REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1485/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Radovan Raduka, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja LL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Feđi Bone i Ivan Čizmić, odvjetnici u Splitu, protiv 1. protivnika osiguranja GRAD SPLIT, OIB 78755598868, Obala kneza Branimira 17, Split i 2. protivnika osiguranja TURISTIČKA ZAJEDNICA GRADA SPLITA, OIB 67919657637, Obala Hrvatskog narodnog preporoda 7, Split, kojeg zastupa punomoćnik Jure Grbavac, odvjetnik u Splitu, radi određivanja privremene mjere, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj R1-75/2025-9 od 13. veljače 2026., 29. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba predlagatelja osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj R1-75/2025-9 od 13. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odlučeno je:
„Odbija se prijedlog za osiguranje koji glasi:
„Nalaže se protivnicima osiguranja ad.1. GRAD SPLIT, Obala kneza Branimira 17, 21000, Split, OIB: 78755598868, i ad.2. TURISTIČKA ZAJEDNICA GRADA SPLITA, Obala Hrv. narodnog preporoda 9, 21 000 Split, OIB: 67919657637, da odmah prestanu s vršenjem povrede autorskog prava predlagatelja osiguranja LL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nad autorskim djelom „Noć Dioklecijana“ kao i nad istim autorskim djelom sličnih naziva i to „Dani Dioklecijana“ i „Štorije Dioklecijana“ i dr. sličnih naziva, te se zabranjuje protivnicima osiguranja ad.1. GRAD SPLIT, Obala kneza Branimira 17, 21000, Split, OIB: 78755598868, i ad.2. TURISTIČKA ZAJEDNICA GRADA SPLITA, Obala Hrv. narodnog preporoda 9, 21 000 Split, OIB: 67919657637, svako daljnje vršenje povrede autorskog prava predlagatelja osiguranja LL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nad autorskim djelom „Noć Dioklecijana“ kao i svako daljnje vršenje povrede autorskog prava nad istim autorskim djelom sličnih naziva i to „Dani Dioklecijana“ i „Štorije Dioklecijana“ ili sličnih naziva, te im se zabranjuje da organiziraju i održavaju svaku takvu ili sličnu manifestaciju s takvim ili sličnim nazivom.''
2. U obrazloženju pobijanog rješenja je, među ostalim, navedeno da je najprije uočiti da autor programa Štorije Dioklecijana nije niti jedan od protivnika osiguranja već ŠL. Nadalje, usporedbom ovih programa uočiti je i to da je riječ o različitim programima manifestacije koji imaju zajednički cilj, predstaviti građanima i turistima rimskog cara L te način života u vrijeme njegove vladavine. Održavanje manifestacija kojima se prikazuju određene povijesne osobe i način na koji su živjeli nije neuobičajena pojava, pa stoga ideja o održavanju manifestacije koja za cilj ima predstavljanje javnosti nekih povijesnih osoba, u ovom slučaju cara L, nije originalna ideja. Naime, u brojnim drugim mjestima održavaju se različite predstave, manifestacije i slični kulturni događaji kojima je cilj javnost upoznati s određenim povijesnim događajima ili osobama. U konačnici, predmet autorsko pravne zaštite nisu ideje, koncepti ili metode, već izražaj ideje. Dakle, ideja o održavanju manifestacije/predstave koja bi prikazivala L i običaje doba u kojem je živio ne može biti autorsko djelo. S druge strane, program te manifestacije koji je sačinio predlagatelj osiguranja čini sajam što ne može biti autorsko djelo predlagatelja osiguranja, kao niti radionica rimske mode, svečano otvorenje prilikom kojeg izvođač Spectacula Antiqua izvodi "ekskluzivan show", kao niti izvođenje rimskog nogometa na Peristilu ili pak predavanje RL. Dakle, sud smatra da scenarij/program manifestacije nema obilježja originalnosti, već se sastoji od aktivnosti koje će se izvoditi od strane trećih prema razrađenoj ideji trećih i od aktivnosti koje ne predstavljaju novitete, pa utoliko ne bi predstavljao autorsko djelo. U konačnici izražaj ideje o organiziranju manifestacije kojoj je tema car Š, a koji je pripremio ŠL razlikuje se od onoga koji je u svom programu predstavio predlagatelj osiguranja.
3. Predlagatelj osiguranja u žalbi, među ostalim, navodi da je sud u potpunosti zanemario javne isprave, donesene od državnih institucija, nadalje novinske članke i na kraju notorne činjenice, a kojima sud ne vjeruje ili iz nekog razloga jednostavno ne priznaje. Naravno da u ovom ali i svakom drugom postupku javne isprave moraju imati najvišu moguću težinu istinitosti i dokazivanja, da su iste kao javne isprave naravno istinite i vjerodostojne isprave pa je tako sud morao prihvatiti isprave kao što su: - Potvrdu o deponiraju Hrvatske autorske agencije, - Rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, te o istima donijeti sasvim drugačiji zaključak te konačno odluku po prijedlogu za određivanjem privremene mjere. Drži da je predlagatelj dokazao i notorno je da je isti autor manifestacije koju je i zaštitio pod nazivom „NOĆ DIOKLECIJANA“ i to pri Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo, a cjelokupni program/scenarij s dokaznicama položio u Centru za zaštitu autorskih prava/ Hrvatskoj autorskoj agenciji. Predlagatelj je dokazao i to da su protivnici osiguranja neovlašteno i bez njegovog pristanka koristili njegovo autorsko djelo, odnosno organizirali manifestaciju počevši od 2015., pa nadalje, iako ih je predlagatelj upozoravao da ne koriste njegovo intelektualno vlasništvo. Sud nije pribavio potrebnu dokumentaciju niti saslušao svjedoke FL i CL nego je temeljem iskaza tih svjedoka iz kaznenog postupka, i to samo i isključivo njihovim iskazima i ni jednim drugim dokazom, kaznena prijava odbačena a ovdje sud to uvažio i odbio predmetni prijedlog. Autorsko djelo nastaje u trenutku njegova stvaranja kao i što osoba koja je napravila taj originalni intelektualni rad u tom času postaje autor te od tog trenutka autor ima sva prava po sili zakona koja mu pruža zakon a sve glede tog autorskog djela neovisno o tome da li je isto zaštićeno pred nekom institucijom ili nije. Traži naknadu troška sastava prijedloga za privremenu mjeru: 12500 bodova po OT plus pdv + pristojbe.
4. Drugoprotivnik osiguranja u očitovanju na žalbu osporava žalbene navode predlagatelja osiguranja.
5. Žalba nije osnovana.
6. Nakon što je pobijano rješenje ispitao na temelju odredaba čl. 365. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01., 117/03., 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; u daljnjem tekstu: ZPP), u vezi s odredbama čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.; dalje: OZ) i čl. 291. st. 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj 111/21.; dalje: ZAPSP), u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je našao da je navedeno rješenje pravilno i osnovano na zakonu.
7. Pravilno je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju primijenio mjerodavne zakonske odredbe navodeći pritom da je člankom 288. stavkom 1. ZAPSP -a propisano:
„Na zahtjev nositelja prava koji učini vjerojatnim da mu je pravo iz ovoga Zakona povrijeđeno ili da prijeti opasnost od povrede, sud može odrediti bilo koju privremenu mjeru koja je usmjerena na prestanak ili sprječavanje povrede, kao što su:
- naložiti protivniku osiguranja da prestane, odnosno odustane od radnji kojima se povređuje pravo; ovaj nalog sud može izreći i protiv posrednika čije usluge koriste treće osobe da bi povrijedile pravo
- odrediti oduzimanje ili isključenje iz prometa proizvoda kojima se protupravno povređuje pravo.“
Nadalje, za određivanje privremene mjere u području autorskog i srodnih prava sud utvrđuje prvenstveno pretpostavke iz članka 288. ZAPSP -a, a odgovarajuće odredbe OZ-a primjenjuje samo na ona pitanja koja nisu uređena ZAPSP-om.
Nositelj autorskog prava je prema članku 4. stavku 1. ZAPSP-a fizička osoba koja je stvorila autorsko djelo. Prema članku 14. stavku 1. ZAPSP-a autorsko djelo je originalna intelektualna tvorevina iz književnog, znanstvenog ili umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
8. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim ni da je program/scenarij manifestacije Noć Dioklecijana autorsko djelo pa posljedično tome niti da su protivnici osiguranja povrijedili predlagateljevo autorsko pravo organiziranjem i održavanjem manifestacija s takvim ili sličnim nazivom, kako to predlagatelj, u bitnom, tvrdi u prijedlogu za osiguranje.
9. Navedeno je prvostupanjski sud pravilno utvrdio zbog sljedećih razloga, jer je:
- pravilno zaključio da „održavanje manifestacija kojima se prikazuju određene povijesne osobe i način na koji su živjeli nije neuobičajena pojava, pa da stoga ideja o održavanju manifestacije koja za cilj ima predstavljanje javnosti nekih povijesnih osoba, u ovom slučaju cara L, nije originalna ideja. Osim toga, predmet autorsko pravne zaštite nisu ideje, koncepti ili metode, već izražaj ideje. Dakle, ideja o održavanju manifestacije/predstave koja bi prikazivala cara L i običaje doba u kojem je živio ne može biti autorsko djelo“,
- „k tome CL u obavijesnom razgovoru s policijskom službenicom izjavio da je Noć Dioklecijana njegova ideja koju je osmislio nakon što se 2002. vratio s otoka Krete na kojem je vidio kretsku manifestaciju Noć toga. Tu ideju da je izložio Gradu Splitu te je 2004. doneseno rješenje kojim je određena manifestacija“,
- „FL je u obavijesnom razgovoru izjavila da se manifestacija održava i prije nego je postala direktorica Turističke zajednice, da je vođena od strane Turističke zajednice i tadašnjeg direktora CL koji je u nekom razdoblju kao organizatora manifestacije angažirao predlagatelja“,
- manifestacija na koju se poziva predlagatelj pokrenuta 2004. godine, jer tada predlagatelj nije sudjelovao u kreiranju ideje o istoj, već je 2005. predlagatelj izabran na natječaju kao organizator predmetne manifestacije.
10. Osim toga, i sam žalitelj u žalbi navodi da autoru pripada autorsko pravo na njegovu autorskom djelu činom samog stvaranja autorskog djela (čl. 19. st. 2. ZAPSP-a), a iz prethodno izloženog ne proizlazi da je predlagatelj stvorio autorsko djelo, s tim da su predmetom autorskog prava izražaji, a ne ideje, postupci, metode rada ili matematički koncepti kao takvi (čl. 18. st. 1. ZAPSP-a).
11. Sve su to razlozi zašto je prvostupanjski sud pravilno odbio predmetni prijedlog za osiguranje, a žaliteljevi navodi ne dovode u pitanje pravilnost pobijanog rješenja.
12. Naime, neosnovano žalitelj smatra da priložene javne isprave upućuju na drugačiji zaključak, a nejasno je zašto smatra da su protivnici osiguranja povrijedili njegovo autorsko pravo „organiziranjem manifestacije počevši od 2015., pa nadalje“, kada je manifestacija na koju se poziva predlagatelj pokrenuta 2004. godine. Prvostupanjski sud je pravilno i jasno obrazložio zašto nije pribavio financijsku dokumentaciju za predmetnu manifestaciju, a pravilno je postupio i kada u ovom postupku osiguranja nije saslušao svjedoke FL i CL.
13. I konačno, pravilno je prvostupanjski sud citirao i odredbe Zakona o žigu („Narodne novine“ broj 14/19.) iako zapravo iz sadržaja samog prijedloga niti ne proizlazi da se predlagatelj poziva na zaštitu žiga.
14. Zato je, primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. i čl. 290. st. 1. OZ-a te čl. 291. st. 2. ZAPSP-a, odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 29. travnja 2026.
Sudac
Radovan Raduka
