Poslovni broj: Povrv-2097/2024-14

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ani Ćurković Dražić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Verice Brebrić Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ČISTOĆA iz Zagreba, Radnička cesta 82, OIB: 85584865987, zastupan po opunomoćeniku Josipu Mađariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, protiv tuženika ĆP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Dolores Svitlanović, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, dana 28. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Kelečić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-332/2024. od 25. travnja 2024. kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju iznos od 5,97 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 16. lipnja 2023. do isplate i to za razdoblje do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos glavnice od 121,40 EUR zajedno za zateznim kamatama te se u tom dijelu ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Kelečić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv- 332/2024. od 25. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Platnim nalogom sadržanim u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Kelečić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-332/2024. od 25. travnja 2024. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 127,37 EUR sa zateznom kamatom uz naknadu troška ovršnog postupka.

2. Tuženik prigovora rješenju o ovrsi osporavajući istinitost i autentičnost vjerodostojnih isprava, navodeći da nema dug prema tužitelju te ističe prigovor zastare.

3. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-2097/2024-2 od 24. veljače 2025. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Vesne Kelečić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-332/2024. od 25. travnja 2024. u dijelu u kojem je određena ovrha te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj se podneskom od dana 18. travnja 2025. očitovao na prigovore tuženika ističući kako su isti neosnovani, dok u odnosu na istaknuti prigovor zastare navodi da je isti djelomično osnovan te povlači dio tužbenog zahtjeva temeljem utuženih računa dospjelih u razdoblju od 15. prosinca 2020. do 15. veljače 2023. u ukupnom iznosu od 121,40 EUR te konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje od tuženika iznos od 5,97 EUR sa zateznom kamatom, te troškovima postupka.

5. Tuženik se očitovao na navode tužitelja iz predmetnog podneska na način da ostaje kod svih istaknutih prigovora, predlaže donošenje odluke temeljem stanja spisa, uz naknadu troškova postupka.

6. Sud je tijekom postupka izvođenja dokaza izvršio uvid u Izvod iz poslovnih knjiga tužitelja (list 13 spisa), Odluku o načinu i pružanju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluga povezanih s javnom uslugom u Gradu Zagrebu s prilogom i izmjenama i dopunama (list 33 do 60 spisa), Odluku o načinu pružanja javne usluge skupljanja komunalnog otpada na području Grada Zagreba s prilogom i izmjenom (list 61 do 80 spisa), Izvadak iz zemljišne knjige (list 81 do 84 spisa), Zahtjev tuženika za evidentiranje korisnika od 9. rujna 2024. (list 86 spisa), izvadak iz matičnih evidencija tužitelja i registra matičnih podataka (list 87 do 89 spisa), knjigovodstveno stanje obveznika (list 90 do 92 spisa), presliku računa (list 93 do 96 spisa), obračun zateznih kamata (list 97 spisa) te je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. , 155/23. i 146/25., u daljnjem tekstu: ZPP), ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

7. Predmet ovog spora sukladno konačno postavljenom tužbenom zahtjevu je zahtjev za isplatu naknade za komunalnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada za stambeni prostor na adresi u [adresa] za mjesec svibanj 2023..

8. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga kao i prijepis utuženog računa, a koju dokumentaciju sud u svrhu dokaza prihvaća u cijelosti, obzirom ista predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22., u daljnjem tekstu: OZ), za koju zakon veže presumpciju istinitosti i zakonitosti, utvrđeno je kako je tuženik evidentiran kao korisnik/vlasnik nekretnine na adresi u [adresa] pod sistemskim brojem obveznika 9000008698506 i sistemskim brojem objekta 11342086, da se radi o stambenom prostoru u vlasništvu tuženika u utuženom razdoblju, slijedom čega je isti obveznik plaćanja komunalne usluge temeljem računa davatelja usluge .

9. Uvidom u izvod iz poslovnih knjiga tužitelja te matične evidencije tužitelja sud je utvrdio da je tuženik u obveznom odnosu sa tužiteljem, te da se utuženo potraživanje odnosi na dug tuženika za pruženu, a neplaćenu uslugu odvoza komunalnog otpada, za mjesec svibanj 2023., za stambeni prostor koji se nalazi na adresi [adresa]. Iz navedene dokumentacije je vidljivo i kako je tuženik kao obveznik plaćanja navedene naknade zaveden u evidenciji tužitelja od 8. studenog 2012. do 9. rujna 2024. (kada je izvršena promjena korisnika sukladno zahtjevu tuženika (list 86 spisa)) kao vlasnik za površinu stambenog prostora od 33,98 m2.

10. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud polazi od čl. 4. st. 1. toč. 20. Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 84/21. i 142/23., u daljnjem tekstu: ZGO) kojim je propisano da je komunalni otpad miješani komunalni otpad i odvojeno sakupljeni otpad iz kućanstava, uključujući papir i karton, staklo, metal, plastiku, biootpad, drvo, tekstil, ambalažu, otpadnu električnu i elektroničku opremu, otpadne baterije i akumulatore te glomazni otpad, uključujući madrace i namještaj te miješani komunalni otpad i odvojeno sakupljeni otpad iz drugih izvora, ako je taj otpad sličan po prirodi i sastavu otpadu iz kućanstva, ali ne uključuje otpad iz proizvodnje, poljoprivrede, šumarstva, ribarstva i akvakulture, septičkih jama i kanalizacije i uređaja za obradu otpadnih voda, uključujući kanalizacijski mulj, otpadna vozila i građevni otpad, pri čemu se ovom definicijom ne dovodi u pitanje raspodjela odgovornosti za gospodarenje otpadom između javnih i privatnih subjekata.

11. Odredbom članka 8. ZGO određeno je da su sakupljanje, prijevoz i obrada predmeta i/ili tvari koji se mogu smatrati otpadom nužni u svrhu zaštite javnog interesa, dok je čl. 10. ZGO propisano da su gospodarenje otpadom i građenje građevina za gospodarenje otpadom od interesa za Republiku Hrvatsku (stavak 1.), a izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave i izvršno tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba dužno je na svom području osigurati uvjete i provedbu propisanih mjera gospodarenja otpadom (stavak 4.) .

12. Nadalje, čl. 70. st. 1. ZGO propisano je da je korisnik javne usluge na području pružanja usluge (u daljnjem tekstu: korisnik usluge) vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine. Dok je čl. 75. ZGO propisano da se cijena javne usluge plaća radi pokrića troškova pružanja javne usluge, a strukturu cijene javne usluge čini: cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i cijena obvezne minimalne javne usluge.

13. Grad Zagreb je kao nadležna jedinica lokalne samouprave 28. veljače 2022. donio Odluku o načinu pružanja javne usluge skupljanja komunalnog otpada na području Grada Zagreba (u daljnjem tekstu: Odluka) u kojoj je kao kriterij količine u članku 6. primijenio zaduženi volumen spremnika za miješani komunalni otpad te broj pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju. Prema članku 7. Odluke standardizirani spremnici za prikupljanje miješanog komunalnog otpada su volumena 120 litara, 240 litara i 1.100 litara. Dok je sukladno čl. 16. Odluke određen iznos cijene obvezne minimalne javne usluge na području Grada Zagreba za korisnike javne usluge iz kategorije kućanstvo te ista iznosi 45,oo kn/5,97 EUR (s PDV-om).

14. Uvidom u prijepise utuženih računa vidljivo je kako je tužitelj tuženiku za javnu uslugu skupljanja komunalnog otpada zaračunao upravo cijenu obvezne minimalne javne usluge u iznosu od 5,97 EUR za utuženi mjesec.

15. Također, za istaknuti je kako je iz priložene dokumentacije (ispis utuženog računa kao i izvadak iz matične evidencije) jasno vidljivo kako tuženik na svoje ime prima račune dok spisu ne prileži dokaz da je tuženik prigovarao predmetnim računima. Naime, sukladno čl. 17. Odluke korisnik usluge može podnijeti prigovor u roku od 30 dana od dana dospijeća računa za pružene usluge, međutim tuženik nije dostavio dokaz da je prigovor na utuženi račun podnio.

16. Slijedom navedenog, sud ističe kako tuženik nikakvim pisanim dokazom ne dokazuje kako je postupio sukladno odredbi čl. 17. Odluke, dok tužitelj nije imao razloga sumnjati u podatke zabilježene u njegovim evidencijama o korisnicima/vlasnicima nekretnine, a radi pružanja predmetne usluge odvoza otpada.

17. Predmetni računi i izvod iz poslovnih knjiga priloženi spisu predstavljaju sukladno odredbi čl. 31. OZ-a vjerodostojnu ispravu, uz koje zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti, a navedeni izvod daje sudu dovoljno podataka da utvrdi visinu predmetne tražbine. Obzirom na navedeno, neosporenu činjenicu da je tuženik obveznik plaćanja usluge tužitelja, te da je usluga pružena, obvezan je podmiriti utuženo potraživanje tužitelja, a kako je isto specificirano konačno postavljenim tužbenim zahtjevom. Naime, tuženik tijekom postupka nije u spis dostavio niti jedan dokaz (u vidu preslike uplatnica ili bilo koje druge isprave) da bi predmetno dugovanje podmirio u cijelosti ili djelomično (pa čak i sa zakašnjenjem).

18. Sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivne stranke. Obzirom da tuženik nije dostavio dokaz o uplatama za utuženi račun za uslugu čistoće, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja (221.a. ZPP- a) zaključio da utuženo potraživanje nije podmireno u cijelosti niti djelomično, slijedom čega je temeljem čl. 9. i čl. 65. ZOO-a tuženiku naloženo platiti tužitelju naknadu za korištenu uslugu.

19. Odlučujući o prigovoru zastare tuženika, sud je polazio od odredbe čl. 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., u daljnjem tekstu: ZOO) koja propisuje jednogodišnji zastarni rok između ostalog za tražbine naknade za održavanje čistoće kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva, te je u tom smislu prigovor tuženika u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev neosnovan. Naime, tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu dana 19. ožujka 2024., a uvidom u Izvadak iz poslovnih knjiga utvrđeno je da se predmetno utuženo potraživanje sukladno konačno postavljenom tužbenom zahtjevu odnosi na mjesec svibanj 2023. s datumom dospijeća 15. lipnja 2023.. Budući da od trenutka kad je tužitelj bio ovlašteni putem suda potraživati isplatu predmetnog potraživanja, a to je prvi dan nakon dospijeća predmetnog potraživanja do podnošenja prijedloga za ovrhu nije protekao zakonski rok od jedne godine, to je evidentno da je predmetno potraživanje utuženo unutar propisanog jednogodišnjeg zastarnog roka, te se prigovor zastare tuženika sukladno konačno postavljenom tužbenom zahtjevu ukazuje u cijelosti neosnovanim.

20. Nadalje odredbama čl. 9., čl. 29. st. 1. i čl. 65. st. 1. ZOO-a propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njeno ispunjenje, a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate. Vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti savjesno u svemu kako ona glasi.

21. Kako tuženik svoju novčanu obvezu nije ispunio o dospijeću, to isti na temelju čl. 183. st. 1. ZOO-a duguje tužitelju pored glavnice i iznos zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZOO-a („Narodne novine“ broj 78/15.). Odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Zatezne kamate imaju obilježje akcesornosti te u tom smislu nastaju kao posljedica zakašnjenja u ispunjenju određene glavne novčane obveze i teku sve do njezina ispunjenja.

22. Slijedom navedenog, tuženiku je na temelju čl. 9. ZOO-a naloženo platiti naknadu za uslugu prikupljanja mješovitog komunalnog otpada u iznosu od 5,97 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od sljedećeg dana od dana dospijeća računa do isplate, stoga je odlučeno kao pod točkom I izreke presude.

23. Obzirom na konačno postavljen tužbeni zahtjev, te činjenicu da je tužitelj povukao tužbeni zahtjev temeljem utuženih računa dospjelih u razdoblju od 15. prosinca 2020. do 15. veljače 2023. u ukupnom iznosu od 121,40 EUR, sud je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Kelečić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-332/2024. od 25. travnja 2024. u dijelu kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju iznos od 121,40 EUR sa zateznom kamatom, te odlučio kao u izreci rješenja temeljem čl. 193. st. 2. u svezi s čl. 451. st. 3. ZPP-a.

24. Ostale navode stranaka tijekom postupka sud nije posebno cijenio ni obrazlagao, budući da se odnose na činjenice koje pored gornjih utvrđenja nisu od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari.

25. Obzirom na navedeno odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. i 158. st. 1. ZPP-a te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, budući su stranke djelomično uspjele u parnici, uzimajući u obzir visinu te vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, te imajući u vidu povlačenje dijela tužbenog zahtjeva uslijed istaknutog prigovora zastare. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom II..

U Zagrebu, 28. travnja 2026.

Sudac:

Ana Ćurković Dražić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave presude i rješenja.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po opunomoćeniku

2. tuženiku po opunomoćeniku