REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Slavonskom Brodu-Stalna služba u Novoj Gradiški
Nova Gradiška
Poslovni broj: P-127/2020-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški u ime Republike Hrvatske po sutkinji Tanji Marušić, u pravnoj stvari tužiteljice ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Nemanji Nožiniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Nožinić, Tomljanović & Maričević d.o.o., Nova Gradiška, protiv I.tužene VIRO tvornice šećera d.o.o., OIB: 04525204420, Zagreb, Ulica grada Vukovara 269g (ranije SLADORANA d.o.o., OIB: 67477138481, Zagreb, Ulica grada Vukovara 269g) zastupane po punomoćnici Mirni Mišetić, odvjetnici iz Mišetić & partneri odvjetničkog društva j.t.d. Zagreb i II. tuženika BB , OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vl. odjavljenog obrta - agro obrt i usluge, "Hajm", vl. BB, radi proglašenje ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne javne rasprave 18. ožujka 2026., održane u nazočnosti tužiteljice osobno sa punomoćnikom, punomoćnika I.tužene i II. tuženika te nakon objave presude 28. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Proglašava se ovrha u ovršnom predmetu Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški broj: Ovr-1434/15 (Ovr-1650/14), na suvlasničkom dijelu tužiteljice ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] od ½ dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] u naravi Selo površine 1252 m[2] (kuća i dvor. površine 636 m i oranica površine 616 m ) nedopuštenom.
II Odbija se tužiteljica ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:
„Proglašava se da ovrha u ovršnom predmetu Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški broj: Ovr-1434/15 (Ovr-1650/14), na suvlasničkom dijelu od ½ dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] u naravi Drežnik površine 8525 m[2] (oranica površine 3410 m , oranica površine 5115 m[2] ), zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] u naravi Rastine površine 9953 m[2] (oranica površine 4977 m , oranica površine 4976 m ), zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] u naravi Ograde površine 2250 m[2] (oranica površine 2250 m ), z. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] Krčevi površine 5464 m[2] (oranica 5464 m ) te zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] u naravi Dužice površine 4470 m[2] (oranica 4470 m[2] ) nije dopuštena, te se nalaže I.tuženoj VIRO tvornici šećera d.o.o., OIB: 04525204420, Zagreb, Ulica grada Vukovara 269g (ranije SLADORANA d.o.o., OIB: 67477138481, Zagreb, Ulica grada Vukovara 269g) i II. tuženiku BB , OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vl. odjavljenog obrta [obrt], vl. AB tužiteljici ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da solidarno nadoknade troškove ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počam od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. „
III Nalaže se I. tuženoj VIRO tvornica šećera d.o.o., OIB: 04525204420, Zagreb, Ulica grada Vukovara 269g (ranije SLADORANA d.o.o., OIB: 67477138481, Zagreb, Ulica grada Vukovara 269g) naknaditi tužiteljci ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.179,85 eura (slovima: jednutisuću stotinusedamdesetdevet eura i osamdesetpet centi) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počevši od presuđenja, 28. travnja 2026. do isplate, u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.
IV S preostalim dijelom parničnog troška tužiteljica se odbija.
V Tužiteljica je oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški broj: Ovr-1434/15 (Ovr-1650/14) od 07. travnja 2016. godine, i to toč. I istoga, tužitelj je kao treća osoba upućen da pokrene parnicu protiv stranaka radi proglašenja nedopuštenom ovrhe na ½ suvlasniškog dijela nekretnina ovršenika, ovdje II. tuženika, koje su upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica]-Oranica Drešnik sa 8525 m[2] , kčbr. [katastarska čestica]-Livada Rastine sa 9953 m , kčbr. [katastarska čestica]-Kuća i dvorište u [adresa] sa 1252 m[2] , kčbr. [katastarska čestica]-Oranica Ograda sa 2250 m , kčbr. [katastarska čestica]-Oranica Krčevi sa 5464 m , kčbr. [katastarska čestica]-Oranica Dužica sa 4470 m .
1.a. U ovršnom postupku koji se vodi pred Naslovnim sudom pod br. Ovr-1434/15 (Ovr-1650/14) protiv II. tuženika kao ovršenika, određena je ovrha na nekretninama koje su opisane u toč. 1. historijata tužbe, no iste nekretnine nisu samovlasništvo II. tuženika. Predmetne nekretnine odnosno suvlasničke dijelove istih nekretnina pobliže opisanih pod toč. 1. ove tužbe tužitelj i II tuženik su kao bračni drugovi stekli zajedničkim radom i imovinom u braku na jednake dijelove, tj. svatko u ½ dijela. Predmetne nekretnine, odnosno suvlasnički dio nekretnina navedenih u toč. 1. ove tužbe, u smislu odredbe čl. 36. (ranije čl. 248. – stari zakon) Obiteljskog zakona, predstavljaju bračnu stečevinu tužitelja i II. tuženika, kao bračnih drugova. Kako su bračni drugovi sukladno neoborivoj predmnjevi sadržanoj u odredbi čl. 36. st. 1 Obiteljskog zakona, suvlasnici u jednakim dijelovima na bračnoj stečevini, a u konkretnom slučaju na predmetnim nekretninama i suvlasničkim dijelovima nekretnina, to tužitelju kao bračnom drugu pripada ½ svih predmetnih nekretnina, i to suvlasnički dio od ½ dijela nekretnina upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica]-Oranica Drešnik sa 8525 m[2] , kčbr. [katastarska čestica]-Livada Rastine sa 9953 m , kčbr. [katastarska čestica]-Kuća i dvorište u [adresa] sa 1252 m[2] , kčbr. [katastarska čestica]-Oranica Ograda sa 2250 m , kčbr. [katastarska čestica]-Oranica Krčevi sa 5464 m[2] , kčbr. [katastarska čestica]-Oranica Dužica sa 4470 m . Navedena činjenica da su predmetne nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kčbr. [katastarska čestica]-Oranica Drežnik sa 8525 m[2] , kčbr. [katastarska čestica]-Livada Rastine sa 9953 m , kčbr. [katastarska čestica]-Kuća i Dvorište u Selu sa 1252 m[2] , kčbr. [katastarska čestica]-Oranica Ograda sa 2250 m , kčbr. [katastarska čestica]-Oranica Krčevi sa 5464 m[2] i kčbr. [katastarska čestica]-Oranica Dužica sa 4470 m , bračna stečevina tužitelja i II. tuženika tako da su isti suvlasnici na narečenim nekretninama u jednakim dijelovima, tj. svatko u ½ dijela, temelji se na neoborivoj zakonskoj presumpciji bračne stečevine te se isto dokazuje i javno ovjerovljenom privatnom ispravom, konkretno Ugovorom o doživotnom uzdržavanju koji je solemniziran po Javnom bilježniku Stanki Jelinić od dana 18. veljače 2013. godine pod br. OU-23/2013 i to toč. I. istog ugovora u kojoj jasno stoji kako su predmetne nekretnine zajednički stečena imovina u braku zaključenom između II. tuženika i tužitelja, a kojim suvlasničkim dijelom navedenih nekretnina je tužiteljica kao primateljica uzdržavanja i raspolagala citiranim ugovorom tako da je isti dala u suvlasništvo na jednake dijelove davateljima uzdržavanja.
2. Prvotužiteljica se u odgovoru na tužbu od 23. travnja 2020. protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tužiteljica tvrdi da bi nekretnine koje su predmet ovršnog postupka Ovr-1434/15 (Ovr-1650/14) bile bračna stečevina te da je slijedom i nedopuštena ovrha na nekretninama II-tuženika na ½ suvlasničkog dijela predmetnih nekretnina. U skladu s Obiteljskim zakonom, bračna stečevina nije svaka imovina koja je stečena u braku, već samo ona imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice. Iz priloga tužbi, odnosno konkretno iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 18. veljače 2013., koji ugovor je potvrdio javni bilježnik Stanka Jelinić, Nova Gradiška pod brojem: OU-23/2013-1 (nadalje u tekstu: Ugovor o doživotnom uzdržavanju), razvidno je da same stranke tog ugovora, između ostaloga ovdje tužiteljica i II. tuženik, nedvojbenim čine da su predmetne nekretnine nasljedstvo II-tuženika. Upravo je očito da vlasništvo na tim nekretninama nije stečeno radom već predstavlja vlastitu imovinu II-tuženika. No, s obzirom da je u tekstu Ugovora o doživotnom uzdržavanju navedeno da bi „stambeni objekt bio adaptiran zajedničkim sredstvima i radom oboje primatelja uzdržavanja tako da su ove nekretnine dijelom i zajednički stečena imovina u braku između tužiteljice i II-tuženika“, I-tuženik pretpostavlja kako tužiteljica smatra da je adaptacijom stambenog objekta na temelju zajedničkih sredstava bračnih drugova ista stekla suvlasništvo na nekretninama II- tuženika koje su predmet ovršnog postupka. Jasna je odredba sadržana u članku 156. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (nadalje u tekstu: ZV), koja propisuje da se „dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene,nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine.“ Citiranu odredbu predmetnog članka ZV treba tumačiti tako da je za stjecanje vlasništva dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem potrebno utvrditi da je vlasnik upravo to odredio kao i na kojem je to suvlasničkom dijelu određeno ili je barem odredivo odobrio. Pa tako Županijski sud u Koprivnici, posl.br. Gž-634/05-2 od 29. rujna 2005.:“Pravno je stajalište ovoga suda da odredbu čl. 156. st. 1. ZV, koji propis - da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom zgrada) ne može steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene odnosno priređene nekretnine, treba tumačiti tako da vlasnik nekretnine treba odrediti ne samo da će onaj koji adaptira nekretnine steći suvlasništvo njegove nekretnine, već je potrebno da postoji sporazum, odnosno određenje vlasnika o veličini suvlasničkog dijela, i tek je u tom slučaju moguće steći suvlasništvo. Kako iz dosad utvrđenih činjenica ne proizlazi je protutuženik, dopustivši protutužiteljima da ulažu u njegove nekretnine, odredio i veličinu suvlasničkog dijela koji će oni na taj način steći, jer te činjenice sud u postupku nije utvrđivao, za sada se ne može prihvatiti zaključak suda prvog stupnja da je protutužbeni zahtjev protutužitelja neosnovan preko 1/20 pa do 1/2 dijela.” Iz predmetnog teksta Ugovora o doživotnom uzdržavanju nije razvidno koliki bi suvlasnički udio pripadao tužiteljici, a sve da ona i ima ikakvo pravo na temelju eventualno izvršene adaptacije. Da je istinita intencija tužiteljice i II-tuženika bila smatrati nekretnine koje su predmet ovršnog postupka bračnom stečevinom, odnosno da tužiteljici pripada kakav suvlasnički dio, isti su mogli u bilo kojem trenutku zatražiti Članak 130. ZV dalje propisuje u stavcima 1. i 2. da „tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi“, odnosno da se „vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.“ Ukoliko bi se i smatralo da je vlasništvo tužiteljice na predmetnom dijelu nekretnina zaista stečeno adaptacijom nekretnine (koju adaptaciju uostalom tužiteljica uopće nije ni dokazala), odnosno da je ista bračna stečevina, tužbeni zahtjev bi bio neosnovan budući da tužiteljica svoje navodno pravo vlasništva nije upisala u zemljišnu knjigu, niti je sukladno stavku 2. članka 123., odnosno stavku 1. članka 130. ZV zahtijevala takav upis, dok je I-tuženik postupao sukladno pravilima Ovršnog zakona te u skladu s načelima povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga. Naime, u skladu s člankom 8. Zakona o zemljišnim knjigama (ZZK) te člancima 122.-125. te 130. ZV u svezi s člankom 318. ZV, stjecatelj prava da svoju tražbinu namiri iz nekretnine (pravo na namirenje) koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, pravno je zaštićen, ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja. Nedostatak dobre vjere ne može se prigovoriti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje (stavak 3. članka 8. ZZK). Predmetno predstavlja temeljna načela zemljišnoknjižnog prava – načelo istinitosti i potpunosti zemljišnih knjiga i načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige. I-tuženik je podnošenjem prijedloga za ovrhu na nekretninama kao ovrhovoditelj zabilježbom ovrhe stekao pravo da svoju tražbinu namiri iz nekretnine (pravo na namirenje) i u slučaju da treća osoba kasnije stekne vlasništvo te nekretnine, sukladno stavku 2. članka 84. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/2012,25/2013, 93/2014 – nadalje OZ).To pravo je I-tuženik stekao zabilježbom ovrhe u zemljišnu knjigu koje je izvršeno rješenjem zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Z-8/15 koje je zaprimljeno 5. siječnja 2015., a temeljem rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave Općinskog suda u Novoj Gradiški od 9. prosinca 2014.god. br. 2 Ovr-1650/14, u skladu s člankom 79. OZ. U trenutku upisa zabilježbe, tužiteljica nije bila upisana kao suvlasnik predmetnih nekretnina, niti je podnijela prijedlog za takav upis, već su samo bile upisana prava služnosti uporabe i plodouživanja pod brojem Z-573/13, a na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Tek je 15. studenog 2017., pod brojem Z- 11259/2017, izvršen upis zabilježbe da će nekretnine primatelja uzdržavanja BB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] nakon njegove smrti prijeći u vlasništvo davatelja uzdržavanja DB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. Čak niti uovom upisu nema naznake da bi nekretnine bile suvlasništvo tužiteljice, bilo na osnovi bračne stečevine, bilo na osnovi adaptacije. Prednost načela povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga u istovjetnim pravnim stvarima potvrđuje i sudska praksa:
„Nedvojbeno iz citiranih odredaba ZV (čl. 57. st. 3., 122., 124. st. 1., 318. te 122. do 125. ZV-a) proizlazi da načelo povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga ima za posljedicu da prema poštenim trećim osobama djeluje neoboriva presumpcija da je istinito sve ono što je upisano u zemljišne knjige, čime se omogućava poštenom stjecatelju derivativna stjecanja prava vlasništva i drugih stvarnih prava na nekretninama od nevlasnika. Kako je predmetni Sporazum sklopljen, i uknjižba založnog prava izvršena, nakon stupanja na snagu ZV, na stjecanje tog stvarnog prava primjenjuju se naprijed citirane odredbe ZV koje daju osnova za odstupanje od općeg pravnog načela da nitko ne može prenijeti na drugog više prava nego što sam ima, sadržanog u čl. 283. st. 2. ZBPO, u korist pravnog načela da onaj tko postupanjem s povjerenjem u zemljišne knjige i u dobroj vjeri stekne stvarno pravo od osobe koja je bila upisana kao vlasnik nekretnine, stječe tako upisano stvarno pravo, pod pretpostavkom da upis ne bude izbrisan zbog nevaljanosti prednikova upisa u rokovima i pod pretpostavkama propisanim naprijed citiranom odredbom čl. 123. st. 2. ZV. Tužiteljica, iako je znala i morala znati da je njezin suprug, ovdje drugotuženik, upisan kao samovlasnik predmetne nekretnine (jer ju je uz njezinu suglasnost otkupio), to svoje pravo nije upisala, niti je zahtijevala brisanje drugotuženikovog prava na spornom dijelu nekretnine u rokovima iz čl. 123. st. 2. ZV, a niti dokazuje da trećetuženik nije bio u dobroj vjeri prilikom stjecanja prava zaloga, slijedom čega je pravilno sud prvog stupnja zaključio da je trećetuženik založno pravo stekao u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige i postupajući u dobroj vjeri.“ (Županijski sud u Zagrebu, Gž-4935/12 od 29. travnja 2014.)
Konačno, iz same tužbe i priloga podnesenih uz tužbu, nije jasno na temelju koje osnove tužiteljica smatra da joj proizlazi pravo suvlasništva. Ukoliko je to na temelju bračne stečevine – nekretnine nisu stečene u vlasništvo II-tuženika radom, već nasljeđivanjem, stoga iste sukladno Obiteljskom zakonu izrijekom nisu bračna stečevina, već vlastita imovina II-tuženika. No, ukoliko je to na temelju adaptacije stambenog objekta – činjenica jest da vlasnik nekretnine takvu izričito odredbu nije dao. Uopće se ne zna koliki bi suvlasnički dio tužiteljice bio, jer on nikada nije bio određen. Također stoji činjenica da tužiteljica nikada nije niti zatražila upis ikakvog svojega prava suvlasništva u zemljišne knjige, dok je ovrhovoditelj, odnosno I-tužitelj zaštićen načelima zemljišnoknjižnog prava. Međutim, a sve da je tužiteljica i adaptacijom stekla kakav suvlasnički dio, isto bi nesporno vrijedilo samo za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s obzirom da u samom tekstu Ugovora o doživotnom uzdržavanju stranke tog ugovora konstatiraju da je „stambeni objekt adaptiran zajedničkim sredstvima“, a to zasigurno nisu oranice i livade, odnosno druge zemljišnoknjižne čestice iz istog zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
3. Na ročištu održanom kod ovog suda 17. veljače 2026. konstatirano je sudu prvotužena dostavila podnesak sudu od 26. siječnja 2026. iz kojeg je vidljivo da je Sladorana d.o.o. Zagreb kao trgovačko društvo prestala postojati, a trgovačko društvo VIRO tvornica šećera d.d. stupilo je u sva njegova prava i obveze kao i njegov univerzalni sljednik te je sudu dostavljeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Tt-23/28314-2 od 4. kolovoza 2023. iz kojeg je razvidno da je u sudski registar tog suda upisana zabilješka i pripajanje dioničkom društvu VIRO tvornica šećera d.d. trgovačko društvo Sladorana tvornica šećera. Ujedno je sudu dostavljen i povijesni izvadak iz sudskog registra kao i izvadak iz sudskog registra.
3.a. Na istom ročištu saslušani su svjedoci EB i PB.
Svjedok ĆB, sin tužiteljice i drugotuženika na pitanje suda sjeća li se da li je s roditeljima sklopio ugovor iskazuje da zna da je otac nešto radio kod javnog bilježnika, ali se ne sjeća točno što. Na pitanje kako je moguće da se svjedok ne sjeća da je s roditeljima sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju 2013. godine, a po kojem ugovoru isti ima prava, ali također i obveze svjedok iskazuje da nije znao točan naziv toga ugovora. Na pitanje da li svjedok ispunjava svoje obveze iz navedenog ugovora (poslovni broj OU-23/2013-1 od 18. veljače 2013.) svjedok iskazuje da izvršava. Na pitanje je li otac naslijedio nešto od nekretnina koje su sada u njegovom vlasništvu svjedok iskazuje koliko se sjeća da je stara kuća bila na djedu, ali se ne sjeća što je od poljoprivrednog zemljišta bilo na djedu. Da li je išta od navedenih nekretnina u vlasništvu ili suvlasništvu majke, CB svjedok iskazuje da ne zna. Iskazuje da je majka bila domaćica. S obzirom da su se otac i majka bavili poljoprivredom sjeća se da je otac vozio majku po tržnicama i da je ista prodavala njihove poljoprivredne proizvode. Majka je također i aktivno sudjelovala u poljoprivrednim radovima. Iskazuje da je majka pomagala pri izgradnji kuće. Roditelji su u braku od 1967. godine. Ne zna da li je majka ikad dizala kredit za adaptaciju. Ne zna koliki dio bračne stečevine majka ostavlja po ugovoru o doživotnom uzdržavanju davateljima uzdržavanja ukoliko ugovor bude opstojao do kraja. Iskazuje da u Požegi živi zadnjih 6 godina, ali da roditel je obilazi barem jedno tjedno. Roditelji su srušili staru kuću i sagradili novu te da se nalazi na drugom mjestu u odnosu na stare djedove kuće. Osim stare kuće kako su otac i majka stekli poljoprivredno zemljište s naglaskom kako je otac stekao poljoprivredno zemljište svjedok iskazuje da ne zna što je otac kupio, a što je naslijedio od djeda, odnosno svog oca. Nova kuća je građena 1980. godine. Na pitanje zna li zašto majka u zemljišnim knjigama nije upisala svoje pravo suvlasništva svjedok iskazuje da ne zna te da oni kao djeca nisu ulazili u suvlasničke odnose odnosno ne odnose svojih roditelja već je u kući postojalo takvo povjerenje između djece i roditelja da djeca nisu niti tražila crno na bijelo da im se pokaže stanje u zemljišnim knjigama na nekretninama koje su predmet ovog postupka..
Svjedokinja PB, kći tužiteljice i drugotuženika na pitanje je li drugotuženik stekao nasljedstvom što od nekretnina koje su predmetom ovog postupka iskazuje da je staru kuću stekao nasljedstvom od svog oca, a svjedokinjinog djeda. Na pitanje sjeća li se svjedokinja svoga djeda ista odgovara da se sjeća. Na pitanje je li djed imao poljoprivrednog zemljišta kojeg je obrađivao svjedokinja iskazuje da je. Na pitanje čije je zemljište bilo svjedokinja odgovara da ne zna. Ne sjeća se ni je li otac kupovao zemljište. Ne sjeća se ni da je majka kupovala zemljište. Iskazuje da su otac i majka zajednički obrađivali zemljište. Također izjavljuje da su roditelji zajedno izgradili novu kuću. Majka je po zanimaju bila domaćica. Svjedokinja se udala s 19,5 godina. Svjedokinja iskazuje da ne zna što su konkretno, odnosno kakav ugovor roditelji sklopili s njenom braćom. Ne zna kome ostaju odnosno tko nasljeđuje nekretnine nakon smrti oca i majke. Roditelji CB i ĐB gradili su novu kuću u osamdesetima, da je možda bila oko 10 godina stara . Svjedokinja iskazuje da je stara kuća srušena, a nova izgrađena i to ne na mjestu gdje je bila stara kuća. Na koji način je majka pridonijela izgradnji kuće svjedokinja iskazuje da je majka i fizički radila na izgradnji kuće, a i sve što su zaradili od poljoprivrede su ulagali u izgradnju nove kuće. Na pitanje zašto kuća nije upisana u zemljišne knjige kao novi objekt svjedokinja iskazuje da ne zna. Na pitanje zašto majka nakon izgradnje kuće nije tražila upis suvlasništvo u zemljišne knjige svjedokinja izjavljuje da ne zna.
4. Na ročištu održanom kod ovog suda 18. ožujka 2026. saslušana je tužiteljica ŠB, supruga II.tuženika iskazuje da se za II. tuženika udala 25. listopada 1967., kada se udala svekar (otac II.tuženika) bio je još uvijek živ, u vrijeme kada sam se udala vlasnica nekretnina kuće i poljoprivrednog zemljišta bila je baka (majka svekra), nakon što je majka oca II.tuženika preminula vlasništvo nekretnina prešlo je na oca II.tuženika. Otac II. tuženika je preminuo 2000. godine. Nakon smrti oca II. tuženika nekretnine koje su predmetom ovog postupka naslijedio je II.tuženik ĐB. Sa suprugom sam radila novu kuću i radila sam na poljoprivrednom zemljištu. Kuća je novograđena. Vlasnik nekretnina u kojima sada živim i u kojima sam u posjedu je II.tuženik. Ne znam jesam li znala da II.tuženik ima ikakav dug prema Sladorani. Za to sam saznala pri dobitku prijedloga za ovrhu. Na pitanje zašto nije tražila da se upiše kao suvlasnica na nekretninama na osnovu bračne stečevine izjavljuje da nije znala da će doći do postupka protiv supruga te da su zajedno živjeli i imali međusobno povjerenje jedno u drugo te nisu smatrali da bi se ona trebala upisati kao suvlasnica na nekretninama. Na pitanje da li se sjećate što ste potpisali kod javnog bilježnika: izjavljuje da se ne sjeća. Sud upućuje stranku da je potpisala Ugovor o doživotnom uzdržavanju između nje i supruga kao primatelja uzdržavanja te sinova OB i DB kao davatelja uzdržavanja. Na katu kuće ne stanuje nitko. Zašto je u ugovoru u točki 4. navedeno da su nekretnine samovlasništvo vašeg supruga ako v i imate udio po osnovi bračne stečevine: tužiteljica odgovara da ne zna. Je li suprug dizao kredite za adaptaciju ili proširenje imanja, odgovara da nije. Jeste li vi kao domaćica imali vlastitih prihoda, odgovara: ne. Na poljoprivrednom zemljištu je radila tako da je sve kulture koje su sadili i ona pomagala proizvesti te je s nekima od tih kultura išla na tržnicu iste prodavati. Nikada nije podignut kredit na njeno ime za adaptaciju i proširenje imanja. Je li vam suprug ikada rekao da ste suvlasnica na nekretninama koje ste zajednički izgrađivali, odgovara: ne. Je li suprug tijekom braka stjecao još poljoprivrednog zemljišta, odgovara: da, kupovao je male komade zemljišta. Na pitanje zašto je u ugovoru, ako vi imate suvlasništvo na osnovi bračne stečevine u neodređenom dijelu, upisano pravo plodouživanja, odgovara da ne zna. Tko sada obrađuje poljoprivredno zemljište, odgovara: unuk. Na pitanje je li kuća koja je upisana u kčbr. [katastarska čestica] jedina nekretnina koju posjedujete sa suprugom, odgovara: da. Da li znate kolika je otprilike vrijednost kuće, odgovara da ne zna. Suprug je u mirovini. Imate li vi i suprug mogućnosti na bilo koji drugi način otplatiti dug prema ovrhovoditelju, odgovara da ne zna. Koliko često vas posjećuju sinovi, odgovara da sin koji je u Njemačkoj, a misli se na OB posjećuje nas jednom godišnje, a ĆB koji je u Požegi svaki tjedan. Izvor sredstava za izgradnju nove kuće i kupnju novog poljoprivrednog zemljišta, su sredstva od poljoprivrede (zarada od poljoprivrede) te da je ona kako je i rekla radila na poljoprivrednom zemljištu sve kulture, a neke je i prodavala na tržnici. Izgradnja nove kuće započela je 1981.
4.a. Tužiteljica po punomoćniku uređuje tužbeni zahtjev s obzirom na izmjene u zemljišnim knjigama u svezi predmetnih nekretnina tako da u trećem redu petita umjesto " z. k. ul. Br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]… zaključno sa šestim redom i riječima sa 4470 m2" treba stajati: " z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] – Drežnik sa 8525 m[2] , oranica sa 5115 m[2] ,[2] oranica sa 3410 m , z.k., ul. br. 1979 k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] – Rastine sa 9953 m , oranica sa 4976 m2, oranica sa 4977 m , z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] – Selo sa 1252 m[2] , kuća i dvor. sa 636 m , oranica sa 616 m , z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] – Ograde sa 2250 m , oranica sa 2250 m , z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] – Krčevi sa 5464 m , oranica sa 5464 m te z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] – Dužice sa 4470 m[2] , oranica sa 4470 m[2] . "
5. Drugotuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti priznao tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenje ovrhe poslovnog broja Ovr- 1434/15 (Ovr-1650/14) nedopuštenom na nekretninama upisanima z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] – Drežnik sa 8525 m[2] , oranica sa 5115 m , oranica sa 3410 m[2] , z.k., ul. br. 1979 k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] – Rastine sa 9953 m , oranica sa 4976 m[2] , oranica sa 4977 m2, z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] – Selo sa 1252 m[2] , kuća i dvor. sa 636 m , oranica sa 616 m , z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] – Ograde sa 2250 m[2] , oranica sa 2250 m , z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] – Krčevi sa 5464 m[2] ,[2] oranica sa 5464 m te z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] – Dužice sa 4470 m , oranica sa 4470 m (ranije zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kčbr. [katastarska čestica]-Oranica Drežnik sa 8525 m[2] , kčbr. [katastarska čestica]-Livada Rastine sa 9953 m , kčbr. [katastarska čestica]-Kuća i Dvorište u Selu sa 1252 m[2] , kčbr. [katastarska čestica]-Oranica Ograda sa 2250 m , kčbr. [katastarska čestica]-Oranica Krčevi sa 5464 m[2] i kčbr. [katastarska čestica]-Oranica Dužica sa 4470 m ) za koje tužiteljica tvrdi da predstavljaju bračnu stečevinu nje i drugotuženika u ½ dijela, jer ih je stekla u braku s drugotuženikom, odnosno između tužiteljice i prvotužene je bilo sporno da li predmetne nekretnine čine bračnu stečevinu tužiteljice i drugotuženika, ovršenika BB u ovršnom predmetu Ovr-1434/15 (Ovr-1650/14) i to u ½ dijela, te da li je ovrha nedopuštena na ½ dijela navedenih nekretnina.
7. Radi razjašnjenja navedenih spornih okolnosti sud je izveo dokaz uvidom ovršni predmet, poslovni broj Ovr-1434/2015 (Ovr-1650/14), tužbu od 16. ožujka 2020.,
rješenje ovog suda, poslovni broj Ovr-1434/15-15 od 7. travnja 2016. (str. 5-8), Izvadak iz matice vjenčanih (str. 9-10), Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 18. veljače 2013. (str. 11-12), Izvadak iz obrtnog registra – neslužbena kopija (str. 16-22), Zahtjev za odobravanje korištenja pravne pomoći (str. 23 i 24), odgovor na tužbu II.tuženika (str.27), odgovor na tužbu I.tužene od 23. travnja 2020., izvadak iz zemljišne knjige (str. 34-38), podnesak I.tužene od 26. siječnja 2026. (str.49), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Tt-23/28314-2 od 4. kolovoza 2023. (str. 51), povijesni izvadak iz sudskog registra za I.tuženu (str. 53-95), iskaze svjedoka BB i PB (str. 97-99), iskaze punomoćnika stranaka, tužiteljice, uvid u sudsku praksu i Rješenje o odobravanju pravne pomoći za tužiteljicu (str.104-107)
8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odr. članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), sud je utvrdio sljedeće:
Vezano za ovršni postupak, poslovni broj Ovr-1434/2015 (Ovr-1650/2014):
- da je prednik sada I.tužene pokrenuo postupak protiv II.tuženika na nekretninama ovršenika na temelju pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-224/09-2 od 29. rujna 2009. koja je potvrđena presudom Viokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6407/09-4 od 13. studenog 2012. kojim presudama je naloženo ovršeniku BB kao vlasniku obrta agro- [obrt] i usluge "Hajm" isplatiti ovrhovoditelju, tada Sladorani d.d. Županja iznos od 238.576,68 kuna sa zakonskom zateznom kamatom,
- da je treća osoba ŠB u rješenju ovog suda, poslovni broj Ovr-1434/15-15 od 7. travnja 2016. upućena u roku od 15 dana pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na ½ suvlasničkih dijelova nekretnina ovršenika BB upisanima u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],
- da je odlukom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž Ovr-2175/16-7 od 14. siječnja 2020. potvrđeno rješenje ovog suda, poslovni broj Ovr-1434/15-15 od 7. travnja 2016.,
- da su po procjeni stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina, Igora Babića, dipl.inž.građ. od 29. travnja 2021. nekretnine koje su predmetom ovršnog postupka procijenjene sveukupno 447.100,00 kuna/59.135,51 eura[1] , dok je kčbr. [katastarska čestica] u naravi Selo površine 1252 m[2] (kuća i dvor. površine 636 m i oranica površine 616 m[2] ) upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ranije zk. ul. br. [broj ZK uloška]) procijenjena na 398.500,00 kuna/ 52.890,04 eura te da polovica vrijednosti po osnovi bračne stečevine tužiteljice iznosi 199.250,00 kuna/26,445,02 eura.
Vezano za ovaj parnični postupak:
- da je tužiteljica pokrenula parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom,
- da su tužiteljica i II.tuženik zaključili brak 1967.,
- da je u tom braku tužiteljica domaćica i podizala je sa suprugom dvoje djece, radila u kućanstvu i na poljoprivrednom zemljištu, prodavala poljoprivredne proizvode po tržnicama te zajedničkim radom sa suprugom radila a izgradnji nove obiteljske kuće,
- da je u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju, poslovni broj OU-23/2013-1 od 18. veljače 2013. sklopljenom kod javnog bilježnika Stanke Jelinić između BB i ŠB kao primatelja uzdržavanja i TB i EB kao davatelja uzdržavanja, ugovorne strane učinile nedvojbenim da su predmetne nekretnine nasljedstvo primatelja uzdržavanja ĐB, a zatim je stambeni objekt adaptiran zajedničkim sredstvima i radom oboje primatelja uzdržavanja tako da su ove nekretnine dijelom i zajednički stečena imovina u braku primmatelja uzdržavanja te stoga primateljica uzdržavanja ŠB daje u suvlasništvo na jednake dijelove davateljima uzdržavanja svoj izvanknjižni suvlasnički dio nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da ugovorne strane izjavljuju da su predmetne nekretnine samovlasništvo primatelja uzdržavanja ĐB,
- da je sud pribavio izvatke iz BZP-a gdje su čestice koje su bile upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] razdvojene prilikom nove izmjere u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – kčbr. [katastarska čestica] (kuća i dvor., oranica), zk. ul. br. [broj ZK uloška] – kčbr. [katastarska čestica] (oranica), zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – kčbr. [katastarska čestica] (oranica), zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – kčbr. [katastarska čestica] (oranica), zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – kčbr. [katastarska čestica] (oranice) i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – kčbr. [katastarska čestica] (oranice),
- da je po iskazu svjedoka EB i PB kao i same tužiteljice, a koje je sud je u cijelosti prihvatio kao istinite, logičane i životane, a koji se u cijelosti podudaraju, kuća koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – kčbr. [katastarska čestica] (kuća i dvor., oranica) izgrađena, a ne adaptirana i to na način da je stara kuća koja je nasljedstvo II.tuženika srušena i sagrađena na drugom mjestu u odnosu na staru kuću,
- da I.tužena nije zasnovala založno pravo na nekretninama koje su predmetom ovršnog postupka već da istima postoji zabilježba ovrhe u korist I.tužene (ovrhovoditeljice),
- da predmetne nekretnine upisane zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – kčbr. [katastarska čestica] (kuća i dvor., oranica) u predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i II.tuženika svakog u ½ dijela,
- da tužiteljica nije imala nikakvih saznanja o potraživanju I.tužene u odnosu na II.tuženika, već je to saznala tek pokretanjem ovršnog postupka kada je izjavila prigovor te bila upućena na pokretanje parnice,
- da je obiteljska kuća upisana na kčbr. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] jedina nekretnina u kojoj stanuje sa suprugom.
9. Sud napominje da je priznanje tužbenog zahtjeva od strane II.tuženika valjalo cijeniti posebnom pažnjom jer su tužiteljica i II.tuženik supružnici, pa je istima stoga i u interesu da barem ½ dijela spornih nekretnina ne bude predmetom ovrhe. II.tuženik ne traži trošak postupka.
10. Sve te utvrđene činjenice daju tužiteljici osnova proglasiti pobijanu ovrhu nedopuštenom na zatraženih ½ dijela navedenih nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – kčbr. [katastarska čestica] (kuća i dvor., oranica) i to iz razloga što je tužiteljica u braku s II.tuženikom od 1967.,što je zajedničkim radom supružnika izgrađena nova obiteljska kuća, izgradnja je započeta 1981., a što su potvrdili i saslušani svjedoci.
10.a. Slijedom navedenog, u krivu je I.tužena kada tvrdi da se radi o adaptaciji stambenog objekta pa otpada odredba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodnenovine“broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146 /08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14) iz članka 156. stavka 1. kako je kuća sagrađena 1981. po iskazu saslušane tužiteljice, kojoj je sud u cijelosti povjerovao, na gradnju te obiteljske kuće primjenjuje se odredba članka 22. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 6/1980, 36/1990, „Narodne novine“ br. 53/1991, 91/1996): „Osoba koja od svojega materijala svojim radom izradi novu stvar stječe pravo vlasništva na tu stvar.
Pravo vlasništva na novu stvar pripada vlasniku od čijeg je materijala tu stvar, na osnovi pravnog posla, izradila druga osoba.
Ako je netko od tuđeg materijala svojim radom izradio novu stvar, ona pripada njemu ako je savjestan i ako je vrijednost rada veća od vrijednosti materijala, a ako su vrijednosti jednake — nastaje suvlasništvo.“
11. Odredbom članka 10. Osnovnog zakona o braku („Službeni list SFRJ“ br. 12/65, „Narodne novine“ br. 52/71, 11/78) koji se primjenjuje u ovom postupku jer je brak zaključen 1967. određeno je: Imovina, koju su supruzi stekli radom u toku braka, je njihova zajednička imovina.
Koliki je udio svakog bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje u slučaju spora sud prema njihovom doprinosu, procjenjujući sve okolnosti. Pri tome će se voditi računa ne samo o zaradi svakog bračnog druga, već i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o njegovom vođenju domaćih poslova, staranju o održavanju imovine i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravi, održavanju i povećanju zajedničke imovine.
11.a. Odredbom članka 36. stavka 1. i 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23) bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili.
12. Odredbom članka 124. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09.,153/09., 143/12., 152/14, 81/15. i 94/17., dalje ZV-a) propisano je da stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, da ju je stekao kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis. S druge strane, temeljem odredbe članka 11. Osnovnog zakona o braku, za obveze koje je jedan bračni drug imao prije stupanja u brak, kao i za obveze, koje primi poslije stupanja u brak, ne odgovara drugi bračni drug . Za obveze, koje u toku braka uzme na sebe jedan bračni drug za tekuće potrebe zajednice, odgovara vjerovnicima i drugi bračni drug kao da ih je on sam na sebe uzeo. Tužiteljica je iskazala da je za dug prema I.tuženoj saznala podizanjem ovrhe. Ovaj sud nije obiteljski pa bi utvrđivao koliko je tužiteljica zajedno s obitelji imala koristi od raspolaganja koja je vršio II.tuženik. Sud ovaj zaključak izvodi i iz toga što tužiteljica nije iskazala da je za dug saznala iz postojanje parnice koja je prethodila ovrsi. Isto je propisano u odredbi članka 61. stavka 1. ZV-a glede raspolaganja zajedničkim stvarima i gdje je moguće raspolagati samo na temelju ovlasti koje su jednom od zajedničara dali ostali zajedničari. U članku 61. stavku 2. ZV-a propisano je kao iznimka, a radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, da će treća osoba na temelju pravnog posla koji nije sklopljen sa svim zajedničarima steći pravo vlasništva na nekretninama pod pretpostavkama kojima se štiti povjerenje u zemljišne knjige ako vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko. Pritom je u članku 61. stavku 3. ZV određeno da se odredba stavka 2. navedenog članka na odgovarajući način primjenjuje na stjecanje drugih stvarnih prava na zajedničkoj stvari.
12.a. Međutim, analizirajući iskaz tužiteljice za zaključiti je da u bračnoj zajednici između stranaka nije bilo dogovora niti razgovora glede odgovornosti bračnih drugova prema trećima osobama, bez obzira što tužiteljica tvrdi da su ona i II. tuženik imali međusobno povjerenje jedno u drugo te da nisu smatrali da bi se ona trebala upisati kao suvlasnica nekretnina, suprug tužene je samostalno i pojedinačno preuzimao odgovornost, tako da ispada da je to povjerenje o kojem govori tužiteljica bilo jednosmjerno, to je bilo njezino povjerenje u postupanje supruga i u financijskim stvarima vezano za obitelj. Tužiteljica s druge strane dolazi i potječe iz takve kulturološke sredine gdje je sasvim uobičajeno da se imovina nalazi na imenu i vlasništvu supruga-muškarca, stoga je za zaključiti da je obzirom na njezina shvaćanja i prihvaćene stavove glede poimanja braka i imovine u braku s jedne strane i bilo za očekivati da ista ne samo da nije štitila svoja prava nego je živjela u uvjerenju da to nije dužna niti činiti jer se to podrazumijeva, a što sud zaključuje iz odgovora tužiteljice koji se uglavnom svode na "ne znam". Iako bi se solidarna odgovornost bračnih drugova trebala odnositi na obveze koje je preuzeo jedan bračni drug, a odnose se na tekuće potrebe obiteljske zajednice, a što konačno predviđa i Obiteljski zakon, no u situaciji kao u konkretnom slučaju, kada bračni drug od strane drugog bračnog druga biva isključen od mogućnosti da na bilo koji način utječe na poslovanje drugog bračnog druga, kada jedan od njih stvara dugove o kojima drugi bračni drug nema saznanja, u situaciji kada se upis u zemljišnu knjigu ne traži jer se polazi od pogrešnog uvjerenja nemogućnosti da joj netko otuđi ili optereti ono što je ona stekla, onda se u konkretnom slučaju ne može govoriti o tome da je tužiteljica bila savjesna i znala za dugove svog bračnog druga te zabilježbe u zemljišnoj knjizi.
Važno je istaći da je opće načelo prava da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima. Međutim i u tom slučaju prijenos mora biti u skladu s drugim općim načelima prava u koje svakako spada i načelo savjesnosti i poštenja u pravnom prometu. Poštovanje ovoga načela podrazumijeva ispitivanje savjesnosti svakog od sudionika određenog pravnog odnosa, dakle svako drugačije postupanje protivno je načelu vladavine prava i pravne sigurnosti kao najviših vrednota ustavnog poretka. Primjeni li se navedeno stajalište na navedeni slučaj, to znači da se utvrđivanje savjesnosti ne može ograničiti samo na I.tuženu (je li postupala sa povjerenjem u zemljišne knjige) već i na tužiteljicu kao suprugu II.tuženika koja je prema utvrđenjima iz ovog obrazloženja nije znala za dugove svoga muža, već je o istima saznala podnošenjem prijedloga za ovrhu (ako i tada, moguće tijekom ovršnog postupka kad je podnosila prigovor treće osobe) pa posljedično tome nije ništa poduzimala da spriječi ovrhu niti da zaštiti svoja vlasnička prava sve do prigovora i podizanja ove tužbe. Sama činjenica da je ista znala da je njezin suprug upisan kao vlasnik nekretnine u situaciji kada tužiteljica dolazi i odrasla je u kulturološkoj sredini u kojoj je to pravilo, nije dokaz da je ista nesavjesna ili da bi shodno činjenici da se njezin suprug bavio obrtom iz kojeg je ostvarivao prihode za obitelj bila dužna i sama sa svojom imovinom sudjelovati u namirenju dugova nastalih iz njegova poslovanja. Naime iz iskaza tužiteljice je za zaključiti da je u braku sa II.tuženikom njezina uloga bila da bude supruga i majka i domaćica, a iz njezina iskaza za zaključiti je da II.tuženik, a njezin suprug očito nije smatrao obzirom na položaj koji tužiteljica ima u tome braku, da bi je trebao o bilo čemu obavještavati.
Iako bi tužiteljica za tekuće potrebe obiteljske zajednice trebala solidarno snositi i odgovarati za iste s bračnim drugom, upitno je da li se dugovi obrta kojeg tužiteljica nije bila vlasnica i za koje nije znala imaju smatrati „tekućim potrebama obiteljske zajednice“, je li ista dakle u situaciji kada za dugove nije znala, kada sa svoje strane nije mogla utjecati na te i takve dugove niti sa svoje strane poduzeti aktivnosti u smislu njihove otplate i sanacije, kada nije zaštitila svoja prava na vrijeme, da li je dakle dužna za te i takve dugove svoga bračnog druga odgovarati solidarno s njim i imovinom koja je njezina bračna stečevina, a pri tome uzimajući u obzir da za isto nije imala saznanja sve do dobivanja prijedloga za ovrhu, dakle kada ovršenik, a njezin suprug, više nije mogao prešućivati postojanje duga i namirenje istog iz prodaje nekretnine. Iako sudska praksa pokazuje nebrojan broj slučajeva gdje su bračne stečevine, kuće ili stanovi koje su supružnici zajednički stekli za vrijeme trajanja njihova braka, u daleko pretežitom broju slučajeva uknjižene kao samovlasništvo muškarca, dakle iako je takvo rješenje protustavno jer stvara neravnopravnost među bračnim drugovima, činjenica je da tome tako.
Prednje navedeno ističe se kako bi se naglasilo da ovaj sud doista vjeruje tužiteljici da je za dugove supruga saznala dobivanjem prijedloga za ovrhu, pa proizlazi da je on bio taj koji je upravljao zajedničkom imovinom i ne samo da nije tražio nikakvo odobrenje i suglasnost nego nije našao za shodnim niti da istu izvijesti da parnični postupak koji je prethodio ovrsi postoji (pravomoćna i ovršna presude Trgovačkog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-224/09-2 od 29. rujna 2009. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske), traje i da postoje dugovi koje bi i ona kao njegova supruga trebala namiriti, a za koje dugove nije niti znala. Bračna zajednica se temelji i mora se temeljiti na načelima međusobnog pomaganja i ravnopravnosti bračnih drugova, a što napose uključuje uvažavanje interesa oba bračna druga, njihovu međusobnu suradnju, otvorenost, iskrenost i solidarnost kako u međusobnim odnosima tako i u odnosima prema trećima. Odnos bračnih drugova koji se često u braku ponašaju neodgovorno, kao što je to činio suprug tužiteljice koji se zadužuje i ne podmiruje obveze, dakle iz takvog neodgovornog ponašanja proistječu mnogostruke pravne posljedice koje ne pogađaju izravno samo sudionike takvih odnosa, nego i društvenu zajednicu u cijelosti, zbog čega nastaju mnogostruke štetne posljedice.
Jedan od najvećih problema koncepcije bračne stečevine je taj što ona otvara mnogobrojna pitanja glede raspolaganja njome od strane jednog ili oba bračna druga. Činjenica je da dug prema tuženoj postoji (koji je sada utvrđen u znatno manjem iznosu od visine koja je određena rješenjem o ovrsi), činjenica je da je tužena prilikom zabilježbe ovrhe postupala s povjerenjem u zemljišne knjige no s druge strane iz provedenih dokaza utvrđeno je da je tužiteljica, koja je u pravnom odnosu između tužene i II.tuženika, treća osoba, bila savjesna, nije znala za dugovanje i obveze obrta kojeg je vlasnik bio ĐB, za zabilježbu ovrhe, a radi namirenja tog dugovanja prema I.tuženoj, čija savjesnost i poštenje nije dovedena u pitanje.
Međutim u konkretnom slučaju upitno je da li bi tužiteljica shodno odredbama članka 43. odnosno 44. Obiteljskog zakona bila dužna sa svojim suprugom, a II.tuženikom, za postojeće dugove odgovarati solidarno ili su dugovi samostalna obveza ovršenika, a njezina supruga BB.
S tim u vezi ističe se da u konkretnom slučaju da bi se radilo o solidarnoj obvezi koja tereti oba bračna druga i za koju svaku bračni drug odgovara u cijelosti kao da ju je sam preuzeo moralo bi se raditi o obvezi koja se tiče potreba bračne i obiteljske zajednice ili obveza koje su bračni drugovi preuzeli u vezi s bračnom stečevinom. Pod obvezama za tekuće potrebe bračne zajednice treba razumjeti u prvom redu one koje se ponavljaju, ali i one koje se pojavljuju jednokratno (npr. najam stana, nabavka hrane, odjeće i obuće za članove obitelji, nabavka školskih knjiga za djecu, nabavka predmeta za kućanstvo). Ipak tekuće potrebe obiteljske zajednice ovise o ekonomskim i drugim prilikama bračnih drugova odnosno njihova životna standarda. To znači da ako se radi o stvarima koje se koriste za tekuće potrebe obiteljske zajednice, pri čemu je obveza nerazmjerno velika u odnosu na ekonomske mogućnosti bračnih drugova, onda bi to predstavljalo pojedinačnu obvezu bračnog druga, a solidarna samo onda ako su je bračni drugovi preuzeli zajednički (time da ovakav pravni propis nije postojao u razdoblju između 01. srpnja 1999. i 28. lipnja 2014. godine).
Dakle, da bi se u konkretnom slučaju pozivalo tužiteljicu na odgovornost za dugove njezina bračnog druga temeljem odredbe članka 44. stavka 1. ObZ-a bilo je potrebno dokazati i tijekom postupka utvrditi da su ti dugovi odnosno obveze za koje se tereti bračni drug tužiteljice obveze iz obrta, obveze preuzete radi podmirenja tekućih potreba bračne zajednice. Sama činjenica da je suprug tužiteljice bio obrtnik da je na taj način ostvarivao prihode ne znači da bi za dugove nastale iz poslovanja obrta morala odgovarati svojom imovinom tužiteljica, a koja, što je utvrđeno u postupku za iste nije znala.
U smislu odredbe članka 219. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22. i 114/22, 155/23 i 146/25) svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
Drugim riječima, kako je tijekom ovoga postupka utvrđeno da tužiteljica nije znala za raspolaganja svoga supruga odnosno za obveze koje su proistekle iz poslovanja obrta kojega je II.tuženik bio vlasnik, uslijed čega nije na vrijeme poduzela pravne radnje da zaštiti svoja prava, a kako I.tužena, osim tvrdnje da je tužiteljica moga tražiti upis svog suvlasničkog dijela s osnova bračne stečevine, nije predložila dokaze kojima bi se utvrdila savjesnost/nesavjesnost tužiteljice, to je slijedom navedenog odlučeno kao u izreci ove presude.
13. Slijedom izloženog, valjalo je u dijelu prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice i presuditi kao u točki I. izreke.
14. Odluka o troškovima ovog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 2. Zakona o parničnom postupku te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 i 107/25 - dalje: Tarifa), a prema vrijednosti predmeta spora od 238.576,68 kuna/31.664,57 eura. Iz razloga što je tužiteljica u uspjela u ovoj parnici u 83,52 % (sud je kao temelj izračuna uzeo vrijednost nekretnina utvrđenu po sudskom vještaku u parnici na kčbr. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] po kojoj polovica vrijednosti iznosi 199.250,00 kuna/26.445,02 eura što je u postotku uspjeha u parnici 26.446,25 eura) pa joj slijedom navedenog pripada iznos od 522,00 eura (PDV uključen), za sastav tužbe po Tbr. 7/1 Tarife, iznos od 522,00 eura (PDV uključen) troška zastupanja na ročištu od 17. veljače 2026. po Tbr. 9/1 Tarife, iznos 522,00 eura (PDV uključen) troška zastupanja na ročištu od 18. ožujka 2026. po Tbr. 9/1 Tarife te iznos od 104,40 eura (PDV uključen) troška pristupa na ročište za objavu po Tbr. 9/3 Tarife, dok je tužiteljica odbijena sa zatraženim troškovima konferencije sa strankom u iznosu od 104,40 eura i troškom pribave dokumentacije u iznosu od 52,20 eura tako da troškovi postupka koji pripadaju tužiteljici po uspjehu u parnici u 83,52 % iznose 1.670,40 eura. Temeljem Rješenja o odobravanju pravne pomoći Ureda državne uprave u Brodsko-posavskoj županiji, Ispostava Nova Gradiška, Klasa: UP/I-701-03/16-01/40, Urbroj: 2178-01-03-10/3-19-11 od 6. lipnja 2019. u točki III tužiteljica je oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi u visini od 100%.
14.a. I.tužena je uspjela u ovoj parnici u 16,48 % (sud je kao temelj izračuna uzeo vrijednost nekretnina utvrđenu po sudskom vještaku u parnici na kčbr. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] po kojoj polovica vrijednosti iznosi 199.250,00 kuna/26.445,02 eura što je u postotku uspjeha u parnici 5.218,32 eura) pa joj slijedom navedenog pripada iznos od 103,00 eura (PDV uključen), za sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8/1 Tarife, iznos od 103,00 eura (PDV uključen) troška zastupanja na ročištu od 17. veljače 2026. po Tbr. 9/1 Tarife, iznos 103,00 eura (PDV uključen) troška zastupanja na ročištu od 18. ožujka 2026. po Tbr. 9/1 Tarife kao i trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 181,55 eura tako da troškovi postupka koji pripadaju I.tuženoj po uspjehu u parnici u 16.48 % iznose 490,55 eura.
14.b. Slijedom navedenog, I. tužena je dužna naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.179,85 eura.
15. U skladu sa svim što je ovaj sud utvrdio tijekom postupka, presuđeno je kao u izreci presude.
U Novoj Gradiški 28. travnja 2026.
Sutkinja
Tanja Marušić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste na e-oglasnoj ploči. Žalba se podnosi pisano ovom sudu u 3 istovjetna primjerka. Rok za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude računa se od dana primitka pisanog otpravka presude.
DNA:
1. Mario Maričević, odvjetnik u OD Nožinić, Tomljanović & Maričević d.o.o.
2. Mirna Mišetić, odvjetnica iz Mišetić & partneri odvjetničkog društva j.t.d. Zagreb
3. ĐB, [adresa]
