Republika Hrvatska
Poslovni broj: Kž-304/2025-6
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić kao predsjednice vijeća, te Višnje Strinić i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ane Papić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene ĐŠ, zbog kaznenog djela iz članka 140. stavka 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja K-1138/2021-149 od 16. lipnja 2025., u sjednici održanoj 28. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu optužena ĐŠ proglašena je krivom zbog kaznenog djela protiv pravosuđa, sprječavanja dokazivanja iz članka 306. stavak 1. KZ/11 i kaznenog djela protiv osobne slobode, nametljivog ponašanja iz članka 140. stavak 1. KZ/11 te su joj prethodno izrečene kazne za svako pojedino djelo i to za kazneno djelo iz članka 306. stavak 1. na temelju članka 306. stavak 1. uz primjenu članka 48. i 49. stavka 1. točke 4. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci te za kazneno djelo iz članka 140. stavak 1. KZ/11 na temelju članka 140. stavak 1. kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 51. KZ/11 optužena ĐŠ je osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine nakon čega je istoj na temelju odredbe članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude, optužena ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/2019, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25, – dalje u tekstu ZKP/08) optužena ĐŠ dužna je platiti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 1. točka 1. i 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 500,00 (petsto) eura, i to u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženoj izrekne bezuvjetna kazna zatvora.
3. Optužena ĐŠ je putem braniteljice, Vedrane Jurić, odvjetnice u Zagrebu podnijela odgovor na žalbu s prijedlogom da se odbije žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Spis je u suglasju s člankom 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
5. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu je neosnovana.
6. U žalbi državnog odvjetništva se navodi da prvostupanjski sud nije na pravilan način utvrdio okolnosti na strani optužene zbog čega je izveo pogrešan zaključak prilikom ocjene o visini sankcije koja je primjerena i sud nije pravilno odmjerio kaznu s obzirom na subjektivne i objektivne okolnosti koje utječu na visinu kazne u odnosu na optuženu. Žalitelj smatra da je izrečena kazna blaga i nije primjerena za ostvarenje proklamiranih svrha kažnjavanja. U žalbi se dalje navodi kako je optužena predmetna kaznena djela počinila na bezobziran i nekritičan način , te da je primjenjujući izrazitu upornost postupala vrlo nametljivo, svakodnevno uspostavljajući neželjeni kontakt s oštećenicima šaljući im veliki broj e-mail poruka, upućujući veliki broj telefonskih poziva te na druge načine, pri čemu da je jedini njen motiv bio nezadovoljstvo odlukama i postupanjem oštećenih. Nadalje, prvostupanjski sud da je obrazlažući razloge za izbor sankcije prvenstveno cijenio činjenicu da je optužena ĐŠ kazneno i prekršajno neosuđivana osoba u trenutku donošenja presude, kao i činjenicu da je majka troje maloljetne djece o kojima se redovito skrbi i plaća alimentaciju te da je redovno zaposlena, međutim da nije točno da je optužena kazneno neosuđivana osoba jer iz izvatka iz kaznene evidencije proizlazi da je ista pravomoćno osuđena presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu K -1766/2021 od 24. srpnja 2024. za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11. Stoga da je riječ o kaznenopravno osuđivanoj osobi pa da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje prilikom ocjene okolnosti bitnih za određivanje visine kazne. U žalbi žalitelj još ističe kako je optužena ĐŠ nepravomoćno proglašena krivom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjela za mladež broj Kzd-11/2020 za kaznena djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11, članka 179.a. KZ/11 i članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11, a u tijeku je još jedan kazneni postupak zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 1. KZ/11 i prijetnje iz članka 139. stavka 1. i 3. KZ/11 u kojem postupku je podignuta optužnica. Sve navedeno ukazuje kako u konkretnom slučaju nije riječ o neosuđivanoj osobi, već o pravomoćno osuđenoj osobi, nepravomoćno osuđenoj osobi i osobi koja ima u tijeku kazneni postupak, što sve upućuje na zaključak kako u konkretnom slučaju nema osnove niti za olakotnu okolnost, a kamoli za izrazitu olakotnu okolnost koja bi dovela do ublažavanja kazne. Žalitelj je stava kako izrečenom sankcijom nije moguće ostvariti odvraćajući učinak, odnosno utjecati bilo na optuženu ili na druge osobe da se suzdrže u činjenju kaznenih djela, niti se takvom kaznom u dovoljnoj mjeri izražava društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela posebno kad se uzmu u obzir otegotne okolnosti u vidu načina počinjenja kaznenih djela, intenziteta i upornosti prilikom počinjenja kaznenih djela. Konačno, u žalbi državni odvjetnik ističe kako činjenica da je optužena majka troje maloljetne djece, da je zaposlena i da redovno plaća alimentaciju u svojoj ukupnosti ne može imati prevagu nad činjenicom da je optužena počinila dva kaznena djela te da postoji potreba izricanja bezuvjetne kazne zatvora jer da se izrečenom uvjetnom osudom neće dovoljno utjecati na optuženu da ne čini ovakva i slična kaznena djela te se izrečenom kaznenom sankcijom u vidu uvjetne osude neće postići svrhu kažnjavanja u smislu specijalne i generalne prevencije iz članka 41. KZ/11.
7. Suprotno navodima žalbe državnog odvjetništva ovaj sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud pri izboru vrste i mjere kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji život počiniteljice, te njene osobne i imovinske prilike. Tako je pravilno utvrdio olakotne okolnosti i to činjenicu da je optužena kazneno i prekršajno neosuđivana osoba u vrijeme počinjenja kaznenih djela. Nadalje, prvostupanjski sud je na odgovarajući način vrednovao činjenicu što je majka troje maloljetne djece o kojima skrbi i za koje redovno plaća alimentaciju i s kojima ostvaruje pozitivnu komunikaciju, da je redovito zaposlena kojim zaposlenjem ostvaruje prihode kojim doprinosi pri uzdržavanju svoje djece jer te okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju osobito olakotne okolnosti. Prvostupanjski sud je pravilno otegotnim okolnostima cijenio njenu bezobzirnost, nekritičnost i izrazitu agresivnost u postupanju, kao i činjenicu da je počinila dva kaznena djela u istom vremenskom razdoblju zbog čega je prvostupanjski sud ispravno primijenio odredbe o ublažavanju kazne ispod zakonskog minimuma zbog čega žalba državnog odvjetništva zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno u presudi naveo kako optužena ĐŠ u vrijeme donošenja presuda nije bila kazneno osuđivana, ali uvidom u izvadak iz kaznene evidencije (listovi 1489-1490 spisa) utvrđeno je kako je u vrijeme donošenja presude optužena bila osuđena i to presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu K-1766/2021 od 24. srpnja 2024. koja je postala pravomoćna 21. siječnja 2025. za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 kojom je osuđena na kaznu zatvora od 6 (šest) mjeseci, a potom je prema njoj izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine. Prvostupanjski sud je optuženoj ĐŠ pravilno prethodno izrekao pojedinačne kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo i to za kazneno djelo iz članka 306. stavak 1. KZ/11 uz primjenu odredbi o ublažavanju iz članka 48. i 49. stavka 1. točke 4. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci te za kazneno djelo iz članka 140. stavka 1. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Također, pravilno je prvostupanjski sud optuženu ĐŠ na temelju članka 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te joj uz primjenu odredbe članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora neće izvršiti ako optužena u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.
7.1. Imajući u vidu otegotne i olakotne okolnosti na strani optužene, a s druge strane i navode žalbe državnog odvjetnika i ovaj drugostupanjski sud je ocijenio da je bilo opravdano optuženoj ĐŠ izreći uvjetnu osudu koja se ukazuje odgovarajućom kazneno pravne sankcije u konkretnom slučaju. Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda brojnost i kvaliteta olakotnih okolnosti na strani optužene ĐŠ zavređuje da se i ovakvom kazneno pravnom sankcijom, kao određenim upozorenjem uz prijetnju kaznom bez njezina izvršenja pruži prilika optuženoj da svoj život u potpunosti uskladi s društveno prihvaćenim normama ponašanja te da nema potrebe dodatno intervenirati izoliran jem optužene iz društva pa joj je ova kazneno pravna sankcija prilika i pot icaj za nastavak života u skladu s opće prihvaćenim uzusima ponašanja. Vrijeme provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude će optuženoj biti dostatna opomena i upozorenje da mora dobro pripaziti na svoje ponašanje jer ako bi se pojavila kao počiniteljica nekog novog kaznenog djela u vremenu provjeravanja, tada uvijek postoji mogućnost opoziva izrečene uvjetne osude u skladu s odredbom članka 58. KZ/11.
7.2. Neopravdano žalitelj u žalbi ističe kao otegotnu okolnost kako je optužena nepravomoćno osuđena osoba i osoba koja ima u tijeku kazneni postupak, a obzirom na presumpciju okrivljenikove nevinosti prema kojoj je svatko nedužan dok mu se ne dokaže krivnja. Navedena dva postupka na koje se žalitelj poziva nisu pravomoćno okončani osuđujućom presudom zbog čega je te okolnosti držani odvjetnik neopravdano istaknuo.
8. Budući da je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija presuda prvostupanjskog suda kao ni povrede zakona iz članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26, dalje u tekstu: ZKP/08-26) na koje sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci presude ovog drugostupanjskog suda, u suglasju s člankom 482. ZKP/0-268.
U Splitu 28. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Maria Majić
