Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-5419/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Mateje Marjanović, u upravnom sporu tužiteljice HŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić & Partneri d.o.o., Rijeka, Nikole Tesle 9/V, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ilica 335, OIB:36162371878 radi primitka u hrvatsko državljanstvo, nakon usmene i javne rasprave, 28. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA:UP/I-224-02/17-01/9809, URBROJ:511-01-203-24-44 od 18. ožujka 2024.

II Nalaže se tuženiku da riješi o zahtjevu tužiteljice u roku od 60 dana od dana dostave ove presude.

III Nalaže se tuženiku naknaditi trošak upravnog spora tužiteljici u iznosu od 2.500,00 Eura u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA:UP/I-224-02/17-01/9809, URBROJ:511-01-203-24-44 od 18. ožujka 2024., u izvršenju presude ovog suda poslovni broj UsI-3229/22 od 18. rujna 2023., ponovno je odbijen je zahtjev tužiteljice za primitak u hrvatsko državljanstvo.

2. Tužiteljica osporava zakonitost tuženikove odluke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da se izjašnjavala kao pripadnica hrvatskog naroda pozivajući se na presliku rješenja o upisu u poseban popis birača hrvatske nacionalne manjine, potvrdu nacionalne službe za zapošljavanje, obrazac za prijavu za zapošljavanje, uredovnu potvrdu Župe Sv. Katarine djevice i mučenice iz Komareva, kojom se potvrđuje da je tužiteljica primila sakrament krštenja u rimokatoličkoj župi u [adresa] 25. siječnja 1970. i da je po narodnosti H, presliku matične knjige učenika osnovne i srednje škole, prijavnog lista za fakultet, izvadak iz matične knjige rođenih za majku, iz kojih isprava je vidljivo njezino izjašnjavanje kao pripadnice hrvatske nacionalnosti. Također, ističe da u mnogim ispravama ne postoji rubrika nacionalnosti, zbog čega nije imala prilike da se izjasni u ispravama kao H, a što potvrđuje dostavom takvih isprava. Nadalje, ukazuje da je u ponovljenom postupku razvidno kako tuženik odbijanje zahtjeva tužiteljice temelji na utvrđenju nevjerodostojnosti dokumenata koje je ono u obvezi provjeriti te da se činjenica da isto nije dobilo odgovore od nadležnih tijela ne može ogledati u zakidanju prava tužiteljice, posebno naglašavajući kako tužiteljica nije u obvezi nadgledati, kako sadržaj istih, tako niti činjenicu sadržavaju li isti sve sastojke te sve potpise i ovjere koje bi ista trebala sadržavati, posebno ukazujući kako se radi o ispravama koje su izdane službenim putem.

2.1. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ističe da je u konkretnom slučaju, unatoč opetovano traženim provjerama vjerodostojnosti isprava, vidljiva nesuradnja nadležnih inozemnih tijela, zbog čega provjere nisu zaprimljene, te da stoga zahtjev tužiteljice nije odbijen iz razloga nemogućnosti provjere isprava, već na temelju kompletno utvrđenog činjeničnog stanja, ponovno provedenog upravnog postupka, uz primjenu mjerodavnih odredbi Zakona o hrvatskom državljanstvu, uvažavajući izjave st ranke dane u postupku, ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, kao i poštujući iznesena pravna shvaćanja Upravnog suda u Zagrebu.

3.1. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i opunomoćenice tuženika te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika priložen uz odgovor na tužbu.

7. Prema podacima spisa predmeta tužiteljica je zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo podnijela 7. studenog 2017.

8. Uvidom u osporavano rješenje od 18. ožujka 2024. sud je utvrdio da je u izvršenju presude ovog suda poslovni broj UsI-3229/22 od 18. rujna 2023. ponovno odbijen zahtjev tužiteljice za primitak u hrvatsko državljanstvo na temelju pripadnosti hrvatskom narodu, s obrazloženjem da je tuženik u cilju utvrđivanja potpunog i točnog činjeničnog stanja, a rješavajući u daljnjem postupku povodom navedene presude ovog suda, od Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici, ponovno zatražio da putem nadležnog inozemnog tijela izvrši provjeru kako se imenovana izjašnjavala o nacionalnoj pripadnosti prilikom upisa na Fakultet „Žarko Zrenjanin“ u Somboru. smjer nastavnik razredne nastave, kao i prilikom upisa semestara tijekom studiranja. Zatraženo je i da se izvrši provjera kako se stranka izjasnila o nacionalnoj pripadnosti prilikom upisa i studiranja u Višoj školi za obrazovanje vaspitača u Sremskoj Mitrovici. Osim toga, tuženik je zatražio i provjeru kako su se stranka i njezini roditelji izjasnili o nacionalnoj pripadnosti tijekom pohađanja stranke Osnovne škole „Vuk Karadžić“, [adresa] i srednje škole u [adresa] kao i kako se imenovana izjasnila o nacionalnosti prilikom prijave u evidenciju nezaposlenih osoba kod Nacionalne službe za zapošljavanje. Vezano za navedeno, putem Generalnog konzulata u Subotici, tuženik navodi da je zaprimo notu Ministarstva vanjskih poslova Srbije broj:413-10539- KC18/2023, od 09. veljače 2024., u kojoj se navodi da se stranka prilikom prijave kod Nacionalne službe za zapošljavanje, po nacionalnosti deklarirala kao H a da ostale odgovore nadležnih inozemnih tijela, unatoč upućenim požurnicama, nije zaprimio. Tuženik smatra da tužiteljica nije priložila dokaze iz kojih bi bilo razvidno isticanje pripadnosti tužiteljice hrvatskom narodu kontinuirano tijekom života, a da priložene isprave u kojima se izjašnjavala kao H nisu vjerodostojne, budući da su prepravljane ili nisu ovjerene od nadležnog tijela pa da stoga ne ispunjava pretpostavke za stjecanje hrvatskog državljanstva temeljem članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu.

9. Odredbom članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“ broj 53/91, 28/92, 113/93, 130/11 i 110/15) propisano je da pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u [adresa], može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona, a da se pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje ranijim dek lariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.

10. Odredbom članka 8. stavka 1. točke 5. navedenog Zakona propisano je da prirođenjem hrvatsko državljanstvo može steći stranac koji je podnio zahtjev za primanje u hrvatsko državljanstvo ako udovoljava među ostalim i pretpostavci da se iz njegovog ponašanja može zaključiti da poštuje pravni poredak i običaje u Republici Hrvatskoj i da prihvaća hrvatsku kulturu.

11. Odredbom članka 26. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da će Ministarstvo unutarnjih poslova odbiti zahtjev za stjecanje ili za prestanak državljanstva ako nisu ispunjene pretpostavke, osim ako je to ovim Zakonom drugačije uređeno.

12. Prema shvaćanju ovog suda pripadnost određenom narodu je primarno subjektivna kategorija koja mora biti potkrijepljena dokazima i ispravama u kojima će biti jasno označena i vidljiva opredijeljenost podnositelja zahtjeva za pripadnost hrvatskom narodu tijekom života, te je potrebno da se svijest o nacionalnoj pripadnosti objektivizira tako da se ta pripadnost iskazuje određenim ponašanjem osobe koja se u pravnom prometu deklarira kao pripadnik hrvatskog naroda, osobito navođenjem hrvatske narodnosti u pojedinim ispravama i koja se pripadnost izražava kroz način života podnositelja zahtjeva.

13. Tužiteljica je u postupku priložila dokumentaciju (presliku rješenja o upisu u poseban popis birača hrvatske nacionalne manjine, potvrdu nacionalne službe za zapošljavanje, obrazac za prijavu za zapošljavanje, uredovnu potvrdu Župe Sv. Katarine djevice i mučenice iz Komareva, kojom se potvrđuje da je tužiteljica primila sakrament krštenja u rimokatoličkoj župi u [adresa] 25 .siječnja 1970. i da je po narodnosti H, presliku matične knjige učenika osnovne i srednje škole, prijavnog lista za fakultet, izvadak iz matične knjige rođenih za majku) iz koje je vidljivo da se ista izjašnjavala kao pripadnica hrvatskog naroda. Navodi tuženika da se radi o nevjerodostojnim ispravama nisu ničim dokazani, naime tuženik nije dostavio u spis dokaze da bi se radilo o nevjerodostojnim ispravama, a što je bio dužan sukladno odredbi članka 60. Zakona o općem upravnom postupku, budući se radi o javnim ispravama. Naprotiv jedini dokaz o vjerodostojnosti isprave koju je tuženik zaprimio bila je nota Ministarstva vanjskih poslova Srbije broj: 413-10539-KC18/2023, od 09. veljače 2024. godine, u kojoj se navodi da se tužiteljica prilikom prijave kod Nacionalne službe za zapošljavanje, po nacionalnosti deklarirala kao H, dakle, kojom se potvrđuju navodi tužiteljice.

14. U pravu je, prema shvaćanju ovog suda, tužiteljica kada tvrdi da je trebalo uzeti u obzir sveukupne životne okolnosti.

15. Naime činjenica da se tužiteljica izjašnjavala kao H navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, da se majka tužiteljice izjašnjavala kao pripadnica hrvatskog naroda, da je krštena u katoličkoj crkvi, upućuju da je tužiteljica odgajana kao pripadnica hrvatskog naroda, budući da se pripadnost nekom narodu ne stječe preko noći, nego kroz cijeli život i odgojem.

16. Također, sukladno pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj U-III-4851/2019 od 22. prosinca 2020. u kojem je navedeno da stajališta tuženika i upravnih sudova - da je u konkretnom slučaju odlučan izostanak navođenja hrvatske narodnosti u pojedinim ispravama - nije u skladu s mjerodavnim odredbama Zakona o hrvatskom državljanstvu, jer se navedenim Zakonom kao dokazna sredstava nisu propisivale samo i isključivo isprave. Nadalje Ustavni sud navodi da opisano tumačenje mjerodavnih odredbi Zakona o hrvatskom državljanstvu ima tim više elemente arbitrarnosti, jer tuženik i upravni sudovi, navodeći da se pripadnost hrvatskom narodu dokazuje ispravom u kojoj je upisan podatak o narodnosti, nisu uzeli u obzir činjenicu da takav uvjet odnosno pretpostavka nisu bili propisani Zakonom o hrvatskom državljanstvu, niti su na bilo koji način proizlazili iz mjerodavnih odredbi Zakona o hrvatskom državljanstvu.

17. Nadalje, iz spisa proizlazi da tuženik nije postupio po uputi iz predmetne presude ovog suda, iako je sukladno odredbi članka 151. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda. Stoga osnovano tvrdi tužiteljica da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno niti su pravilno ocijenjeni priloženi dokazi. Tužiteljica je prema tome, određenu dokumentaciju u kojoj se izjašnjava la kao pripadnica hrvatskog naroda dostavila, ali po ocjeni ovoga suda tuženo tijelo, u postupku u izvršenju presude ovog suda poslovni broj UsI-3229/22 od 18. rujna 2023., ponovno istu nije u potpunosti ocijenilo niti uzelo u obzir, a niti je to odgovarajuće obrazložilo.

18. Iz navedenih razloga, prema mišljenju suda, osporavanim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužiteljice.

19. Stoga će u postupku nakon ove presude nadležno tijelo donijeti novo rješenje, te utvrditi ispunjava li tužiteljica ostale uvjete za primitak u hrvatsko državljanstvo sukladno citiranim propisima nakon što potpuno i pravilno utvrdi činjenično stanje uvažavajući pri tome iznesena pravna shvaćanja i primjedbe suda sukladno odredbi članka 81. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima.

20. Slijedom navedenog je sud na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, uvažio tužbeni zahtjev.

21. Tužiteljici je obzirom na potpuni uspjeh u sporu, na temelju članka 147. Zakona o upravnim sporovima i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25), dosuđen trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav tužbe iznos od 1.250,00 EUR (Tbr. 27/1 u svezi s Tbr. 46) i za zastupanje na ročištu 20. travnja 2026. iznos od 1.250,00 EUR (Tbr. 27/2 u svezi s Tbr. 46), tako da ukupno dosuđeni trošak iznosi 2.500,00 Eura.

U Zagrebu, 28. travnja 2026.

Sutkinja

Maja Valušnig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužiteljici putem e komunikacije

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis