REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1371/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Maržić, predsjednika vijeća, Ivane Mlinarić, suca izvjestitelja i Radovana Raduke, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA, OIB: 56668956985, Zagreb, Berislavićeva 9, kojeg zastupa punomoćnik Pavle Fellner, odvjetnik u Zagrebu, Jurišićeva 1a, protiv tuženika BERISLAVIĆ d.o.o., OIB: 95490255196, Mokrice 183, Oroslavlje, kojeg zastupa punomoćnik Srećko Vukić, odvjetnik u Zagrebu, radi zaštite autorskih prava, zabrane i isplate 287,10 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-695/2025-9 od 23. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-695/2025-9 od 23. siječnja 2026.
Obrazloženje
1. Trgovački sud u Zagrebu pobijanom presudom poslovni broj P -695/2025-9 od 23. siječnja 2026.
- u točki I. izreke zabranio je tuženiku u svom objektu auto -salonu „VOLKSWAGEN“, Mokrice 183, Oroslavje, priopćavati javnosti autorska glazbena dijela hrvatskih i stranih autora, snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima za koje ne posjeduje odobrenje udruge nositelja prava iz odredbe čl. 224. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj 111/21.);
- u točki II. izreke naložio je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 287,10 eur, zajedno sa zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 23,70 EUR, počevši od 1. ožujka 2024. pa do naplate,
- na iznos od 23,70 EUR, počevši od 1. travnja 2024. pa do naplate,
- na iznos od 23,70 EUR, počevši od 1. svibnja 2024. pa do naplate,
- na iznos od 23,70 EUR, počevši od 1. lipnja 2024. pa do naplate,
- na iznos od 23,70 EUR, počevši od 1. srpnja 2024. pa do naplate,
- na iznos od 23,70 EUR, počevši od 1. kolovoza 2024. pa do naplate,
- na iznos od 23,70 EUR, počevši od 1. rujna 2024. pa do naplate,
- na iznos od 23,70 EUR, počevši od 1. listopada 2024. pa do naplate,
- na iznos od 23,70 EUR, počevši od 1. studenoga 2024. pa do naplate,
- na iznos od 23,70 EUR, počevši od 1. prosinca 2024. pa do naplate,
- na iznos od 23,70 EUR, počevši od 1. siječnja 2025. pa do naplate,
- na iznos od 26,40 EUR, počevši od 1. veljače 2025. pa do naplate, te naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 200,78 EUR, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 23. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
2. U obrazloženju je navedeno da je predmet ovog spora zahtjev tužitelja za isplatu naknade zbog neovlaštenog korištenja autorskog djela i predmeta zaštite srodnih prava priopćavanjem javnosti za utuženo razdoblje. Sporna činjenica je li tuženik neovlašteno javno priopćavao glazbena djela u svome objektu (prodajnom centru auto-salon „Volkswagen“) kontinuirano u cjelokupnom utuženom razdoblju ocijenjena je na temelju zapisnika o kontroli i saslušanja kontrolora u svojstvu svjedoka, pri čemu tuženik nije iznio činjenice, niti je predložio dokaze kojima bi doveo u sumnju ono što proizlazi iz izvedenih dokaza, te su primijenjene odredbe ZAPSP-a („Narodne novine“ broj 111/21.). U odnosu na tuženikove tvrdnje da nije iskorištavao autorska glazbena djela prvostupanjski sud ukazuje na to da, iako je javno korištenje autorskih glazbenih djela provedenom kontrolom utvrđeno 28. veljače 2024., tuženikova obveza plaćanja odnosi se na cjelokupni mjesečni iznos u skladu s odredbom čl. 10. Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih materijala („Narodne novine“ broj: 80/92., 72/93., 29/95., 50/95., 1/97., 75/97. i 167/03.), kojom je propisano da će se smatrati, za neovlašteno korištenje glazbenih djela za koje je naknada predviđena u mjesečnome paušalnom iznosu, da su djela korištena u toku cijeloga mjeseca u kojem je utvrđeno neovlašteno korištenje, bez obzira na broj dana u kojima su stvarno korištena. Tuženik tijekom razdoblja utuženog u ovom postupku nije obavijestio tužitelja o navodnom prestanku korištenja predmeta zaštite, u skladu s njegovom obvezom iz odredbe čl. 233. st. 4. ZAPSP /21, pa osnovano tužitelj tvrdi da tuženik i nakon kontrole provedene u prosincu 2024. koristi predmete zaštite. U odnosu na visinu sud je u točki 20. obrazloženja naveo po kojem propisu i u kojem iznosu je na temelju kojih faktora tuženik dužan platiti pobliže precizirane iznose za predmetni objekt. Odluka o trošku obrazložena je sadržajnim pozivanjem na odredbu čl. 154. Zakona o parničnom postupku.
3. Tuženik je protiv navedene odluke pravovremeno podnio žalbu, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, U bitnom navodi da iz obrazloženja pobijane odluke ne proizlazi na temelju čega je sud utvrdio vjerodostojnost zapisnika o izvršenom nadzoru javnog korištenja autorskih glazbenih djela, s obzirom na to da oni nisu potpisani od strane ovlaštene osobe tuženika. Predlaže pobijanu odluku preinačiti u korist tuženika ili podredno ukinuti, te potražuje žalbeni trošak.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Nakon što je ispitao pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i na zakonu osnovana.
7. Predmet spora je plaćanje naknade zbog neovlaštenog korištenja autorskih glazbenih djela od strane tuženika u njegovu objektu (prodajnom centru auto-salon „Volkswagen“) u razdoblju od 1. veljače 2024. do 31. siječnja 2025., zatezne kamate su u tužbi zatražene od prvog idućeg dana nakon dospijeća, a tužitelj je svoje tvrdnje potkrijepio dvama zapisnicima o provedenim kontrolama (list 16. spisa) koji se po datumu podudaraju s utuženim razdobljem, odnosno time ukazuju na kontinuirano korištenje glazbe. Tužitelj je svoje tvrdnje potvrdio i saslušanjem kontrolora kao svjedoka koji ih je sastavio (te je u zapisnicima naveo i koja su se točno glazbena djela izvodila), dok tuženik, osim paušalnog osporavanja, nije iznio nikakvu tvrdnju, niti je predložio ikakav dokaz. Dokazna vrijednost iskaza kontrolora (koji je dodatno saslušan kako bi potvrdili sadržaj zapisnika) proizlazi iz njegova ovlaštenja da provodi kontrolu, kao osoba s javnim ovlastima koje proizlaze iz propisa (čl. 241. ZAPSP/21).
8. Osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenice da je tužitelj u skladu sa Zakonom o autorskom pravu i srodnima pravima („Narodne novine“ broj 111/21., koji se primjenjuje na povrede nakon 22. listopada 2021.), kao udruga autora ovlašten u ime Hrvatske udruge za zaštitu izvođačkih prava i Udruge za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonografskih prava, davati odobrenja za priopćavanje javnosti autorskih glazbenih djela te u slučaju neovlaštenog priopćavanja javnosti autorskih glazbenih djela zahtijevati naknadu koja je uobičajena za tu vrstu korištenja ili naknadu koja je propisana cjenikom i da je tuženik u svome objektu neovlašteno koristio autorska glazbena djela.
9. Neosnovano se tuženik u žalbi poziva na to da zapisnike nije potpisala ovlaštena osoba tuženika (iz zapisnika je vidljivo da nitko nije htio potpisati jer za to nije ovlašten, niti je tu ovlast dobio telefonskim razgovorom s direktorom), jer to nije ni relevantno za dokaznu vrijednost zapisnika, koji je sastavljen i uredno potpisan od strane ovlaštenog kontrolora, koji je, dodatno saslušan u svojstvu svjedoka, potvrdio sadržaj zapisnika.
10. S obzirom na to, žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
11. Imajući u vidu navedeno, ovaj sud je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbio tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu kao u izreci.
Zagreb, 29. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Mirna Maržić
