REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Poslovni broj: P-637/23-47
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Perši, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ĆJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Gordani Lazović, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i raskida ugovora, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 24. ožujka 2026. godine u nazočnosti tužiteljice, zamjenika punomoćnika tužiteljice UJ, odvjetničkog vježbenika, tuženika te zamjenika punomoćnika tuženika Maria Sukna, odvjetnika, dana 28. travnja 2026. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Ništetan je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju između tužitelja OJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primateljice uzdržavanja i tuženika ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao davatelja uzdržavanja, koji ugovor je sklopljen dana 13.07.2022. u Zagrebu i potvrđen od strane javnog bilježnika Boža Svedrec, Zagreb, Ulica grada Mainza 24 pod posl. br. OV-4991/2022 dana 13.07.2022., te isti ne proizvodi pravno valjane učinke.
Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu da na temelju ove presude izvrši brisanje upisanog prava vlasništva tuženika te uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koje je postojalo prije upisa tuženika kao vlasnika nekretnine te se tužitelj OJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ima ponovno upisati kao vlasnik nekretnine -140. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-140) u naravi dvosoban stan broj 3, površine 56,10 čm-prizemlje- [adresa], koji se stan nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] u naravi [adresa], STAMBENA ZGRADA [adresa], 3, 5, 7, 9, 11, 13 ukupne površine 1452 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], pri Općinskom sudu u Novom Zagrebu, ZK Odjelu Novi Zagreb. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“
kao neosnovan.
II. Raskida se Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 13. srpnja 2022. godine sklopljen između tužiteljice OJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao primateljice uzdržavanja i tuženika ĆJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao davatelja uzdržavanja te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu po pravomoćnosti ove presude izvršiti upis brisanja prava vlasništva tuženika na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izgrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] i to na 140. suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-140) u naravi dvosobnom stanu broj 3, površine 56,10 čm, u prizemlju, na adresi [adresa], kao i uspostaviti zemljišnoknjižno stanje koje je postojalo prije upisa prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u ime i u korist tuženika te ponovno upisati pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini u ime i u korist tužiteljice, u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku ĆJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknaditi tužiteljici OJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 3.542,75 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. travnja 2026. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.
V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Punomoćnik tužiteljice u tužbi navodi da je dana 13. srpnja 2022. godine tužiteljica kao primateljica uzdržavanja s tuženikom kao davateljem uzdržavanja sklopila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, potvrđen od strane javnog bilježnika Bože Svedrec iz Zagreba, Ulica grada Mainza 24 pod poslovnim brojem OV-4991/2022, kojim je tužiteljica na tuženika prenijela pravo vlasništva nekretnine, stana, navedenog u članku 1. predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, koji predstavlja njezin jedini dom, dok se tuženik obvezao do smrti pomagati tužiteljicu kao primateljicu uzdržavanja te posebno istoj osiguravati skrb i brigu na način da će plaćati režijske troškove za stan u kojem tužiteljica živi, kupovati i nabavljati joj namirnice i ostale potrepštine i hranu, voditi brigu o njezinoj osobnoj higijeni, kao i voditi brigu u slučaju bolesti i liječenja, a po njezinoj smrti istu sahraniti po mjesnim običajima te održavati grobni humak i plaćati grobne naknade. Nastavno punomoćnik tužiteljice je ističući da je tužiteljica radi sklapanja predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju dana 13. srpnja 2022. godine obavila psihijatrijski pregled kod dr. Ivana Otića, spec. psihijatar, subspec. psihoterapije, kojeg je angažirao tuženik te je bio i nazočan tom pregledu, u kojem se navodi da je tužiteljica sposobna trenutno shvatiti značenje potpisivanja ugovora o doživotnoj skrbi i pomoći osobi od povjerenja, s time da ugovorom moraju biti osigurana sva prava i obveze u smislu zaštite i interesa tužiteljice, naglasio da tuženik nije ispunio preuzete obveze, nije vodio brigu o tužiteljici, koja je teško bolesna osoba s malom mirovinom nedovoljnom za podmirenje osnovnih životnih potreba, hrane, troškova liječničkih pregleda, lijekova i odlazaka kod doktora te joj je račun blokiran zbog ovršnih postupaka, zbog čega se više puta obraćala tuženiku radi ispunjavanja preuzetih obveza na koje pozive se tuženik oglušio. Isto tako punomoćnik tužiteljice je istaknuo da je dana 23. studenog 2022. godine tužiteljica po punomoćniku uputila tuženiku prijedlog za mirno rješenje spora i raskid predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sukladno odredbi članka 6. Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju te uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, a radi problema s tuženikom dana 19. prosinca 2022. godine zatražila je policijsku zaštitu te je upućena na „privatnu tužbu“, s time da je također i dana 22. prosinca 2022. godine ponovno zatražila policijsku zaštitu radi problema s tuženikom, jer joj je tuženik nenajavljeno ušao u stan u kojem živi i počeo vikati, da bi ujedno i dana 17. siječnja 2023. godine tužiteljica zatražila policijsku zaštitu, s obzirom da je tada tuženik ponovno došao u stan i uzeo dio računa, iako mu je tužiteljica rekla kako ne želi da više dolazi i da želi raskinuti Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, jer o njoj ne vodi brigu kao što je ugovoreno, na koji raskid tuženik nije pristao. Nadalje punomoćnik tužiteljice je napomenuo da je tuženiku prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju bilo poznato da je tužiteljica opterećena neplaćenim računima i dugovima, da nema dovoljno sredstava za osnovne životne potrebe, nabavku hrane i topli obrok, da je teško bolesna i treba svakodnevnu skrb i brigu, a također je tuženiku bilo poznato da je nedugo prije sklapanja predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju dana **.**.2022. preminuo sin tužiteljice MJ, kojem je tužiteljica bila skrbnica temeljem rješenja Centra za socijalnu skrb Novi Zagreb i da se nakon smrti sina nalazi u teškom psihofizičkom stanju. Inače tužiteljica ima završenih sedam razreda osnove škole, ima dijagnozu neoznačenog duševnog poremećaja vezanog uz oštećenje i disfunkciju mozga i fizičku bolest te blagu duševnu zaostalost, a ujedno joj je dijagnosticirana zloćudna novotvorine dojke zbog čega mora odlaziti na kontrole i liječenje, a ima i utvrđeno oštećenje organizma od 100%. Punomoćnik tužiteljice je posebno naglasio kako je dakle tuženik iskoristio teško materijalno stanje tužiteljice, stanje nužde u kojem se nalazi, njeno nedovoljno iskustvo kako bi za sebe ugovorio korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je tužiteljici dao ili učinio, odnosno obvezao se dati i učiniti predmetnim Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju, kojih ugovornih obveza se nije pridržavao, iako je znao da je tužiteljici potrebna svakodnevna skrb i briga, zbog čega je predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju protivan prisilnim propisima i moralu društva te kao takav ništetan pravni posao. Slijedom navedenog punomoćnik tužiteljice je prvim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom predložio donošenje presude kojom se utvrđuje ništetnim Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 13. srpnja 2022. godine sklopljen između tužiteljice kao primateljice uzdržavanja i tuženika kao davatelja uzdržavanja i naložiti zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu izvršiti upis brisanja prava vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini te ponovno upisati pravo vlasništva na toj nekretnini u ime i za korist tužiteljice uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, dok je drugim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom predložio raskinuti predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 13. srpnja 2022. godine sklopljen između tužiteljice kao primateljice uzdržavanja i tuženika kao davatelja uzdržavanja i naložiti zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu izvršiti upis brisanja prava vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini te ponovno upisati pravo vlasništva na toj nekretnini u ime i za korist tužiteljice uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.
2. Punomoćnik tuženika se očitovao na tužbu ističući kako je nesporna činjenica da su tužiteljica i tuženik dana 13. srpnja 2023. godine sklopili Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju u za to predviđenoj zakonskoj formi te da se odredbom članka 4. predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju tuženik obvezao pomagati tužiteljicu do smrti, a posebno da će istoj osiguravati skrb i brigu, plaćati režijske troškove stana u kojem živi, kupovati i nabavljati namirnice i ostale potrepštine, voditi brigu o njezinoj higijeni te u slučaju bolesti i liječenja voditi o istoj brigu. Nastavno punomoćnik tuženika je naglasio da je tuženik sve preuzete obveze prema tužiteljici uredno ispunjavao, na što tužiteljica nije imala nikakvih primjedbi, sve dok krajem 2022. godine nije pod utjecajem svog punomoćnika započela s pozivom policiji radi navodnog kršenja njezinih prava iz predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Naime tuženik je jednom prilikom u stanu tužiteljice zatekao zaposlenika punomoćnika tužiteljice koji je tužiteljicu nagovarao da potpiše punomoć radi pokretanja sudskog postupka protiv tuženika, a u kojem događaju je naposljetku pozvana i policija. Nastavno punomoćnik tuženika je naglasio da tuženik odbija sve navode iz tužbe da bi na bilo koji način lišavao tužiteljicu njezinih prava ili da bi na bilo koji način izbjegavao izvršenje svojih predmetnim Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju utvrđenih obveza, s time da ujedno osporava da bi ikada vikao na tužiteljicu ili da bi prema istoj pokazivao bilo koji drugi oblik nasilnog ponašanja. Inače tuženik posjeduje primjerak ključeva stana u kojem boravi tužiteljica te u taj stan ulazi upravo stoga kako bi se mogao brinuti o tužiteljici i donositi namirnice te osigurati sve što je tužiteljici potrebno za život. Slijedom navedenog punomoćnik tuženika je navodeći da je tužiteljica bila pregledana od strane liječnika psihijatra, koji je utvrdio da je sposobna razumjeti značenje sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, predložio odbiti kao neosnovan kako prvi postavljeni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti tako i drugi alternativni tužbeni zahtjev na raskid Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju uz naknadu troškova parničnog postupka.
3 Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u presliku Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 13. srpnja 2022. godine (stranica 8-10 spisa), u presliku mišljenja dr. Ivana Otića, spec. psihijatrije, subspec. psihoterapije od 13. srpnja 2022. godine (stranica 11 spisa), u presliku izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 12-14 i 15-19 spisa), u presliku izvatka o stanju i prometu po tekućem računu tužiteljice za razdoblje od 08. prosinca 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine (stranica 20 spisa), u presliku očevidnika FINA-e neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate (stranica 21-26 spisa), u presliku smrtnog lista (stranica 27 spisa), u presliku rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 01. kolovoza 2019. godine (stranica 28-29 spisa), u presliku rješenja Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnice Novi Zagreb od 06. lipnja 2022. godine (stranica 30-31 spisa), u presliku medicinske dokumentacije tužiteljice (stranica 32-33, 88-97, 228-240, 364-368 i 281-390 spisa), u presliku prijedloga za mirno rješenje spora s preslikom povratnica (stranica 34-38 spisa), u presliku potvrde MUP-a, PU zagrebačke, VI PP Zagreb Klasa:210-02/22-18/1808 Urbroj: 511-19-32-22-3 od 27. prosinca 2022. godine (stranica 39 spisa), u presliku potvrde MUP-a, PU zagrebačke, VI PP Zagreb Klasa:210-02/22-17/11116 Urbroj: 511-19-32-22-3 od 27. prosinca 2022. godine (stranica 40 spisa), u presliku računa (list 47 i 50 spisa), u presliku potvrde od 19. srpnja 2020. godine (list 48 spisa), presliku plaćenih računa (list 49, 51, 55-60 i 63-65 spisa), u presliku potvrde (list 52 i 61-62 spisa), u presliku računa s potvrdom plaćanja (list 53 spisa), u presliku računa trgovačkog društva Rigeta d.o.o. od 06. ožujka 2023. godine (list 53 spisa), u presliku potvrde o plaćanju poreza za stan Marijanovičev prilaz 11 (list 54 spisa), u presliku fotografija (list 66-71 spisa), u presliku uputnice za prehranu u pučkoj blagavaonici od 01. veljače 2023. godine i od 26. srpnja 2023. godine (stranica 81-82 spisa), u presliku članske iskaznice Hrvatskog saveza udruga invalida rada (stranica 83 spisa), u presliku zapisnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 26. srpnja 2023. godine (stranica 84 i 152 spisa), u presliku rješenja Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb, Područnog ureda Novi Zagreb, Klasa:UP/I-551-05/23-01/160 Urbroj:139-113-04/07-23-05 od 25. rujna 2023. godine (stranica 85-87 spisa), u presliku izvatka iz sudskog registra Doma Bene Vita (stranica 98 spisa), u presliku rješenja o ovrsi (stranica 100-128 spisa), u nalaz i mišljenje sudskog vještaka za rukopise Ljerke Zdunić (stranica 164-169, 170- 175 i 176-181 spisa), u usmeno očitovanje sudskog vještaka Ljerke Zdunić (stranica 214-216 spisa), u presliku računa trgovačkog društva Spar Hrvatska d.o.o., Konzum plus d.o.o., Gradske ljekarne i Plodine d.o.o. (stranica 264-296 i 350-360 spisa), u presliku plaćenog računa za popravak (stranica 298-299 spisa), u presliku izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 300-302 spisa), u presliku izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 303-307 spisa), u presliku izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 308-309 spisa), u iskaz svjedoka GJ (stranica 318-319 spisa), u iskaz svjedokinje VJ (stranica 319-320 spisa), u iskaz svjedoka HJ (stranica 320 spisa), u presliku izvješća o pregledu izdane hrane tužiteljici u razdoblju od travnja 2024. godine do rujna 2025. godine u Pučkoj kuhinji u Branimirovoj 35 (stanica 328-348 spisa), u presliku obavijesti Župnog karitasa (stranica 348 spisa), u presliku izvještaja Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb, Područnog ureda Novi Zagreb od 07. siječnja 2025. godine (stranica 378 spisa), u presliku potvrde MUP-a, PU zagrebačke, VI PP Zagreb broj: NK 214-01/24-01/268 od 16. siječnja 2026. godine (stranica 392-393 spisa), u iskaz svjedoka PJ (stranica 394-395 spisa), u iskaz svjedoka KJ (stranica 396 spisa), u iskaz tužiteljice (stranica 400-401 spisa) te u iskaz tuženika (stranica 402-404 spisa).
4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) u svezi s odredbom članka 188. stavka 2. ZPP-a sud je utvrdio da je prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev neosnovan, dok je drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev osnovan.
5. Među strankama je dakle nesporna aktivna i pasivna legitimacija, kao i činjenica da su tužiteljica kao primateljica uzdržavanja i tuženik kao davatelj uzdržavanja dana 13. srpnja 2022. godine sklopili Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a što je razvidno i iz preslike Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 13. srpnja 2022. godine (stranica 8-10 spisa). Naprotiv sporno je pitanje ništetnosti predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i to iz razloga što isti, prema navodima punomoćnika tužiteljice, predstavlja zelenaški ugovor, a sporno je i pitanje da li tužiteljica ima pravo raskinuti ovaj Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, jer tvrdi da tuženik nije izvršavao svoje obveze iz predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.
6. Imajući na umu da su tužiteljica kao primateljica uzdržavanja i tuženik kao davatelj uzdržavanja dana 13. srpnja 2022. godine sklopili Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, koja činjenica je među strankama nesporna, a proizlazi i iz dostavljene preslike Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 13. srpnja 2022. godine (stranica 8-10 spisa) treba naglasiti da je za ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sukladno odredbi članka 586. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a) karakteristično da se jedna strana, davatelj uzdržavanja, obvezuje da će drugu stranu, primatelja uzdržavanja ili trećega uzdržavati do njegove smrti, a druga se strana obvezuje da će mu za života prenijeti svu ili dio svoje imovine, za razliku od ugovora o doživotnom uzdržavanju za koji je prema odredbi članka 579. stavka 1. ZOO-a karakteristično da davatelj uzdržavanja stječe stvari i prava tek u trenutku smrti primatelja uzdržavanja.
7. U odnosu na prvi tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i to iz razloga što isti, prema navodima punomoćnika tužiteljice, predstavlja zelenaški ugovor, bitno je naglasiti da je odredbom članka 329. stavka 1. ZOO-a propisano da je ništetan ugovor kojim se netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist, koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti. Dakle za zelenaški ugovor, koji je ništetan, moraju se ispuniti dva kumulativna uvjeta i to da postoji očiti nesrazmjer uzajamnih davanja te da ujedno postoji nepošteno postupanje jedne strane, koja koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem druge strane, nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću te druge strane istu navede na sklapanje takvog, za tu stranu, nepovoljnog ugovora, koji inače, da nije bila u takvim prilikama, ne bi sklopila. S obzirom da se odredbom članka 4. predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju davatelj uzdržavanja, tuženik, obvezao do smrti uzdržavati primateljicu uzdržavanja, tužiteljicu, istoj osiguravati skrb i brigu i to na način da će plaćati režijske troškove za stan u kojem živi, kupovati i nabavljati namirnice i ostale potrepštine i hranu, zatim voditi brigu o njezinoj osobnoj higijeni te voditi brigu u slučaju bolesti i liječenja, a po smrti istu sahraniti po mjesnim običajima, održavati grobni humak i plaćati grobne naknade, dok je tužiteljica, primateljica uzdržavanja za uzvrat prenijela na tuženika, davatelja uzdržavanja, pravo vlasništva nekretnine, stana, površine 56,10 čm, sud je utvrdio da ne postoji očiti nesrazmjer uzajamnih davanja, jer je dakle obveza tuženika, brinuti, skrbiti o zapravo svim životnim potrebama tužiteljice do njezine smrti te ju poslije smrti sahraniti. Inače ugovori o dosmrtnom uzdržavanju, kao uostalom i ugovori o doživotnom uzdržavanju, zbog specifične obveze davatelja uzdržavanja uzdržavati primatelja uzdržavanja ili neku treću osobu do smrti ubrajaju se u aleatorne ugovore, jer odnos činidbe i protučinidbe dakle ovisi o budućem, neizvjesnom događaju, smrti primatelja uzdržavanja ili te treće osobe, pa stranke sklapajući takve ugovore svjesno pristaju na takav rizik ne znajući koliko će dugo trajati obveza davatelja uzdržavanja uzdržavati primatelja uzdržavanja ili treću osobu, pa i iz tog razloga, ne postoji očiti nesrazmjer uzajamnih davanja u odnosu na predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, koji uvjet se mora ispuniti da bi se radilo o ništetnom, zelenaškom ugovoru.
8. Nastavno u odnosu na drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na raskid predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, jer je punomoćnik tužiteljice tvrdio da tuženik nije izvršavao svoju obvezu uzdržavanja tužiteljice, sud je utvrdio slijedeće. S obzirom da se vezano uz obveze koje iz predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju proizlaze za davatelja uzdržavanja, tuženika, nesporno radi o uzastopnim obvezama, to sukladno odredbi članka 365. stavka 1. i stavka 2. ZOO- a kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može u razumnom roku raskinuti ugovor glede svih budućih obveza, ako je iz danih okolnosti očito da niti one neće biti ispunjene, ali jednako tako može raskinuti ugovor ne samo glede budućih obveza, već i glede već ispunjenih obveza, ako njihovo ispunjenje bez izostalih ispunjenja za nju nema interesa, s time da dužnik prema odredbi članka 365. stavka 3. ZOO-a može održati ugovor ako da odgovarajuće osiguranje. Kako bi utvrdio spornu činjenicu da li je tuženik, davatelj uzdržavanja, izvršavao obvezu uzdržavanja tužiteljice, primateljice uzdržavanja, a koje obveze su i propisane odredbom članka 4. predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, sud je tijekom postupka osim uvida u dostavljenu dokumentaciju proveo dokaz saslušanjem predloženih svjedoka, a proveo je i dokaz saslušanjem tužiteljice, primateljice uzdržavanja te tuženika, davatelja uzdržavanja.
9. Iskazu svjedoka GJ (stranica 318-319 spisa) i svjedoka KJ (stranica 396 spisa) koji su u bitnom suglasno isticali da im je tužiteljica pričala da je s tuženikom sklopila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, ali se tuženik „o njoj ne brine, trebao joj je plaćati račune, a ne plaća, trebao bi joj pomagati oko hrane jer ne dobiva hranu iz Crvenog križa svaki dan, nego otprilike 2-3 puta tjedno“, s time im je ujedno govorila da je tuženik „maltretira, uznemirava je, dolazio joj je u stan“, zbog čega je u par navrata intervenirala policija, pa joj je tako jedanput tuženik „lupao na vrata i ona se jako prepala“, što je svjedok GJ, inače susjed tužiteljice sa sedmog kata, osobno vidio, odnosno vidio je tuženika da „dosta nasilno lupa po vratima“ tužiteljice, prima za kvaku i govori „otvorite, ja sam“, sud je poklonio povjerenje, jer su logični i životno uvjerljivi, suglasni iskazu tužiteljice, a vezano uz intervenciju policije proizlaze i iz dostavljene dokumentacije o postupanju policije (stranica 39-40 i 392-393 spisa).
10. Nastavno iskazu svjedoka HJ (stranica 320 spisa) u dijelu kojim je isticao da su tužiteljica i tuženik sklopili ugovor po kojem se tuženik o tužiteljici „mora brinuti“, zna da je tuženik o tužiteljici brinuo, jer osim što je vidio da tuženik ide kod „gđe. OJ s vrećicama u rukama iz dućana, otprilike 2-3 pute tjedno“, već je ujedno „na početku“ o tome i razgovarao s tužiteljicom, koja je s ovim ugovorom „na početku bila zadovoljna, a kako je bilo kasnije, ne zna“, nije s tužiteljicom poslije „o tome razgovarao“, sud je poklonio povjerenje, jer je logičan i uvjerljiv. Međutim svjedok, inače susjed tužiteljice, koji živi u istoj zgradi, u stanu na šestom katu, dok tužiteljica živi u stanu u prizemlju, ujedno je jasno napomenuo kako ne zna da li je tužiteljica i dalje zadovoljna kako tuženik o njoj brine, ne zna tko je tužiteljici „kuhao i spremao, valjda je ona kuhala“, jer je tužiteljica „kuhane obroke dobivala prije nego što joj je sin umro, valjda ih je dobivala od socijalne, a nakon smrti sina više ne“, a što samo pretpostavlja „jer više nije vidio rajngle ispred njezinih vrata“.
11. Isto tako iskazu svjedokinje VJ, djevojke tuženika (stranica 319-320 spisa) u dijelu kojim je istaknula da ju je tužiteljica nakon smrti sina u ljeto 2022. godine pitala da li bi ju tuženik, „koji ima staračke domove“ mogao „smjestiti u dom“, pa su tako tužiteljica i tuženik sklopili ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, sud je poklonio povjerenje, jer je logičan, a proizlazi i iz dostavljene dokumentacije. Nadalje treba posebno naglasiti dio iskaza svjedokinje da je tuženik „izvršavao svoje obveze, plaćao je režije za njezin stan, išao je u dućan po namirnice, otprilike 2-3 puta tjedno, a davao joj je i novce“, što je međutim kontradiktorno dijelu iskaza svjedokinje da ju je tužiteljica „kada nije mogla doći do tuženika, jer je on bio na poslu ili na putu“ tražila novce, pa je tako svjedokinja tužiteljici dala „20,00 eura, odnosno 50,00 eura“ za što nije tražila priznanicu, jer nije znala da joj to treba, a „to je otprilike trajalo 4 mjeseca da je gđa. OJ dolazila 2-3 puta tjedno“ i tada joj je svjedokinja „davala novce“. Drugim riječima sam navod svjedokinje da ju je tužiteljica, inače susjeda iz prizemlja, dok svjedokinja stanuje u istoj zgradi u stanu na petom katu zajedno s tuženikom, svojim dečkom, otprilike 2-3 puta tjedno „kada nije mogla doći do tuženika, jer je on bio na poslu ili na putu“ znala tražiti novce, pa bi joj tada svjedokinja dala po 20,00 eura, odnosno 50,00 eura, što je trajalo „otprilike 4 mjeseca“ ukazuje da tuženik, suprotno navodima svjedokinje, očito nije izvršavao svoje obveze iz predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, kada je već tužiteljica i to iz razloga što „nije mogla doći do tuženika“ tražila od svjedokinje novce, a ujedno tuženik niti nije plaćao režije za stan tužiteljice, s obzirom da se protiv tužiteljice vode ovršni postupci i to upravo zbog neplaćenih režija, što proizlazi iz dostavljene dokumentacije, preslike rješenja o ovrsi (stranica 100-128 spisa).
12. Nadalje iskazu svjedoka PJ, brata tuženika (stranica 394- 395 spisa) u dijelu kojim je istaknuo da je tuženik s tužiteljicom u srpnju 2022. godine sklopio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju po kojem je, kako je to svjedok napomenuo, tuženik tužiteljici „trebao biti support 24 sata dnevno na način da preuzme brigu o tužiteljici“, u pitanju je „briga vezana uz prehranu, režije predmetnog stana, briga oko njezinog veša i sve što je tužiteljici bilo potrebno“, sud je poklonio povjerenje jer je logičan, a proizlazi i iz preslike predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Nastavno iako je svjedok naglasio da je tuženik, njegov brat „sve te obveze iz tog ugovora izvršavao i da je tužiteljici i davao novce“, što međutim nije vidio, jer ne samo da „nije ulazio u stan tužiteljice“, već s njom „nikada nije razgovarao“ te o njihovom odnosu zna ono što mu je „ispričao tuženik“, brat, ujedno je vezano uz „probleme“ koji su se pojavili, a zna i da je intervenirala policija „ali ne zna iz kojeg razloga“, naglasio da su odnosi između tužiteljice i brata „bili u redu, sve dok se nije pojavio jedan čovjek koji nema dobre namjere prema tužiteljici nego joj želi oteti ovaj stan i nagovara ju da raskine ugovor s bratom“, zna da „taj gospodin koji nagovara tužiteljicu da raskine ugovor“ „u odnosu na tužiteljicu nema dobre namjere za razliku od brata“, koji se inače bavi „pomaganjem starijim osobama“, vlasnik je Doma za starije osobe naziva Bene Vita i „do sada je u tom domu zbrinuo sigurno par tisuća ljudi u proteklih 30 godina“. Treba posebno naglasiti i dio iskaza svjedoka da brat u „svom domu za starije od 0-24 maksimalno je involviran“, pa osim što nije znao objasniti kada je onda tuženik uopće našao vremena za izvršavanje svojih obveza prema tužiteljici, kojoj bi, kao što je sam svjedok naglasio „trebao biti support 24 sata dnevno“, već ujedno, svjedok, iako je znao za predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, jer mu je to „ispričao tuženik“, ali, sasvim prigodno, nije znao da li osim ovog ugovora tuženik ima sklopljene i druge takve ugovore s drugim starijim osobama koje nisu korisnici tuženikovog Doma za starije Bene Vita. Name iz dostavljene dokumentacije (stranica 300-309 spisa) proizlazi da je tuženik kao davatelj uzdržavanja imao sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju, za što je u zemljišnoj knjizi bila upisana i zabilježba spora, koji spor je riješen 2023. godine sklapanjem sudske nagodbe, s time da tuženik ujedno, osim s tužiteljicom kao davatelj uzdržavanja, ima s još dvije osobe kao primateljima uzdržavanja sklopljene ugovore o dosmrtnom uzdržavanju. Konačno i sam navod svjedoka kako mu je brat „govorio da je rekao tužiteljici da kod njega ima otvorena neograničena sredstva koliko joj treba i ako joj zafali, 200,00, 300,00, 500,00 eura, a i dalje je na to spreman dati tužiteljici novaca koliko joj god treba“, a i davao je tužiteljici „manje novčane iznose, koliko je tužiteljica tražila“, osim što nije uvjerljiv, s obzirom da je tužiteljica, prema iskazu svjedokinje VJ, djevojke tuženika, upravo iz razloga što „nije mogla doći do tuženika, jer je on bio na poslu ili na putu“ tijekom „otprilike 4 mjeseca“ po „2-3 puta tjedno“ od svjedokinje tražila novce, pa joj je tada svjedokinja dala po 20,00 eura, odnosno 50,00 eura, već naprotiv, samo dodatno potvrđuje stav suda da je iskaz svjedoka vezan uz navodno izvršavanje obveza tuženika prema tužiteljici nerealan i neuvjerljiv. Drugim riječima svjedok u pokušaju da naglasi kako je tuženik, njegov brat, izvršavao sve obveze prema tužiteljici, iskazivao je neuvjerljivo i kontradiktorno, jer je između ostalog opisujući tuženika kao osobu koja se bavi „pomaganjem starijim osobama“, u svom domu za starije osobe Bene Vita do sada je „zbrinuo sigurno par tisuća ljudi u proteklih 30 godina“, u tom „svom domu za starije od 0-24 maksimalno je involviran“, pri tome zanemario činjenicu da tuženik nesporno naplaćuje korištenje usluga koje u svom Domu za starije osobe pruža korisnicima, dakle navedenim poslom se bavi radi stjecanja financijske dobiti, što je dakako opravdani razlog, a ne iz humanitarnih pobuda, kako je to pokušavao prikazati svjedok. Isto tako navedena angažiranost tuženika i to „0-24“ u domu za starije osobe govori u prilog tome da tuženik nikako nije mogao ujedno izvršavati i obveze prema tužiteljici, biti joj „support 24 sata dnevno na način da preuzme brigu o tužiteljici“, a niti je tužiteljica sasvim sigurno kod istog imala „otvorena neograničena sredstva koliko joj treba i ako joj zafali“, jer u protivnom tužiteljica ne bi bila korisnica „pučke kuhinje“, ne bi dobivala pomoć od karitasa, a niti bi imala ovrhe radi neplaćenih režija za svoj stan.
13. Iskazu tužiteljice (stranica 400-401 spisa), koja je u bitnom istaknula da je tuženik o njoj morao brinuti, a „nije brinuo“, „par puta je iz dućana u vrećici donio hranu“, zvala ga je da „dođe po račune, ali on nije došao“, na socijalnoj je pomoći, nikada je nije vodio doktoru, a bolesna je „ima tri tumora i pacemaker“, „jede u pučkoj kuhinji“, sama kupuje lijekove, sama živi, „sve radi sama“, sud je poklonio povjerenje, jer je logičan i uvjerljiv, a vezano uz neplaćene račune za režije te ovrhe koje se zbog toga vode protiv tužiteljice, proizlazi i iz dostavljene dokumentacije.
14. Nastavno iskazu tuženika (stranica 402-404 spisa) u dijelu kojim je istaknuo da je s tužiteljicom sklopio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i to na inzistiranje tužiteljice, jer je htjela da on „preuzme brigu o njoj“ sud je poklonio povjerenje, jer je logičan i razumljiv. Naprotiv dijelu iskaza tuženika da je izvršavao sve obveze prema tužiteljici na način da joj je „kad su sklopili ovaj ugovor“ „ na njezin zahtjev dao 10.000,00 kuna, za što postoji potvrda“, nije „niti pitao za što joj trebaju novci, govorila je da ima nekakve dugove“, a i platio je „sve režije za taj stan“, vodio je tužiteljicu kod doktora, kada bi mu tužiteljica „javila da treba ići kod doktora“, dolazio je kod tužiteljice „2-3 puta tjedno“ i „svaki put joj je tada donosio vrećice sa hranom od mesa, krvavica, sve najbolje od najboljeg, kavu, sokove, cigarete, ćevape“, a jednom tjedno je dolazila gospođa iz njegovog doma za starije, a inače je „vlasnik tri doma za osobe starije životne dobi“ i trenutno „zbrinjava 150 korisnika“ s time da će „uskoro brinuti o 350 korisnika“, koja gospođa bi „počistila tužiteljici stan“, nosio je u svoj dom za starije „robu, posteljinu tužiteljice i to se u domu opralo“ te bi onda on „oprano to i vratio“, sud nije poklonio povjerenje, jer je nelogičan i neuvjerljiv. Naime vezano uz navod tuženika da je tužiteljici kada su sklopili predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju „na njezin zahtjev dao 10.000,00 kuna“ treba naglasiti da u dostavljenoj preslici potvrde (list 48 spisa) tuženik, u prvom licu, navodi da je „platio režija za gosp. OJ u iznosu od 2 000 kn“, s time da se dalje navodi, također u prvom licu „te nemam zbog toga nikakva potraživanja“, uz navod „tkđ dobila sam 10.000 kn na ruke“ ispod kojeg dijela teksta je napisano štampanim slovima ime i prezime tužiteljice i ispod toga potpis, nečitljiv, kao i datum i to „19.07.2020.g,“, a ujedno se navodi da je svjedok VJ, ali bez potpisa iste. Imajući na umu da je predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen dana 13. srpnja 2022. godine, dok je naprotiv na navedenoj potvrdi, čak i da je zaista tu potvrdu tužiteljica vlastoručno potpisala, što je već na prvi pogled sporno, jer taj potpis nikako ne odgovara potpisu tužiteljice na samom Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju, a niti na punomoći, naveden datum „19.07.2020.g“, dakle skoro dvije godine prije sklapanja predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, sud je utvrdio da tuženik tužiteljici očito nije „kada su sklopili ovaj ugovor“ „na njezin zahtjev dao 10.000,00 kuna“, a sasvim sigurno ne bi tužiteljici prije sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju dao na ruke iznos od 10,000,00 kuna, a niti bi platio režije za njezin stan u iznosu od 2.000,00 kuna, što je zapravo potvrdio i sam tuženik navodeći da je tužiteljici, prije sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, rekao da ne može brinuti i o njoj i njezinom sinu „jer od toga nema ništa“ već joj može „kao čovjek besplatno, kada joj bude potrebno, pomoći na način da joj donese nešto iz dućana i slično“. Nastavno, s obzirom da iz dostavljene dokumentacije, točnije preslike plaćenih računa (list 49, 51, 55-60 i 63-65 spisa), zatim preslike računa s potvrdom plaćanja (list 53 spisa), kao uostalom i preslike potvrda, doduše upitne vjerodostojnosti, jer niti na jednoj, a u pitanju su tri potvrde, nema potpisa tužiteljice, već se samo navodi „21.10.2022. 1000 K za Đeparac 50 k Ćevapi 100 k vitamini“, zatim „Kupio hranu i dao 1500 K krešo 16.11.2022.“ te „Primila na ruke 1500 K za HRANU 12.12.2022.“, proizlazi da je tuženik, davatelj uzdržavanja, zaista izvršavao neke obveze iz predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, odnosno platio je dio računa za režije i to tijekom prosinca 2022. godine i ujedno tužiteljici donosio namirnice iz dućana, što je razvidno i iz dostavljenih fotografija (list 66-71 spisa), a što niti tužiteljica nije osporavala, sud je utvrdio da time tuženik nikako nije uredno i na vrijeme izvršavao svoje obveze, već je to u svakom slučaju bilo sporadično i nedostatno, zbog čega je tužiteljica već u prosincu 2022. godine zatražila policijsku intervenciju. Naprotiv tuženik je „probleme“, koji su počeli u prosincu 2022. godine, prikazivao na način da je slušajući ispred vrata stana tužiteljice i to „dobrih 15 minuta“, a „sve se jasno čulo, jer su to stara vrata“, čuo kako je zamjenik punomoćnika tužiteljice „govorio jako ružno“ o njemu, da ga se tužiteljica „mora riješiti“, da je „lopov, kriminalac, da ima kaznene prijave“ te da će se „neka druga osoba brinuti“ o tužiteljici, čak se i on može brinuti o tužiteljici, zbog čega je tada intervenirala policija, da bi mu tužiteljica kasnije, kada ju je pitao što se događa, rekla da joj je „taj odvjetnik pričao“ protiv njega, da je s njim, dakle s tuženikom „jako zadovoljna, ali da si o svemu mora razmisliti, jer je ovaj odvjetnik svašta govorio“, nakon čega je njihov odnos bio „relativno dobar“, s time da je policija još jedanput dolazila, jer je tužiteljica javila da joj netko „lupa po vratima i želi ući u stan“, a to je bio on, htio je ključevima otključati vrata stana tužiteljice, što nije mogao, pa je „lupao po vratima“ jer se zabrinuo za zdravstveno stanje tužiteljice i tada je pozvao hitnu pomoć. Drugim riječima navedene „probleme“ tuženik je pokušavao objasniti time da je tužiteljica, iako „jako zadovoljna“ s tuženikom, točnije s načinom na koji tuženik „brine“ o njoj, „pala“ pod utjecaj zamjenika punomoćnika tužiteljice, koji joj je „ružno“ govorio o tuženiku, nagovarajući je da raskine Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, što je apsolutno nelogično i životno neuvjerljivo, s obzirom da je tužiteljica, koja se očito više ne može sama o sebi brinuti, samo htjela da se netko o njoj „brine“, a da za uzvrat postane vlasnik njezinog stana, jedine njezine imovine, čega je tužiteljica i te kako svjesna, pa da je, kao što to tvrdi tuženik, zaista bila „jako zadovoljna“ tada ju nitko ne bi mogao „nagovarati“ na raskid ugovora, jer joj je samo bitno da bude „zbrinuta“, pri čemu joj je zapravo manje bitno tko će o njoj „brinuti“, sve dok se o njoj „brine“ na zadovoljavajući način. Naprotiv da je zaista tuženik, kao što je to iskazivao, izvršavao sve svoje obveze prema tužiteljici uredno i na vrijeme, odnosno plaćao režije za stan, donosio 2-3 puta tjedno namirnice i to „sve najbolje od najboljeg“, davao tužiteljici novce, kada je tražila, ne pitajući zašto joj novci trebaju, išao s njom kod doktora, odnosio prljavi veš i posteljinu u svoj Dom za starije i potom oprani veš i posteljinu vraćao tužiteljici, a uz sve to organizirao da se jednom tjedno čisti stan tužiteljice, tada tužiteljica, sasvim sigurno niti ne bi htjela raskinuti ovaj Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a niti bi je na to netko mogao nagovoriti. Međutim tužiteljica očito nije bila zadovoljna kako tuženik izvršava svoje obveze, kako o njoj „brine“ i to gotovo od početka ovog obvezno pravnog odnosa, jer je to bilo samo sporadično i nedostatno, a što proizlazi kako iz iskaza svjedokinje VJ, od koje je dakle tužiteljica „otprilike 2-3 puta tjedno“ tijekom „otprilike 4 mjeseca“ „kada nije mogla doći do tuženika, jer je on bio na poslu ili na putu“ znala tražiti novce, pa bi joj tada svjedokinja dala po 20,00 eura, odnosno 50,00 eura, tako i iz činjenice da je tužiteljica tražila pomoć karitasa, hrani se u „pučkoj kuhinji“, a zatražila je i smještaj u dom te je ujedno dobila od Centra za socijalnu skrb naknadu zbog dugovanja za troškove stanovanja, kao i jednokratne naknade (stanica 378 spisa). Nadalje treba naglasiti da je tuženik, kada je shvatio da tužiteljica želi raskinuti predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a to je bilo jasno već tijekom prosinca 2022. godine kada je zatražena i to u dva navrata intervencija policije (stranica 39-40 spisa) te je tužiteljica tada jasno navodila da tuženik ne ispunjava svoje obveze, o njoj „ne vodi brigu“, pa je upućena da spor riješi putem nadležnog suda, pokušavajući održati ovaj ugovor na snazi u nekoliko navrata „na silu“ pokušavao izvršavati svoje obveze iz predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, što je tužiteljica, kako je to istaknuo svjedok GJ, doživjela kao „maltretiranje, uznemiravanje“ zbog čega je upravo po zahtjevu tužiteljice intervenirala policija, s time da je u razdoblju od 05. veljače 2024. godine do zaključno 05. listopada 2024. godine policija intervenirala čak 10 puta. Konačno i sam navod tuženika da želi „ispuniti ovaj ugovor“ čak i može „pojačati svoje obveze ako to tužiteljica želi“, iako se postavlja pitanje kako bi uopće mogao „pojačati svoje obveze“, kada je, prema iskazu tuženika od početka sve obveze uredno i na vrijeme izvršavao, dapače prema tom iskazu, tužiteljica je imala gotovo „idealne uvjete“ za život te je ujedno napomenuo kako „ne želi odustati od ovog ugovora jer bi time potvrdio“ da je „kriminalac“ kako ga je prikazao zamjenik punomoćnika tužiteljice, samo dodatno potvrđuje stav suda da tužiteljica sukladno odredbi članka 365. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a u svakom slučaju ima opravdani razlog za raskid predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Naime osim što tuženik, nije uredno i na vrijeme izvršavao svoje obveze prema tužiteljici, primateljici uzdržavanja, nego je to bilo samo djelomično, sporadično i nedostatno, već je ujedno, što treba naglasiti, upravo zbog ponašanja tuženika tužiteljica izgubila povjerenje u tuženika, pa sada, svaki pokušaj izvršavanja obveza od strane tuženika doživljava kao „maltretiranje, uznemiravanje“, a u takvom obvezno pravnom odnosu tužiteljica niti ne treba biti. Isto tako treba napomenuti da je tuženik sam sebe opisivao kao „humanitarca“, koji sa svojim „firmama“, u pitanju su tri doma za starije osobe, ujedno „brine o 30 zagrebačkih bogeca“, „jedan je od većih donatora za te humanitarne organizacije koji imaju te ljude koji su jako lošeg imovinskog stanja, pa je tužiteljica bila jedna u nizu“ o kojima je brinuo, on i njegove „tri firme“ koje se inače bave „zbrinjavanjem osoba treće životne dobi“, „trenutno zbrinjava 150 korisnika, a uskoro će se brinuti o 350 korisnika“, ali neovisno o tome, iako očito nije "brinuo" o tužiteljici, primateljici uzdržavanja, na način na koji je to bio obvezan, protivi se raskidu predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju pokušavajući sada čak i "na silu" izvršavati svoje obveze.
15. Nastavno treba naglasiti da je tijekom postupka u spis dostavljen podnesak od 28. studenog 2023. godine kojim se navodi da tužiteljica otkazuje punomoć za zastupanje odvjetniku Zvonimiru Perša i ujedno tužiteljica povlači tužbu, a potpisan je prezimenom i imenom tužiteljice, da bi naprotiv podneskom od 19. prosinca 2023. godine tužiteljica izjavila kako nije potpisala navedeni podnesak, nije otkazala punomoć, a niti povlači tužbu, pa je sud, kako bi utvrdio tu spornu činjenicu, proveo dokaz vještačenjem po sudskom vještaku grafološke struke. Naime iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za rukopise Ljerke Zdunić (stranica 164-169, 170-175 i 176-181 spisa) proizlazi da su usporedbom spornog potpisa na podnesku od 28. studenog 2023. godine s dostavljenim nespornim potpisima tužiteljice, u pitanju je između ostalog izvornik kartona izdane osobne iskaznice i izvornik zahtjeva za izdavanje putne isprave i vize, utvrđene razlike u spontanosti pisanja, navici potpisivanja prvo imena OJ, a potom prezimena O te načinu oblikovanja i formiranja grafema „M“ i „G“. Nastavno sudski vještak je navodeći da navedene razlike koje su konstantne imaju prema pravilima grafološke struke isključujuće značenje, naglasio da skriptor spornog potpisa koji se nalazi ispod teksta „Tužiteljica OJ“ na podnesku od 28. studenog 2023. godine nije OJ. S obzirom da je punomoćnik tuženika prigovorio nalazu i mišljenju sudskog vještaka grafološke struke, na ročištu 06. studenog 2024. godine sudski vještak Ljerka Zdunić se usmeno očitovao (stranica 214-215 spisa) navodeći da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja te je naglasio da tužiteljica, iako je kroz određeni vremenski period utvrđeno blaže propadanje rukopisa, uvijek grafem prezimena „G“ i to kroz 21 godinu piše na individualizirani način. Isto tako sudski vještak je napomenuo da dakako postoje sličnosti u nespornim i spornom potpisu, jer se radi o pokušaju krivotvorenja potpisa, koje sličnosti se očituju u tipu potpisa, u pitanju je puni potpis, a djelomična sličnost postoji i u načinu oblikovanja grafema „M“, zatim donjoj kopljači grafema „G“ i grafema „J“, ali ujedno sporni potpis nije pisan prirodno i spontano, već je pisan sporo i neprirodno, za razliku od nespornih potpisa, kod kojih niti ne postoji znakovi tremora. Nadalje treba naglasiti da je nakon usmenog očitovanja sudskog vještaka grafološke struke zamjenik punomoćnik tuženika ostao kod svih prigovora na nalaz i mišljenje te je predložio provođenje dokaza novim grafološkim vještačenjem, koji prijedlog je sud odbio kao neosnovan, jer je sudski vještak nalaz i mišljenje izradio temeljem uvida u sporni i nesporne potpise tužiteljice te je obrazložen i logičan, a tim više što je usmenim očitovanje otklonio osnovanost istaknutih prigovora. Imajući na umu da tužiteljica nije potpisala navedeni podnesak od 28. studenog 2023. godine kojim ne samo da se otkazuje punomoć već se i povlači tužba, a što logično rezultira time da tužiteljica sasvim sigurno nije u spis dostavila navedeni podnesak, dok naprotiv interes da se povuče ova tužba ima isključivo tuženik, potvrđuje stav suda da tužiteljica u svakom slučaju ima opravdani razlog zahtijevati raskid predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, jer je, uz sve ranije navedene razloge, izgubila povjerenje u tuženika, koji, na sve moguće načine pokušava održati na snazi predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, čak i dostavom predmetnog podneska o navodnom povlačenju tužbe, koji tužiteljica nije potpisala.
16. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 188. stavka 2. ZPP-a, odredbom članka 586. stavka 1. ZOO-a, odredbom članka 329. stavka 1. ZOO-a i odredbom članka 365. stavka 1., stavka 2. i stavka 3. ZOO-a sud je odbio kao neosnovan prvi tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, dok je protiv usvojio kao osnovan drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na raskid predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i naložio zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu po pravomoćnosti presude izvršiti upis brisanja prava vlasništva tuženika na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izgrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] i to na 140. suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-140) u naravi dvosobnom stanu broj 3, površine 56,10 čm, u prizemlju, na adresi [adresa], kao i uspostaviti zemljišnoknjižno stanje koje je postojalo prije upisa prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u ime i u korist tuženika te ponovno upisati pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini u ime i u korist tužiteljice te je odlučeno kao pod točkom I. i točkom II. izreke presude.
17. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud tužiteljici zastupanoj po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 3.542,75 eura, sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava tužbe od 30. siječnja 2023. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), troška sastava podneska od 07. studenog 2023. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 15. studenog 2023. godine u iznosu od 200,0 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 15. siječnja 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 26. ožujka 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 23. travnja 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 12. srpnja 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 06. studenog 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 19. veljače 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu u mirenju u iznosu od 200,000 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 31. srpnja 2025. godine u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8. točka 4.), troška zastupanja na ročištu 30. listopada 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 22. siječnja 2026. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 24. ožujka 2026. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), 25% na ime PDV-a u iznosu od 662,50 eura (Tbr. 46.), troška predujma za grafološko vještačenje u iznosu od 200,00 eura, troška naknade u iznosu od 3,70 eura te troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura. Nadalje, treba napomenuti da je na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a dosudio i zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, odnosno tekuću od 28. travnja 2026. godine do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.
18. Naprotiv zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka i to troška sastava dva prijedlog za mirno rješenje spora – opomene pred tužbu sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 152. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer prijedlog za mirno rješenje spora nije bio potreban za pokretanje predmetnog parničnog postupka, što rezultira time da je tužiteljica dužna sama snositi trošak sastava tih prijedloga za mirno rješenje spora. Isto tako zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava podneska od 10. travnja 2024. godine, podneska od 23. svibnja 2024. godine, podneska od 24. prosinca 2024. godine, zatim podneska od 20. listopada 2025. godine, podneska od 14. siječnja 2026. godine te podneska od 16. siječnja 2026. godine, kao i troška sastava dopisa raznim institucijama, sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 152. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je tim podnescima punomoćnik tužiteljice u bitnom ponovio ranije iznesene navode i stavove, iste malo dopunio i elaborirao, odnosno dostavljao je novu dokumentaciju vezanu uz životne uvjete tužiteljice, što je u svakom slučaju mogao i morao dostaviti na ročištima, na koji način bi pokazao da trošak sastava tih podneska nije bio usmjeren na nepotrebno povećanje troškova postupka, dok je ujedno same potvrde o uslugama koje koristi tužiteljica sasvim sigurno dobila od tih institucija, pa je tužiteljica dužna sama snositi kako trošak sastava tih podnesaka, tako i trošak sastava dopisa tim institucijama. Nadalje zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava podneska od 31. srpnja 2025. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od 200,00 eura, jer je tim podneskom punomoćnik tužiteljice izvijestio sud kako nije uspio pokušaj mirenja, što rezultira time da tužiteljica može osnovano zahtijevati naknadu troška sastava tog podneska po Tbr. 8. točci 4, dakle kao za neobrazloženi podnesak, što isti sadržajno i jest, a što je tužiteljici i dosuđeno. Jednako tako zahtjev tužiteljice za naknadom troška pristupa na ročište za objavu i uručenje presude sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer od kada funkcionira e-oglasna ploča suda, o čemu su stranke obaviještene, trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude nije nužan trošak, čiju bi naknadu stranka mogla osnovano zahtijevati, a sve to tim više što intencija zakonodavca kada je propisao uručenje presude na ročištu za objavu i uručenje, odnosno dostavu presude putem e-oglasne ploče, sasvim sigurno nije bila na taj način povećavati troškove parničnog postupka, nego upravo suprotno. Iako je Tbr. 9. točkom 3. predviđena naknada troška pristupa na ročište za objavu i uručenje presude treba posebno naglasiti da sud odluku o naknadi troškova donosi sukladno odredbi članka 151. stavka 1. ZPP-a i odredbi članka 155. stavka 1. ZPP-a vodeći računa o ekonomičnosti postupka, odnosno vodeći računa da se svaki parnični postupak završi u razumnom roku i samo s troškovima koji su bili potrebni, a trošak pristupa na ročište i objavu presude nikako nije nužan, niti opravdani trošak, a to tim više što za tu parničnu radnju sasvim sigurno nije potrebno nikakvo stručno znanje punomoćnika tužiteljice, koje bi moglo opravdati taj trošak. Nadalje sud je zahtjev tužiteljice za naknadom troška sudske pristojbe na presudu temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer tužiteljica, osoba s utvrđenim 100% oštećenjem organizma, niti nije obvezna platiti sudsku pristojbu na presudu. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude.
19. Naprotiv zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a odbio ako neosnovan, jer je tuženik zastupan po punomoćniku izgubio u predmetnom parničnom postupku. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom V. izreke presude.
20. Konačno stopa zatezne kamate je određena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
U Zagrebu, dana 28. travnja 2026. godine
Sudac:
Dijana Mađerčić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.
DNA:
1. Tužiteljici po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćniku
U Zagrebu, dana 28. travnja 2026. godine
