REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Vukovarska cesta 31
Poslovni broj: Us I-518/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa opunomoćenica Ivana Ostović, odvjetnica u odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. Osijek, Europska avenija 12/I, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa ZZL, službena osoba, radi prava iz mirovinskog osiguranja, 28. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/25- 01/03015867985, URBROJ: 341-99-05/3-25-670 od 16. travnja 2025. i radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, KLASA: UP/I 141-02/24-01/03015867985, URBROJ: 341-12-05/3-24-924 od 10. siječnja 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog spora.
Obrazloženje
1.1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 141-02/25- 01/03015867985, URBROJ: 341-99-05/3-25-670 od 16. travnja 2025., odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, KLASA: UP/I 141-02/24-01/03015867985, URBROJ: 341-12-05/3-24-924 od 10. siječnja 2025.
1.2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je kao dosadašnjem korisniku invalidske mirovine priznato i nadalje, zbog profesionalne nesposobnosti za rad, pravo na invalidsku mirovinu, odnosno sadržajno je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu se odredi invalidska mirovina prema odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/2017., 98/2019., 84/2021. i 156/2023., dalje: ZHBDR), na temelju opće nesposobnosti, statusa dragovoljca i statusa HRVI (50%).
2. U tužbi tužitelj, u bitnome, navodi kako je nezadovoljan osporavanim rješenjem jer je isto doneseno uz bitnu povredu pravila upravnog postupka, pogrešnu primjenu materijalnog prava i pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Smatra da obrazloženje pobijanog rješenja ne sadrži razloge radi kojih je odbijen zahtjev tužitelja, odnosno razloge odbijanja žalbe. Tužitelj ima utvrđen status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata (HRVI – VII skupina, 50%, stalno) kao i status dragovoljca te stoga smatra da ispunjava zakonske uvjete za priznavanje prava na mirovinu sukladno čl. 26. ZHBDR-a i Zakona o mirovinskom osiguranju. Nadalje, smatra da iz cjelokupne medicinske dokumentacije, kao i svih priloženih dokaza tijekom ovoga postupka proizlazi kako je došlo do znatnog pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja, a koje je u uzročno-posljedičnoj vezi sa njegovim sudjelovanjem i stradavanjem u Domovinskom ratu. Smatra da je tuženik prilikom donošenja rješenja zanemario nalaze liječnika koji su u medicinskoj dokumentaciji evidentirali pogoršanje zdravstvenog stanja tužitelja, a koje se stanje nadovezuje na ranije utvrđene osnovne bolesti tužitelja vezane za njegovo sudjelovanje u Domovinskom ratu, kao i kontinuitet liječenja tužitelja. Smatra da je tuženik odluku donio isključivo i neosnovano na temelju pravomoćne kaznene presude protiv tužitelja, iako ista nije zapreka za ostvarivanje prava iz ZHBDR-a. Prema članku 21. ZHBDR-a, prava po navedenom Zakonu ne mogu ostvariti isključivo osobe koje su osuđene za kaznena djela protiv Republike
Hrvatske, a tužitelj nije osuđen za nijedno kazneno djelo iz glava XXXII., XII., XIV. ili XIX. Kaznenog zakona koje bi predstavljale takvu zapreku. Tužiteljeva osuda odnosi
se na drugo kazneno djelo koje ni po sadržaju ni po pravnoj kvalifikaciji ne isključuje ostvarivanje statusa i prava po posebnom propisu. Ističe i da tužitelju status Z nije osporen u posebnom postupku pred Ministarstvom hrvatskih branitelja. Osporava i da je cjelokupna medicinska dokumentacija na temelju koje je ostvareno pravo na status HRVI po kaznenoj presudi proglašena krivotvorenom. Uz tužbu prilaže potvrdu Ministarstva hrvatskih branitelja o statusu HRVI od 19. svibnja 2025., potvrdu o dragovoljačkom statusu Ministarstva obrane od 19. svibnja 2025. te odluku Povjerenstva za reviziju radne sposobnosti Ministarstva hrvatskih branitelja od 05. prosinca 2024. Slijedom navedenog predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje u ovoj upravnoj stvari te da Sud naredi tuženiku da tužitelju naknadi troškove spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je pobijano rješenje doneseno na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Kako bi strankama omogućio ostvarivanje prava izjašnjavanja odnosno kako bi strankama prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, Sud je održao raspravu 31. ožujka 2026., u nazočnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika, na kojoj raspravi su stranke ostale kod prethodno iznesenih navoda.
5. Sud je izveo dokaze uvidom u spis, spis ovoga Suda poslovni broj Us I - 996/2025, svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kao i u spis provedenog upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 116. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/2024., dalje: ZUS) utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Uvidom u spis upravnog postupka utvrđeno je da je postupak pokrenut na temelju zahtjeva tužitelja od 5. siječnja 2024.
7.1. Tužitelju je rješenjem prvostupanjskog tijela broj 68525 od 30. travnja 2012. (potvrđenim rješenjem tuženika od 27. rujna 2013., koje je potvrđeno presudom ovoga Suda poslovni broj Us I - 1208/2019-33 od 18. prosinca 2019., te koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž - 732/20-2 od 7. lipnja 2021. ) priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, prema općem propisu, uslijed utvrđenja da je pravo na mirovinu tužitelju kao hrvatskom branitelju ostvareno na temelju krivotvorene medicinske dokumentacije.
7.2. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, broj: 69825, KLASA: UP/I-141-02-12-01/OB, URBROJ: 341-12-05-03-12-026457 od 27. travnja 2012. ukinuto je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku broj: 69825, od 5. srpnja 2010., kojim je tužitelju bilo priznato, počevši od 5. studenog 2009., pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovano 100% ozljedom zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, uslijed citiranog utvrđenja da je pravo na mirovinu tužitelju kao hrvatskom branitelju ostvareno na temelju krivotvorene medicinske dokumentacije.
8. Radi utvrđenja činjeničnog stanja pribavljen je nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područne službe u Osijeku, evidencijski broj vještačenja 1170272 od 17. prosinca 2024., kojim je utvrđeno da kod tužitelja i nadalje postoji profesionalna nesposobnost za rad, doneseno na temelju nalaza i mišljenja Povjerenstva za reviziju ocjene radne sposobnosti Ministarstva hrvatskih branitelja od 5. prosinca 2024., koje se nije složilo s prethodnim nalazom i mišljenjem Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područne službe u Osijeku, evidencijski broj vještačenja 1086652 od 11. srpnja 2024.
9.1. U povodu izjavljene žalbe tužitelja, prema članku 133. stavku 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021, 119/2022 - dalje: ZOMO), pribavljen je nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, KLASA: 561-01/24-09/81, URBROJ: 426-5-1/27-25-8, evidencijski broj vještačenja: 1236533 od 12. travnja 2025., u obrazloženju kojeg je navedeno da se Povjerenstvo za reviziju ocjene radne sposobnosti Ministarstva hrvatskih branitelja od 5. prosinca 2024. nije suglasilo s (prvobitnom ocjenom Vijeća vještaka) uz obrazloženje da navedene bolesti nisu posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, jer je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku od 10. prosinca 2018. tužitelj proglašen krivim za kazneno djelo protiv imovine - prijevarom i kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava - krivotvorenjem isprave zbog čega je osuđen. Naime, krivotvorenjem traumatološkog lista KBC Osijek tužitelj je doveo u zabludu liječnike koji su naknadno pregledali imenovanog, ali i tijela medicinskog vještačenja. Nedvojbeno je da ne postoje ozljede koje se mogu dovesti u svezu sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Slijedom navedenog uzrok invalidnosti su bolesti odnosno degenerativne promjene koštano zglobnog sustava očekivane za kronološku dob, nagluhost i promjene psihičkog stanja zdravlja, te nisu posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i nisu predmet ocjene sukladno odredbi članka 30. ZHBDR-a.
9.2. Vijeće viših vještaka, nakon izvršenog uvida u cjelokupni spis predmeta navodi da je u potvrdi Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje Osječko-baranjske županije od 08. studenog 2023. utvrđeno 50% oštećenja organizma stalno po osnovi stanja nakon ozljede LS kralježnice i desnog koljena. Oštećenje sluha lakšeg stupnja i PTSP ocijenjeni su manje od 20% stalno. Gubitak sluha po V 64% nije uzet u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma.
9.3. Tužitelj je u više navrata u 1991. zadobio ozljede tipa udaraca i uganuća u području slabinskog dijela kralježnice i desnog koljena. Prisutni su bolovi u vratnoj kralježnici koji se šire u obje ruke, posttraumatska kontraktura desnog ramena, kronični lumbosakralni sindrom, obostrana koksartroza I-!l stupnja. Na desnom koljenu je verificirana nestabilnost medijalno i lateralno, sekundarna artroza desnog koljena, posttraumatska kontraktura desnog skočnog zgloba. Po ortopedu od 03/2024. verificirane su politopne tegobe s pogoršanjem osnovnih. U više navrata je bio u blizini eksplozija granata te je zadobio lakše oštećenje sluha. U nalazu specijaliste ORL od 10/1996. verificiran je binauralni gubitak sluha po V 24.5%. Prema nalazu specijaliste ORL od 03/2021. radi se o obostranoj mješovitoj redukciji sluha. Binauralni gubitak sluha po V je 64%. Ordinirana su dva slušna pomagala.
9.4. Vijeće viših vještaka također zaključuje da je medicinska dokumentacija kojom je ostvareno pravo na status HRVI na temelju citirane presude Općinskog suda u Osijeku broj: K-531/2016-61 od 10. prosinca 2018. proglašena krivotvorenom te je u zabludu dovela liječnike koji su i cijenili Z.
9.5. Slijedom navedenoga uzrok invalidnosti je i nadalje ocijenjena kao bolest po općim propisima, te Vijeće viših vještaka smatra da se ne mogu uvažiti žalbeni navodi o promjeni kumulativnog razmjera.
10. Iz priložene preslike potvrde Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje osječko-baranjske županije od 19. svibnja 2025. proizlazi da je tužitelju priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata VII. skupine sa 50 % oštećenja organizma stalno, međutim citirana potvrda ne odražava stvarno stanje stvari kako je to utvrđeno u citiranoj pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Osijeku.
11. Izvršenim uvidom u spis upravnog postupka, kao i spis ovoga Suda, poslovni broj Us I - 996/2025, Sud je utvrdio da je u odnosu na tužitelja (presudom poslovni broj Us I - 996/2025-6 od 24. ožujka 2026.) odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/25-02/4, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 9. rujna 2025. i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane, Osijek 1, KLASA: UP/I-560-01/24-02/3, URBROJ: 512M2-01-04-03-25-8 od 8. srpnja 2025. Citiranim prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je prijavom stradavanja VP 2128 Osijek, KLASA: T 802-01/98-01/02, URBROJ: 2128-04-98-51 od 28. ožujka 1998. neistinito potvrđena činjenica stradavanja ZZ (Stjepan), rođenog **.**.1954., iz [adresa] pod okolnostima pružanja oružanog otpora agresoru, odnosno pod okolnostima djelovanja u izravnoj vezi s tim otporom.
12. Dakle, izdana potvrda Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje osječko-baranjske županije od 19. svibnja 2025. ishod je (trenutne) nepravomoćnosti odluke o neistinitosti potvrđene činjenice stradavanja tužitelja, te će, nastupom pravomoćnosti presude, posljedično uslijediti i postupci u vezi utvrđenja (ne)istinitosti podataka koje sadržava.
13. Valja istaknuti i da tužitelj nije uopće navodio da bi se eventualna invalidnost po osnovi sudjelovanja u Domovinskom ratu temeljila na nekoj drugoj medicinskoj dokumentaciji (izuzev krivotvorene), već se bavi relativiziranjem težine počinjenog kaznenog djela protiv imovine - prijevarom i kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava krivotvorenjem isprave, počinjenog upravo na štetu tuženika.
14.1. Iz pravomoćne presude Općinskog suda u Osijeku broj: K-531/2016-61 od 10. prosinca 2018., kojom je tužitelj proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine - prijevarom i kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava krivotvorenjem isprave, razvidno je da je traumatološki list Opće bolnice Osijek broj:
KTK-12/91 nevjerodostojan te da je u njemu neistinito navedena dijagnoza tužitelja, kao i da se na istom nalazi neistiniti potpis doktora VZ. Nadalje, razvidno je da je na nalazima KB Osijek neistinito navedeno da su izdani 14. veljače 1992., 17. travnja 1994., 14. veljače 1997., 3. rujna 1997. i 18. ožujka 1998., s neistinitim sadržajem obavijesti liječnika i potpisom liječnika, na temelju koje dokumentacije je tužitelj podnio zahtjev za priznavanje prava na invalidsku mirovinu kao hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata.
14.2. Iz navedene (kaznene) presude, između ostaloga, proizlazi i da je tužitelj, na temelju upravo citirane medicinske dokumentacije o okolnostima stradavanja 1991. godine, ostvario pravo na mirovinu na profesionalne nesposobnosti za rad u povodu čega je bilo i doneseno rješenje Područne službe u Osijeku, 5. srpnja 2010. Dakle, tužitelj je (prethodno) s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo drugoga odnosno ovlaštenog djelatnika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da ovaj na štetu tuđe imovine nešto učini a počinjenjem kaznenog djela pribavljena je znatna imovinska korist i počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi te lažnu ispravu uporabio kao pravu.
14.3. U predmetu citiranog kaznenog postupka Općinskog suda u Osijeku nalazi se i podnesak Ministarstva obrane, OS RH, iz kojega proizlazi da se tužitelj nalazi na popisu vojnih osoba 106. brigade HV Osijek. Nadalje, da je u vezi s okolnostima stradavanja Odjel G-1 Zapovjedništva HKoV-a dostavio prijavu o stradavanju VP 2128 Osijek na ime ZZ iz koje je razvidno da je tužitelj zadobio ozljede tijekom mjeseca prosinca 1991. kao pripadnik pričuvnog sastava. Također, da se u spisu nalazi i traumatološki list OB Osijek, kao i obavijest VP 3378, 3. korpusa HKoV-a iz čega je razvidno da u službenim evidencijama postrojbe nema podataka o okolnostima stradavanja ZZ. Također, u presudi je navedeno i da prema podacima službene evidencije o sudjelovanju u Domovinskom ratu, tužitelj ostvaruje status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnik pričuvnog sastava 106. brigade HV Osijek u razdoblju od 28. lipnja 1991. do 28. lipnja 1992.
15. Nadalje, prilikom donošenja rješenja tuženika od 27. rujna 2013., kojim je odbijena kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 30. travnja 2012., između ostalog je navedeno da je u postupku pokrenutom na temelju službene dužnosti utvrđeno da je dio medicinske dokumentacije, na kojoj se temeljila ocjena ovlaštenog vještaka Područne službe u Osijeku, od 5. studenog 2009., nevjerodostojna, te je ista izuzeta prilikom donošenja novog nalaza i mišljenja na kojem se temeljilo prvostupanjsko rješenje. Drugim riječima, tužitelju je mirovina priznata isključivo prema općem propisu te isti ne ispunjava uvjete za priznanje mirovine prema posebnom propisu odnosno prema odredbama ZHBDR-a.
16. Prema odredbi članka 60. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21.), dokazivanje se izvodi javnim ili privatnim ispravama. Isprava može biti i u elektroničkom obliku. Sukladno stavku 2. istog članka, pod javnim ispravama u smislu ovoga Zakona smatraju se isprave koje su izdali nadležni sudovi ili javnopravna tijela u granicama svoje nadležnosti i u propisanom obliku. Javne isprave dokazuju ono što se njima utvrđuje ili potvrđuje. Prema stavku 3. istog članka, ako postoji sumnja u vjerodostojnost isprave, službena osoba provjerit će po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke vjerodostojnost takve isprave kod suda, odnosno javnopravnog tijela koji su takvu ispravu izdali.
17. Imajući u vidu naprijed navedeno, Sud smatra da je prvostupanjskim rješenjem kao i osporavanim rješenjem tuženika pravilno odlučeno o zahtjevu tužitelja, dovođenjem, na temelju činjenica utvrđenih u citiranom pravomoćno okončanom kaznenom postupku, u sumnju vjerodostojnost priloženih isprava o ostvarenom statusu HRVI, kao i medicinske dokumentacije na temelju koje je predmetno pravo priznato, koju sumnju tužitelj svojim navodima nije mogao otkloniti.
18. Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, Sud smatra da je tijelo prvog stupnja (kao i tuženik) pravilno odlučilo o zahtjevu tužitelja, te da tužbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovom upravnom sporu. Osporavano rješenje utemeljeno je na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni odredaba materijalnih propisa, te istim nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Pri tome tužitelj svojim navodima nije argumentirano osporio niti medicinska utvrđenja ovlaštenih vještaka u provedenom postupku.
19. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a i odlučeno je kao u toč. I. izreke presude.
20. Kako je tužitelj izgubio upravni spor u cijelosti, valjalo je primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a odlučiti kao u toč. II. izreke ove presude.
U Osijeku 28. travnja 2026.
Sutkinja
Blanka Sajter
Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Tužitelju po opunomoćenici
2. Tuženiku