REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj : P-7021/2021-81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu pojedincu Silviji Sunčani Stubičar, u pravnoj stvari tužitelja ĆR iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa Odvjetničko društvo Hondl, Konić, Šimunović, Batur i partneri, Zagreb, Zvonarnička 3 protiv tuženika ZR iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa odvjetnica Vesna Škare Ožbolt iz Zagreba, radi činjenja i predaje u posjed, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 22. travnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja odvjetnice Lucije Žaja i punomoćnice tuženika odvjetnice Lee Ivanković, na ročištu radi donošenja, objave i uručenja presude dana 28. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku ZR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] predati u suposjed tužitelju ĆR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i ostalim suvlasnicima stambene zgrade u [adresa] i to

- BR, OIB [osobni identifikacijski broj] , [adresa]

- NR, OIB [osobni identifikacijski broj] , [adresa]

ograđeni dio dvorišta površine 74 m2 koji se dio nalazi na jugoistočnom dijelu zemljišta nekretnine stambene zgrade u [adresa], površine 105 čhv, upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o. 335312, Granešina, zkčbr. [katastarska čestica], te omogućiti korištenje opisanog ograđenog dijela zajedno sa svim objektima koji se u njemu nalaze, a koji dio je označen crvenom granicom u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Željka Perića, ing.geod. od 22.10.2024., a koji nalaz i mišljenje čini sastavni dio ove presude, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku ZR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] ukloniti zatvorene metalno-plastično staklene nadstrešnice sagrađene na južnoj i istočnoj strani objekta u [adresa], sagrađenog na k. č. br. [katastarska čestica]/644k.o. 335312 Granešina, upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška], površine 105 čhv, označene u nalazu i mišljenju vještaka Kristine Kantoci Ivanišević, dipl. građ. od 1.6.2023. koje čini sastavni dio ove presude, opisano kao nadstrešnica 1 koja se nalazi uz stambenu zgradu na južnoj strani od PVC profila, obodno ostakljena, pokrova od pleksiglasa s ostakljenim vratima, ugrađena na vanjski betonirani podest i spojena na fasadni vanjski zid stambene nekretnine, površine zatvorenog dijela 4,99 m2, dio ispred vrata površine 0,95 m2, te nadstrešnicu 2 koja se nalazi uz stambenu zgradu uz istočni fasadni zid, izvedena od PVC profila, obodno ostakljena s kliznim vratima, pokrovom od pleksiglasa s olukom za odvodnju oborinskih voda, ugrađena u vanjski dio dvorišta, spojena na vanjski fasadni zid stambene nekretnine površine zatvorenog dijela 7,28 m2, i dijela ispred vrata površine 1,04 m2, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 5.500,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. travnja 2026. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je suvlasnik u 2/8 dijela nekretnina upisanih u k.o. 335312 Granešina i to obiteljske stambene visokoprizemne zgrade pop. broj 13019 u [adresa] i dvorište, sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] površine 105 čhv, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tuženik je suvlasnik nekretnine u 4/8 dijela. Osim tužitelja i tuženika, suvlasnici nekretnine su BR u 1/8 dijela i NR u 1/8 dijela. Navedena nekretnina u Gradskom zavodu za katastar i geodetske poslove odgovara k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 388 m2 – kuća [adresa] i dvorište 282 m2. Tuženik koristi cijelo dvorište koje se nalazi oko stambenog objekta u [adresa], a tužitelju ne dopušta da uđe u suposjed dvorišta, osim manjeg prostora koji tužitelj koristi za pristup svojem stanu. Tuženik je na južnoj strani objekta u [adresa] izveo zatvorenu metalno-staklenu nadstrešnicu nad prvotnim ulazom u podrum, bez bilo kakve suglasnosti suvlasnika zgrade i unatoč izričitom protivljenju tužitelja. Zbog izvođenja ove nadstrešnice došlo je do pucanja zidova na gornjim katovima objekta. Tuženik je i na istočnoj strani objekta izveo zatvorenu metalno-plastičnu staklenu nadstrešnicu nad ulazom u adaptirani stambeni prostor, bez ikakvih suglasnosti drugih suvlasnika, odnosno usprkos izričitom protivljenju tužitelja što je također dovelo do pucanja zidova na gornjim katovima objekta. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku da mu naknadi trošak postupka. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 4. rujna 2025. godine, nakon provedenih vještačenja, i to na način kako je navedeno u izreci ove presude, što se ima smatrati preinakom tužbe, a koju preinaku je sud dopustio pozivom na čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91 – 146/25) jer smatra da je isto svrsishodno radi konačnog rješenja odnosa između stranaka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da je nesporno je da je tužitelj upisan kao suvlasnik u 2/8 dijela a tuženik kao suvlasnik u 4/8 dijela predmetne nekretnine, međutim takva uknjižba prava vlasništva provedena je u pogrešnim suvlasničkim omjerima rješenjem broj Z-44462/19 u postupku u kojem tuženik nije sudjelovao. Naime, pravo korištenja dvorišta u [adresa] koje je bilo upisano kao zk tijelo A1 imao je samo tuženik i to temeljem Ugovora o darovanju i prijenosu prava korištenja nekretnina, zaključenog s roditeljima FR i Ć kao darovateljima, dana 19. studenog 1979. godine. Predmetnim ugovorom su darovatelji na tuženika, osim prava vlasništva sada prizemlja i visokog prizemlja prenijeli i pravo korištenja dvorišta na zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje pravo korištenja obuhvaća i pravo za dozvoljenu izgradnju objekta u dvorištu, u budućnosti, bilo da se radi o garaži ili šupi, dok ostalim vlasnicima etažnih dijelova zgrade ostaje nedirnuto pravo korištenja okolnog zemljišta za potrebe ulaza i pristupa zgradi i njihovim pripadajućim etažama. Budući da je samo tuženik imao pravo korištenja dvorišta, a koje je bilo upisano kao zk tijelo AI, to je predmetno dvorišta postalo pravo vlasništva isključivo tuženika, odnosno dvorište nije zajedničko i nije točno da su svi suvlasnici u suposjedu dvorišta. Nadalje, ugovorom o darovanju zaključenim između FR i Z kao darovatelja i ZR kao obdarenika od dana 30. siječnja 1989. godine, darovatelji su obdareniku darovali nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje se sastoje iz dvojne garaže izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] na temelju građevne dozvole br. UP7I-05/13-11404/6- 72 od 12. prosinca 1972. godine. Stoga je tuženik, osim visokog prizemlja i prizemlja vlasnik i korisnik dvojne garaže te dvorišta, dok ostali suvlasnici imaju pravo koristiti dvorište za potrebe ulaza i pristupa zgradi i njihovim pripadajućim etažama, što tuženik suvlasnicima ne osporava niti ih u tome ograničava. Nadalje, u odnosu na navod da je tuženik izveo zatvorenu metalno-staklenu nadstrešnicu nad ulazom u podrum, te metalnoplastičnu staklenu nadstrešnicu nad ulazom u "adaptirani stambeni prostor", bez suglasnosti suvlasnika, tuženik ističe kako je riječ o etažama (prizemlje i visoko prizemlje) u isključivom vlasništvu tuženika te je predmetne nadstrešnice postavio zbog zaštite ulaza u svoje etaže od kiše, bacanja opušaka s balkona ostalih etaža i zbog zaštite svojih stvari. Riječ je o nadstrešnicama koje se uobičajeno ugrađuju u stambene objekte, i kao takve sigurno ne mogu dovesti do pucanja zidova, pogotovo ne na najgornjim etažama. Nadalje, sam tužitelj je izveo radove u stubištu bez pristanka ostalih suvlasnika na način da je zatvorio ostalim suvlasnicima pristup dijelu stubišta, odnosno do gornjih etaža. Nadstrešnice su stavljene 2007. g. te se tužitelj tome nije protivio ni prilikom stavljanja niti kasnije. Predlaže sudu odbiti tužbu i naložiti tuženiku da mu naknadi trošak postupka.

3. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišnih knjiga (list 3- 4, 19, 38 spisa), Ugovor o darovanju (list 20-22, 42-43 spisa), Ugovor o darovanju od 31. siječnja 1989. (list 23-25 spisa), fotografije (list 26-31 spisa), nagodbu (list 32-34 spisa), Kupoprodajni ugovor (list 57-59 spisa), Darovni ugovor (list 60 spisa), Upozorenje (list 67-68, 70 spisa), dopis (list 69-71 spisa), kontrolni list – zapisnik list 72-73 spisa), potom je sud proveo očevid, pribavljen je nalaz i mišljenje građevinskog vještaka (list 101-108 spisa), kao i nalaz i mišljenje geodetskog vještaka (list 132-145 spisa), te je saslušao tužitelja i tuženika, kao i saslušao svjedoke BR i NR, izvršio uvid u Ugovor o darovanju nekretnina od 07. prosinca 1993. (list 188 spisa), verificirani povijesni izvadak ručno vođene zemljišne knjige, verificirani povijesni izvadak elektronski vođene zemljišne knjige, povijest promjena na katastarskoj čestici i identifikaciju čestica od katastra (list 295 spisa) te Ugovor o darovanju (list 262 spisa).

5. Među strankama je nesporno da je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] odjela Zagreb ovog suda upisana zkčbr. [katastarska čestica] Obiteljska stambena visoko prizemna zgrada pop. broj 13019 u [adresa] i dvorište površine 105 čhv zk suvlasnika ZR u 4/8 dijela, ĆR u 2/8 dijela, BR u 1/8 dijela i NR u 1/8 dijela, dok je sporno koristi li tuženik sam cijelo dvorište, odnosno da li dopušta tužitelju i drugim suvlasnicima da uđu u suposjed dvorišta, kao i da li je izvođenjem zatvorene metalno-plastično-staklene nadstrešnice tuženik onemogućio suposjed tužitelju i ostalim suvlasnicima.

6. Sud je radi utvrđenja činjeničnog stanja dana 08. rujna 2022. godine proveo očevid s vještakom građevinske struke Kristinom Kantoci Ivanišević na kojem su stranke suglasno pokazale sudskoj komisiji i vještaku dvije nadstrešnice i to jednu na južnoj strani i drugu na istočnoj strani stambenog objekta s više katova, te je sud utvrdio da su iste zatvorene, sačinjene od zatvorenih metalnih PVC okvira i stakla. Vještak je izvršio potrebna mjerenja obje nadstrešnice, time da južna nadstrešnica predstavlja ulaz u poslovni prostor u podrum tuženika, a prije je to bio ulaz u podrum, kao i da je u istu uvedeno centralno grijanje, a istočna nadstrešnica predstavlja ulaz u stan tuženika. Vještak je izvršio potrebna mjerenja i fotografiranja, i potom izradio nalaz i mišljenje.

7. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Kristine Kantoci Ivanišević od 01. lipnja 2023. godine razvidno je da je vještak izvršio pregled spornih dijelova nekretnine, izmjeru, fotografiranje i utvrdio sve potrebne činjenice. Zadatak vještaka glasi: “utvrditi lokacije obje nadstrešnice, njihove dimenzije i materijale od kojih su sačinjene, te da li su sagrađene na zajedničkim dijelovima nekretnine i postoji li suglasnost svih suvlasnika za izgradnju obje nadstrešnice koje je sagradio tuženik.“ Iz dokumentacije u spisu (izvod iz zemljišnih knjiga) proizlazi da su na spornoj nekretnini-stambenoj zgradi upisani suvlasnici ZR u 4/8 dijela, BR u 1/8 dijela, NR u 1/8 dijela i B ĆR u 2/8 dijela. Svi suvlasnici nekretnine na adresi [adresa] upisani su u idealnim dijelovima, odnosno nisu uspostavljeni posebni dijelovi nekretnine - etažni elaborat u kojem bi jasno grafički i tekstualno bili određeni posebni suvlasnički dijelovi u zgradi, pripadajući sporedni dijelovi te udjeli pojedinih suvlasnika u vlasništvu nad zajedničkim dijelovima zgrade i zemljišta na kojem je zgrada izgrađena. Na očevidu je izvršen pregled vanjskih spornih dijelova stambene zgrade te je utvrđeno da je pristup stambenoj nekretnini na adresi [adresa] omogućen s dvije lokacije iz [adresa]. Prvi ulaz, izveden je kao kolni i pješački prilaz na sjevernoj strani objekta kroz metalna dvokrilna vrata, a drugi prilaz, izveden je s južne strane objekta kao kolni i pješački prilaz na sjevernoj strani objekta kroz metalna dvokrilna vrata, a drugi prilaz, izveden je s južne strane objekta kao kolni i pješački ulaz kroz dvokrilna metalna vrata.

Nadstrešnica 1. Uz stambenu zgradu na južnoj strani izvedena je zatvorena nadstrešnica koja je izvedena od PVC profila, obodno ostakljena, pokrova od pleksiglasa s ostakljenim ulaznim vratima. Nadstrešnica je izvedena na način da je ista ugrađena na vanjski betonirani podest i ista je spojena na fasadni vanjski zid stambene nekretnine. U unutarnjem dijelu nadstrešnice izvedeno je stepenište, kompletan prostor je popločen keramičkim pločicama te je provedeno grijanje. Dio iznad ulaznih vrata nadstrešnice je natkriven te je izveden oluk za odvodnju oborinske vode. Površina zatvorenog dijela nadstrešnice iznosi 4,99 m², a dio natkrivenog dijela ispred vrata nadstrešnice iznosi 0,95 m². Zatvoreni dio nadstrešnice ima funkciju kao predprostor ulaza u podrumski dio nekretnine.

Nadstrešnica 2. Uz stambenu zgradu uz istočni stražnji fasadni zid također je izvedena zatvorena nadstrešnica. Ista je izvedena od PVC profila, obodno ostakljena te su vanjske stijene profila ujedno i klizna vrata, a kojima se omogućava da se veći dio nadstrešnice može otvoriti. Pokrov je izveden od pleksiglasa. Bočno su izvedena ulazna vrata u nadstrešnicu, a dio ispred ulaznih vrata nadstrešnice je natkriven. Na krovnom pokrovu izveden je oluk za odvodnju oborinske vode. Nadstrešnica je izvedena na način da je ista ugrađena u vanjski dio dvorišta i spojena na fasadni vanjski zid stambene nekretnine. U unutarnjem dijelu nadstrešnice izvedeno je stepenište, prostor unutar nadstrešnice je većim dijelom popločen keramičkim pločicama, a dio je izveden od kulira. Nadstrešnica ima funkciju kao predprostor ulaza u podrumski dio nekretnine te kao ostava za odlaganje stvari. Površina zatvorenog dijela nadstrešnice iznosi 7,28 m², a dio natkrivenog dijela ispred vrata nadstrešnice iznosi 1,04 m².

Slijedom navedenih utvrđenja, a u skladu sa zadatkom vještačenja koji glasi: „..utvrditi lokacije obje nadstrešnice, njihove dimenzije i materijale od kojih su sačinjene, te da li su sagrađene na zajedničkim dijelovima nekretnine i postoji li suglasnost svih suvlasnika za izgradnju obje nadstrešnice koje je sagradio tuženik“, vještak je iskazao slijedeće mišljenje:

Nadstrešnice su izvedene na južnoj i istočnoj strani stambene zgrade. Obje nadstrešnice izvedene su od PVC profila obodno od ugrađenog stakla, a pokrova od pleksiglasa. Opis, dimenzije te način izvedbe nadstrešnica, detaljno su opisane u ovom nalazu pod točkom 4. Obje nadstrešnice su izvedene kao dograđeni zatvoreni prostori na vanjski fasadni zid stambene zgrade. Vanjski zidovi, fasadna obloga, odnosno pročelja stambene zgrade smatraju se zajedničkim dijelovima zgrade. U sudskom spisu nema suglasnosti suvlasnika za izvedbu nadstrešnice na zajedničkim dijelovima zgrade. Ovaj elaborat bazira se na utvrđenom činjeničnom stanju i graditeljsko tehničkim propisima.

8. Na navedeni nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi.

9. Sud je također pribavio i nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke Željka Perića koji je u nalazu i mišljenju od 22. listopada 2024. godine naveo da se u evidenciji Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nalazi čestica 2986/644 površine 105 čhv i evidentiranom visokoprizemnom stambenom zgradom na adresi [adresa] i dvorištem. U posjedovnom listu Gradskog ureda za katastar u Zagrebu, br. 1665 k. o. [katastarska općina], evidentirana je katastarska čestica k. č. [katastarska čestica] površine 388 m2 i evidentiranom kućom i dvorištem. Na održanom očevidu izvršeno je geodetsko snimanje objekata na čestici kao i zatečenih ograda unutar dvorišta. Nakon obrade prikupljenih podataka izrađena je skica na katastarskom planu na kojoj je sve što nije u skladu s evidencijom Ureda za katastar prikazano crvenom bojom te su neki objekti (osim stambenog objekta) označeni slovima. Isto tako, na očevidu je izvršeno fotografiranje dijelova dvorišta. Stoga vještak daje slijedeće mišljenje:

1. Zemljišnoknjižna čestica 2986/644 k. o. [katastarska općina] odgovara katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Evidencije Ureda za katastar i Zemljišnoknjižnog odjela nisu usklađene u smislu oblika i površine čestica te objekti zatečeni na očevidu nisu svi evidentirani u Katastru zemljišta i Zemljišnoj knjizi.

2. Na skici lica mjesta prikazana je stambena građevina, aneksi uz južnu (oznaka C) i istočnu stranu (oznaka B) objekta, garaža na sjevero-istočnoj strani (oznaka A) i šupa na istočnoj strani (oznaka D). Na jugo-istočnom dijelu je ograđeno dvorište koje je označeno crvenom granicom. Ostali dio dvorišta, osim vanjske ograde, nema ograda unutar dvorišta.

3. Nije mi poznato koji su dijelovi tužitelju dostupni, a koji nedostupni kao niti razloge zbog kojih su nedostupni, ako su nedostupni.

4. Zatečeno tlocrtno stanje u odnosu na evidenciju u Katastru nije usklađeno. Naime, tlocrt stambenog objekta ne odgovara u istočnom dijelu. Izgrađeni aneks s južne strane oznake C je površine 6 m2, i djelomično ne odgovara s tlocrtom na kopiji katastarskog plana. Aneks oznake B ne postoji na katastarskom planu i površine je 5 m2. Šupa u dvorištu na istočnoj strani oznake D i površine 4 m2 nije evidentirana u Katastru zemljišta. Garaža oznake A koja se nalazi uz sjevero-istočni dio kuće je površine 40 m2 i nije evidentirana u Uredu za katastar i Zemljišnoj knjizi. Ograđeni dio dvorišta bez objekata je površine 74 m2. Nalaz i mišljenje se temelji na dokumentima iz spisa i snimljenog stanja na očevidu.

10. Na navedeni nalaz i mišljenje stranke također nisu imale primjedbi kao niti na nalaz građevinskog vještaka.

11. Sud je izveo i dokaz saslušanjem stranaka. U svojem iskazu tužitelj je naveo da je predmet ovog postupka činjenica da je tuženik prisvojio cijelu okućnicu kuće u [adresa], u [adresa], a situacija se uopće ne mijenja. Njegova obitelj je koristila to dvorište i kad su kupili nekretninu, prodavačica ŠR ih je provela kroz stan i dvorište i rekla im da imaju pravo korištenja. Tuženik se pozivao na nekakve ugovore, ali su okućnica i nekretnina neodvojivi, a okućnica je bila u društvenom vlasništvu pa se nije moglo ništa, niti jedan dio darovati. Prilikom korištenja dvorišta su bili verbalno maltretirani od kćeri tuženika koja je nabavila velikog psa i ogradili su dvorište žičanom ogradom što se sve vidi u elaboratu vještaka. Dvorište su koristili i ostali suvlasnici i to gosp. i gđa NR i BR. Po dvorištu se igrao i njegov sin, a i tužitelj je također imao psa, ali se brinuo da on ne vrši nuždu po dvorištu. I sada ima problema kod korištenja dvorišta jer mora preskakati pregrade a tuženik je sagradio i zid kojim je pregradio 80% pristupa dvorištu. Tužitelj i nadalje trpi i verbalne napade starije kćerke tuženika. Vlasništvo nekretnine je stekao kupnjom, a kupac je bila njegova majka, a prodavatelj ŠR. Taj stan je 1988. godine njegova majka darovala njemu. Nakon godinu dana obitelj ZR je napravila darovni ugovor između oca i sina iako je tužitelj već bio vlasnik. Predmet kupoprodajnog ugovora je bila dvije osmine idealnog dijela nekretnine, a dvorište je bilo posebno navedeno u ugovoru. Tuženik mu nikad nije zabranio pristup svojem stanu.

12. U svojem iskazu tuženik je naveo da su predmetnu nekretninu 1954. godine napravili njegovi roditelji i to visoku prizemnicu s podrumom. Kasnije je išla nadogradnja od strane njegove sestre jedne i druge, i to prva sestra na prvom katu BR, a potkrovni stan ŠR. 1979. godine je njegov otac napravio darovne ugovore kojim je njemu darovao 2/4 dijela objekta, odnosno prizemlje i podrum i ujedno mu je prenio korištenje prava zemljišta. On sam je uređivao zemljište, kosio tavu i sl. Upravo suprotno od iskaza tužitelja, on je bio osoba koju se maltretiralo a svemu su bile prisutne njegove sestre. On nije radio nikakve prepreke, niti je bilo kome branio korištenje dvorišta, nego je upravo suprotno, tužitelj imao dobermana kojeg je puštao po dvorištu. Predmetnem darovnim ugovorom on sam je imao isključivo pravo korištenja dvorišta, a ostali samo pravo pristupa, a to piše i u darovnom ugovorom ŠR i drugoj sestri. Dvorište je koristio isključivo on i sestra BR. Pok. majka tužitelja nikada nije koristila dvorište. A u dvorištu se nalaze isključivo njegove stvari, te se nikad nisu nalazile stvari tužitelja. Prvu nadstrešnicu je sam napravio 1996. godine, i ona je bila drvena, a 2006. g. samostojeće od PVC-a i stakla. Kad su se radile nadstrešnice, njegove sestre nisu imali nikakvih primjedaba ni do podnošenja tužbe niti mu ikada nitko nije ništa rekao vezano uz nadstrešnicu. Ostali suvlasnici nemaju pravo neometenog korištenja, nego imaju samo pravo prolaza. Prije izvođenja nadstrešnica nije tražio suglasnost ostalih suvlasnika predmetne nekretnine, odnosno njegova sestra je bila upoznata s radovima. Njegova sestra je dala suglasnost za izvođenje radova.

13. Sud je također saslušao i dva svjedoka i to suvlasnika predmetne nekretnine. U svojem iskazu svjedokinja BR je iskazala da stanuje na adresi [adresa] na I. katu, a u prizemlju stanuje njezin brat s familijom, a na II. katu stanuje gospodin ĆR sa suprugom. U zgradi ona stanuje od 1954. godine. Zgrada je inače građena od strane njezinih roditelja, te su s njima živjeli njezin brat, sestra i ona, a kasnije je nadograđen kat i drugi kat. Njezina sestra je bila na drugom katu, a onda je ona prodala svoj stan na drugom katu, majci od tužitelja. Predmetna zgrada ima i okućnicu, za koju ne može reći koje je površine. Na okućnici se nalazi garaža koju su napravili njezini roditelji, a nadstrešnicu je napravio njezin brat, ali ne zna koje godine. Nadstrešnica nije bila prije nego što je njena sestra prodala stan na drugom katu tužitelju. Po dvorištu se može nesmetano hodati. Njezin brat ima psa koji je s njima zajedno u stanu. Napravljene su dvije nadstrešnice i rađene su otprilike u isto vrijeme, ali ne zna kada. Dvorište su nesmetano koristili od 1954. godine, i nitko im ne brani korištenje cijelog dvorišta. Na nastavno pitanje da li je netko tužitelju branio korištenje cijelog dvorišta odgovorila je da o tome ne zna ništa. Naime, ona nije niti poznavala tužitelja niti su se s njim pozdravljali. Osim njezinog supruga u njezinom stanu su bili još kćerka i sin, a sada sin više ne živi s njima. Na nastavno pitanje, što je mislila pod riječi "koristila dvorište" odgovorila je da je nesmetano hodala i da ima krušku u dvorištu i kad je imala auto, parkirala ga je u garaži. Na nastavno pitanje kako je dobila kat, odgovorila je da su joj roditelji dozvolili darovnim ugovorom da sagradi kat i ona je to sa suprugom i napravila, a također su to dozvolili i njezinoj sestri koja je napravila drugi kat. Na nastavno pitanje što su joj darovnim ugovorom darovali, odgovorila je da su joj darovali prazni prostor na koji može sagraditi kat. Dogovor s roditeljima je bio da brat ostane s njima u prizemlju, ona sa suprugom izgradi prvi kat, a sestra drugi kat, a dogovora o dvorištu nije bilo jer je dvorište bilo društveno vlasništvo. U samom ugovoru o darovanju ne zna, odnosno da li su roditelji dali pravo korištenja dvorišta bratu. Na nastavno da li zna što je darovano bratu, odgovorila je da ne zna. Na nastavno pitanje da li se protivila izgradnji nadstrešnica, odgovorila je da ju je brat pitao, a ona se nije protivila. Od nadstrešnica nije imala nikakve štete a i kuća izgrađena na način da može izdržati potres od 8 stupnjeva Richtera, pa potres koji je bio u Zagrebu nije uzrokovao nikakvu štetu na prvom katu. Na pitanje da li ona želi i traži da se nadstrešnice uklone odgovorila je da ne, jer njoj ne smetaju. Na pitanje da li drži neke svoje stvari u dvorištu odgovorila je da ne drži a da jedino ona ima škrinju ispod stepenica u zatvorenom prostoru s dvorišne strane. U dvorištu su samo kante i nema ničeg drugog u dvorištu. Travu kosi brat i održava dvorište. Sestra je živjela u stanu do 1987. godine i isto je išla tim putem do stana. Garaža je pripala bratu, ali ne zna na temelju čega. Na nastavno pitanje da li je nešto u dvorištu držala majka od tužitelja odgovorila je da nije, jer je ona živjela u [adresa] i vidjela ju je samo jednom kad je došla potpisati ugovor o kupoprodaji. Na posebno pitanje pun. tužitelja da li je osim prolaska po dvorištu bilo kakvog drugog korištenja bilo kopanja ili sađenja, ili ostavljanja stvari odgovorila je da nije.

14. U svojem iskazu svjedok NR je iskazao da se u [adresa] doselio 1971. godine jer se vjenčao sa suprugom BR. Stanovali su tada tast i punica, sestra suprugina i brat. To je bila visoko prizemnica sa podrumom i stanom i svi su živjeli u tom stanu dok on i supruga nisu napravili prvi kat. Supruga i on su izgradili stan na prvom katu, a onda su zaključili s roditeljima darovni ugovor da mogu taj stan upisati u zemljišne knjige i to su učinili. Dvorište je bilo društveno vlasništvo pa se o njemu nije mogao napraviti nikakav pravni posao. Sestra suprugina je napravila etažu iznad njih, a brat je ostao s roditeljima u prizemlju. Sestra je prodala stan obitelji ĆR i misli da je to bilo 1987. godine. U dvorištu se nalazi garaža i dvije nadstrešnice i nema nekakvih drugih stvari. Ne sjeća se kad su napravljene nadstrešnice i garaža, a moguće da je to bilo 1979. godine. On dvorište ne koristi osim što prolazi do stana. Tuženik ga nije pitao da li može napraviti nadstrešnice, i ne zna točno kad su nadstrešnice napravljene. Sam ulaz u podrum i nadstrešnica su napravljeni kad se kuća gradila. Ulaz u podrum na južnoj strani je napravljen kad se gradila kuća, a nadstrešnica je napravljena naknadno ali ne zna točno kada. Obje nadstrešnice su napravljene u isto vrijeme. Tuženik nije nikada branio korištenje dvorišta niti govorio da ima veća prava u dvorištu. Tuženik u dvorištu sadi paradajz, a u biti drugo ne, odnosno ima neki biljke i kosi travu. Nije se protivio izgradnji nadstrešnica. Na pitanje da li je nastala neka šteta na prvom katu zbog nadstrešnica odgovorio je da nije. Pravo korištenja dvorišta imao je FR, jer je to bilo društveno vlasništvo, a nakon njega su imali svi oni na toj čestici. Ne zna da li su oni ili gospodin FR imali pravo korištenja upisano u zemljišne knjige. Po njegovom uvjerenju svi su imali pravo korištenja dvorišta i nisu sklapali nikakve ugovore, i uopće ne zna da li su se takvi dokumenti mogli sačiniti. U odnosu na stan na prvom katu sačinjen je darovni ugovor s roditeljima njegove supruge. Također nalazi potrebnim istaknuti da je u odnosu na društveno vlasništvo, isto postalo privatno vlasništvo, pa stoga je potrebno dvorište etažirati i podijeliti na način u odnosu prema površinama svakog posebnog dijela odnosno stanova u prizemlju, na prvom katu i na drugom katu, ali to je tek potrebno učiniti. Svjedok predaje sudu ugovor o darovanju nekretnina između roditelja i njegove supruge, koji ugovor je zaključen kako bi se stan koji su supruga i on napravili mogao upisati u zemljišne knjige. Istovremeno je napravljen darovni ugovor i sa sestrom njegove supruge i roditeljima, a sadržaj tog ugovora ne zna. Ne zna da li je majka tužitelja koristila dvorište. Ne zna da li su tužitelj i njegov sin koristili dvorište, odnosno zna da oni samo prolaze kao što i on samo prolazi. Na nastavno pitanje tužitelja da li ga je on odveo u podrum i rekao da je podrum podijeljen na dva dijela i to jedan njemu i jedan svjedoku odgovorio je da se toga ne sjeća i da ga sigurno on nije uveo.

15. Prema odredbi članka 42. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, i 152/14, dalje: ZV) svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.

16. Na temelju članka 46. stavka 1. ZV, svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva. Prema stavku 2. svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari.

17. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze tužitelja i oba svjedoka, dok na nalaze i mišljenja vještaka niti jedna strana nije imala primjedbi, a i sud nalazi da su oba nalaza sačinjena stručno, uvjerljivo, precizno i potpuno, te su oba nalaza utemeljena na ispravama, kao i provedenom očevidu sa sudskom komisijom.

18. Nesporno je da su u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] bila upisana 2 zk tijela i to: zk tijelo AI dvorište u [adresa] površine 105 čhv u društvenom vlasništvu i zk tijelo AII obiteljska stambena visokoprizemna zgrada pop. br. 13019 u [adresa] sagrađena na čkbr. [katastarska čestica] zk suvlasnika ZR u 4/8 dijela, BR u 1/8 dijela, NR u 1/8 dijela, te ĆRV u 2/8 dijela iza koje se na temelju darovnog ugovora upisao tužitelj ĆR, a uknjižba brisanja društvenog vlasništva provedena je pod brojem Z-44462/2019 na temelju članka 361. i 365. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

19. Kako je zemljište bilo društveno vlasništvo sve do časa brisanja društvenog vlasništva, to se zemljištem nije moglo raspolagati nikakvim pravnim poslovima, nego je bilo moguće imati upisano samo pravo korištenja zemljišta, koje se pravo moglo naslijediti, dok na drugi način prijenosa prava korištenja nije moglo biti, odnosno istim se nije moglo raspolagati pravnim poslovima, pa je tako u zemljišnim knjigama i bilo upisano pravo korištenja na temelju članka 37. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta uknjiženo pod Z-11912/71 (primljeno 7.12.1971.) i to na zemljištu opisanom u listu A kao zemljišnoknjižno tijelo I (jedan) pravo korištenja u korist vlasnika zgrade opisane kao zemljišnoknjižno tijelo II (dva) dok na tom zemljištu postoji zgrada. Iz zk izvatka ne proizlazi da su tuženik i njegove sestre naslijedile pravo korištenja, niti je takvo pravo u njihovu korist bilo upisano, dok ugovori na koje se poziva tuženik i to od 19.11.1979. godine i 30.1.1989. godine o darovanju dvorišta predstavljaju ništave ugovore, jer se nije moglo darovati zemljište koje je bilo u društvenom vlasništvu u času kada su ti ugovori sačinjeni. Stoga, sud ne prihvaća iskaz tuženika jer isti nije u skladu s javnim ispravama a to su zemljišnoknjižni izvaci iz javnog registra – Zemljišnih knjiga, dok privatne isprave na koje se poziva a to su navedena dva ugovora o darovanju of 19.11.1979. i 30.1.1989. predstavljaju ništave ugovore jer isti nisu bili u skladu s propisima koji su bili na snazi u trenutku njihovog zaključenja, a prema kojima je društveno vlasništvo bilo neotuđivo, posebno jer sud na ništavost pazi po službenoj dužnosti.

20. U trenutku podnošenja tužbe, kao i u trenutku donošenja ove presude, u zemljišnim knjigama su u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na zkč. br. [katastarska čestica] kao suvlasnici upisani tužitelj sa idealna 2/8 dijela, tuženik sa 4/8 idealna dijela i BR sa 1/8 idealna dijela i NR sa 1/8 idealna dijela i to u naravi obiteljska stambena visokoprizemna zgrada pop. br. 13019 u [adresa] i dvorište površine 105 čhv, dakle, nisu uspostavljeni posebni dijelovi, odnosno etažno vlasništvo, pa stoga tuženik ima pravo suposjeda u dvorištu na idealnih 2/8 dijela, jer suvlasnici nisu sačinili nikakav pisani dogovor o načinu korištenja dvorišta, a niti su suvlasnici dali tuženiku bilo kakvu pisanu suglasnost za izgradnju dvije nadstrešnice na zajedničkim dijelovima dvorišta. Sve navedeno utvrđeno je u nalazima i mišljenjima oba vještaka. Dakle, sud nalazi da je tužitelj dokazao i svoju aktivnu legitimaciju i tuženikovu pasivnu legitimaciju.

21. U odnosu na navode da sud nema ovlasti tražiti podatke iz Katastra, sud ističe da je ustrojen Zajednički informacijski sustav Katastra i Zemljišnih knjiga, te su svi podaci javnih registara – javni.

22. Sud je dužan samostalno, a radi utvrđivanja materijalne istine, pribaviti sve podatke iz javnih registara kako bi utvrdio valjanost privatnih isprava stranaka u postupku, posebno jer na ništavost ugovora sud pazi po službenoj dužnosti. Sud nalazi da je tužitelj dokazao sve svoje navode.

23. Sud nalazi da je tužitelj dokazao da sada nije u suposjedu ograđenog dijela dvorišta površine 74 m2 koji se dio nalazi na jugoistočnom dijelu zemljišta nekretnine stambene zgrade u [adresa], površine 105 čhv, upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o. 335312, Granešina, zkčbr. [katastarska čestica], te nalazi da tužitelj utemeljeno traži da mu se omogući korištenje opisanog ograđenog dijela zajedno sa svim objektima koji se u njemu nalaze, a koji dio je označen crvenom granicom u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Željka Perića, ing.geod. od 22.10.2024.

24. Sud nalazi i da je utemeljeno zatražio tužitelj da se naloži tuženiku ukloniti zatvorene metalno-plastično staklene nadstrešnice sagrađene na južnoj i istočnoj strani objekta u [adresa], sagrađenog na k. č. br. [katastarska čestica]/644k.o. 335312 Granešina, upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška], površine 105 čhv, označene u nalazu i mišljenju vještaka Kristine Kantoci Ivanišević, dipl. građ. od 1.6.2023. opisane kao nadstrešnica 1 koja se nalazi uz stambenu zgradu na južnoj strani od PVC profila, obodno ostakljena, pokrova od pleksiglasa s ostakljenim vratima, ugrađena na vanjski betonirani podest i spojena na fasadni vanjski zid stambene nekretnine, površine zatvorenog dijela 4,99 m2, dio ispred vrata površine 0,95 m2, te nadstrešnicu 2 koja se nalazi uz stambenu zgradu uz istočni fasadni zid, izvedena od PVC profila, obodno ostakljena s kliznim vratima, pokrovom od pleksiglasa s olukom za odvodnju oborinskih voda, ugrađena u vanjski dio dvorišta, spojena na vanjski fasadni zid stambene nekretnine površine zatvorenog dijela 7,28 m2, i dijela ispred vrata površine 1,04 m2, jer je tuženik obje nadstrašnice napravio bez pisane suglasnosti i tužitelja i oba svjedoka koji su suvlasnici s tuženikom u idealnim dijelovima, a s istima nije sačinio niti pisani dogovor o navedenom, a jer je ZV propisano da svaki suvlasnik ima pravo koristiti se cijelom stvari i pravo postavljati zahtjeve prema drugim suvlasnicima, pa stoga radovi koje je poduzeo tuženik ulaze u radove izvanredne uprave, te je za navedene radove na zajedničkim dijelovima nekretnine, tuženik trebao ishoditi pisanu suglasnost svih suvlasnika. Stoga sud nalazi da je tužitelj dokazao i točku I. i točku II. tužbenog zahtjeva, posebno imajući u vidu načelo povjerenja u zemljišne knjige po čl. 12. ZV jer ono što nije upisano u zemljišne knjige kao javne knjige za treće poštene osobe zakonski ne postoji, a i jer je pretvorba društvenog vlasništva na predmetnoj nekretnini dovršena uspostavom pravnog jedinstva nekretnine (Z-44462/19) kada je tužitelj upisan kao suvlasnik u 2/8 dijela i stambene zgrade i dvorišta. Sud nalazi da Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ne regulira kao dopuštenu samovlast na način kako je postupao na zajedničkim dijelovima nekretnine tuženik i da je pravna sigurnost temelj vladavine prava.

25. Imajući u vidu da je vrijednost predmeta spora postavljena u visini 50.000,00 kuna, što je sada iznos od 6.636,14 eura, a tužitelj je u cijelosti uspio s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, s obzirom da tužitelja zastupa odvjetnik, to je sud priznao tužitelju po čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a slijedeći trošak: trošak sastava tužbe po Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetrnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje: OT) u visini od 100 bodova, potom trošak sastava podnesaka od 05.04.2022., 06.05.2022., 23.05.2022., 19.09.2022., 22.03.2023., 04.10.2023., 17.10.2023., 05.07.2024., 08.01.2025., 04.09.2025., 16.12.2025., 13.02.2026., 19.02.2026., i 13.03.2026. svaki po 100 bodova po Tbr. 8.1. OT, a također je priznao i trošak ročišta održanih 12.04.2022., 20.05.2022., 08.09.2022., 23.05.2025., 11.09.2025., 30.01.2026. i 22.04.2026. svaki po 100 bodova po Tbr. 9.1. OT, Ukupno je dakle, sud priznao tužitelju 2200 bodova, a kako je vrijednost 1 boda 2 eura, to je priznao 4.400,00 eura i trošak PDV-a od 25% u visini od 1.100,00 eura, odnosno ukupno je sud priznao tužitelju trošak od 5.500,00 eura kao trošak ovog parničnog postupka, a nije priznao iznos od 824,09 eura za građevinsko i geodetsko vještačenje jer tužitelj nije uplatio iznose troškova vještaka po njihovim ispostavljenim računima. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 28. travnja 2026. godine

SUDAC

Silvija Sunčana Stubičar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU.

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest (15) dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika uz sudske pristojbe za tužbu, odgovor na tužbu i presudu