Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Stalna služba u Novskoj

Staroselska 1

Novska

Poslovni broj: Pn-73/2024.-50.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

RJEŠENJE

Općinski sud u Kutini Stalna služba u Novskoj po sucu Nadi Filipović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ČB (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]., kojeg zastupa punomoćnik Natali Kotlar odvjetnica iz Zagreba protiv tuženika UB (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]., kojeg zastupa punomoćnik Sandra Šolaja odvjetnica iz Zagreba, radi naknade štete, nakon zaključenja glavne rasprave održane 19. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 29. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku UB da tužitelju ČB isplati, na ime naknade štete, iznos od 5.766,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče

- na iznos od 5.482,50 eura od 22. travnja 2024. i

- na iznos od 284,00 eura od 29. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

II.Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja ČB za iznos od 885,91 eur sa zakonskom zateznom kamatom.

III.Nalaže se tuženiku UB da tužitelju ČB naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.531,70 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine teče od 29. travnja 2026. do isplate, a sve u roku od 15 dana.

IV.Nalaže se tužitelju ČB da tuženiku UB naknadi troškove postupka u iznosu od 900,00 eura u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I.Utvrđuje se da je tužitelj ČB povukao tužbu za iznos od 7.481,49 eura sa zakonskom zateznom kamatom.

II.Odbija se zahtjev punomoćnika tuženika za naknadu troškova nastalih delegacijom suda.

Obrazloženje

1.U tužbi primljenoj 22. travnja 2024. tužitelj navodi da mu je tuženik 22. srpnja 2022. oko 23,40 sati u ugostiteljskom objektu Old Miner u Zagrebu, Petra Preradovića 1., zadao više udaraca zatvorenom šakom u predjelu glave, da je tako zadobio teške tjelesne ozljede, da je trpi povredu prava osobnosti, da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega i da je radi zadobivenih ozljeda bio na bolovanju i izgubio zaradu. Predlaže da se tuženiku naloži da mu, na ime naknade štete, isplati iznos od 14.133,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe do isplate uz nadoknadu troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

2.U odgovoru na tužbu tuženik osporava nastanak štetnog događaja, uzročno posljedičnu vezu, nastanak štete i njenu visinu. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

3.Podneskom primljenim 9. rujna 2025. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev i predložio da se tuženik obveže da mu na ime naknade neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) isplati iznos od 6.019,93 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 22. travnja 2024. do isplate. Na ročištu od 13. studenog 2025. tužitelj je dopunio ovaj tužbeni zahtjev i predložio da se tužitelju naloži da mu na ime izgubljene zarade isplati iznos od 633,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom.

4.Na glavnoj raspravi sud je izveo dokaze uvidom u medicinsku dokumentaciju za tužitelja, zapisnik i presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K- 1993/2023. od 27. listopada 2025., saslušanjem svjedoka FB i DB, saslušanjem tužitelja i tuženika i vještačenjem po vještaku medicinske struke dr. LB.

5.Nakon ocjene izvedenih dokaza kako svakog zasebno tako i u međusobnoj vezi odlučeno je kao u izreci presude iz slijedećih razloga:

6.Među parničnim strankama su sporne okolnosti nastanka štete kao i osnovanost tužbenog zahtjeva.

7.Saslušan kao parnična stranka tužitelj je u svojoj izjavi naveo da je 22. srpnja 2022. u večernjim satima s FB bio na terasi kafića Old Miner, da su oko 24,00 sata ušli u kafić, da se FB s bocom mineralne vratio na terasu, a on otišao do toaleta, da je na povratku prolazio pored tuženika koji je stajao kod šanka, da mu je tuženik rekao da ga pozdravlja Č i udario u bradu, da je zatim slijedilo još udaraca zatvorenom šakom u predjelu glave, da on nije uzvraćao udarce tuženiku ali se pokušao zaštititi podignutim rukama, da ga je konobar uzeo za nadlakticu i pokušao odvući od tuženika, da je tuženik i dalje nasrtao na njega, da su došla druga dva konobara i odvukla tuženika, da ga je konobar odveo do stola gdje je bio FB, da ga je boljela čeljust i prst, da su krenuli prema bolnici, da se na Zrinjevcu onesvijestio i probudio u bolnici.

8.Tuženik je u svojoj izjavi naveo da se 22. srpnja 2022. oko 23,30 sati zajedno s BB i SB nalazio na terasi kafića Old Miner u Zagrebu, da je u jednom trenutku krenuo prema toaletu radi čega je ušao u kafić i sreo tužitelja koji je stajao u blizini ulaza u toalet, da mu je pružio ruku i pozvao da riješe nesuglasice koje postoje između njih, a vezano za tužiteljevu vezu s njegovom sestrom, da tužitelj nije prihvatio njegovu pruženu ruku nego mu se unosio u lice i išao prsima prema njemu, da je tužitelja odgurnuo, da je tužitelj ponovno krenuo prema njemu i udario ga desnom šakom u glavu, ali ne zna u koji dio, da je uzvratio udarac tako što je tužitelja udario desnom šakom u glavu ali se ne sjeća u koji dio, da je nakon toga došlo do naguravanja između njih dvojice, da su nakon 20-tak sekundi prestali s tim, da je izašao iz kafića, da je tužitelj krenuo za njim, da su za njima izašla i dva konobara, da je jedan držao tužitelja koji je želio nastaviti tuču, da je njemu prišao drugi konobar raspitujući se o tome što se dogodilo, da mu je rekao da su izmijenili udarce i da mu je konobar naložio da se udalji s terase što je i učinio zajedno sa svojim društvom.

9.Svjedok FB naveo je da je zajedno s tužiteljem bio u kafiću Old Miner, da su sjedili na terasi, da su obojica u nekoliko navrata odlazili do toaleta, da je oko 23,30 sati tužitelj izletio iz kafića, da je imao krvavu usnu i žalio se da ga boli čeljust, da je bio vidno uznemiren i rekao da će zvati policiju, da su zajedno krenuli prema bolnici u Draškovićevoj ulici i da se na Zrinjevcu onesvijestio. Svjedok DB naveo je da je zaposlen kao konobar u kafiću Old Miner, da je oko 1,00 sat na terasi vidio da se tužitelj i tuženik naguravaju, da je tuženik više puta udario tužitelja, da ih je uspio razdvojiti, da je tuženika odveo do trgovine koja se nalazila u neposrednoj blizini kafića, da mu je tada tuženik rekao da je tužitelj bio u vezi s njegovom sestrom, da ne plaća alimentaciju i da je tužitelj udario njegovu sestru, da se vratio u kafić i nije zatekao tužitelja i da je i tuženik otišao iz kafića.

10.Iz iskaza tužitelja i tuženika proizlazi da se štetni događaj dogodio u blizini ulaza u toalet kafića Old Miner. U pogledu samog sukoba tužitelj je naveo da je prolazio pored tuženika, da mu se nije obraćao, da ga je tuženik počeo udarati u predjelu glave nakon što mu je uputio nekoliko riječi. Tuženik je naveo da je tužitelj odbio njegov pokušaj da riješe međusobne nesuglasice, da ga je udario u predjelu glave i da je on nakon toga tužitelju uzvratio udarac. Cijeneći izjave tužitelja i tuženika u pogledu okolnosti štetnog događaja sud je kao istinitu prihvatio izjavu tužitelja. Njegova izjava se čini životnija i logičnija od izjave tuženika. Iz njihovih izjava kao i iz izjave svjedoka DB proizlazi da su tužitelj i tuženik imali neriješene obiteljske odnose te da je tuženik zamjerao tužitelju njegovo ponašanje prema sestri koja je bivšoj partnerica tužitelja. U takvoj dinamici obiteljskih odnosa u kojoj tuženik nije zadovoljan odnosom tužitelja prema njegovoj sestri životno je, logično i uvjerljivo da se smatra oštećenom stranom, da takva situacija kod njega izaziva ljutnju koja je očito došla do izražaja prilikom iznenadnog susreta s tužiteljem. Imajući uz to u vidu i to da saslušani svjedoci nisu imali saznanja o početku sukoba sud nije mogao prihvatiti kao istinitu tvrdnju tuženika da je tužitelj započeo sukob i da ga je prvi udario, a da je on samo uzvratio udarac. Ovo osobito stoga što je svjedok DB u svojoj je izjavi naveo da je vidio tuženika da udara tužitelja, ali da nije vidio da tužitelj udara tuženika. U izjavu ovog svjedoka sud nije imao razloga posumnjati budući da se radi o zaposleniku kafića u kojem se sukob dogodio, da su i tužitelj i tuženik gosti prema kojima nema nikakav poseban odnos i da mu nije u interesu uspjeh bilo kojeg od njih u ovom postupku. Pored toga prilikom ocjene izjava parničnih stranaka sud je imao u vidu i to da je tužitelj bio teško ozlijeđen, da mu je ukazana liječnička pomoć, a da tuženik nije imao nikakve vidljive ozljede, a niti je tražio liječničku pomoć.

11.Radi navedenog sud nalazi utvrđenim da se sukob između tužitelja i tuženika dogodio na način kako je to tužitelj opisao odnosno da je tuženik, ničim izazvan u tom trenutku od strane tužitelja, udario tužitelja nanijevši mu tjelesne ozljede radi kojih je tužitelj trpio štetu u vidu povrede prava osobnosti.

12.Među parničnim strankama dalje je sporna visina tužbenog zahtjeva.

13.Utvrđujući visinu štete sud je izveo dokaz vještačenjem po vještaku medicinske struke dr. LB, a njegov nalaz i mišljenje u cijelosti prihvatio kao objektivan i stručan budući da je opširno i uvjerljivo pismeno obrazložen, a zatim detaljno obrazložen prilikom usmenog saslušanja. U svom nalazu i mišljenju vještak navodi da je tužitelj zadobio ozljede u vidu potresa mozga, površinske ozljede glave, prijeloma srednje falange drugog prsta desne ruke i intenzivan psihički stres. Kao posljedicu zadobivenih ozljeda tužitelj je trpio bolove jačeg intenziteta 5 dana, srednjeg 10 dana i slabog intenziteta 30 dana. Osim toga tužitelj je trpio sekundarni strah (primarni nije trpio zbog doživljenog potresa mozga) jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 15 dana i sekundarni strah slabog intenziteta 45 dana. Osim toga vještak navodi da se s velikim stupnjem vjerojatnosti može tvrditi da je nespecificirana epilepsija posljedica štetnog događaja budući da u zdravstvenom kartonu od 2008. do štetnog događaja nema podataka o ozljedama glave ili dijagnoze epilepsije, da je kao posljedica kod tužitelja je zaostalo umanjenje općih životnih aktivnosti od 10%, a koje se ispoljava u tome što će morati stalno uzimati propisanu terapiju. S obzirom na intenzitet i trajanje posljedica štetnog događaja sud smatra da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti i da mu pripada novčana naknada u iznosu od 5.500,00 eura (po kriteriju bolova 1.600,00 eura, po kriteriju straha 2.000,00 eura i po kriteriju duševnih bolova radi umanjenja opće životne sposobnosti 1.900,00 eura). Međutim, tužitelj je naknadu štete po kriteriju straha tražio u iznosu od 1.982,50 eura radi čega je dosuđena naknada štete u ukupnom iznosu od 5.482,50 eura.

14.Pored neimovinske štete tužitelj je trpio i imovinsku štetu u vidu potrebe za tuđom pomoći i njegom. Prema nalazu i mišljenje vještaka dr. LB tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega radi nabave i pripreme hrane, obavljanje higijene i kućanskih poslova dok se nalazio na strogom mirovanju i kućnom liječenju od 25. - 27. srpnja 2022. po tri sata dnevno, a zatim nakon druge hospitalizacije 9. kolovoza 2022. do 24. kolovoza 2022., kada je skinuta imobilizacija s desne dominantne ruke, po dva sata dnevno, a zatim još 30 sati do punog oporavka. Prema slobodnoj ocjeni suda, a temeljem članka 223. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.) tužitelju bi pripadala naknada štete po osnovu tuđe pomoći i njege u iznosu od 284,00 eura (71 sat x 4,00 eura).

15.Tužitelj je postavio i zahtjev za naknadu imovinske štete koja se odnosi na izgubljenu zaradu. Međutim, tijekom postupka je odustao od prijedloga da se provede financijsko vještačenje slijedom čega sud smatra da tužitelj nije dokazao u kojem iznosu je gubio zaradu tijekom nesposobnosti za rad radi čega je tuženi zahtjev odbijen za ovaj vid imovinske štete.

16.Radi navedenog sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i obvezao tuženika da mu naknadi neimovinsku i imovinsku štetu, a temeljem članka 1045. stavak 1., članka 1046., članka 1049., članka 1085. stavak 2. i članka 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.). Odluka o kamatama temelji se na članku 29., članku 1103 i članku 1089. istog zakona.

17.Tužitelj je tijekom postupka smanjio tužbeni zahtjev čemu se tuženik nije protivio te je odlučeno kao u izreci rješenja temeljem članka 193. Zakona o parničnom postupku. Zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete u vidu izgubljene zarade, a koji nije postavljen u podnesku od 13. studenog 2025., ali je dodan na ročištu od 13. studenog 2025., sud ne smatra preinakom tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva budući da je identičan zahtjev sadržan u tužbi te se može prihvatiti objašnjenje tužitelja da je omaškom ispušten u podnesku kojim je smanjen tužbeni zahtjev.

18.Tužitelj je postavo zahtjev za naknadu troškova postupka koji se odnosi na sastav tužbe 500,00 eura, sastav dva podneska po 500,00 eura, sastav jednog podneska 200,00 eura, zastupanje po punomoćniku na pet ročišta 1.900,00 eura, zastupanje po punomoćniku na ročištu za objavu presude 100,00 eura, PDV 925,00 eura, sudsku pristojbu na tužbu 93,90 eura, pristojbu na presudu 187,80 eura i troškove vještačenja 500,00 eura. Nakon usklađenja podnesenog troškovnika sa stanjem u spisu i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.) tužitelju je na ime naknade za sastav tužbe priznat iznos od 200,00 eura (Tar.br.7.1.), sastava podnesaka od 8.7.2024. i 9.9.2025. iznos od po 200,00 eura (Tar.br.8.1.), zastupanja po punomoćniku na ročištima od 3.10.2024., 26.11.2024., 10.4.2025., 13.11.2025. i 19.3.2026. iznos od po 200,00 eura (Tar.br.9.1.), PDV-a 350,00 eura (Tar.br.46.), na ime troškova vještačenja 500,00 eura, pristojbe na tužbu 93,90 eura i pristojbe na presudu 187,80 eura, a sve imajući u vidu vrijednost predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva sukladno članku 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku. O naknadi za zastupanje po punomoćniku na ročištu za objavu presude za sada nije moguće odlučiti budući da je neizvjesno hoće li punomoćnik tužitelja pristupiti na ovo ročište. Naknada za sastav podneska od 3.2.205. nije priznata budući da se radi o podnesku koji nije od značaja za postupak.

19.Kako tužitelj nije uspio u sporu s neznatnim dijelom konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tuženik je obvezan da mu naknadi sve priznate troškove u ukupnom iznosu od 2.531,70 eura. Odluka se temelji na članku 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku.

20.Tijekom postupka tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev sa iznosa od 14.133,90 eura na iznos od 6.652,41 eura što znači da je djelomično povukao tužbu. Člankom 158. stavak 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka. S obzirom da je smanjenjem tužbenog zahtjeva došlo do promjene bodovnog praga za priznavanje nagrade odvjetniku za zastupanje iz Tar.br.7.1. tuženiku pripada naknada troškova u visini razlike do iznosa bodova koji se priznaje za smanjenu vrijednost predmeta spora (stav zauzet od Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1069/2024. od 12. studenog 2024.).

21.Tuženik je postavio zahtjev za naknadu troškova postupka koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu 300,00 eura, zastupanje po punomoćniku na dva ročišta po 300,00 eura i sastav podneska od 1.10.2025. u iznosu od 100,00 eura. Podneseni troškovnik tuženika priznat je po svim stavkama osim u dijelu koji se odnosi na podnesak od 1.10.2025. koji je troškovnik, a za koji se ne priznaje posebna naknada. S obzirom na navedeno tužitelj je obvezan da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 900,00 eura.

22.Punomoćnik tuženika postavio je zahtjev za naknadu troškova postupka koji su uzrokovani odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske da će u ovom predmetu umjesto Općinskog građanskog suda u Zagrebu postupati ovaj sud, a koji se odnose na troškove putovanja u iznosu od 77,20 eura i troškove izbivanja iz pisarnice 3.600,00 eura.

23.Člankom 11. stavak 4. Zakona o sudovima (Narodne novine broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23., 36/24.) određeno je da u slučaju delegacije drugog stvarno nadležnog suda odvjetniku pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata. Punomoćnik tuženika je dostavio prikaz putovanja na relaciji Zagreb – Novska. Međutim, punomoćnik tuženika nije dostavio dokaz da je za dolazak na ročište koristio prijevoz željeznicom iz kojeg bi se moglo utvrditi koliki je bio stvarni trošak putovanja, a s obzirom na različite iznose cijene karte iz prikaza putovanja. Slijedom toga nije dokazao niti da je izbivao iz pisarnice više od tri sata. Radi navedenog zahtjev za trošak delegacije je odbijen.

U Novskoj 29. travnja 2026.

S u d a c

Nada Filipović

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu presude od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom u tri primjerka.

Dna

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika