REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-1090/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi, uz sudjelovanje Vesne Stanić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Zaprešića, Zaprešić, Nova ulica 10, OIB: 92840587889, kojega zastupa gradonačelnik ŠŠ, protiv tuženika Zagrebačke županije, Upravnog odjela za promet i komunalnu infrastrukturu, Odsjeka za upravno-pravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 72, OIB: 07132269553, uz sudjelovanje zainteresirane osobe JŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Josip Mihaljević, odvjetnik u Zagrebu, Draškovićeva 53, radi utvrđivanja obveze komunalnog doprinosa, 28. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Zagrebačke županije, Upravnog odjela za promet i komunalnu infrastrukturu, KLASA: UP/II-363-03/23-01/90, URBROJ: 238-11-03/2-23- 2 od 4. siječnja 2024.

II. Odbija se žalba JŠ i potvrđuje rješenje Grada Zaprešića, Upravnog odjela za graditeljstvo, zaštitu okoliša, stambene i komunalne poslove, KLASA: UP/l-361-05/23-01/74, URBROJ: 238-33-0601/3-23-6 od 7. studenog 2023.

III. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-363-03/23-01/90, URBROJ: 238-11-03/2-23-2 od 4. siječnja 2024., povodom žalbe JŠ (zainteresirane osobe u ovom upravnom sporu), poništeno je rješenje Upravnog odjela za graditeljstvo, zaštitu okoliša, stambene i komunalne poslove Grada Zaprešića, KLASA: UP/l-361-05/23-01/74, URBROJ: 238-33-0601/3-23-6 od 7. studenog 2023. i predmet je dostavljen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje. Prvostupanjskim rješenjem od **.**.2023. JŠ utvrđena je obveza komunalnog doprinosa za gradnju građevine stambene namjene, 3.b skupine, jedna stambena jedinica, na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], Rakitovec IV. Zaprešić, obujma 1.111,71 m[3] u iznosu od 14.754,93 EUR, odnosno s popustom u iznosu od 13.279,44 EUR.

2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da Glavni projekt potvrđuje da na predmetnoj čestici nema postojećih zgrada, što isključuje primjenu članka 82. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu. Smatra da bi se komunalni doprinos mogao obračunati na razliku obujma zgrade u odnosu na prijašnji obujam zgrade, na čestici mora biti postojeća zgrada. Kako je u postupku nedvojbeno utvrđeno da na predmetnoj čestici nema postojeće zgrade, tada nema niti osnove za primjenu odredbe članka 82. stavka 1. Zakona, odnosno, obračuna komunalnog doprinosa za razliku u obujmu. Predlaže poništiti osporavano rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom ostaje kod navoda iz osporavanog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da se komunalni doprinos obračunava na temelju podataka iz glavnog projekta, koji je sastavni dio građevinske dozvole. Prvostupanjsko rješenje nije sukladno podacima iz glavnog projekta, čime je nezakonito. Naknadno izmijenjeni podaci ne mogu se koristiti za obnovu postupka jer nisu nove činjenice. Smatra da je pogrešno obračunat komunalni doprinos, ne uzimajući u obzir prethodno izdanu građevinsku dozvolu iz 1982. godine i već plaćeni doprinos. Komunalni doprinos nije osobna obveza, već vezana uz nekretninu, pa je novi obveznik dužan platiti samo razliku, što potvrđuje i sudska praksa. Smatra da se komunalni doprinos plaćen za prethodnu građevinsku dozvolu može uračunati u novi doprinos, da je ključna činjenica odobrenja gradnje građevinskom dozvolom, bez obzira na stvarnu izgradnju, da je plaćanje komunalnog doprinosa jednokratno participiranje u troškovima komunalne infrastrukture te da je dvostruko plaćanje doprinosa neprihvatljivo i suprotno sudskoj praksi. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te obvezati tužitelja da naknaditi trošak.

5. Sud je rješenjem od 26. veljače 2025. pozvao stranke na očitovanje, odnosno otvorio dva pitanja: a) Mogu li se odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj 68/18., 110/18. i 32/20., dalje ZKG) u vezi odredbi Zakona o prostornom uređenju (Narodne novine, broj 153/13., 65/17., 114/18., 39/19. i 98/19., dalje ZPU) o uračunavanju plaćenog iznosa troškova za uređenje građevinskog zemljišta, koji je plaćen na temelju ugovora o uređenju građevinskog zemljišta, primijeniti i na slučaj kada je investitor ili njegov pravni prednik platio doprinos za uređenje građevinskog zemljišta u režimu ranije važećeg Zakona o komunalnim djelatnostima (Narodne novine, broj 15/79. i 18/79. – ispravak)? b) Ako su prethodni investitor kao stranka ugovora zaključenog između investitora i zajednice komunalnih djelatnosti, s jedne strane i obveznik komunalnog doprinosa, s druge strane, različiti pravni subjekti, ima li obveznik komunalnog doprinosa pravo na uračunavanje plaćenog doprinos za uređenje građevinskog zemljišta samo ako je prethodni investitor na njega prenio pravo na uračunavanje sredstava uloženih u financiranje uređenja građevinskog zemljišta ili ako je obveznik komunalnog doprinosa univerzalni pravni sljednik prethodnog investitora?

5.1. Sud je posebno pozvao zainteresiranu osobu da se očituje o eventualnom prijenosu prava na uračunavanje, odnosno o eventualnom univerzalnom pravnom sljedništvu u odnosu na prijašnjeg investitora ŠŠO te da o tome dostavi dokaze.

6. Tužitelj u bitnom tvrdi da se čl. 83. st. 2. ZKG-a odnosi se na ugovor sklopljen prema posebnom zakonu o prostornom uređenju, da u ovom predmetu takav ugovor nije sklopljen s Gradom Zaprešićem, raniji doprinos prema Zakonu o komunalnim djelatnostima ne može se automatski izjednačiti s današnjim komunalnim doprinosom, da zainteresirana osoba nije dokazala ni univerzalno ni singularno pravno sljedništvo i da kupoprodaja zemljišta sama po sebi ne prenosi pravo na uračunavanje, da bi zainteresirana osoba bi to pravo imala samo da postoji izričit prijenos tog prava ili univerzalno pravno sljedništvo. Tužitelj dodatno osporava tezu da je sve riješeno glavnim projektom, ističući da je postupak komunalnog doprinosa samostalan upravni postupak, različit od postupka izdavanja građevinske dozvole.

7. Tuženik smatra da se pravila o uračunavanju mogu primijeniti i na ulaganja odnosno plaćanja izvršena po ranijem pravnom režimu, uključujući Zakon o komunalnim djelatnostima. Međutim, tuženik istodobno prihvaća važnu ogradu: ako su raniji investitor i sadašnji obveznik različite osobe, sadašnji obveznik ima pravo na uračunavanje samo ako je pravo na njega preneseno ili ako je univerzalni pravni sljednik ranijeg investitora. Unatoč tome, tuženik zaključuje da je u konkretnom slučaju ipak odlučan glavni projekt, jer u njemu stoji obujam za obračun od 175,80 m³, pa smatra da Grad Zaprešić eventualne prigovore nije trebao isticati u postupku komunalnog doprinosa, nego ranije, u postupku izdavanja građevinske dozvole.

8. Zainteresirana osoba priznaje da nije univerzalni pravni sljednik ranijeg investitora te da prethodni investitor nije na nju prenio pravo na uračunavanje ranije plaćenog doprinosa. Unatoč tome, smatra da ipak ima pravo na uračunavanje jer glavni projekt iskazuje obujam za obračun od 175,80 m³, da je tijelo vezano glavnim projektom, plaćeni doprinos prati nekretninu, da bi neuračunavanje bilo protivno pravu vlasništva, razmjernosti i zabrani dvostruke naplate te da ju je tužitelj trebao upozoriti na mogućnost sklapanja odgovarajućeg akta radi prijenosa ili priznavanja ranije plaćenog doprinosa.

9. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika te je održao raspravu.

10. Tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Prvostupanjsko tijelo je u ovom upravnom sporu zainteresiranoj osobi utvrdilo obvezu plaćanja komunalnog doprinosa u iznosu od 14.754,93 EUR, odnosno s popustom u iznosu od 13.279,44 EUR, za gradnju građevine stambene namjene, 3.b skupine, jedna stambena jedinica, na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], Rakitovec IV. Zaprešić, obujma 1.111,71 m[3] , na temelju građevinske dozvole, KLASA: UP/I-361-03/23-01/000087, URBROJ: 238-18-10/1-23-0016 od 11. svibnja 2023.

11.1. Drugostupanjsko tijelo je primjenom odredbe članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21. , dalje ZUP) poništilo prvostupanjsko rješenje i dostavilo predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.

11.2. Pozivajući se na odredbe članka 84. ZKG-a i članka 69. stavak 3. Zakona o gradnji (Narodne novine, broj 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) drugostupanjsko tijelo je izrazilo shvaćanje da prvostupanjsko tijelo nije ovlašteno utvrđivati ili mijenjati parametre o kojima ovisi obračun komunalnog doprinosa, već je dužno pri obračunu komunalnog doprinosa uzeti u obzir podatke iz glavnog projekta. Prema stajalištu drugostupanjskog tijela da bi rješenje o utvrđivanju obveze komunalnog doprinosa bilo zakonito ono u potpunosti mora biti sukladno podacima iz glavnog projekta, a to usklađenje može se postići primjenom instituta obnove postupka ili instituta ispravljanja pogreške u smislu odredbe članka 104. ZUP-a, ovisno o tome kakva je pravna priroda nepodudarnosti koja se ispravlja.

11.3. Polazeći od tog shvaćanja drugostupanjsko tijelo je utvrdilo da u prvostupanjskom rješenju obujam za obračun komunalnog doprinosa iznosi 1.111,71 m[3] , dok je u Glavnom projektu navedeno da obujam za obračun iznosi 175,80 m , iz čega je zaključilo da prvostupanjsko tijelo nije postupilo sukladno odredbi članka 69. stavak 3. Zakona o gradnji.

12. Prema odredbi članka 84. ZKG rješenje o komunalnom doprinosu donosi se po pravomoćnosti građevinske dozvole.

12.1. Prema odredbi članka 69. stavak 3. Zakona o gradnji podaci potrebni za izračun komunalnog doprinosa moraju biti navedeni u glavnom projektu.

12.2. Točno je da iz čl. 84. Zakon o komunalnom gospodarstvu i čl. 69. st. 3. Zakon o gradnji proizlazi da se komunalni doprinos temelji na glavnom projektu. Međutim, vezanost podacima iz glavnog projekta odnosi se na tehničke parametre građevine, dok pravna kvalifikacija odlučnih činjenica, uključujući postojanje postojeće građevine kao pretpostavke za primjenu članka 82. ZKG-a, odnosno za obračun komunalnog doprinosa na razliku obujma, podliježe samostalnoj ocjeni javnopravnog tijela.

13. U konkretnom slučaju izreka građevinska dozvola od 11. svibnja 2023. dozvoljava građenje građevine stambene namjene, dakle ne radi se ni o rekonstrukciji postojeće građevine niti o gradnji zamjenske građevine (nove građevine na mjestu ili u neposrednoj blizini mjesta prethodno uklonjene postojeće građevine). Nadalje, Glavni projekt, zajedničke oznake 07-10/22, koji je sastavni dio Građevinske dozvole od 11. svibnja 2023., sadrži podatke potrebne za izračun komunalnog doprinosa, odnosno ukupni obujam od 1.111,71 m[3] , obujam stambene zgrade prema građevinskoj dozvoli broj: [broj dozvole] od 935 m[3] , odnosno izračun razlike obujma od 175,80 m[3] . Predmetni projekt sadrži podatak i da građevnoj čestici nema izgrađenih zgrada.

13.1. Iz navedenog proizlazi da Glavni projekt istodobno sadrži podatak o obujmu ranije projektirane građevine i podatak da na građevnoj čestici nema izgrađenih zgrada. Takav podatak o ranije projektiranoj građevini ne predstavlja dokaz o postojanju građevine u stvarnosti, već se odnosi isključivo na planiranu, ali nerealiziranu gradnju. Budući da građevina prema građevinskoj dozvoli iz 1982. godine nije izgrađena, ne postoji postojeća građevina u smislu članka 82. stavka 1. ZKG-a, pa nema pravne osnove za obračun komunalnog doprinosa na razliku obujma.

14. Drugostupanjsko tijelo pogrešno poistovjećuje podatak iz projekta (935 m³ obujma ranije projektirane građevine) s pravno relevantnom činjenicom (postojanje zakonito izgrađene građevine). Projekt može sadržavati podatak o ranijoj projektiranoj građevini, ali to nije dokaz da je građevina izgrađena, niti da je postojala u pravnom smislu relevantnom za čl. 82. ZKG, što je javnopravno tijelo dužno utvrditi u skladu s načelom materijalne istine iz članka 8. ZUP-a.

15. Prema čl. 82. st. 1. ZKG-a komunalni doprinos za razliku obujma dolazi u obzir samo ako postoji postojeća građevina. Ako izdana građevinska dozvola nije realizirana i građevina nije izgrađena, onda na predmetnoj nekretnini nema postojećih zgrada pa stoga nema ni pravne osnove za obračun razlike obujma.

16. U okolnostima kada na građevnoj čestici nema postojećih zgrada, odnosno kada na temelju građevinske dozvole broj: [broj dozvole] u roku njenog važenja nije izgrađena građevina, tužitelj osnovano navodi da ta okolnost isključuje primjenu članka 82. stavka 1. ZKG-a, odnosno obračun komunalnog doprinosa za razliku u obujmu. Stoga je prvostupanjsko tijelo potpuno i pravilno utvrdilo kako obujam za obračun komunalnog doprinosa iznosi 1.111,71 m[3] . Prihvaćanjem podatka o obujmu stambene zgrade prema građevinskoj dozvoli broj:

UP/I-02-1046/1-1982 od 935 m[3] prvostupanjsko tijelo bi postupilo protivno odredbi članka 82. stavka 1. ZKG-a.

17. Suprotno stajalištu drugostupanjskog tijela, prvostupanjsko tijelo nije mijenjalo projektne podatke, već je odbilo primijeniti pravnu posljedicu koja iz tih podataka ne može proizaći bez postojanja stvarne građevine. Time nije povrijedilo čl. 69. Zakona o gradnji, nego je pravilno primijenilo materijalno pravo (čl. 82. ZKG) na pravilno utvrđeno činjenično stanje.

18. Drugostupanjsko tijelo pogrešno prenosi projektne podatke u pravnu sferu bez provjere, odnosno automatski prihvaća da postoji ranija građevina i neopravdano ograničava javnopravnom tijelu ovlast utvrđivanja odlučnih činjenica, što je protivno načelu materijalne istine upravnog postupka iz članka 8. ZUP-a. Tuženik se neosnovano poziva na presudu UsI-4103/19-9 od 8. rujna 2020., koja se odnosi na situaciju u kojoj je obveznik osporavao stručni izračun obujma građevine iz dokumentacije za ozakonjenje, pa je sud zauzeo stajalište da upravno tijelo i sud nisu ovlašteni neposredno utvrđivati drukčiji obujam zgrade. U ovom predmetu, međutim, ne radi se o tehničkom preispitivanju obujma nove građevine, nego o pravnoj kvalifikaciji podatka o ranije projektiranoj, ali neizgrađenoj građevini, odnosno o pitanju postoje li pretpostavke za primjenu članka 82. stavka 1. ZKG-a.

19. Prihvaćanjem stajališta prema kojem je za primjenu instituta razlike obujma odlučan isključivo podatak iz glavnog projekta, neovisno o tome je li ranija građevina stvarno izgrađena, omogućilo bi se umanjenje komunalnog doprinosa i u situacijama u kojima prethodna građevina nikada nije postojala. Takvo tumačenje dovelo bi do neopravdanog pogodovanja investitorima koji raspolažu ranijim, ali nerealiziranim građevinskim dozvolama, narušilo bi načelo jednakosti jer bi se jednaki slučajevi različito tretirali, te bi bilo protivno svrsi komunalnog doprinosa kao davanja koje treba biti razmjerno stvarnom opterećenju komunalne infrastrukture.

20. Dakle, podatak iz glavnog projekta o obujmu ranije građevine ne može se smatrati odlučnim za primjenu članka 82. stavka 1. ZKG-a ako u upravnom postupku nije utvrđeno da je takva građevina stvarno izgrađena. Budući da u konkretnom slučaju nije sporno da građevina iz dozvole iz 1982. godine nije izgrađena, pravilno je prvostupanjsko tijelo utvrdilo komunalni doprinos na ukupni obujam građevine iz nove građevinske dozvole, bez primjene instituta razlike obujma. Drugim riječima, komunalni doprinos ne obračunava na razliku obujma u odnosu na ranije odobrenu, ali nepostojeću građevinu. Slijedom toga, pogrešno je pravno shvaćanje drugostupanjskog tijela da je prvostupanjsko tijelo bilo vezano podacima iz glavnog projekta u dijelu koji se odnosi na nepostojeću građevinu.

21. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je za gradnju na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], na zahtjev Š i VŠ, Komitet za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove općine [adresa], izdao građevinsku dozvolu broj: [broj dozvole] od 6. rujna 1982., a iz obrazloženja građevinske dozvole proizlazi da je prije njenog izdavanja plaćen doprinos za uređenje građevinskog zemljišta. Rješenjem Komiteta za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove općine Zaprešić, broj: UP/I-02-3160/1-1982 od 10. studenoga 1982., na zahtjev ŠŠO J pravomoćno rješenje Komiteta za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove općine Zaprešić broj: UP/I-02-1046/1-1982 od 6. rujna 1982., kojim je odobreno građenje stambenog objekta na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], mijenja uz pristanak stranke tako da glasi na ime ŠŠO.

22. S obzirom na te činjenice postavlja se pitanje je li okolnost što je za predmetno zemljište prethodnim investitorima izdana građevinska dozvola, broj: [broj dozvole] od 6. rujna 1982., a prije njenog izdavanja plaćen je doprinos za uređenje građevinskog zemljišta, dovodi do zaključka prema kojem zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu ima pravo umanjiti obvezu komunalnog doprinosa, koji se plaća za građenje na temelju građevinske dozvole od 11. svibnja 2023., u visini plaćenog doprinosa za uređenje građevinskog zemljišta, koji su platili prethodni investitori.

23. Odredbom članka 89. stavka 1. ZKG-a propisano je da se iznos komunalnog doprinosa plaćen za građenje građevine na temelju građevinske dozvole odnosno drugog akta za građenje koji je prestao važiti jer građenje nije započeto ili građevinske dozvole odnosno drugog akta za građenje koji je poništen na zahtjev ili uz suglasnost investitora uračunava kao plaćeni dio komunalnog doprinosa koji se plaća za građenje na istom ili drugom zemljištu na području iste jedinice lokalne samouprave, ako to zatraži obveznik komunalnog doprinosa, odnosno investitor.

23.1. Navedenom odredbom uređeno je pravo na uračunavanje plaćenog komunalnog doprinosa za građenje građevine na temelju građevinske dozvole odnosno drugog akta za građenje koji je prestao važiti jer građenje nije započeto. Navedena odredba pretpostavlja postojanje utvrđenog i dokazivog iznosa plaćenog komunalnog doprinosa koji se može uračunati kao plaćeni dio komunalnog doprinosa za novu gradnju. Plaćeni doprinos za uređenje građevinskog zemljišta iz 1982. godine po svojoj pravnoj naravi i visini nije izjednačiv s komunalnim doprinosom u smislu navedene odredbe.

23.2. Osim toga, iako odredba članka 89. stavka 1. ZKG-a izričito ne uređuje pitanje prijenosa prava na uračunavanje, pravo na uračunavanje može pripadati samo onom obvezniku komunalnog doprinosa koji je taj doprinos platio ili na kojeg je to pravo preneseno, odnosno njegovom univerzalnom pravnom sljedniku.

24. Za pitanje uračunavanja plaćenog komunalnog doprinosa mjerodavan je članak 89. ZKG-a, dok je za pitanje prebijanja sredstava uloženih na temelju ugovora o financiranju uređenja građevinskog zemljišta relevantan članak 83. stavak 2. ZKG-a u vezi s člankom 169. ZPU-a.

24.1. Prema odredbi članka 83. stavka 2. ZKG-a ako je jedinica lokalne samouprave u skladu s posebnim zakonom kojim se uređuje prostorno uređenje sklopila ugovor kojim se obvezuje djelomično ili u cijelosti prebiti potraživanja s obvezom plaćanja komunalnog doprinosa, rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi se i u skladu s tim ugovorom.

24.2. Prilikom donošenja rješenja o komunalnom doprinos ZKG upućuje na uzimanje u obzir okolnosti postojanja ugovora sklopljenog u skladu s posebnim zakonom kojim se uređuje prostorno uređenje.

24.3. Radi se o slučajevima zaključenja ugovora o izgradnji komunalne infrastrukture i ugovora o financiranju izgradnje komunalne infrastrukture iz članka 165. i 169. ZPU-a.

24.4. Prema odredbi članka 169. ZPU-a osoba koja s jedinicom lokalne samouprave sklopi ugovor o financiranju uređenja građevinskog zemljišta u pogledu financiranja izgradnje objekta ili uređaja komunalne infrastrukture koji se prema posebnom zakonu financira iz komunalnog doprinosa ne plaća taj doprinos do iznosa troškova uređenja zemljišta kojeg plaća na temelju ugovora.

24.5. Iz odredbe članka 169. ZPU-a u vezi s odredbom članka 83. stavka 2. ZKG-a, proizlazi obveza prebijanja sredstava uloženih u financiranje uređenja građevinskog zemljišta i komunalnog doprinosa koji se plaća u vezi građenja građevine kojoj će izgrađena komunalna infrastruktura služiti.

24.6. Prije stupanja na snagu Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj 36/95.) obveza sudjelovanja investitora u financiranju građenja objekata i uređaja komunalne infrastrukture bila je propisana Zakonom o komunalnim djelatnostima (Narodne novine, broj 15/79., 18/79. – ispravak i 23/93.). Obveza investitora utvrđivana je sukladno odredbama članka 37. stavka 1. -3. Zakona o komunalnim djelatnostima – ugovorom zaključenim između investitora i zajednice komunalnih djelatnosti. Ako nije zaključen ugovor onda je na temelju odredbe članka 37. stavka 4. Zakona o komunalnim djelatnostima, postojalo zakonsko ovlaštenje za donošenje upravnog akta kojim se investitoru određuje obveza plaćanja sudjelovanja u financiranju izgradnje komunalnih objekata i uređaja.

25. Osoba koja je s jedinicom lokalne samouprave sklopila ugovor o financiranju uređenja građevinskog zemljišta ima pravo zahtijevati uračunavanje uloženih sredstava prilikom utvrđivanja obveze komunalnog doprinosa za građenje građevine kojoj ta infrastruktura služi. Ako su stranka tog ugovora i obveznik komunalnog doprinosa različite osobe, pravo na uračunavanje može pripadati obvezniku samo ako je na njega preneseno pravo na uračunavanje ili ako je riječ o univerzalnom pravnom sljedniku stranke ugovora.

25.1. Mogućnost uračunavanja sredstava uloženih prema ranije važećem Zakonu o komunalnim djelatnostima može se razmatrati samo ako se utvrdi postojanje odgovarajuće pravne osnove koja je po svojoj naravi usporediva s ugovorom iz članka 169. ZPU-a, kao i identitet ili pravno sljedništvo nositelja tog prava.

25.2. Financiranje uređenja građevinskog zemljišta prema ZPU-u počiva na ugovornom odnosu s jedinicom lokalne samouprave te ne nastaje automatski samim vlasništvom nad zemljištem ili činjenicom da je neko ranije plaćanje izvršeno. Stoga se ni pravo na uračunavanje takvih sredstava ne može priznati zainteresiranoj osobi bez dokaza o ugovoru, prijenosu prava ili univerzalnom pravnom sljedništvu.

25.3. Međutim, u konkretnom slučaju nije dokazano postojanje ugovora koji bi bio usporediv s ugovorom iz članka 169. ZPU-a, niti je dokazano da je pravo na uračunavanje preneseno na zainteresiranu osobu ili da je ona univerzalni pravni sljednik osobe koja je sredstva uplatila.

26. Slijedom navedenog, Sud je utvrdio da osporavano rješenje nije zakonito i da može sam riješiti ovu upravnu stvar.

27. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. i II. izreke ove presude primjenom odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a.

28. O troškovima upravnog spora, Sud je odlučio na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

29. Kako zainteresirana osoba nije uspjela u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njenom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je Sud odlučio kao u točki III. izreke.

U Zagrebu, 28. travnja 2026.

Sudac:

Ante Drezga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Grad Zaprešić – elektroničkim putem

2. Zagrebačka županija – elektroničkim putem

3. Odvjetnik Josip Mihaljević – elektroničkim putem

4. U spis