Poslovni broj: XLII P-950/2025
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U RIJECI
Frana Kurelca 3, Rijeka
SUD U RIJECI
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić Lukić, u pravnoj stvari tužitelja ČI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Duji Žagaru, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika APS STONE d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 43, OIB 76630324137, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 20. travnja 2026. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja, na temelju članka 335. stavka 6. Zakona o parničnom postupku, dana 28. travnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Proglašava se nedopuštenom ovrha ovrhovoditelja Aps stone d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 43, OIB 76630324137, protiv ovršenika ČI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], određena rješenjem o ovrsi od 26. kolovoza 2024. godine, u predmetu Općinskog suda u Rijeci - Stalna služba Opatija, pod poslovnim brojem Ovr-720/2024.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka od 3.163,62 EUR (slovima: tri tisuće sto šezdeset tri eura i šezdeset dva centa), u roku od 15 dana, sa zateznom kamatom koja teče na ovaj iznos od 28. travnja 2026. godine do isplate po stopi od 5,15% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu poviše dosuđenog iznosa, a do zatraženih 4.750,00 EUR, zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka o d b i j a kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužbenim zahtjevom istaknutim u tužbi podnesenoj sudu 5. lipnja 2025., tužitelj traži da sud po provedenom dokaznom postupku donese presudu kojom će P o s l o v n i b r o j : X L I I P -
3 6 4 0 / 2 0 1 9
proglasiti nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci
– Stalne službe u Opatiji posl. br. Ovr-720/2024 od 26. kolovoza 2024., te obvezati tuženika na naknadu parničnog troška. Ukazuje da je zaključkom posl. br. Ovr- 720/2024 od 8. svibnja 2025. upućen na pokretanje ove parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Naime, tužitelj smatra da tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na nekretnini u vlasništvu tužitelja na temelju dostavljenih ovršnih isprava, zato što je nastupila zastara tražbina iz ovršnih isprava. Ovo iz razloga što ovršnu ispravu predstavlja Sporazum o osiguranju potraživanja zasnivanjem založnog prava od 25. siječnja 2007. godine, potvrđen po javnom bilježniku Darku Paraviću iz Rijeke, pod brojem OU-132/07, a kojim se osigurava tražbina vjerovnika Posojilnica Bank eGen s osnova Ugovora o kreditu s otplaćivanjem, broj računa 1-02.449.023, od 25. siječnja 2007. godine. Opisuje nadalje da je Posojilnica Bank eGen 21. prosinca 2023. godine zaključila s ovdje tuženikom koji je tada poslovao pod tvrtkom Synterra d.o.o., Ugovor o ustupu i prijenosu tražbine, potvrđen po javnoj bilježnici Željki Maroslavac iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-33470/2023, kojim je tuženik postao isključivi nositelj cjelokupne tražbine i svih sporednih prava, uključujući i sredstva osiguranja iz spomenutog Ugovora o kreditu.
2. Tužitelj se poziva na sadržaj članka 233. Zakona o obveznim odnosima prema kojem sve tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Tužitelj drži da je protekao desetogodišnji rok od dana ovršnosti navedenog javnobilježničkog akta do dana podnošenja prijedloga za ovrhu, te je nastupila zastara tražbine utvrđene ovršnom ispravom, zbog čega tuženik nije ovlašten zahtijevati prisilnu naplatu. U tom smislu ukazuje i da je raniji vjerovnik Posojilnica Bank eGen protiv tužitelja temeljem iste ovršne isprave i radi naplate iste tražbine vodila ovršni postupak pod posl. br. Ovr- 1592/2022, međutim taj je postupak obustavljen upravo iz razloga jer je banka svoju tražbinu u toku ovršnog postupka otuđila.
3. Nadalje, tužitelj ističe i kako u konkretnom slučaju postoji razlog iz članka 50. stavka 1. točke 7. Ovršnog zakona zbog kojeg ovrhu treba obustaviti. Naime, ukazuje da tuženik nije bio vjerovnik po ovršnoj ispravi pa se u smislu članka 32. stavka 1. Ovršnog zakona ovrha ne može odrediti u njegovu korist. Stav je tužitelja da tuženik nije uz prijedlog za ovrhu dostavio javnu ili ovjerovljenu privatnu ispravu kojom bi dokazao da su predmetne tražbine prenesene na tuženika, već je dostavio samo neovjerenu presliku Ugovora o ustupu i prijenosu tražbine od 21. prosinca 2023. Tužitelj dakle, osporava da bi tuženik raspolagao ovršnom ispravom jer sva dokumentacija koja je dostavljena uz prijedlog za ovrhu u naravi predstavlja kopiju kopije, koje pritom nisu ovjerene sukladno Zakonu o javnom bilježništvu, pa te isprave stoga nisu niti podobne za provođenje ovršnog postupka.
4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj osporava navode odgovora na tužbu. Protivi se tvrdnjama tuženika da bi se pokretanjem postupka što se vodio pod posl. br. Ovr-1592/2022 prekinula zastara, ukazujući da je ovršni postupak obustavljen i da su sve provedene ovršne radnje ukinute. Što se pak tiče tuženikovih tvrdnji da je prigovor zastare neosnovan jer tuženik ima upisano založno pravo u zemljišnim knjigama koje ne zastarijeva, ističe da navedeno nije relevantno za odlučivanje u ovom predmetu jer je prigovor zastare istaknut u svezi s obveznopravnom tražbinom P o s l o v n i b r o j : X L I I P -
3 6 4 0 / 2 0 1 9
utvrđenom ovršnom ispravom. Naime, ovrha se određuje samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako Ovršnim zakonom nije drugačije određeno, odnosno sud je u ovršnom, kao strogo formalnom postupku, vezan za ovršnu ispravu. Tužitelj zaključuje da je desetogodišnji rok zastare istekao, predlažući da sud po provedenoj glavnoj raspravi usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezivanje tuženika na naknadu parničnog troška.
5. Tuženik u odgovoru na tužbu i kasnijem tijeku postupka osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe kako je tražbina iz ovršne isprave ustupljena ovdje tuženiku temeljem Ugovora o ustupu i prijenosu tražbine, sklopljenim dana 21. prosinca 2023. između Posojilnice bank eGen kao cedenta te tuženika kao cesionara, solemniziranim od strane javnog bilježnika Željke Maroslavac iz Zagreba 21. prosinca 2023. godine. Tuženik predlaže i preispitati je li ova tužba pravovremena, odnosno je li podnesena u roku kako je naložio ovršni sud zaključkom o upućivanju u parnicu. Protivi se prigovoru zastare ističući kako je prijašnji vjerovnik Posojilnica bank eGen pred ovim sudom pod posl. br. Ovr-1592/22 vodila postupak ovrhe protiv tužitelja radi naplate istog duga. Ističe da je taj ovršni postupak pokrenut 17. studenog 2009., smatrajući da je njegovim pokretanjem prekinut desetogodišnji zastarni rok iz članka 233. stavka 1. ZOO. Upućuje i na odredbu članka 222. ZOO iz koje proizlazi da se vjerovnik može namiriti iz založene nekretnine i kada protekne rok zastare jer je njegovo založno pravo upisano u javnoj knjizi, ukazujući u tom smislu da je pravo tuženika uredno upisano u zemljišnoj knjizi, i što prema mišljenju tuženika, prigovor zastare čini neosnovanim.
6. Osporava i tvrdnje tužitelja da uz prijedlog za ovrhu ne bi priložio ovršnu ispravu, odnosno da ovršna isprava nije podobna za ovrhu. U tom smislu ističe kako je člankom 32. Ovršnog zakona za ocjenu ovog pitanja isključivo nadležan ovršni sud u ovršnom postupku, a ne parnični sud u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Podredno, ističe i kako ima pravo voditi postupak ovrhe protiv tužitelja jer je dana 21. prosinca 2023. sklopio Ugovor o ustupu i prijenosu tražbine sa prijašnjim vjerovnikom Posojilnica bank eGen kao cedentom, a kojim je na tuženika prenesena tražbina te sporedna prava, uključujući hipoteke s osnova ovršne isprave. Zaključno predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz obvezivanje tužitelja na naknadu parničnog troška.
7. Odlučujući o tužbenom zahtjevu, sud je na glavnoj raspravi proveo dokaz čitanjem isprava priloženih spisu, uvidom u ovosudne predmete posl. br. Ovr- 720/2024 i posl. br. Ovr-1592/2022 (raniji posl. br. Ovr-3903/2009), nakon čega je glavna rasprava zaključena sukladno članku 304. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01,117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), jer stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, a i prema ocjeni ovoga suda predmet je raspravljen u dovoljnoj mjeri za donošenje odluke. Tuženik pritom nije u pravu kada tvrdi da tužba nije pravovremeno podnesena, jer je tužitelj postupio po uputi ovršnog suda, s time što rok za pokretanje postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i nije prekluzivne naravi.
8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
P o s l o v n i b r o j : X L I I P -
3 6 4 0 / 2 0 1 9
9. Naime, u ovom postupku sud je iz očitovanja stranaka, provedenih dokaza i dostavljenih isprava, napose uvida u ovosudne predmete posl. br. Ovr- 720/2024 i posl. br. Ovr-1592/2022 (raniji posl. br. Ovr-3903/2009), utvrdio slijedeće:
- da su ovdje tužitelj i ZI kao dužnici, a tužitelj i kao založni dužnik, dana 25. siječnja 2007. godine sa Posojilnica-Bank Borovlje-Celovec kao založnim vjerovnikom i kreditorom, sklopili Sporazum o osiguranju potraživanja zasnivanjem založnog prava (dalje: Sporazum), radi osiguranja potraživanja iz Ugovora o kreditu s otplaćivanjem, broj računa 1-02.449.023, kojim je tužitelju i ZI odobren kredit od 50.000,00 EUR uz redovnu kamatnu stopu u vrijeme sklapanja ugovora od 6,875 % godišnje, uz obročnu otplatu od 120 obroka (izvornik ovršne isprave na listovima A6-A7 spisa posl. br. Ovr-1592/2022), s time što je Sporazum javnobilježnička isprava sastavljena po javnom bilježniku Darku Paraviću pod brojem OU- 132/07,
- nesporno je da je tužitelj člankom 3. citiranog Sporazuma dopustio da založni dužnik upiše založno pravo na nekretnini u njegovom vlasništvu – k. č. br. [katastarska čestica], kući i dvorištu Č površine 1a i 13 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pristavši člankom 4. Sporazuma na to da javni bilježnik na Sporazum stavi potvrdu ovršnosti temeljem zahtjeva kreditora Posojilnica- Bank Borovlje-Celovec i kreditorove ovjerene izjave s navedenom visinom i dospjelosti tražbine,
- konačno, među strankama ne bi trebalo biti prijeporno niti da je tužitelj kao založni dužnik, člankom 5. i 6. Sporazuma dopustio vjerovniku Posojilnica- Bank Borovlje-Celovec da na osnovu Sporazuma radi naplate svoje tražbine, nakon dospijeća provede neposrednu ovrhu prodajom založene nekretnine, odnosno da provede prinudnu ovrhu radi naplate bilo kojeg iznosa iz Sporazuma i Kreditnog ugovora,
- među strankama ne bi trebalo biti prijeporno niti da je javni bilježnik Darko Paravić dana 11. studenog 2009., pod brojem OV-17037/09, na citirani Sporazum stavio potvrdu ovršnosti kojom je potvrdio da je tražbina iz isprave dospjela 15. studenog 2009. godine, te je Sporazum postao ovršan 15. studenog 2009. godine,
- nadalje, nije prijeporno niti da je tadašnji vjerovnik tužitelja, Posojilnica-Bank Borovlje-Celovec u svojstvu ovrhovoditelja, podnijela dana 17. studenog 2009. ovome sudu prijedlog za ovrhu protiv tužitelja i ZI kao ovršenika, zahtijevajući da se radi naplate tražbine iz Sporazuma od 47.604,51 EUR uvećano za ugovorene i zatezne kamate, odredi ovrha na nekretnini tužitelja – k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i na računima ovršenika,
- taj ovršni prijedlog zaprimljen je pred ovim sudom pod posl. br. Ovr- 3903/2009, a njega je sud otiskivanjem štambilja i usvojio donijevši rješenje o ovrsi pod posl. br. Ovr-3903/2009 dana 7. prosinca 2009. godine uz odmjeru ovršnih troškova od 10.337,45 kn, s time što je prvo provodio ovrhu na nekretninama,
- nije prijeporno niti da je u tijeku vođenja tog postupka ovrhe, postupku kao novi ovrhovoditelj pristupila ČIŽ, s time što je pod posl. br. Ovr-7050/2012 postupak na istoj nekretnini pokrenuo i ovrhovoditelj PBZ Card d.o.o. koji je zasada priložen tom spisu,
P o s l o v n i b r o j : X L I I P -
3 6 4 0 / 2 0 1 9
- iz sadržaja predmeta posl. br. Ovr-3903/2009 proizlazi da je u tijeku tog postupka ovrhe, ovdje tuženik koji je tada poslovao pod tvrtkom Syndre d.o.o., a kako je to razvidno iz sudskog registra dostavljenog u ovom predmetu na listu 91 spisa, podneskom od 2. veljače 2024. izvijestio ovršni sud da je ovrhovoditelj temeljem Ugovora o ustupu i prijenosu tražbine od 21. prosinca 2023., prenio tražbinu sa svim sporednim pravima, zbog čega predlaže stupiti u taj ovršni postupak umjesto dotadašnjeg ovrhovoditelja (podnesak na listu 232 spisa, a Ugovor o ustupu i prijenosu tražbine na listovima 239-271 spisa spisa posl. br. Ovr-3903/2009),
- nije prijeporno niti da je tužitelj kao ovršenik, saznavši za taj prijenos, podneskom od 23. veljače 2024. podnio žalbu nakon proteka roka, izjavivši svoje protivljenje izmjeni osobe ovrhovoditelja, nakon čega je Općinski sud u Rijeci donio rješenje sada pod posl. br. Ovr-1592/2022-20 od 29. veljače 2024., dopunjeno rješenjem istog poslovnog broja od 26. ožujka 2026. u pogledu troškova postupka, kojim je obustavio ovršni postupak i ukinuo sve provedene radnje u odnosu na ovrhovoditelja Posojilnica bank eGen, te je usvojio prigovor nepostojanja aktivne legitimacije ovdje tužitelja i odmjerio ovršeniku troškove postupka, s time što je citirano rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž Ovr-842/2025 od 26. ožujka 2026. u dijelu što se odnosi na troškove ovršnog postupka koje je jedino tamo ovrhovoditelj dovodio u pitanje,
- ujedno, rješenjem posl. br. Ovr-1592/2022-20 od 29. veljače 2024. odbijen je prijedlog treće osobe Syndre d.o.o. za stupanjem u ovršni postupak na mjesto dotadašnjeg ovrhovoditelja Posojilnice bank eGen,
- nadalje, nije prijeporno niti da je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj, protiv tužitelja kao ovršenika dana 29. svibnja 2024. podnio Općinskom sudu u Rijeci novi prijedlog za ovrhu zaprimljen pod posl. br. Ovr-720/2024, na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], Fara površine 113 m3, dvorište 34 m2 i kući Č površine 79 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], radi naplate tražbine iz iste ovršne isprave – Sporazuma o osiguranju potraživanja zasnivanjem založnog prava od 25. siječnja 2007. godine, solemniziranog 14. srpnja 2007. od strane javnog bilježnika Darka Paravića iz Rijeke u iznosu glavnice od 43.837,25 EUR s kamatom od 11. svibnja 2024. do isplate,
- uz prijedlog za ovrhu ovrhovoditelj je dostavio i Ugovor o ustupu i prijenosu tražbine od 21. prosinca 2023., sklopljen između tuženika kao cesionara i društva Posojilnica bank eGen, predloživši da se sud o sadržaju Sporazuma o osiguranju potraživanja zasnivanjem založnog prava od 25. siječnja 2007. s potvrdom ovršnosti javnog bilježnika, uvjeri uvidom u ovosudni predmet posl. br. Ovr-1592/2022,
- nije prijeporno da je Općinski sud u Rijeci – Stalna služba u Opatiji usvojio taj prijedlog tuženika kao ovrhovoditelja donijevši rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-720/2024 dana 26. kolovoza 2024.
- protiv tog rješenja o ovrsi tužitelj je kao ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja o ovrsi u bitnome i zbog toga što tvrdi da je tražbina ovrhovoditelja zastarjela i da ovrhovoditelj nije ovlašten zahtijevati ovrhu jer je dostavio kopiju isprava na kojima temelji prijedlog za ovrhu, dakle, istovjetne razloge koje ističe i u ovoj parnici,
- neprijeporno je da je po zaprimanju podneska tužitelja, ovršni sud rješenjem posl. br. Ovr-720/2024 od 24. veljače 2025. naložio tuženiku kao ovrhovoditelju dostavu izvornika ili ovjerene preslike ovršne isprave – P o s l o v n i b r o j : X L I I P -
3 6 4 0 / 2 0 1 9
Sporazuma o osiguranju potraživanja zasnivanjem založnog prava od 25. siječnja 2007. s potvrdom ovršnosti, kao i Ugovora o ustupu i prijenosu tražbina od 21. prosinca 2023. godine, po čemu je tuženik kao ovrhovoditelj djelomično postupio dostavivši Ugovor o ustupu i prijenosu tražbina od 21. prosinca 2023. godine, dok je u pogledu Sporazuma o osiguranju potraživanja zasnivanjem založnog prava od 25. siječnja 2007. s potvrdom ovršnosti istaknuo kako je već u prijedlogu za ovrhu predložio izvršiti uvid u predmet posl. br. Ovr-1592/2022 gdje se izvornik ovršne isprave nalazi,
- konačno, nije sporno niti da je tuženik kao ovrhovoditelj osporio zahtjev tužitelja kao ovršenika za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenima u ostavljenom roku, pa je Općinski sud u Rijeci pod posl. br. Ovr-720/2024 dana 8. svibnja 2025. donio zaključak kojim je uputio tužitelja kao ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7., i 11. Ovršnog zakona, a što je tužitelj i učinio, dok je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž Ovr-987/2025 od 20. studenog 2025. žalba tužitelja kao ovršenika izjavljena protiv rješenja o ovrsi odbijena kao neosnovana.
10. Ono što je sporno jest pitanje je li tužitelj dokazao da tuženik nije ovlašten na pokretanje ovršnog postupka jer nije vjerovnik ovršne isprave pa se ovrha ne može odrediti u njegovu korist, odnosno zato što nije uz prijedlog za ovrhu dostavio javnu ili ovjerovljenu privatnu ispravu kojom bi dokazao da je predmetna tražbina prenesene na njega. Nadalje, prijeporno jest i je li tražbina tuženika zastarjela u vrijeme kad to tužitelj više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka.
11. U odnosu na prvo prijeporno pitanje je li tuženik kao ovrhovoditelj ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno je li ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika, treba istaknuti kako je odredbom članka 32. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ) određeno da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku.
12. U konkretnom slučaju, točno je da je tuženik kao ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu podnio presliku ovršne isprave - Sporazuma o osiguranju potraživanja zasnivanjem založnog prava od 25. siječnja 2007. s potvrdom ovršnosti, a podnio je i presliku Ugovora o ustupu i prijenosu tražbina od 21. prosinca 2023. godine kojim dokazuje da je tražbina iz ovršne isprave prešla na njega kao novog vjerovnika. Međutim, tužitelj zanemaruje činjenicu da je tuženik prijedlog za ovrhu u predmetu ovoga suda posl. br. Ovr-720/2024 podnio elektroničkim putem pa Ugovor o ustupu i prijenosu tražbina od 21. prosinca 2023. godine nije ni mogao dostaviti na taj način u izvorniku ili ovjerenom prijepisu sudu, dok je u odnosu na Sporazum o osiguranju potraživanja zasnivanjem založnog prava od 25. siječnja 2007. s potvrdom ovršnosti, istaknuo da se izvornik ovršne isprave nalazi u predmetu ovoga suda posl. br. Ovr-720/2024, predloživši sudu da izvrši uvid u taj predmet i njemu priloženu ovršnu ispravu. Osim toga, tuženik kao ovrhovoditelj je na poziv suda uz podnesak od 8. veljače 2025. dostavio izvornik Ugovora o ustupu i prijenosu tražbina od 21. P o s l o v n i b r o j : X L I I P -
3 6 4 0 / 2 0 1 9
prosinca 2023., ponovivši kako se izvornik spornog Sporazuma kao ovršne isprave nalazi u predmetu posl. br. Ovr-720/2024.
13. Stoga, ocjena je i ovog suda da je na taj način tuženik u smislu članka 32. stavka 1. i 2. OZ dokazao da je tražbina iz ovršne isprave na njega prešla, odnosno da je ovlašten voditi ovrhu protiv tužitelja, kao što je uostalom to potvrdio i Županijski sud u Zagrebu u rješenju posl. br. Gž Ovr-987/2025 od 20. studenog 205. kojim je odbio žalbu ovdje tužitelja izjavljenu protiv rješenja o ovrsi. Sama činjenica što tuženik kao ovrhovoditelj ne raspolaže drugim ovjerenim prijepisom Sporazuma o osiguranju potraživanja zasnivanjem založnog prava od 25. siječnja 2007. s potvrdom ovršnosti, jer je izvornik te ovršne isprave priložen u drugom predmetu ovoga suda posl. br. Ovr-720/2024 u koji je tuženik kao ovrhovoditelj predložio provesti uvid, nije dostatna za zaključak da tuženik nije ovlašteni ovrhovoditelj, jer je sudu moguće (a što je sud i učinio), provesti uvid u citiranu ovršnu ispravu u drugom predmetu te se uvjeriti u njezin sadržaj. Tuženik je dakle, aktivno legitimiran u ovršnom postupku, jer je suglasno odredbi članka 32. stavka 1. OZ dokazao da je tražbina koja se ostvaruje u ovrsi prenesena na njega temeljem Ugovora o ustupu i prijenosu tražbina od 21. prosinca 2023., kao i da je prijenos izvršen u skladu sa odredbom članka 80. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22. 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO), koja određuje da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na njega. Prema tome, u tom dijelu navodi tužitelja u cijelosti su neosnovani.
14. Što se pak tiče drugog prijepornog pitanja, je li tražbina tuženika zastarjela, obzirom da je prethodno vođeni ovršni postupak pod posl. br. Ovr- 720/2024 okončan obustavom postupka i ukidanjem svih provedenih ovršenih radnji iz razloga što je dotadašnji ovrhovoditelj u tijeku postupka prenio svoju tražbinu na treću osobu (ovdje tuženika) čime je izgubio legitimaciju voditi ovršni postupak, ističe se slijedeće.
15. Naime, sukladno članku 233. stavku 2. ZOO sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Nadalje, člankom 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
16. Sukladno sudskoj praksi na koju se poziva i tužitelj, u slučajevima kada je ovršni postupak obustavljen zbog razloga koji se nalaze isključivo na ovršeniku i na što ovrhovoditelj nije utjecao, tada pokretanje ovršnog postupka (okončanog obustavom postupka) ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje ponovno teći nakon što rješenje o obustavi ovršnog postupka postane pravomoćno (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojnim odlukama primjerice posl. br. Rev- 1667/2017 od 22. listopada 2019.). Drugim riječima, ako je ovršni postupak P o s l o v n i b r o j : X L I I P -
3 6 4 0 / 2 0 1 9
obustavljen zbog razloga koji se nalaze na ovrhovoditelju, pokretanje i vođenje ovršnog postupka nema za posljedicu prekid zastare.
17. U konkretnom slučaju, ovršni postupak što se pred Općinskim sudom u Rijeci vodio pod poslovnim brojem Ovr-1592/2022 (raniji posl. br. Ovr-3903/09) obustavljen je primjenom odredbe članka 67. stavka 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 57/96, 29/99, 42/00, na snazi u vrijeme pokretanja postupka ovrhe, dalje: OZ/96) iz razloga što je ovrhovoditelj Posojilnica bank eGen prijenosom tražbine tijekom ovršnog postupka na tuženika prestala biti vjerovnikom uslijed čega se ovrha nije mogla provesti. Dakle, do obustave ovršnog postupka došlo je zbog radnje (prijenosa tražbine) koju je poduzeo ovrhovoditelj, dakle, krivnjom ovrhovoditelja (u tom smislu i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1315/2021 od 15. veljače 2022.), pa stoga vođenje ovršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem Ovr-1592/2022 (raniji posl. br. Ovr-3903/09) nije imalo za posljedicu prekid zastare.
18. To nadalje znači da je zastara u konkretnom slučaju počela teći 15. studenog 2009. godine, jer je javni bilježnik Darko Paravić potvrdom ovršnosti pod brojem OV-17037/09 od 11. studenog 2009. godine, utvrdio da je Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava postao ovršan upravo tog dana. Kako je ovršni postupak što se vodio pod posl. br. Ovr-1592/2022 (raniji posl. br. Ovr-3903/09) obustavljen iz razloga koji se mogu pripisati u krivnju ovrhovoditelja, to tijek zastare koja je počela teći 15. studenog 2009., nije bio prekinut podnošenjem prijedloga za ovrhu u tom predmetu, odnosno provedbom ovrhe koja je uslijedila po donesenom rješenju o ovrsi. S obzirom da je tuženik kao ovrhovoditelj prijedlog za ovrhu u predmetu ovoga suda posl. br. Ovr-720/2024 podnio 29. svibnja 2024., dakle, nedvojbeno nakon proteka desetogodišnjeg zastarnog roka računajući od 15. studenog 2009., to je tražbina tuženika kao ovrhovoditelja zastarjela zbog čega je tužitelj u pravu kada ističe da je ovrhu trebalo proglasiti nedopuštenom zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 11. OZ (jednako u sličnim slučajevima i Županijski sud u Zagrebu u presudi posl. br. Gž-2030/203 od 10. prosinca 2024. i Županijski sud u Zadru u presudama posl. br. Gž-1417/2021 od 7. travnja 2022. i posl. br. Gž- 652/2022 od 25. siječnja 2023. godine.).
19. Pritom, sama činjenica što je tuženik i založni dužnik, nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom predmetu u kojem se samo odlučuje o tome postoji li ovršna isprava koja omogućava tuženiku neposredno pokretanja ovrhe. Okolnost što je tuženik i založni dužnik svakako da mu omogućava naplatu tražbine, no za što zakon propisuje drugu vrstu pravne zaštite, odnosno prethodno vođenje parničnog postupka radi ishođenja ovršne isprave kojom će se utvrditi da je tužitelj dužan trpjeti namirenje iz vrijednosti založene stvari.
20. Iz iznesenih je razloga valjalo usvojiti tužbeni zahtjev te presuditi kao u izreci.
21. Odluka o parničnom trošku zasniva se na članku 154. stavku 1. u vezi članka 155. ZPP i čini trošak zastupanja tužitelja po profesionalnom punomoćniku pri čemu se sud vodio troškovnikom tužitelja te vrijednošću predmeta spora od 78.147,19 EUR, kao i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023 i 107/25, u daljnjem tekstu: Tarifa). P o s l o v n i b r o j : X L I I P -
3 6 4 0 / 2 0 1 9
Opravdan je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava tužbe od zatraženih 1.000,00 EUR (Tbr. 7/1 Tarife). Zatraženi trošak za sastav podneska od 14. travnja 2026. tužitelju ne pripada jer taj podnesak predstavlja jedino ponavljanje već iznesenih navoda. Tužitelj opravdano traži nagradu od 1.000,00 EUR za zastupanje profesionalnog punomoćnika na ročištu održanom 20. ožujka 2026. (Tbr. 9/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife). Tužitelju je tako za zastupanje odvjetnika dosuđeno 2.000,00 EUR, uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25 % u iznosu od 500,00 EUR, čemu je valjalo pribrojiti i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu od po 331,81 EUR, što je minimalni iznos sudske pristojbe koji bi tužitelj platio.
22. Tužitelju je tako s osnova parničnog troška sveukupno dosuđeno 3.163,62 EUR, dok je u preostalom dijelu do zatraženih 4.750,00 EUR, zahtjev za naknadu troškova odbijen kao neosnovan.
23. Slijedom izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci presude.
U Rijeci, 28. travnja 2026.
S u t k i n j a:
Martina Maršić Lukić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i sve stranke postupka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud. 1 0
P o s l o v n i b r o j : X L I I P - 3 6 4 0 / 2 0 1 9
