REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VUKOVARU
Vukovar, Županijska 31
Poslovni broj: Pp-1090/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vukovaru, po sucu Ankici Sabo, uz sudjelovanje zapisničarke Tatjane Štipak, rješavajući u prekršajnom postupku protiv I-okrivljenika Đ PODRUMI d.d. i II-okrivljenika ĐP, zbog prekršaja iz članka 172. stavak 2. točka 5. i stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22), zbog prekršaja iz članka 228. stavak 1. točka 1. i stavak 2., članka 229. stavak 1. točka 46. i stavak 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19,151/22 i 64/23), zbog prekršaja iz članka 10. stavak 1. točka a) i stavak 2. Zakona o minimalnoj plaći ("Narodne novine" broj: 118/18, 120/21 i 152/24), povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Vukovaru Klasa: UP/I-116-02/24-01/653, Ur. br. 443-02-01-21-24-3 od 9. prosinca 2024., nakon završene glavne i javne rasprave dana 28. travnja 2026. u odsutnosti I i II-okrivljenika, braniteljice okrivljenika i tužitelja, temeljem članka 183. Prekršajnog zakona, istoga dana javno objavio i
p r e s u d i o j e
I-okrivljenik ILOČKI PODRUMI d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 38793818363, MBS [matični broj subjekta], broj zaposlenika 204, žiro račun kod Zagrebačke banke, prekršajno kažnjavana pravna osoba, ne vodi se drugi prekršajni niti kazneni postupak,
II-okrivljenik ĐP, sin E i B rođ. A, OIB [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1978. u [adresa], s mjestom stanovanja u [adresa], državljanin RH, po zanimanju diplomirani pravnik, VSS, zaposlen, mjesečna primanja u iznosu od oko 2.500,00 eura, srednjeg imovnog stanja, oženjen, otac troje djece od kojih je jedno mlt., prekršajno kažnjavan, kazneno neosuđivan, ne vodi se drugi prekršajni niti kazneni postupak,
k r i v i s u
I. I-okr. ILOČKI PODRUMI d.d. pravna osoba poslodavac i II-okr. ĐP, odgovorna osoba u pravnoj osobi, što je inspekcijskim nadzorom nad primjenom propisa o radnim odnosima obavljenim dana 19.08.2024. u restoranu Stari podrum na adresi [adresa], koji posluje u sastavu trgovačkog društva PODRUMI d.d. za proizvodnju i trgovinu, sa sjedištem u [adresa] i dana 25.11.2024. kada je inspektor rada sačinio zapisnik o utvrđenom činjeničnom stanju u poslovnim prostorijama Državnog inspektorata. Područnog ureda Osijek, Ispostave u Vukovaru, Olajnica 19. utvrđeno:
a) da kao poslodavac u Iloku nisu radnika EP (Aneks Ugovora o radu od 30.04.2024.) najkasnije do dana početka rada 01.05.2024. prijavili nadležnim tijelima obveznog mirovinskog osiguranja sukladno obvezama iz članka 112. stavka 1. točka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju, već su to učinili dana 03.05.2024. odnosno izvan zakonskog roka,
b) da kao poslodavac u Iloku nisu za radnika EP dostavili podatke o prestanku osiguranja (Ugovor o radu od 18.04.2024.) najkasnije 24 sata od prestanaka rada (prestanak rada 30.04.2024) do 01.05.2024. nadležnom tijelu obveznog mirovinskog osiguranja sukladno obvezama iz članka 112. stavak 1. točka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju već je to izvršio tek dana 03.05.2024.,
c) da kao poslodavac u Iloku nisu za radnika BP dostavili podatke o promjeni tijekom osiguranja najkasnije 24 sata od nastale promjene (Ugovor na neodređeno vrijeme od 01.08.2023.) do 02.08.2023. nadležnom tijelu obveznog mirovinskog osiguranja sukladno obvezama iz članka 112. stavak 1. točka 5. Zakona o mirovinskom osiguranju, već je to izvršio 08.08.2923.,
d) da kao poslodavac u Iloku nisu radnika AP, najkasnije prije početka rada do 01.05.2024. prijavili nadležnim tijelima obveznog mirovinskog osiguranja sukladno obvezama iz članka 112. stavka 1. točka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju,
već je to napravio dana 03.05.2023. odnosno izvan zakonskog roka,
čime su okrivljenici postupili protivno odredbi članka 112. stavka 1. točke 2. Zakona o mirovinskom osiguranju, a kažnjivo po članku 172. stavak 2. točka 5. i stavak 3. istog Zakona,
II. da kao poslodavac u Iloku s radnikom BP dana 16.03.2023. i s radnikom CP dana 28.04.2023. nisu sklopili pisani ugovor o radu na određeno vrijeme u skladu s člankom 12. stavkom 1. i 3. Zakona o radu jer nisu naveli objektivni razlog koji opravdava sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme,
čime su I i II-okrivljenik počinili prekršaj iz članka 12. stavak 1. i 3. Zakona o radu kažnjiv po članku 228. stavak 1. točka 1. i stavak 2. istoga Zakona,
III. da kao poslodavac u Iloku nisu radniku EP najkasnije dana 15.06.2024. za mjesec svibanj 2024., dana 15.07.2024. za mjesec lipanj 2024., dana 15.08.2024. za mjesec srpanj 2024., dana 15.09.2024. za mjesec kolovoz 2024., dana 15.10.2024. za mjesec rujan 2024. isplatili najniži mjesečni iznos bruto plaće koja se radniku isplaćuje rad u punom radnom vremenu u skladu s člankom 3. stavka 2. Zakona o minimalnoj plaći („Narodne novine" 118/18, 120/21), odnosno najmanji iznos mjesečne bruto plaće prema složenosti poslova za puno radno vrijeme ugovoren Kolektivnim ugovorom ugostiteljstva („Narodne novine" 39/24) čija je primjena proširena sukladno općem propisu o radu,
čime su počinili prekršaj iz članka 3. Zakona o minimalnoj plaći, a u vezi čl. 92. Zakona o radu, kažnjiv po članku 10. stavak 1. točka a) i stavku 2. Zakona o minimalnoj plaći,
IV. da kao poslodavac u Iloku radniku EP za mjesece svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2024. nisu obračunali i isplatili plaću u cijelosti. Poslodavac je bio dužan u Iloku radniku EP za mjesec svibanj 2024. do 30.06.2024., za mjesec lipanj do 31.07.2024., za mjesec srpanj 2024. do 31.08.2024., za mjesec kolovoz 2024. do 30.09.2024., za mjesec rujan 2024. do 31.10.2024. dostaviti dva obračuna od kojih je jedan obračun u kojem će biti iskazan ukupan iznos plaće u propisanom sadržaju te drugi obračun u kojem će biti iskazan iznos plaće koji je bio dužan isplatiti u propisanom sadržaju, a što isti nije učinio te je na taj način postupio protivno odredbi članka 93. stavka 2. Zakona o radu u svezi člankom 8. Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće, otpremnine i naknade za neiskorišteni godišnji odmor („Narodne novine" 68/23), inspekcijskim nadzorom utvrđeno je da je poslodavac radniku EP za poslove konobara za svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2024., obračunao i isplatio bruto placu sa dodacima prema osnovnoj bruto plaći od 840,00 eura, a člankom 30.st.l. Kolektivnog ugovora ugostiteljstva („Narodne novine" 39/24) propisana je za poslove konobara minimalna bruto plaća bez dodataka 880,00 eura,
čime su I i II-okrivljenik počinili prekršaj iz članka 93. stavak 2. Zakona o radu, kažnjiv po članku 229. stavak 1. točka 46. i stavak 2. istoga Zakona,
V. pa se okrivljenicima na temelju citiranog propisa, a uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22),
u t v r đ u j e
I-okrivljeniku Iločki podrumi d.d.
-za prekršajno djelo pod I izreke presude novčana kazna u iznosu od 400,00 (četristo) eura,
-za prekršajno djelo pod II. izreke presude novčana kazna u iznosu od 1.500,00 (tisućupetsto) eura,
-za prekršajno djelo pod III. izreke presude novčana kazna u iznosu od 2.000,00 (dvijetisuće) eura i
-za prekršajno djelo pod IV. izreke presude novčana kazna u iznosu od 3.000,00 eura (tritisuće) eura,
II-okrivljeniku ĐP
-za prekršajno djelo pod I izreke presude novčana kazna u iznosu od 100,00 (sto) eura,
-za prekršajno djelo pod II. izreke presude novčana kazna u iznosu od 200,00 (dvjesto) eura,
-za prekršajno djelo pod III. izreke presude novčana kazna u iznosu od 400,00 (četristo) eura i
-za prekršajno djelo pod IV. izreke presude novčana kazna u iznosu od 400,00 (četristo) eura,
VI. Temeljem odredbe članka 39. stavak 1. Prekršajnog zakona I-okr. Iločki podrumi d.d.
i z r i č e
UKUPNA NOVČANA KAZNA u iznosu od 6.900,00 (šesttisućadevesto) eura,
a II-okr. ĐP temeljem odredbe članka 39. stavak 1. Prekršajnog zakona
i z r i č e
UKUPNA NOVČANA KAZNA u iznosu od 1.100,00 (tisućusto) eura.
VII. Na temelju odredbe čl. 33. st. 10. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenici su obvezni platiti novčanu kaznu u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude. Ukoliko novčana kazna u navedenom roku ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično, primijenit će se odredbe čl. 34. Prekršajnog zakona.
VIII. Na temelju čl. 152. st. 3. i čl. 183. st. 2. Prekršajnog zakona, sud upozorava I-okrivljenika da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne (4.600,00 eura) smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.
IX. Na temelju čl. 152. st. 3. i čl. 183. st. 2. Prekršajnog zakona, sud upozorava II-okrivljenika da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne (733,33 eura) smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.
X. Na temelju odredbe čl. 139. st. 3. u svezi s odredbom čl. 138. st. 2. t. 3. i st. 3. Prekršajnog zakona, okrivljenici su obvezni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura, svaki okrivljenik ponaosob, u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude, jer će se isti u protivnom naplatiti prisilno, sukladno čl. 152. st. 4. i 11. Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Državni inspektorat, Područni ured Osijek, Ispostava u Vukovaru podnio je ovom sudu optužni prijedlog Klasa: UP/I-116-02/24-01/653, Ur. br. 443-02-01-21-24-3 od 9. prosinca 2024., protiv I-okrivljenika ILOČKI PODRUMI d.d. i II-okrivljenika ĐP, zbog prekršaja iz članka 172. stavak 2. točka 5. i stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, zbog prekršaja iz članka 228. stavak 1. točka 1. i stavak 2., članka 229. stavak 1. točka 46. i stavak 2. Zakona o radu i zbog prekršaja iz članka 10. stavak 1. točka a) i stavak 2. Zakona o minimalnoj plaći.
2. I-okrivljena pravna osoba Iločki podrumi d.d. je u pisanoj obrani putem braniteljice navela da u bitnome da predlaže odbacivanje optužnog prijedloga u odnosu na radnika ČP obzirom da tužitelj stavlja na teret propust prijave i odjave za navedenog radnika a koje radnje se međusobno isključuju, slijedom čega citiraju odredbu članka 160. st. 2. točka 4. Prekršajnog zakona, a obrana se poziva i na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske (I Kž-1180/2004-3 i I Kž-1057/2004-3) u kojima je utvrđeno da nejasnoća o odlučnim činjenicama ili unutarnja proturječnost optužnog akta predstavlja bitnu povredu postupka, kao i na odluke prekršajnih sudova broj Pp-7317/2025-6 i Pp-10694/2025-6 u kojima su prekršajni sudovi odbacili optužne prijedloge iz razloga što tužitelj nije jasno razgraničio činjenični opis od pravne kvalifikacije, odnosno jer je optužni akt bio kontradiktoran. Obrana smatra da se ovakvom nepreciznošću okrivljeniku de facto oduzima pravo na učinkovitu obranu jer mu nije predočena jasna priroda ni razlog optužbe, što je standard zajamčen člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nadalje se I.okr. putem svoje braniteljice poziva na odluku Europskog suda za ljudska prava Topić protiv Hrvatske (br. 51355/10) gdje „jednakost oružja“ zahtijeva da svakoj stranci bude pružena razumna mogućnost iznošenja argumenata pod uvjetima koji je ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj. I okr zbog toga smatra da je optužni prijedlog neuredan u smislu odredbe članka 213. stavak 2. Prekršajnog zakona te predlažu odbaciti optužni prijedlog u odnosu na radnika C.
Nadalje ne poriču da je prijava za radnika NP u sustav obveznog osiguranja podnesena sa zakašnjenjem od dva radna dana, ali tvrde da se radi o neskrivljenom administrativnom propustu koji ne zaslužuje kažnjavanje. Navode da je u tom periodu bio iznimno povećan obim rada u vinogradima te su doslovno svi radnici inače zaposleni u upravi I. okrivljenika bili raspoređeni na poslovima u vinogradu uslijed čega je djelatnica koja radi administrativne poslove propustila napraviti prijavu u zakonskom roku, zbog čega mole sud da to uzme u obzir pri odmjeravanju kazne kao i okolnost da za radnika nije nastala nikakva šteta, a propust je otklonjen odmah po saznanju. Naglašavaju da propust nije učinjen s namjerom. Ukazuju i na to da je I.okr samoinicijativno ispravio propust prijave promjene i dostavio ga dana 08.08.2023.g. prije inspekcijskog nadzora. Zbog svega navedenog predlažu primjenu članka 38. stavak 2 točka 2 Prekršajnog zakona, a podredno predlažu izricanje kazne ispod zakonskog minimuma.
U odnosu na optužni prijedlog kojim im se stavlja na teret izostanak objektivnih razloga u ugovorima na određeno vrijeme za radnike BP i AP. Ističu da je objektivni razlog postojao, a njegovo nedovoljno precizno formuliranje u tekstu ugovora ne može biti izjednačeno s nepostojanjem razloga. Ističe da je postojala odluka da se od ožujka do rujna 2023,g,, zbog povećanog broja turističkih grupa, privremeno zaposli dodatni kuhar i radnik na recepciji. Navodi da je u presudi broj Pp-1121/2024-8 sud oslobodio poslodavca jer je utvrdio da je objektivni razlog dokumentiran u internoj odluci poslodavca iako nije bio detaljno obrazložen u samom ugovoru. Slijedom toga predlažu da sud izvrši uvid u navedenu odluku od 01.03.2023.g. Navode dalje da okrivljenik posluje u djelatnosti koja je po svojoj naravi sezonska i podložna oscilacijama potražnje radnika ovisno o godišnjem dobu i opisu poslova koji se rade u vinariji u tom dijelu godine što po prirodi stvari opravdava zapošljavanje na određeno vrijeme. Zbog iznesenog smatraju da su ispunjeni uvjeti za oslobođenje I.okr. jer je dokazao da su ugovori sklapani zbog naravi posla čiji se opseg nije mogao unaprijed predvidjeti, a smatraju da privremeno povećanje opsega posla ako je ograničeno i vremenski definirano predstavlja dovoljan objektivni razlog.
Dalje navode da, ukoliko sud utvrdi da je propust počinjen, ističu da je okrivljenik odmah ispravio propuste radnika zaposlio na neodređeno i zaključio anekse ugovora s radnikom BP dana 31.07.2023.g. a s radnikom AP dana 30.08.2023.g. dakle prije podizanja optužnog prijedloga, a niti za jednog radnika nije nastala šteta. Nadalje navode da naknadno zapošljavanje radnika na neodređeno vrijedi kao ispravljanje nepravilnosti i osnova je oslobođenje od kazne, a da to pokazuje sudska praksa. Okrivljenik olakotnim ističe da nije prekršajno kažnjavan, da je priznao formalni propust, da je aktivnom suradnjom dao do znanja da nema namjeru zaobići zakon, ponavlja da za radnika nije nastupila štetna posljedice, dodaje da su plaćeni svi doprinosi i sva potraživanja iz radnog odnosa čime je ispunjena svrha kažnjavanja.
U pogledu optužbe da radniku nije isplaćena minimalna plaća propisana kolektivnim ugovorom za ugostiteljstvo I.okr. navodi da optužni prijedlog ne sadrži točan naziv kolektivnog ugovora za ugostiteljsku djelatnost pa navodi da se isti zove: Kolektivni ugovor ugostiteljstva i turizma Hrvatske, a ističe da u optužnom prijedlogu nije precizirana konkretna složenost poslova na temelju koje se utvrđuje sporna razlika u plaći, zbog čega smatra optužni prijedlog nepotpunim. Napominje da je okrivljenik isplatio radniku razliku do minimalne plaće te da je to osnov za oslobađanje od kazne po prevladavajućoj sudskoj praksi. Također I. okrivljenik smatra da ga treba osloboditi od kazne zbog neinformiranosti o promjeni propisa.
U odnosu na nedostavljanje dva obračuna plaće I.okr. ističe da su obračuni dostavljeni radniku naknadno a što praksa vrednuje kao olakotnu okolnost osobito ako je izvršena prije okončanja postupka. Navodi da propust nije počinjen s namjerom oštećenja radnika, da je obveza dostave radniku dva zasebna obračuna tehnički i administrativno složeno za poslodavca i da je takav propust učinjen omaškom. Objašnjava da je zapravo svrha dostave obračuna neisplaćene plaće zaštita radnika i omogućavanje prisilne naplate, te je svrha instrumentalna a ne sama sebi svrhom. Navodi da radnik nije pretrpio stvarnu štetu, a koja okolnost redovito služi sudovima kao temelj za oslobađanja od kazne ili barem ublažavanja kazne ispod zakonskog minimuma. Stoga predlažu da se okrivljenike u ovom dijelu oslobodi od optužbe, podredno da im se ublaži kazna ispod zakonskog minimuma.
Zaključno predlažu da sud u dijelu koji se odnosi na radnika ČP odbaci optužni prijedlog kao neuredan zbog unutarnje proturječnosti Simultanog terećenja za propust prijave i odjave, u dijelu koji se odnosi na zakašnjelu prijavu za radnika NP oslobodi okrivljenike od kazne zbog samostalnog ispravljanja propusta prije inspekcijskog nadzora, izostanka namjere i izostanka štetnih posljedica. U dijelu koji se odnosi na nenavođenje objektivnih razloga u ugovoru o radu na određeno vrijeme predlaže osloboditi okrivljenika optužbe jer smatraju da je objektivni razlog faktično postojao ili da okrivljenika oslobodi od kazne temeljem članka 38. PZ-a. U dijelu koji se odnosi na minimalnu plaću i dostavu obračuna predlaže da se okrivljenika oslobodi od kazne imajući u vidu naknadnu isplatu i dostavu obračuna, izostanak namjere i izostanak stvarne štete za radnike. Predlaže da se za svaku od točaka optužbe ublaži kazna ispod zakonskog minimuma uvažavajući naročite olakotne okolnosti kao što su naknadna ispunjenja svih obaveza, nekažnjavanost okrivljenika, iskreno kajanje, odsutnost namjere i izostanak štetnih posljedica za radnike.
Pod točkom VII. Pisane obrane koju prvookrivljenik označava kao „Zaključak“ isti navodi da I. okrivljenik ILOČKI PODRUMI d.d. iz [adresa], izričito i nedvosmisleno priznaje počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret u dijelu koji se odnosi na zakašnjelu prijavu radnika NP u sustav obveznog osiguranja, nenavođenje objektivnog razloga u ugovorima o radu na određeno vrijeme s radnicima BP i AP, neisplatu minimalne plaće propisane Kolektivnim ugovorom ugostiteljstva i turizma Hrvatske, te propust dostave dva propisana obračuna plaća radniku ČP, a priznanje daje uz naglasak da isti nisu počinjeni s namjerom te ponavlja već iznesene razloge u prethodnim poglavljima pisane obrane za oslobođenje od kazne odnosno za ublažavanje kazne ispod zakonskog minimuma.
Nadalje moli Sud da uvažavajući sve okolnosti opisane u pisanoj obrani u korist I. okrivljenika primijeni najblažu moguću sankciju, a po mogućnosti potpuno oslobađanje od kazne i na taj način potvrdi da prekršajno pravo služi pravednom i razmjernom reagiranju na povrede zakona, a ne čistoj represiji.
Navodi zaključno da I. okrivljenik izražava žaljenje radi učinjenih prekršaja, da se više neće ponoviti niti predmetno niti bilo koje drugo prekršajno djelo, te moli sud maksimalno ublažavanje visine sankcije, a po mogućnosti i potpuno oslobođenje.
3. II-okrivljenik ĐP se na glavnoj raspravi dana 14. travnja 2026. očitovao o otužnom prijedlogu i krivnji i izjavio da je kriv. Ne osporava navode u optužnom prijedlogu koji su jasni no u djelu koji se odnosi na radnika ČP nije jasno da li im se stavlja na teret njegova prijava ili odjava. U drugom djelu optužbe predlaže sudu da uzme u obzir da niti on kao odgovorna osoba niti pravna osoba nisu kažnjavani u sferi radnih odnosa niti u smislu obaveza prema radnicima, te da bude što blaži prilikom odmjeravanja kazne i ukoliko je to moguće da kaznu izrekne ispod zakonskog minimuma. Dodaje da su svi nedostatci otklonjeni i prije dolaska inspekcije a neki za vrijeme inspekcijskog nadzora. Navodi nadalje da nikakva šteta nije nastala za radnike niti za državu. Izražava iskreno žaljenje i obećava da se takvi propusti više neće dogoditi.
4. U dokaznom postupku pročitana je pisana obrana I-okr. s prilozima zaprimljeno dana 28.04.2026., Zapisnik o inspekcijskom nadzoru II (stranica 7-18 spisa), Obrasci prijave i odjave s HZMO za djelatnika ČP EP (stranica 19-20), Prijava o promijeni tijekom osiguranja HZMO (stranica 21 spis), Prijava o početku osiguranja HZMO (stanica 22 spisa), Ugovor o radu na određeno vrijeme (stranica 23 spisa), Katalog radnih mjesta (stranica 24 spisa), Ugovor o radu na određeno vrijeme (stranica 25 spisa), Katalog radnih mjesta (stranica 26 spisa), Zapisnik o inspekcijskom nadzoru (stranica 27-35 spisa), Obračunske liste (stranica 36-45 spisa), Aneks br. 1. Ugovora o radu (stranica 46 spisa), Preslika komunikacije između odgovorne osobe u pravnoj osobi i Državnog inspektorata (stranica 47 spisa), Izvadak iz sudskog registra za pravnu osobu (stranica 57-61 spisa), Obrana II-okr. (stranica 71 spisa), Podnesak I i II-okrivljenika s prilozima (stanica 73-97 spisa) i izvršen je uvid u Izvatke iz prekršajne evidencije za okrivljenike (stranica 53-56 spisa).
5. Sud je dana 28. travnja 2026. godine završio glavnu raspravu, donio i javno objavio presudu u odsutnosti okrivljenika, braniteljice okrivljenika i tužitelja.
6. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka, sud smatra neprijeporno utvrđenim da su I i II-okrivljenik počinili prekršaje kako ih se tereti kao u izreci presude. Naime, sud je to utvrdio prvenstveno temeljem materijalnih dokaza u spisu i to: Zapisnika o inspekcijskom nadzoru, djelomično cijeneći obranu I. okrivljenika i u cijelosti cijeneći obranu II-okrivljenika.
Prvookrivljenik u svojoj obrani poriče počinjenje prekršaja u točki I. optužnog prijedloga u odnosu na radnika ČP smatrajući da je optužba u tom dijelu proturječna i da ju treba odbaciti. Međutim sud je utvrdio sljedeće činjenice: Okrivljenici su s radnikom EP sklopili ugovor na određeno vrijeme dana 18.04.2024.g. za period od 19.04.2024. do 30.04.2024., temeljem čega su izvršili odjavu radnika s mirovinskog osiguranja dana 03.05.2024. Dana 30.04.2026. su s istim radnikom sklopili novi Aneks Ugovora u kojem su naveli da radnik započinje s radom 01.05.2024.g. te izvršili prijavu osiguranja dana 03.05.2026., dakle i prethodna odjava i predmetna prijava su izvršene izvan zakonskog roka. Stoga nije jasna tvrdnja prvookrivljenika da je optužni prijedlog u tom dijelu nejasan, da se okrivljenik time dovodi u „procesno neodrživ položaj“ i da ne zna od čega se brani i da im oduzima pravo na učinkovitu obranu, poziva se na kršenje standarada zajamčenih člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava kroz načelo „jednakosti oružja“ smatrajući, iako to jasno ne iznose, da im nije pružena razumna mogućnost iznošenja argumenata zbog čega ih se stavlja u bitno nepovoljniji položaj. Takva tvrdnja prvookrivljenika je naprosto netočna jer dokumentaciju u spisu temeljem koje je tužitelj podigao optužni prijedlog su izradili okrivljenici (Ugovore, Anekse ugovora, izvršili odjavi, odnosno prijavu na mirovinsko osiguranje) pa je nevjerojatno da prvookrivljenik u svojoj obrani upravo u tom dijelu ističe da je optužni prijedlog neprecizan i da ih dovodi u nepovoljan položaj u bilo kojem smislu.
U ostalom dijelu optužnog prijedloga, u odnosu na radnika NP u točki I. optužnog prijedloga te u ostalim točkama prvookrivljenik izričito i nedvosmisleno priznaje počinjenje prekršaja, s tim da je cijela njegova obrana u tom dijelu usmjerena na iznošenje razloga zbog kojih bi se okrivljenika trebalo osloboditi od kazne podredno umanjiti mu kaznu ispod propisanog zakonskog minimuma. Pri tome ističe nedostatak namjere, samostalno ispravljanje propusta prije inspekcijskog nadzora i slično (kao pod točkom 2. ovoga obrazloženja.
Sud nije uvažio ovakve navode prvookrivljenika u smislu postojanja namjere jer namjera nije obilježje bića niti jednog terećenog prekršaja u konkretnom slučaju, nadalje ispravljanje nekih od propusta prije završetka inspekcijskog nadzora i prije podnošenja optužnog prijedloga nije valjana osnova za primjenu odredbe za oslobađanje od kazne kao niti za ublažavanje kazne. Okolnost da su, po tvrdnji prvookrivljenika, svi radnici u vrijeme počinjenja prekršaja u odnosu na nepravodobnu prijavu u sustav osiguranja radnika NP, pa i oni iz uprave kao i djelatnica koja obavlja administrativne poslove bili raspoređeni na rad u vinograde zbog čega administrativna djelatnica nije stigla u zakonskom roku izvršiti prijavu na osiguranje navedenog ranika, nije osnova za oslobađanje od kazne jer je okrivljenik kao poslodavac dužan organizirati rad na način i uz poštivanje svih zakonskih odredbi a za propuste i nepoštivanje istih u potpunosti je i bez iznimke odgovoran. Netočna je tvrdnja prvookrivljenika koju iznosi u svojoj pisanoj obrani da u ugovorima na neodređeno vrijeme za radnike BP i ZP nisu dovoljno precizno formulirano objektivni razlozi za njegovo sklapanje, već u predmetnim ugovorima oni nisu uopće navedeni (str. 23 i 25 spisa). A po mišljenju ovoga suda „narav djelatnosti“ i nepredvidljivost opsega posla nije, sam po sebi, objektivni razlog za sklapanje ugovora na određeno vrijeme, kao niti privremeno povećanje opsega posla, a niti posebna odluka prvookrivljenika o iznimno povećanom opsegu posla. Kod neisplate propisane minimalne plaće prvookrivljenik ističe da je naknadna isplata dugovanja prije donošenja presude osnova za oslobođenje od kazne a što ovaj sud ne prihvaća jer je u suprotnosti s odredbom članka 38. Prekršajnog zakona. Također je „neinformiranost o promjeni propisa“ na što se prvookrivljenik poziva u svojoj obrani nije valjana osnova za oslobađanje od kazne, kao uostalom niti naknadno dostavljanje dva obračuna plaće prije okončanja postupka, na što upire prvookrivljenik, niti je to osnova za ublažavanje kazne. Dakle okolnost na koju se opet poziva prvookrivljenik da dostava dva obračuna plaće “čini se tehnički i administrativno složenim za poslodavca“ nije opravdan razloga za nepoštivanje odredbi Zakona o radu, već bi prvookrivljenik kao poslodavac trebao osigurati provedbu zakonskih obveza na stručan i profesionalan način, te riješiti svoje tehničke i administrativne probleme ukoliko ih ima.
Stoga je ovaj sud, temeljem tako provedenog postupka, analizirajući materijalne dokaze u spisu jasno i nedvojbeno utvrdio da su okrivljenici počinili prekršaje kako je to i navedeno u izreci ove presude, a kako ovaj sud nije našao okolnosti na strani I i II-okrivljenika koje bi isključile njihovu krivnju, to ih je oglasio krivima.
7. Prilikom odmjeravanja kazne I i II-okrivljeniku za počinjene prekršaje, sud je cijenio sve okolnosti iz članka 36. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, od olakotnih okolnosti im je uzeo da nisu prekršajno kažnjavani iz radno pravnog područja, djelomično priznanje I-okrivljenika i priznanje II-okrivljenika, njihovo kajanje i obećanje da se ovakvi kao niti drugi prekršaji više neće događati. Sud im je otegotnim cijenio da su jednom pravomoćno kažnjeni po Zakonu o koncesijama, pravomoćno s danom 20.08.2024.g. Sud je u konkretnom slučaju smatrao olakotne okolnosti prevladavajućim, pri čemu je uzeo u obzir da je od pravomoćnosti osuđujuće presude iz područja Zakona o koncesijama do danas prošlo skoro dvije godine, te im je utvrdio novčane kazne za svako pojedinačno djelo prekršaja uz primjenu propisa o ublažavanju istih temeljem članka 37. Prekršajnog zakona, kako je navedeno u izreci presude, a zatim im svakom pojedinačno izrekao ukupne novčane kazne uz primjenu čl. 39. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, koje su jednake zbroju pojedinačnih novčanih kazni, smatrajući da takva vrsta i mjera kazne odgovara stupnju krivnje i težini djela koje su počinili I i II-okrivljenik i da će se takvom vrstom i mjerom kazne djelovati na I i II-okrivljenika da ne čine ovakve i slične prekršaje.
8. Novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ako I i II-okrivljenik plate dvije trećine izrečene novčane kazne u roku navedenom u izreci presude temeljem članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
9. Sud je I i II-okrivljenika obvezao na plaćanje paušalnog troška vođenja prekršajnog postupka koji je odmjeren obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka.
10. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja riješeno je kao u izreci ove presude.
U Vukovaru 28. travnja 2026.
Zapisničar
Sudac
Tatjana Štipak, v.r.
Ankica Sabo, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude stranke mogu uložiti žalbu Visokom prekršajnom sudu RH u Zagrebu, u roku od 8 dana po primitku ove presude. Žalba se podnosi pismeno u dva istovjetna primjerka, putem ovoga Suda, bez plaćanja sudske pristojbe.
DOSTAVITI:
1. Tužitelju
2. Okrivljenicima
3. Braniteljici I i II-okrivljenika
4. Spis
