitelj, kao banka, obvezuje doznačiti sredstva u iznosu od maksimalno 1.000.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti u korist računa tuženika otvorenog kod banke u svrhu podmirenja obveza koje ZAGREBGRADNJA d.o.o. ima prema tuženiku s osnova primljene pozajmice.

63. Na tom pismu namjere od 1.10.2021. nalaze se dva parafa, koja nisu čitka i nije navedeno tko je potpisnik te isprave. Kod tih potpisa je navedeno BKS Bank AG, Glavna podružnica Rijeka, te tako glasi i štambilj. Ispravan naziv tužiteljeve podružnice je BKS Bank AG, Glavna podružnica Hrvatska, kako je ispravno i navedeno u samom sadržaju pisma namjere, koje je ispisano na poslovnom papiru tužitelja, na kojem su otisnuti osnovni podaci upisani u sudskom registru za inozemnu podružnicu tužitelja u Republici Hrvatskoj, pa tako i imena osoba ovlaštenih za zastupanje tužitelja u poslovanju te podružnice – VE i AE.

64. Tužitelj nije predložio adekvatno vještačenje na okolnost provjere vjerodostojnosti te isprave. Punomoćnik tužitelja je uz svoj pisani iskaz dostavio nalaz i mišljenje vještaka za rukopise i dokumente, UE, od 7.5.2024., u kojem je u bitnome navedeno da grafički sklop „S poštovanjem“, „BKS Bank AG, podružnica Rijeka“, otisak štambilja „BKS Bank AG“, ispod kojeg je računalom ispisan tekst „Glavna podružnica Rijeka“ preko kojih su napisana dva složena parafna potpisa, a nalaze se na pismu namjere od 1.10.2021. je potpuno podudaran takvom grafičkom sklopu na pismu namjere tužitelja od 9.5.2017. i da ta okolnost upućuje na zaključak da je opisani grafički sklop skeniran sa dokumenta nadnevka „Zagreb 9.5.2017.“ te računalno prenesen na sporni dokument nadnevka „Zagreb 1.10.2021.“ No kako vještak nije raspolagao izvornikom dokumenta nadnevka „Zagreb 9.5.2017.“ nije isključio mogućnost da je opisani grafički sklop na tom dokumentu izvorno nastao i prenesen na isti sa nekog trećeg, za sada nepoznatog dokumenta. Navedena grafička podudarnost dva potpisa istog sadržaja nastalih na različitim dokumentima i vremenu datiranja da se prema teoriji i praksi forenzičke grafologije ne tretira kao prirodna (moguća) već da upućuje na zaključak da je, jedan od njih, nastao krivotvorenjem tehnikom skeniranja (kopiranja).

65. Nalaz i mišljenje vještaka za rukopise i dokumente, UE, od 7.5.2024. nije sačinjen u sudskom postupku po nalogu suda te nema značaj dokaza vještačenjem, a i dostavljen je nakon zaključenja prethodnog postupka. Iz te isprave proizlazi da se na poslovnom papiru tužitelja ispisalo barem još jedno pismo namjere na isti način kao i sporno od 1.10.2021. Možda banke uobičajeno ne izdaju takva pisma namjere, kako je izjavila svjedok BE, međutim, očito se kod tužitelja odvijala određena aktivnost i poslovanje s kojom su bili upoznati i uključeni tužitelj, tuženik, SLADOVIĆ d.o.o. i ZAGREBGRADNJA d.o.o. U tim okolnostima sud daje značaj pismu namjere od 1.10.2021. samo kao indikatoru da je i tužitelj bio u poslovnom odnosu sa ZAGREBGRADNJOM d.o.o. i imao saznanja o novčanoj tražbini tuženika prema ZAGREBGRADNJI d.o.o., i da su novčane transakcije aktera izvjesno pratile isprave – ugovori, koji nisu dostavljeni na uvid niti sudu niti vještaku. S obzirom da stranke nisu sporazumno utvrdile postojanje i visinu „spornog“ dijela tražbine iz Sporazuma, to je učinjeno vještačenjem u ovom postupku.

66. Na temelju spomenutih utvrđenih okolnosti tuženik je osnovano istaknuo prigovor radi prijeboja do visine tužiteljeve tražbine od 6.313.790,00 kn. Neosnovan je prigovor dvostruke litispendencije u ovoj parnici jer je prigovor radi prijeboja ovdje istaknut 12. ožujka 2024. dok je u parnici kod ovoga suda P-349/2023, koji se vodi između istih stranka, tuženik taj prigovor radi prebijanja iz iste osnove istaknuo kasnije, 16. listopada 2024.

67. Stoga se utvrđuje postojanje tražbine tužitelja prema tuženiku od 6.313.790,00 kn/837.983,94 eura i postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 6.313.790,00 kn/837.983,94 eura. Te su se tražbine susrele na dan 7. srpnja 2022., kada je tužitelj cesijom od SLADOVIĆ d.o.o. stekao dospjelu tražbinu prema tuženiku i kada je tuženik već imao dospjelu tražbinu prema ZAGREBGRADNJI d.o.o., a tužitelj se pismom namjere od 1.10.2021. već bio obvezao doznačiti sredstva u iznosu od maksimalno 1.000.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti u korist računa tuženika otvorenog kod banke u svrhu podmirenja obveza koje ZAGREBGRADNJA d.o.o. ima prema tuženiku s osnova primljene pozajmice.

68. Predmetne tražbine se prebijaju ovom odlukom i odbija tužbeni zahtjev kao i prijedlog tuženika da mu tužitelj isplati zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 837.983,94 eura/6.313.790,00 kn od 2.10.2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 1.1.2023. po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.

69. Sud nije ocjenjivao pisane iskaze ostalih svjedoka jer je tuženik prigovarao njihovim iskazima, a budući da su provedeni dokazi (osobito nalaz i mišljenje vještaka i isprave u spisu) dali dostatnu podlogu za zaključak o spornim činjenicama, ostali svjedoci i stranke nisu pozivani radi davanja usmenog iskaza. Riječ je o sporu u smislu odredbe članka 492.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje: ZPP) u kojem se odlučne činjenice utvrđuju prvenstveno na temelju isprava i vještačenjem.

70. Po odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a tužitelj nema pravo na naknadu parničnih troškova već je dužan tuženiku naknaditi troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice.

71. Tuženik je zatražio naknadu parničnih troškova za sastav odgovora na tužbu od 15.1.2024., i podnesak od 27.3.2024., 12.6.2024., 10.12.2024., 9.9.2025., te za zastupanje po punomoćniku odvjetniku na ročištima 12.3.2024., 21.10.2025. i 26.3.2026., sve po 11.298,00 eura, na ime PDV 25% iznos od 22.596,00 eura, trošak vještačenja u iznosu od 1.050,00 eura, ili ukupno 114.030,00 eura.

72. Sud je utvrdio opravdanim troškove za sastav odgovora na tužbu od 15.1.2024., za zastupanje po punomoćniku odvjetniku na ročištima 12.3.2024., 21.10.2025. i 26.3.2026., za sastav podnesaka od 27.3.2024., 12.6.2024., 10.12.2024., 9.9.2025., sve po 11.298,00 eura, na ime PDV 25% iznos od 22.596,00 eura (po Tbr. 8/1, 9/1, 46 i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/2023, 107/2025), trošak vještačenja u iznosu od 1.025,00 eura (neutrošeni predujam sud će vratiti strankama), ili ukupno 114.005,00 eura, te je naložio tužitelju da ih isplati tuženiku sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja odluke 29.4.2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (član 151. stavak 3. ZPP-a i članak 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023).

U Pazinu 29. travnja 2026.

Sutkinja

Adrijana Labinjan Skok

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- tužitelj pp

- tuženik pp