REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-2109/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, u pravnoj stvari tužitelja UŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ruždjak i Partneri iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatske vode, OIB: 28921383001 iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 220, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Babić & Čibarić iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. travnja 2026. u punomoćnika tužitelja Ivana Filkovića, odvjetnika i punomoćnika tuženika ŽŽ, dana 28. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj UŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] s tuženikom HRVATSKE VODE, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220, OIB 28921383001, sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme počev od 23. kolovoza 2016.., te se nalaže tuženiku da tužitelju omogući obavljanje poslova za koje je sklopio ugovor o radu, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 625,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu dana 12. studenog 2025. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja. U tužbi je naveo da je 17. kolovoza 2016. s tuženikom sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme kojim je zasnovao radni odnos kod tuženika s danom 23. kolovoza 2016. Ugovor je sklopljen radi potrebe za obavljanje poslova na obračunu vodnog doprinosa u postupku ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada i traje do završetka navedenih poslova. Tužitelj je temeljem navedenog ugovora o radu obavljao poslove referenta koji su mu povjereni odlukom o povjeravanju radnih poslova i zadataka od 17. kolovoza 2016. Tuženik je 30. kolovoza 2017. donio odluku o dopuni odluke o povjeravanju radnih poslova i zadataka kojom se tužitelju povjeravaju i dodatni poslovi i radni zadaci. Tužitelj tvrdi da je ugovor o radu od 17. kolovoza 2016. sklopljen protivno članku 12. Zakona o radu jer navedeni ugovor neprekidno traje duže od 9 godina, a poslovi radi kojih je sklopljen nisu privremeni te prestanak ugovora o radu nije utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupom određenog događaja. Tužitelj je tuženiku 30. listopada 2025. podnio zahtjev za zaštitu prava kojim je zatražio sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme, ali tužen ik nije odgovorio na navedeni zahtjev. Tužbenim zahtjevom naznačenim u tužbi tužitelj predlaže da sud utvrdi da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme počevši od 23. kolovoza 2016. te da sud naloži tuženiku da tužitelju omogući obavljanje poslova za koje je sklopio ugovor o radu te da mu naknadi parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da ugovor o radu na određeno vrijeme od 17. kolovoza 2016. nije sklopljen protivno članku 12. Zakona o radu jer isti sadrži razloge zbog kojih je sklopljen na određeno vrijeme pa se ne može smatrati da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Tuženik tvrdi da je u konkretnom slučaju prestanak ugovora o radu unaprijed ugovoren jer je u ugovoru o radu točno naznačeno kojim događajem prestaje radni odnos (dovršetak navedenih poslova). Tuženik tvrdi da je razlog zasnivanja radnog odnosa na određeno vrijeme bila potreba za izvršenje poslova na obračunu vodnog doprinosa u postupku ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada i tako zasnovan radni odnos traje do dovršetka navedenih poslova, odnosno ograničen je određenim događajem – dovršetkom takvih poslova. Tuženik tvrdi da se na njega ne primjenjuje članak 12. Zakona o radu jer se, sukladno članku 198. stavak 4. Zakona o vodama, na tuženika primjenjuju propisi koji vrijede za ustanove što znači da se za zasnivanje radnog odnosa za sve poslove u javnim službama, pa tako i kod tuženika, mora raspisati i provesti javni natječaj. Tuženik tvrdi da bi ugovor o radu sklopljen bez provođenja javnog natječaja bio nedopušten, nezakonit i ništetan.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o radu na određeno vrijeme od 17. kolovoza 2016. (list 5-6 spisa), odluku o povjeravanju radnih poslova i zadataka klasa: 112-03/16-01/63, ur. broj: 374-24-6-16-2 od 17. kolovoza 2016. (list 7 spisa), odluku o povjeravanju radnih poslova i zadataka klasa: 112-03/16-01/0000063, ur. broj: 374-24-6-17-5 od 30. kolovoza 2017. (list 8 spisa), zahtjev za zaštitu prava, potvrdu o primitku pošiljke i presliku povratnice (list 9-11 spisa).

4. Cijeneći provedene dokaze sukladno članku 8 ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Na ročištu održanom 8. travnja 2026. tuženik je istaknuo prigovor prekluzije jer tužitelj prilikom sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme nije tuženiku podnio zahtjev za zaštitu prava. Navedeni prigovor tuženika nije osnovan jer u slučaju kada radnik tužbom zahtijeva utvrđenje postojanja radnog odnosa na neodređeno vrijeme, za dopuštenost tužbe nije odlučno je li se radnik prethodno obratio poslodavcu u smislu članka 133 stavak 1 Zakona o radu, jer se u tom slučaju ne radi o sporu u kojem se traži zaštita protiv odluke poslodavca kojom je povrijeđeno neko radnikovo pravo.

6. Za dopuštenost tužbe u ovom postupku potrebno je utvrditi da li tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje postojanja radnog odnosa na neodređeno vrijeme. Sud je zaključio da tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje postojanja radnog odnosa na neodređeno vrijeme u smislu članka 187 ZPP-a jer usvajanjem tužbenog zahtjeva dolazi do promjene u radnopravnom statusu tužitelja na način da će tužitelj biti u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme.

7. Tuženik tvrdi da se na njega sukladno članku 198 stavak 4 Zakona o vodama, primjenjuju propisi koji vrijede za ustanove, što znači da se za zasnivanje radnog odnosa mora raspisati i provesti javni natječaj pa se u konkretnom slučaju ne može primijeniti članak 12 Zakona o radu.

8. Člankom 156 stavak 3 Zakona o vodama (Narodne novine 153/09, 130/11, 56/13, 14/14, 46/18, 66/19, 84/21, 47/23) propisano je da se na Hrvatske vode, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, primjenjuju propisi koji vrijede za ustanove.

9.Člankom 11 Zakona o ustanovama (narodne novine 76/1993, 29/1997,47/1999,35/2008, 127/2019, 151/2022) propisano je da se pravni status zaposlenih u ustanovama, uvjeti za stupanje u službu i ostala pitanja u svezi s njihovim radom, uređuju općim propisima o radu, ako zakonom nije drugačije određeno.

10. S obzirom da pitanje zasnivanja radnog odnosa sklapanjem ugovora o radu, nije regulirano Zakonom o ustanovama, sud je zaključio da se u ovom slučaju primjenjuje Zakon o radu kao opći propis o radu, na koji upućuje članak 11 Zakona o ustanovama. To znači da se u konkretnom slučaju pitanje zakonitosti tužiteljevog ugovora o radu na određeno vrijeme treba procijeniti primjenom članka 12 Zakona o radu.

11. Člankom 12 stavak 1 Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22) propisano je da se ugovor o radu iznimno može sklopiti na određeno vrijeme za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja.

12. Člankom 12. stavak 7 Zakona o radu propisano je da ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovog Zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme.

13. Uvidom u ugovor o radu na određeno vrijeme od 17. kolovoza 2016. utvrđeno je da je u članku 1 ugovoreno da se radni odnos između tužitelja i tuženika zasniva radi potrebe za izvršenje poslova na obračunu vodnog doprinosa u postupku ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada i traje do dovršetka navedenih poslova. Navedenim ugovorom tužitelj je raspoređen na radno mjesto referent u vodnogospodarskoj ispostavi za mali sliv „Srednjedalmatinsko primorje i otoci“ Split u vodnogospodarskom odjelu za slivove južnog Jadrana Hrvatskih voda.

14. Člankom 6 Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva ( Narodne novine 153/2009, 56/2013,154/2014, 119/2015, 120/2016,127/2017, 66/2019, 36/2024) propisano je da se vodni doprinos plaća na gradnju građevina, uključujući i građevinu koja se ozakonjuje prema propisima o ozakonjenju nezakonito izgrađenih zgrada.

15. Iz navedene odredbe Zakona proizlazi da poslovi obračuna vodnog doprinosa u postupku ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada, ne predstavljaju poslove privremenog karaktera, što znači da u vrijeme sklapanja ugovora o radu između tužitelja i tuženika, nije postojao razlog za sklapanje ugovora na određeno vrijeme u smislu članka 12 stavak 1 Zakona o radu. Iz navedenog razloga sud je zaključio da je ugovor o radu na određeno vrijeme od 17. kolovoza 2016. sklopljen protivno odredbama Zakona o radu u smislu članka 12 stavak 7 Zakona o radu. Sud je pri tom imao u vidu da je ugovor o radu na određeno vrijeme iznimka, sukladno članku 12 stavak 1 Zakona o radu te da tužitelj temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme radi kod tuženika neprekidno od njegovog sklapanja, dakle više od 9 godina. Navedeno je suprotno članku 12 stavak 3 Zakona o radu kojim je propisano da ukupno trajanje ugovora o radu na određeno vrijeme ne smije biti neprekinuto duže od 3 godine.

16. Sud je zaključio da je tužiteljev ugovor o radu na određeno vrijeme od 17. kolovoza 2016. sklopljen protivno članku 12 Zakona o radu, pa je u ovom slučaju ispunjen uvjet za primjenu zakonske presumpcije iz članka 12 stavak 7 Zakona o radu, prema kojoj se smatra da je tužiteljev ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme. Stoga je sud utvrdio da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme počevši od 23. kolovoza 2016. godine.

17. Odlukom o dopuni odluke o povjeravanju radnih poslova i zadataka od 30. kolovoza 2017. tuženik je tužitelju osim poslova radnog mjesta referent (koji su mu povjereni odlukom o povjeravanju poslova i radnih zadataka od 17. kolovoza 2016.) povjerio i dodatne poslove i radne zadatke pa tužitelj temeljem ugovora o radu od 17. kolovoza 2016. obavlja i poslove koji su mu povjereni odlukom od 30. kolovoza 2017.Iz navedenog razloga sud je zaključio da tuženik neosnovano tvrdi da neće moći tužitelju omogućiti obavljanje poslova za koje je sklopio ugovor o radu . Stoga je sud zaključio da je tuženik dužan tužitelju omogućiti obavljanje poslova za koje je sklopio ugovor o radu.

18. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi članka 154 stavak 1 u vezi članka 155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika .

19. Tužitelju je priznata jednokratna nagrada u iznosu od 500,00 eur, sukladno Tbr. 7/2 a navedenom iznosu je dodan PDV od 25% u iznosu od 125,00 eura pa je tužitelju na ime parničnog troška ukupno dosuđeno 625,00 eura.

20. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 78/15 i 156/22, 155/23.

21. Tužitelju je temeljem članka 151 stavak 3 ZPP-a dosuđena zatezna kamata na parnični trošak.

22. Tužitelju nije priznata nagrada za sastav zahtjeva za zaštitu prava od 30. listopada 2025. jer navedeni zahtjev nije bio potreban za vođenje parnice, u smislu članka 155 ZPP-a.

23. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu 28. travnja 2026.

Sudac:

Jasminka Galešić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćnik tužitelja

2. Punomoćnik tuženika