Poslovni broj: Us I-2614/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja KŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnika obrta [obrt], [adresa], MBO: [matični broj osiguranika], zastupanog po opunomoćeniku Bepu Marušiću, odvjetniku u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 3/II, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za upravne poslove i državljanstvo, OIB: 36162371878, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 33, u predmetu produživanja prava korištenja prenosivih pločica oznake ST PP -165, nakon održane usmene i javne rasprave, zaključene 2. travnja 2026., a objavljene 28. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za upravne poslove i državljanstvo, KLASA: UP/I-211-02/25-12/1643, URBROJ: 511-01-202-25- 4 od 2. listopada 2025., kao neosnovan.

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

II. Odbije se prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova Uprave za imigraciju, državljanstvo | upravne poslove, Sektor za upravne poslove i državljanstvo, KLASA: UP/I-211-02/25-12/1643, URBROJ: 511-01-202-25-4 od 2. listopada 2025., u točci l. izreke odbija se zahtjev KŽ, vlasniku obrta [obrt], [adresa], za produženje prava korištenja prenosvih pločica oznake ST PP-165.

Točkom 2. izreke, riješeno je da je vlasnik obrta iz točke dužan prenosive pločice, prometnu dozvolu za prenosive pločice i neiskorištene potvrde iz knjižice prometnih potvrda vratiti Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Sinj, u roku od osam dana od dana primitka ovog rješenja.

Točkom 3. izreke, riješeno je da se ponovni zahtjev za odobrenje prava korištenja prenosivih pločica može se podnijeti nakon isteka šest mjeseci od dana izvršnosti ovog rješenja.

2. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog povrede postupovnih odredbi, u bitnom navodeći da je točno da je rješenje tuženika broj 511-12-43, UP/I-3/2724-2019 od 19. siječnja 2021., a koje rješenje je potvrđeno rješenjem drugostupanjskog tijela tuženika Klasa: UP/II-217-02/21-06/28, Urbroj: 317-21-3 od 25. listopada 2021., naloženo protjerivanje tužitelja iz RH, te mu je izrečena zabrana ulaska i boravka u RH od 16. svibnja 2024. godine do 16. svibnja 2027. godine, ali je protiv navedenih rješenja podnesena tužba Upravnom sudu u Splitu, te predloženo da sud donese rješenje o odgodi izvršenja predmetnih rješenja, tužba je predana 28.rujna 2021. ali o istoj Upravni sud nije odlučio. Da nije sporno da su predmetne prenosive pločice odobrene za korištenje tužitelju rješenjem tuženika Klasa: UP/I-211-02/24-12/1387 od 30.kolovoza 2024. godine te da ih je isti koristio onako kako je i zakonom dopušteno, dakle da se tim pločicama koristi za označavanje vozila koja se kreću do mjesta carinjenja, homologacije, servisiranja, prodajnog i izložbenog mjesta, mjesta atestiranja, mjesta skladištenja/čuvanja, mjesta nadogradnje, mjesta obavljanja tehničkog pregleda i registracije vozila i za vozila kojima se obavlja pokusna vožnja i uz sve navedeno da je tužitelj imao svu valjanu dokumentaciju, odnosno sve valjane putne naloge i da je udovoljio čl. 38. st. 5. i 6. Pravilnika o registraciji i označavanju vozila te da postoje nesporni dokazi o korištenju prenosivih pločica u svrhe odobrene naprijed navedenim rješenjem. Navodi da posjeduje i da je dao na uvid svu potrebnu dokumentaciju iz koje da je razvidno da vodi evidenciju i da čuva sve dokaze da su predmetne prenosive pločice korištene upravo u naprijed navedene svrhe. Kao dokaz na navedene tvrdnje predlaže izvesti dokaz saslušanjem tužitelja i uvid u putne naloge (po potrebi dostava i više njih). Nadalje ističe da se u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je dana 01. listopada 2025. godine tužitelj dao izjavu pred upravnim tijelom da nije znao da treba za svaku izdanu potvrdu imati odgovarajući dokaz koji bi opravdao izdavanje svake potvrde, pa da će ubuduće to ispraviti i da potvrde neće izdavati na ime osobe koje nisu zaposlenici njegovog obrta, međutim da navedeno nije točno jer da tužitelj nije dao takvu izjavu, te da je u konkretnom slučaju sasvim pogrešno utvrđeno činjenično stanje jer da je tužitelj imao opravdanje za svako izdavanje potvrde, te da je nejasno po kojem zakonskom propisu je zabranjeno izdavati predmetne pločice osobama koje nisu zaposlene u obrtu tužitelja, a sve ono što nije izričito zabranjeno nekim propisom, da to znači da je dopušteno. Jednostavno da je nejasno zbog čega tuženik navodi da tužitelj nije imao valjane prometne potvrde kada je sve dostavio tuženiku, dakle da u nijednom trenutku nije zloupotrebljavao korištenje predmetnih prenosivih pločica. Slijedom navedenog, predlaže da Sud donese presudu kojom će usvojiti tužbu tužitelja u cijelosti i poništiti osporavano rješenje, Klasa: KLASA: UP/I-211-02/25-12/1643, URBROJ: 511-01-202-25-4 od 2. listopada 2025. i naložiti tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora. Istovremeno je podnio i prijedlog za odgodu izvršenja rješenja, navodeći da iako je čl. 26. ZUS-a propisano da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano da (st.1.) sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se mogla teško popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu (st. 2.). Dakle, da sud može odlučiti da tužba odgađa izvršenje pojedinačne odluke ako su kumulativno ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke. Da tužitelju ovisi opstanak obrta o tome ima li ili pak neka prenosive pločice i u slučaju da iste mora vratiti, da se ne može baviti svojom djelatnosti kojom se bavi pa stoga je bjelodano da je nužno da se usvoji odgodni učinak tužbe. Stoga predlaže da sud donese rješenje kojim će odgoditi izvršenje rješenja.

3. Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu od 1. prosinca 2025. osporilo tužbene navode tužitelja te je u cijelosti ustrajalo u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja, navodeći i citirajući relevantne propise za predmetnu upravnu stvar. Tuženo tijelo je potom opisalo kronologiju predmetne upravne stvari navodeći:

- da je Rješenjem ovog Ministarstva, KLASA: UP/I-211-02/24-12/1387, Urbroj: 511-01-202-24-4 od 30. kolovoza 2024. godine, tužitelju produženo pravo korištenja prenosivih pločica oznake ST PP-165 za označavanje vozila koja se kreću do mjesta carinjenja, homologacije, servisiranja, prodajnog i izložbenog mjesta, mjesta atestiranja, mjesta skladištenja/čuvanja, mjesta nadogradnje, mjesta obavljanja tehničkog pregleda i registracije vozila i za vozila kojima se obavlja pokusna vožnja te mu je u Policijskoj postaji Sinj produženo važenje prometne dozvole za prenosive pločice serijskog broja [serijski broj] do 09. rujna 2025. godine,

- da je Rješenjem ovog Ministarstva, UP/I-211-02/25-12/1643, Urbroj: 511-01- 202-25-4 od 02. listopada 2025. godine, tužitelju odbijen zahtjev za produženje prava korištenja prenosivih pločica oznake ST PP-165, budući da je na temelju Izvješća Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj, KLASA: 211-02/25- 12/1814 od 01. listopada 2025. godine o provedenom nadzoru zakonitosti i pravilnosti izdavanja prenosivih pločica, utvrđeno da je tužitelj koristio prenosive pločice protivno navedenom rješenju, jer je izdao 24 prometne potvrde u svrhu pokusne vožnje i prijevoza do stanice za tehnički pregled na osobe koje nisu zaposlene u navedenom obrt te da za niti jednu potvrdu nema popratnu dokumentaciju iz koje bi se mogla izvršiti kontrola zakonitosti njihova korištenja, odnosno nema priloženih dokaza iz ko jih bi se moglo utvrditi da su iste korištene u odobrene svrhe. U odnosu na navode tužitelja da je dao na uvid svu potrebnu dokumentaciju iz koje je razvidno da vodi evidenciju i da čuva sve dokaze da su predmetne prenosive pločice korištene u naprijed navedene svrhe, tuženo tijelo je navelo da je isti neosnovan jer da je prilikom nadzora utvrđeno da tužitelj posjeduje samo primjerke prometnih potvrda ali da za svaku od tih izdanih potvrda nije priložen dokaz kojim se potkrepljuje svrha za koju je potvrda izdana. Da je tome tako, da je vidljivo i iz same tužbe tužitelja u kojoj je također priložio samo preslike izdanih prometnih potvrda, ali ne i dokaze da su predmetne prenosive pločice korištene u svrhe navedene u tim potvrdama, kao što je primjerice dokaz o kupovini vozila, obavljenom servisiranju, carinjenju, tehničkom pregledu i sl. Tuženo tijelo je nadalje navelo da je člankom 38. stavkom 5. i 6. Pravilnika o registraciji i označavanju vozila propisano da knjižica prometnih potvrda s kopijama potvrda služi kao evidencija o izdanim potvrdama, a da su sastavni dio evidencije iz stavka 5. ovoga članka dokazi o korištenju prenosivih pločica u svrhe odobrene rješenjem. Tuženo tijelo posebno ukazuje da je u spisu predmeta priložena i prometna potvrda broj 35. izdana dana 18. listopada 2024. godine na vozača SŽ, kojim je označeno vozilo marke BMW, tip X3, broja šasije [broj šasije], u kojem je kao svrha navedeno 'prijevoz vozila' a kao relacija je navedeno Stuttgart — Frankfurt' te da je za označavanje istog vozila i za korištenje od strane istog vozača, dana 19. listopada 2024. godine izdana i prometna potvrda broj 36, u kojem je kao svrha ponovno navedeno 'prijevoz vozila' a kao relacija je navedeno Frankfurt - Sinj.

3.1. Da je člankom 240. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano u koju se svrhu mogu koristiti prenosive pločice te ovako navedena svrha 'prijevoz vozila' da nije propisana kao jedna od dozvoljenih svrha u koju se mogu koristiti prenosive pločice. Također navodi da tužitelj prilikom obavljenog nadzora nije pokazao nikakav dokaz iz kojeg bi se moglo zaključiti da su prenosive pločice za čije su korištenje izdane ove dvije prometne potvrde, ali i sve druge, korištene u zakonom dozvoljene svrhe, posebice što je riječ o korištenju prenosivih pločica na području druge države. Naime, da se prenosive pločice mogu koristiti na području druge države, ali samo u zakonom dozvoljene svrhe i uz prilaganje dokaza da su korištene u te svrhe. Da je u konkretnom slučaju utvrđeno i da je ispisano ukupno 25 prometnih potvrda od kojih je samo jedna bila izdana na tužitelja dok da su u svim ostalim slučajevima potvrde bile izdane na druge osobe koje nisu zaposlenici obrta tužitelja nego da je sudeći po istom prezimenu vjerojatno riječ o rodbini tužitelja.

3.2. U odnosu na tužbeni navod da nije propisano da se prenosive pločice ne mogu davati drugim osobama koje nisu djelatnici njegova obrta pa da je tužitelj i u ovim situacijama mogao davati prenosive pločice na korištenje takvim osobama, tuženo tijelo je navelo da je isti navod neosnovan. Ovo stoga jer da se prenosive pločice mogu u određenim situacijama koristiti za označavanje vozila kojima će upravljati osobe koje nisu zaposlenici obrta tužitelja, kao što je npr. u situacijama kada kupac ili osoba koja je dovezla vozilo na servis želi isprobati vozilo ili kada kupac koji je od tužitelja kupio vozilo isto želi dovesti do stanice za tehnički pregled vozila kako bi obavio tehnički pregled ili registrirao vozilo. Međutim, tuženik ponovno ukazuje na prethodno navedeno pojašnjenje da za svako korištenje prenosivih pločica tužitelj mora kao dokaz imati ispravno popunjene prometne potvrde i kasnije za svaku od tih potvrda mora u evidenciji čuvati dokaz da su korištene upravo za svrhu navedenu u potvrdi, a što da u ovom predmetu očito nije bilo učinjeno jer da tužitelj prilikom nadzora nije pokazao nikakav dokaz iz kojeg bi se moglo zaključiti da su prenosive pločice za čije su korištenje izdane prometne potvrde korištene u zakonom dozvoljene svrhe. Da se prenosive pločice ne mogu koristiti u neke druge potrebe tužitelja niti u privatne svrhe tužitelja ili drugih osoba, nego isključivo zbog obavljanja djelatnosti navedenih člankom 252. stavkom 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i za svrhe navedene u članku 240. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koje tužitelj ima odobrenje Ministarstva unutarnjih poslova. Naime, da nije dopušteno da prenosive pločice daje drugim osobama u svrhu označavanja njihovog vozila primjerice radi prijevoza vozila do mjesta obavljanja tehničkog pregleda ili servisiranja ukoliko to vozilo nisu kupili od tužitelja, jer u tom slučaju se ne može smatrati da se prenosive pločice koriste radi obavljanja djelatnosti propisane u članku 252. stavku 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama iako je u prometnoj potvrdi eventualno navedena jedna od svrha navedenih u članku 240. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te tuženik ponovo ukazuje na slučaj prilikom izdavanja prometnih potvrda broj 35. i 36. izdanih na vozača SŽ radi prijevoza vozila na području SR Njemačke. Dakle, da je upravo razlog zbog čega je tužitelj dužan za svako korištenje prenosivih pločica vozaču izdati valjano popunjenu prometnu potvrdu te čuvati dokaze kojima potkrjepljuje svako korištenje prenosivih pločica koje se može utvrditi iz izdanih prometnih potvrda, kao što su računi, dokazi o carinjenju, homologaciji i slično, a sve u cilju kako bi se moglo utvrditi jesu li prenosive pločice korištene zakonito, a što da ovdje tužitelj očito nije učinio. Također, je navelo da treba ukazati i na činjenicu da vozila označena prenosivim pločicama nemaju dokaz o tehničkoj ispravnosti jer se za njihovo izdavanje sukladno članku 252. stavku 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ne traži da imaju dokaz o tehničkoj ispravnosti vozila nego se mogu koristiti samo na vozilima koja imaju ispravne uređaje za upravljanje, zaustavljanje te da su propisno označena, a što se dokazuje običnom izjavom osobe kojoj je odobreno korištenje prenosivih pločica. Stoga da je i zbog sigurnosti sudionika u prometu bitno da se korištenje prenosivih pločica strogo ograniči na svrhe propisane zakonom, odnosno da se iste ne koriste u većem obujmu od potrebnog a posebno ne u nedozvoljene, odnosno privatne svrhe.

3.3. U odnosu na tužbeni navod da je nije dao izjavu dana 01. listopada 2025. pred upravnim tijelom na način kako je to navedeno u obrazloženju osporavanog rješenja, jer da iz spisa predmeta koji je dostavljen uz odgovor na tužbu je razvidno da je tužitelj dao takvu izjavu, jer je ista potpisana od strane tužitelja. Slijedom navedenog, tuženik je predložio da se tužba odbije iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja te da se odbije i prijedlog za odgodu izvršenja rješenja kao neosnovan, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova za vođenje upravnog spora ili naknadu štete zbog odbijanja zahtjeva za produženje prava korištenja prenosivih pločica.

4. Na ročištu koje je pred ovim Sudom održano 2. travnja 2026. opunomoćenici stranaka su ustrajali u svojim do sada iznijetim navodima, kako u navodima tužbe, tako i u navodima iz odgovora na tužbu.

5. Na temelju ocjene dokaza izvedenih u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, pregledom isprava priloženih spisu, kao i dostavljenom spisu tuženog tijela, vođen načelom učinkovitosti, Sud je odbio predloženo izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja na okolnosti iz tužbe kao suvišno, ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza.

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i spisa tuženog tijela te svih isprava koje su istome priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

7. Zamjenik opunomoćenika tužitelja je popisao trošak te zatražio naknadu troškova upravnog spora.

8. Tužba tužitelja nije osnovana.

9. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika , KLASA: UP/I-211-02/25-12/1643, URBROJ: 511-01-202-25-4 od 2. listopada 2025.

10. Među strankama je sporno je li osporavanim rješenjem povrijeđen Zakon na štetu tužitelja kako to isti smatra i u tužbi navodi.

11. Prvenstveno valja istaći da se tužbeni navodi tužitelja sadržani u tužbi, a koji se odnose na protjerivanje tužitelja iz RH, u cijelosti ocjenjuju neosnovanim budući se isti ne odnose na ovaj upravni spor.

12. Odredbom čl. 252. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24) propisano je:

(1) Registraciju motornih i priključnih vozila, produženje važenja prometne dozvole i izdavanje pokusnih pločica obavljaju stanice za tehnički pregled vozila iz članka 259. ovoga Zakona.

(2) Pravne i fizičke osobe obrtnici koji se bave prodajom vozila na malo mogu izdavati pokusne pločice samo za neregistrirana vozila koja prodaju, od mjesta u kojem su kupljena, odnosno preuzeta do mjesta gdje će biti registrirana odnosno do mjesta obavljanja tehničkog pregleda, ako ispunjavaju propisane uvjete i za to imaju odobrenje ministarstva nadležnog za unutarnje poslove.

(3) Prenosive pločice izdaju se na ime pravne ili fizičke osobe obrtnika koji se bavi proizvodnjom, nadogradnjom, servisiranjem, prijevozom ili prodajom vozila na malo. Izdavanje prenosivih pločica odobrava ministarstvo nadležno za unutarnje poslove, a izdaje ih policijska uprava odnosno policijska postaja prema sjedištu pravne ili fizičke osobe obrtnika.

(4) Pokusne pločice za obavljanje tehničkog pregleda i prenosive pločice mogu se koristiti samo na vozilima koja imaju ispravne uređaje za upravljanje, zaustavljanje te da su propisno označena, a pokusne pločice za vozila koja se kreću do mjesta u kojem će biti registrirana mogu se koristiti samo na vozilima koja imaju dokaz o tehničkoj ispravnosti vozila.

(5) Ako policijska uprava odnosno policijska postaja utvrdi da se pokusne pločice izdaju protivno propisima i rješenju kojim je odobreno izdavanje pokusnih pločica, ministarstvo nadležno za unutarnje poslove rješenjem će izdavatelju pokusnih pločica ukinuti odobrenje za izdavanje pokusnih pločica, odnosno odbiti zahtjev za odobrenje za izdavanje pokusnih pločica. Rok za podnošenje novog zahtjeva određuje ministarstvo nadležno za unutarnje poslove, a koji ne može biti kraći od šest mjeseci niti duži od dvije godine od dana izvršnosti rješenja.

(6) Ako policijska uprava odnosno policijska postaja utvrdi da se prenosive pločice koriste protivno propisima i rješenju kojim je odobreno izdavanje prenosivih pločica, ministarstvo nadležno za unutarnje poslove rješenjem će, pravnoj ili fizičkoj osobi obrtniku iz stavka 3. ovoga članka, oduzeti prenosive pločice odnosno odbiti zahtjev za odobrenje prenosivih pločica. Rok za podnošenje novog zahtjeva određuje ministarstvo nadležno za unutarnje poslove, a koji ne može biti kraći od šest mjeseci niti duži od dvije godine od dana izvršnosti rješenja.

(7) Novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 1990,00 eura kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba obrtnik ako izdaje ili koristi pokusne ili prenosive pločice suprotno odredbama ovoga Zakona i drugih propisa donesenih na temelju njega.

(8) Novčanom kaznom od 190,00 do 660,00 eura kaznit će se za prekršaj iz ovoga članka i odgovorna osoba u pravnoj osobi.

(9) Protiv rješenja donesenog u postupku registracije vozila, produženja važenja prometne dozvole i izdavanja pokusnih pločica može se izjaviti žalba o kojoj odlučuje ministarstvo nadležno za unutarnje poslove, a protiv rješenja donesenog u postupku izdavanja i ukidanja odobrenja za izdavanje pokusnih pločica, izdavanja odobrenja za korištenje prenosivih pločica i oduzimanja prenosivih pločica ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

13. Odredbom čl. 240. Zakona propisano je:

1) Prenosive pločice koriste se za vozila koja se kreću do mjesta carinjenja, homologacije, servisiranja, prodajnog i izložbenog mjesta, mjesta atestiranja, mjesta skladištenja/čuvanja, mjesta nadogradnje, mjesta obavljanja tehničkog pregleda i registracije vozila i za vozila kojima se obavlja pokusna vožnja, kao i za testiranje prototipova vozila.

(2) Prenosive pločice izdaju se najduže na rok od jedne godine.

(3) Za prenosive pločice izdaje se prometna dozvola i knjižica prometnih potvrda. Prometna dozvola izdaje se najduže na rok od jedne godine, uz uvjet da su plaćene propisane obveze.

(4) Kad upravlja vozilom koje je označeno prenosivim pločicama vozač mora kod sebe imati važeću potvrdu i prometnu dozvolu.

(5) O izdanim prenosivim pločicama vodi se evidencija.

(6) Novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 1990,00 eura kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba obrtnik ako naredi ili dopusti da vozila iz stavka 1. ovoga članka sudjeluju u prometu na cestama poslije isteka važenja prenosivih pločica.

(7) Za prekršaj iz ovoga članka novčanom kaznom u iznosu od 190,00 do 660,00 eura kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi i u tijelu državne vlasti ili tijelu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

(8) Novčanom kaznom u iznosu od 260,00 eura kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba obrtnik ako za vozilo iz stavka 1. ovoga članka ne izda uredno popunjenu važeću potvrdu.

(9) Novčanom kaznom u iznosu od 30,00 eura kaznit će se za prekršaj vozač koji u prometu na cesti upravlja vozilom ako kod sebe nema važeću potvrdu i prometnu dozvolu ili ako ih ne pokaže na zahtjev policijskog službenika.

14. Nadalje, odredbom čl. 38. stavkom 5. i 6. Pravilnika o registraciji i označavanju vozila ("Narodne novine", broj: 130/17) propisano je da knjižica prometnih potvrda s kopijama potvrda služi kao evidencija o izdanim potvrdama. Sastavni dio evidencije iz stavka 5. ovoga članka su dokazi o korištenju prenosivih pločica u svrhe odobrene rješenjem.

15. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, a kako to isti neosnovano smatra, iz razloga koji slijede u daljnjem obrazloženju presude.

16. Među strankama nije sporno da je tužitelju na temelju rješenja ovog Ministarstva KLASA: UP/I-211-02/24-12/1387 od 30. kolovoza 2024. godine, navedenom vlasniku obrta produženo pravo korištenja prenosivih pločica oznake ST PP-165 za označavanje vozila koja se kreću do mjesta carinjenja, homologacije, servisiranja, prodajnog i izložbenog mjesta, mjesta atestiranja, mjesta skladištenja/čuvanja, mjesta nadogradnje, mjesta obavljanja tehničkog pregleda i registracije vozila i za vozila kojima se obavlja pokusna vožnja, te je u Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Sinj produženo vađenje prometne dozvole za prenosive pločice serijskog broja [serijski broj] do 09. rujna 2025.

17. Nije sporno ni da je osporavano rješenje doneseno na zahtjev KŽ iz [adresa], vlasnika obrta za ugostiteljstvo i usluge [obrt], ovdje tužitelja, koji je dana 16. rujna 2025. MUP-u, PU splitsko - dalmatinskoj, PP Sinj, podnio Zahtjev za odobrenje produženja prenosivih pločica ST - PP-165, navodeći da su mu iste potrebne za daljnje obavljanje djelatnosti za rad vozila koja se kreću od/do mjesta servisa, mjesta atestiranja, mjesta skladištenja/čuvanja, mjesta nadogradnje i za vozila na kojima se obavlja pokusna vožnja) uz koji Zahtjev je priložio Izvadak iz obrtnog registra.

18. Uvidom u priloženi Izvadak iz obrtnog registra sa stanjem na dan 24. rujna 2025. razvidno je da je KŽ iz [adresa] vlasnik obrta za ugostiteljstvo i usluge [obrt], skraćeni naziv K, Željko Zorica, a koji obrt je registriran za djelatnost - barovi, šifra djelatnosti prema NKD 2007: 56,30 te za djelatnost - Trgovina na malo dijelovima i priborom za motorna vozila - šifra djelatnosti: 45,32 te za djelatnost – Održavanje i popravak motornih vozila – šifra djelatnosti: 54,20, a koji Izvadak iz Obrtnog registra je priložen spisu tuženog tijela.

19. Međutim, uvidom u priloženi Izvadak iz Obrtnog registra nije razvidno da bi tužitelj bio registriran za djelatnosti koje su propisane Odlukom o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti 2007. - NKD 2007. - trgovina na malo rabljenom robom u specijaliziranim prodavaonicama - samo rabljenih vozila – šifra djelatnosti: 47.79, iako u Službenoj zabilješci policijskog službenika od 22. rujna 2025., pored ostalog, stoji da se navedeni Obrt bavi popravkom i servisiranjem vozila te da u sklopu istog vrši i prodaju rabljenih vozila, a koja Službena bilješka je priložena spisu tuženog tijela koji je ovom sud dostavljen uz odgovor na tužbu.

20. Dakle, u samo izloženom, pored nesporne činjenice da tužitelj ni u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, ni uz tužbu kojom neosnovano osporava zakonitost rješenja tuženog tijela, ni za vrijeme trajanja upravnog spora nije priložio dokaze kojima bi dokazao da su prenosive pločice za čije su korištenje izdane prometne potvrde korištene u zakonom dozvoljene svrhe, a kako je to propisano naprijed citiranim odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Pravilnika o registraciji i označavanju vozila, to se tužbeni navodi tužitelja da je predmetne prenosive pločice koristio onako kako je to zakonom dopušteno te da za navedeno postoje nesporni dokazi o korištenju prenosivih pločica u svrhe odobrene rješenjem tuženika KLASA: UP/I-211-02/24-12/1387 od 30. kolovoza 2025., u cijelosti ocjenjuju neosnovanim i paušalnim.

21. Slijedom naprijed navedenih utvrđenja koja su opisana i sadržana u obrazloženju osporavanog rješenja te odgovara na tužbu, a koje je ovaj Sud u obrazloženju presude već naveo, tužbeni navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost osporavanog rješenja, koje je po ocjeni ovog Suda doneseno u zakonito provedenom postupku te pravilnom primjenom prethodno citiranog materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje.

22. Nije ostvaren ni koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21) na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 47. stavku 3. ZUS -a, radi čega je valjalo na temelju odredbe članka 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

23. Odredbom članka 147. stavkom 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

24. Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu to je valjalo odbiti zahtjev opunomoćenika tužitelja za naknadom troškova predmetnog upravnog spora te odlučiti kao pod točkom I. izreke rješenja.

25. S obzirom na odluku u ovom sporu kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je odbiti i zahtjev za odgodnim učinkom tužbe jer za isto nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke. Radi navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Splitu 28. travnja 2026.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja

- tuženiku

- tužitelja pozvati na plaćanja sudske pristojbe po čl. 22. Zak. o sudskim pristojbama, po pravom.

- povrat spisa tuženog tijela, nakon pravomoćnosti

- u spis

- kal. pravom. 2.07.2026.