Poslovni broj: P-479/2025-13

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja A-ANUBIS DRUŽBA ZA STORITVE IN TRGOVINO d.o.o., Mali Gaber 20, 8213 Veliki Gaber, Slovenija, OIB:86413150259, kojeg zastupaju KN i drugi odvjetnici iz OD Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa iz Zagreba, D. T. Gavrana 13, protiv tuženika PBS MARITIME d.o.o. Rijeka, Pulska 1, OIB: 17893030802, kojeg zastupa Frane Dobrović, odvjetnik iz Rijeke, I. Grohovca 2, radi isplate 2.449,81 EUR, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 24. ožujka 2026. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja GN, odvjetničkog vježbenika, a objavljene dana 28. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Sablić-Dorčić iz Rijeke, poslovni broj Ovrv-21497/2024 od 22. ožujka 2025. godine kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.449,81 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19. lipnja 2024. godine do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO -a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. ožujka 2025. godine do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2 (ostali odnosi) ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 750,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove odluke do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 (ostali odnosi) ZOO -a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je prijedlogom za ovrhu utužio iznos od 2.449,81 EUR na temelju računa 100106-2024 (str. spisa 7-8).

2. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave naložena je tuženiku isplata utuženog iznosa i nadoknada troškova ovrhe u iznosu od 275,00 EUR.

3. Tuženik je u prigovoru osporio postojanje dospjelog duga prema tužitelju kao i vjerodostojnost isprave na kojoj se temelji rješenje o ovrsi.

4. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-231/2025 od 23. lipnja 2025. godine stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Po pravomoćnosti rješenja kojim se Općinski sud u Rijeci oglasio stvarno nenadležnim predmet je dostavljen naslovnom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

5. Rješenjem ovoga suda od 27. kolovoza 2025. godine stranke su pozvane da, na temelju odredbe čl. 461. a st. 6-8 ZPP-a, iznesu sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predlože dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

6. Tužitelj je u podnesku od 26. rujna 2025. godine naveo da je prigovor usmjeren na odugovlačenje postupka. Istaknuo je da se utuženo potraživanje odnosi na dug po utuženom računu br. 100106-24 za naručeni posao koji da je trebao biti napravljen u luci Gaženica kod Zadra no da tužitelja nisu pustili u luku (unatoč najavi dolaska) zbog čega da je servis napravljen u luci Koromačno u Istri. Servis da se odnosio na motor i na kompresorski dio koji omogućava transport cementa u silose. Dio utuženog računa da je stranka platila i to u iznosu od 2.000,00 EUR dana 14. kolovoza 2024. godine. Nikada da tuženik nije osporavao dug po utuženom računu. Štoviše, da je dao nalog svojim zaposlenicima ĐN i RN da uplate utuženi račun. Na okolnost dokazivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva predložio je provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, saslušanje zastupnika po zakonu tužitelja ON, zastupnika po zakonu tuženika TN te svjedoka LN i IN.

7. U podnesku od 20. listopada 2025. godine tuženik je naveo da utuženi račun nije proveo u svojim poslovnim knjigama niti da je po istome koristio pravo na odbitak pretporeza. Uplata u visini od 2.000,00 EUR da je predstavljala avansno plaćanje nakon kojeg da je bilo dogovoreno da će zastupnik po zakonu tužitelja ON osobno doći i izvršiti potrebne servise na brodskim kompresorima na m/b Fiume. Unatoč plaćanju avansa tužitelj da nikada nije pristupio dogovorenom servisu. Zadržavanje primljenog iznosa da je tužitelj opravdavao preniskom cijenom ranije odrađenih servisa te neisplativošću dolazaka u RH.

8. Na pripremnom ročištu održanom 11. prosinca 2025. godine tuženik je naveo da je uplata iznosa od 2.000,00 EUR dana 14. kolovoza 2024. godine bila izvršena na ime avansa za radove koji su bili dogovoreni između stranaka , a koji da su ostali neizvršeni. Tuženik da nije proknjižio u poslovnim knjigama utuženi račun. Istaknuo je da je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik m/b Fiume. Tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga za pribavom podataka od Porezne uprave. Stranke su se suglasile da se na predmetni poslovni odnos primijeni hrvatsko materijalno pravo. Nakon što je strankama dana mogućnost izjašnjavanja sud je donio plan upravljanja postupkom (str. spisa 87-88).

9. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 24. ožujka 2026. godine tužitelj je ustrajao kod tužbenog zahtjeva. Odustao je od dokaznih prijedloga za saslušanjem svjedoka IN i AN.

10. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja ON (str. spisa 98-99).

11. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

12. Nesporno je u parnici da je tuženik naručio od tužitelja uslugu popravka kompresora u vezi koje je tužitelj ispostavio tuženiku račun br. 100106 -2024 od 16. svibnja 2024. godine (str. spisa 7-8).

13. Sporna je okolnost je li tužitelj izvršio naručenu uslugu odnosno je li stekao pravo na isplatu naknade za izvršni rad.

14. Iz iskaza saslušanog zastupnika po zakonu tužitelja ON (str. spisa 98-99) proizlazi da je osobno sa zastupnikom po zakonu tuženika TN dogovorio posao servisiranja kompresorskog dijela koji obavlja funkciju transporta cementa s broda u silos odnosno skladište. Dogovor oko servisa da je postignut usmeno. Nikada da tuženik nije vršio avansne uplate tužitelju. Tijekom poslovnog odnosa tužitelj da je tuženiku ispostavio četiri računa i to 344 -22 kojeg je tuženik podmirio u cijelosti, zatim račun utužen u ovom postupku kojeg je tuženik djelomično podmirio 14. kolovoza 2024. godine u iznosu od 2.000,00 EUR, zatim po računu br. 201-23 koji glasi na iznos od 2.647,57 EUR kojeg tuženik nije platio te po računu br. 1080-23 na ime izvršene isporuke robe kojeg tuženik također nije naknadio tužitelju. Izjavio je da je usluga po utuženom računu bila obavljena u luci Koromačno, da je u vezi naručene usluge bilo dogovoreno da se servis napravi u luci Gaženica, ali da ih nisu puštali u tu luku zbog problema kojeg je imao gospodin TN, a zbog čega je usluga izvršena u luci Koromačno. Konkretno, uslugu po utuženom računu da su izvršili njegov sin AN i još jedan tužiteljev serviser. Po utuženom računu da je izvršen popravak kvara i servis na kompresorskom dijelu kojeg da je potrebno servisirati na svakih 1000 sati rada. Svi dijelovi popisani u utuženom računu da su bili ugrađeni i da je osim radova servisa bio obračunat i trošak kilometraže vezan za naručenu uslugu. Nakon što je tužitelj ispostavio tuženiku predmetni račun, tuženik da se nije žalio na kvalitetu izvedenog servisa. Kada se čuo s gospodinom TN isti da je obećao platiti tu fakturu.

15. Sud je iskaz zastupnika po zakonu tužitelja ON prihvatio kao vjerodostojan dokaz s obzirom na uvjerljivu i životnu količinu detalja koje je stranka iznijela u svom iskazu, a osobito stoga što iz prepiske e-mailom na ispisu na str. spisa 77-80 ne proizlazi da bi tuženik upućivao tužitelju reklamacije na izvršenu uslugu, a niti na bilo koju stavku po utuženom računu. Isto tako nema dokaza da bi tuženik reklamirao i vratio utuženi račun tužitelju. Zbog navedenog, a s obzirom na činjenicu da je sud ocijenio uvjerljivim tužiteljev navod da je tuženik djelomično podmirio utuženi račun u iznosu od 2.000,00 EUR, valjalo je preostalu razliku obračunate naknade po utuženom računu ocijeniti pravno osnovanom pozivom na odredbu čl. 613. st. 1 ZOO- a. Navedeno stoga što tuženik nije dokazao osnovanost prigovora istaknutih u postupku, a osobito nije dokazana činjenica da bi se iznos od 2.000,00 EUR odnosio na avansnu uplatu usluge koja da tuženiku nije pružena. Zbog navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 451. st. 3 ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke presude.

16. Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na primjeni odredbe čl. 29. st. 1 i 2 ZOO-a te utvrđenoj činjenici dospijeća novčane tražbine 17. lipnja 2024. godine (str. spisa 7-8).

17. S obzirom da su u postupku utvrđene sve bitne činjenice o kojima ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva, valjalo je odbiti kao suvišne i nepotrebne dokazne prijedloge za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog i strojarskog vještačenja zbog čega je izmijenjen plan upravljanja postupom.

18. Kako tuženik nije opravdao nedolazak uredno pozvanog zastupnika po zakonu tuženika TN na ročište za glavnu raspravu, sud je odustao od provođenje dokaza njegovim saslušanjem cijeneći da je takvo držanje usmjereno na pokušaj odugovlačenja postupka (čl. 269. st.2 ZPP-a). Tuženik nije dostavio adrese prebivališta/boravišta za predložene svjedoke ĐN i RN koje je predložio na okolnost dokazivanja osnovanosti prigovora zbog čega je sud odustao od provođenja dokaza njihovim saslušanjem (čl. 241. ZPP-a).

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 151., 154. st. 1 i čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je s obzirom na uspjeh u sporu priznat nastali trošak ovršnog postupka s obzirom da je utuženje ocijenjeno osnovanim zbog čega je i u tom dijelu održan na snazi platni nalog (čl. 451. st. 3 ZPP-a) te je odlučeno kao u točki I. izreke. U odnosu na preostali parnični trošak tužitelju je priznato zastupanje po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav podneska od 26. rujna 2025. godine 200,00 EUR (T.br. 8.1.), zastupanje na pripremnom ročištu od 11. prosinca 2025. godine 200,00 EUR (T.br. 9.1.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 24. ožujka 2026. godine 200,00 EUR (T.br. 9.1.) i PDV 25% 150,00 EUR. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Rijeci, 28. travnja 2026. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.