Poslovni broj: Us I-1365/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ERĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Rikard Pavlović odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Pag, OIB: 36162371878, radi protjerivanja iz Europskog gospodarskog prostora, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 2. travnja 2026., a objavljene 28. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Pag, KLASA: UP/I- 216-04/25-01/1716, URBROJ: 511-18-13-25-1 od 16. svibnja 2025., kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se zahtjev opunomoćenika tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

II. Odbija se prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Pag, KLASA: UP/I-216-04/25-01/1716, URBROJ: 511-18- 13-25-1 od 16. svibnja 2025., u točci 1. izreke, riješeno je da se protjeruje iz Europskog gospodarskog prostora ERĆ, rođen **.**.1996. u mjestu [adresa], Nepal, državljanin Nepala, s prebivalištem u [adresa], nositelj važeće putne isprave Nepala broj: 11864735 s rokom važenja do 12. veljače 2020. do 11. veljače 2030.

Točkom 2. izreke, utvrđeno je da državljanin treće zemlje iz točke 1. izreke ovog rješenja nezakonito boravi u [adresa] i da je dužan napustiti Europski gospodarski prostor (u daljnjem tekstu EGP).

Točkom 3. izreke, državljaninu treće zemlje iz točke 1. izreke ovog rješenja određena je zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od 1(jedne) godine, Točkom 4. izreke, riješeno je da će se državljanina treće zemlje iz točke 1. izreke ovoga rješenja prisilno udaljiti u državu podrijetla, Nepal.

Točkom 5. izreke, riješeno je da protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

2. Protiv osporavanog rješenja, tužitelj je pravodobno podnio tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog povrede odredbi upravnog postupka, u bitnom navodeći da je rješenjem Policijske uprave Zadarske, Policijske postaje Pag od 16. svibnja 2025. godine određeno protjerivanje tužitelja iz Republike Hrvatske te je istom određena i zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od jedne godine. Da je istog nadnevka tužitelju određen smještaj u Tranzitnom centru za strance Trilj u svrhu ograničenja kretanja istog, a koje rješenje da istom nije uručeno, što da predstavlja bitnu procesnu povredu, da u osporavanom rješenju nisu priloženi nikakvi dokazi iz kojih bi se mogla provjeriti zakonitost istog, slijedom čega da ga nije moguće ispitati, iz kojih razloga da činjenično stanje nije utvrđeno. Kao dokaz predlaže pribavu i uvid u spise tuženog tijela. Tužitelj nadalje navodi da je prema članku 51. Prekršajnog zakona, svrha zaštitnih mjera otklanjanje uvjeta za počinjenje novog prekršaja te da zakonodavac, s tim u vezi, u članku 51a. Prekršajnog zakona zabranjuje izricanje zaštitne mjere ukoliko nije u srazmjeru s počinjenim prekršajem, te kumulativno, ako nije u srazmjeru sa stupnjem počiniteljeve opasnosti. Nadalje navodi da se u obrazloženju osporavanog rješenja netočno navodi da bi tužitelj bio poučen o svojim pravima jer da osim paušalnog navoda tuženog tijela, o istome nije priložen dokaz. Da tužitelj ne govori ni engleski, ni hrvatski jezik, pa da se stoga isti nije mogao dragovoljno odreći svojih prava kada nije mogao ni razumjeti koja bi bila njegova prava. Da tužitelj nije zaprimio ni pobijano Rješenje, kao ni njegov opunomoćenik već da je predmetno rješenje dobio na uvid na dan 02. lipnja kada je omogućen posjet tužitelju, kada mu je od strane djelatnih osoba Tranzitnog centra za strance Trilj omogućeno da pobijano Rješenje uslika putem svojeg mobilnog telefona. Stoga da ovakvim (ne)postupanjem tuženo tijelo nije osiguralo tužitelju prava koja proizlaze iz članka 196. Zakona o strancima. Nadalje navodi da tužitelj ne govori ni engleski, ni hrvatski jezik, a što da potvrđuje činjenica da je opunomoćenik, prilikom posjeta tužitelju, morao koristiti usluge osobe ER, koja je državljanka Nepala, te, osim što, govori nepalski jezik, da ista govori i engleski jezik, te da već, vrlo solidno govori i hrvatski jezik, te da polazi i tečaj učenja hrvatskog jezika, a da je njoj poznato da pobijano Rješenje tužitelj nije imao, kao i da je isto doneseno ovom opunomoćeniku prilikom posjete tužitelju, i to baš poradi fotografiranja istog, a nakon čega da je i vraćeno djelatnicima Tranzitnog centra kod kojih se isto i nalazi. Kao dokaz poziva se na e-mail Tranzitnog centra te predlaže saslušanje svjedokinje ZR, [adresa]. Nadalje navodi da je tuženiku poznato da je tužiteljev poslodavac PULITO USLUGE d.o.o. dana 07. travnja podnio zahtjev nadležnoj službi MUP-a za izdavanje dozvole za boravak i rad, a što da potvrđuje potvrda o podnesenom zahtjevu (sa stranica tuženika). Slijedom navedenog, da je tužitelj uskraćen u svojim temeljnim ljudskim pravima i slobodama, da je na uštrb istog, tužitelju oduzeta sloboda, te da je određen izgon iz EGP-a sa sasvim paušalnim obrazloženjem koje da nije utemeljeno, niti u činjenicama, niti sukladno zakonskim odredbama, ni odredbama Konvencije i Ustava RH. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da Sud nakon održane rasprave donese presudu kojom će poništiti Rješenje RH - Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske postaje Pag, KLASA: UP/I-216-04/25-01/1716, URBROJ: 511-18-13-25-1 od 16. svibnja 2025. godine i poništi sve provedene radnje te da naloži tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora.

2.1. Istovremeno s podnošenjem tužbe tužitelj je predložio da Sud donese rješenje o odgodnom učinku tužbe do pravomoćne odluke u ovom sporu, budući da bi zbog navoda iznesenih u tužbi, te protjerivanjem tužitelja, samo po sebi, nastala nenadoknadiva šteta, odnosno, podredno, šteta koja se ne bi mogla popraviti, tim više što da tužitelju svakodnevno nastaje šteta radi činjenice što tuženikovo tijelo još uvijek nije donijelo odluku po poslodavčevom zahtjevu za izdavanje tužiteljeve dozvole za rad.

3. Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu od 7. kolovoza 2025. u cijelosti osporilo tužbene navode tužitelja navodeći da je postupak proveden zakonito i razmjerno cilju zaštite javnog interesa te da su u postupku pravilno utvrđene sve činjenice i okolnosti koje su bile bitne za rješavanje upravne stvari. Tuženo tijelo je opisalo kronologiju predmetne upravne stvari navodeći da je postupanjem ove Policijske postaje po predmetu broj: 511-18-13-25-1, KLASA: UP/I-216-04/25-01/1716 od **.**.2025. ZRĆ doneseno rješenje o protjerivanju sukladno odredbi članka 190. Zakona o strancima. Da je provedenim postupkom utvrđeno:

- da je isti u RH doputovao 17.09.2022. godine temeljem vize ishodovane dozvolom za boravak i rad koja je odobrena u PP Hvar u trajanju od 07.06.2022. do 30.10.2022. godine za poslodavca „Temporalis partner" d.o.o., a za korisnika „Helios faros" iz Hvara, a za kojeg tužitelj nije radio po dolasku u RH,

- da je dana 28.09.2022. godine poslodavac „Humble Hunters" d.o.o . za korisnika „Unija Nova" u PU Zagrebačkoj podnio zahtjev za odobrenje dozvole za boravak i rad koji je usvojen u trajanju od 11.11.2022. do 10.11.2023. godine te da je dana 04.08.2023. godine ukinuta dozvola temeljem članka 94 stavak 1. točka 1.,

- da je dana 03.08.2023. godine poslodavac „Bovis poljoprivreda" u PP Čazma podnio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad koji je odobren u trajanju od 10.08.2023. do 09.08.2024. godine te da je dana 06.11. 2023. i ukinut od strane poslodavca temeljem članka 94. st. 1. t. 8 Zakona o strancima,

- da je poslodavac „Pulito usluge" d.o.o. u PU zagrebačkoj dana 17.04.2024. godine podnio zahtjev za sezonsko zapošljavanje tužitelja, a koji je odobren u trajanju od 03.06.2024. do 02.09.2024. godine, nakon čega je isti poslodavac 26.11.2024. godine podnio novi zahtjev za odobrenje privremenog boravka, te također 07.04.2025. godine poslodavac „Pulito usluge" d.o.o. u PP Velika Gorica podnosi zahtjev za odobrenje dozvole za boravak i rad, a za rad kod korisnika „Nova camping" u mjestu Povljana koji je 15.04.2025. godine i obustavljen zbog odustajanja poslodavca. Dakle, da je utvrđeno da tužitelj kao državljanin treće zemlje kojemu je potrebna viza za ulazak i boravak u RH po dolasku u RH nije zasnovao radni odnos kod poslodavca za kojeg mu je odobrena dozvola za boravak i rad, a na temelju koje mu je izdana viza. Nadalje, da imenovani stranac po ukidanju i isteku dozvola za boravak i rad nije osigurao novo zaposlenje te da nije napustio EGP već da je nastavio nezakonito boraviti u [adresa] bez osiguranog smještaja, kao i bez osiguranih financijskih sredstava. Da je uvidom, prema tuženiku dostupnim podacima iz evidencija HZMO, utvrđeno da su u vremenu od 24. kolovoza 2023. do 30. studenog 2023. za tužitelja uplaćivani doprinosi od strane poslodavca „Bovis poljoprivreda" i od 01. studenog 2024. do 30. studenog 2024. godine od poslodavca „Pulito usluge" d.o.o. te nakon tog vremena da nema evidentiranih uplata doprinosa za imenovanog stranca.

3.1. Tuženo tijelo je nadalje navelo da je predmetni državljanin Nepala ERĆ dana 16. svibnja 2025. godine u 01.00 sati od strane policijskih službenika ove PP zatečen u mjestu Povljana u ul. A. Starčevića zajedno s jednim državljaninom Indije i 14 državljana Nepala u dva kombi vozila kojima su upravljali državljani RH. Da su isti bez upotrebe prisile dovedeni u Policijsku postaju Pag radi utvrđivanja zakonitosti boravka te da je imenovani stranac izjavio da razumije engleski jezik i da je bio suglasan da njegov poznanik državljanin Nepala SRĆ (1991) koji razumije engleski jezik u govoru i pismu po potrebi prevodi s engleskog na nepalski jezik i obrnuto te da je upoznat sa svojim pravima kojih se odrekao. Da je tužitelj također upoznat sa svim činjenicama, kao i s tim da mu se zbog nezakonitog boravka u RH, a pošto je isti državljanin treće zemlje kojem je potrebna viza za ulazak u RH, donosi rješenje o protjerivanju i smještaju u Tranzitno prihvatni centar za strance u Trilju za koja rješenja da je i potpisao dostavnicu.

3.2. Također je navelo da je za imenovanog stranca uzeta izjava na Zapisnik u kojoj je izjavio da je u RH doputovao sredinom rujna 2022. godine, da po dolasku u RH nije radio kod poslodavca za kojeg mu je odobrena dozvola za boravak i rad, a samim time i viza, da do kolovoza 2023. godine nije imao zaposlenje te da je po dolasku u RH oko godinu dana stanovao neprijavljeno na raznim adresama na području grada Zagreba, da je sredinom kolovoza 2023. godine počeo raditi u Čazmi za poslodavca „Bovis poljoprivreda" gdje je radio oko 3 mjeseca i prijavio boravak na adresi [adresa]. Nakon prekida radnog odnosa preko državljanina Nepala LRĆ da je stupio u kontakt s agencijom za posredovanje pri zapošljavanju „Pulito" d.o.o. iz Zagreba. Da poslodavac „Pulito usluge" d.o.o. prijavljuje tužiteljev boravak na adresi u [adresa] u trajanju od 25.07.2024. do 02.09.2024. godine te da ga, iako zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad nije odobren, odnosno da je još u postupku, upućuje na rad u Dubrovnik. Po završetku ljetne sezone 2024. godine da se tužitelj vratio u grad Zagreb gdje neprijavljeno boravi sve do početka svibnja 2025. godine kada je upućen na rad u mjesto Povljanu u kamp „Nova Camping". Za rad u Dubrovniku i Povljani poslodavac „Pulito usluge" d.o.o ., da je tužitelju plaća isplaćena osobno na ruke. Dakle, da je iz Izjave imenovanog stranca dane na Zapisnik razvidno da je tužitelj u RH boravio nezakonito sukladno članku 183. Zakona o strancima, odnosno da isti nije na kratkotrajnom boravku, također da nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak. Da tužitelj također na području RH nema osigurano zaposlenje, niti smještaj te da nema osigurana redovita novčana primanja za podmirivanje osnovnih životnih potreba.

3.3. U odnosu na tužbeni navod tužitelja da je poslodavac „Pulito usluge" d.o.o. dana 07.04 2025. godine podnio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad o kojem da nije odlučeno, tuženo tijelo navodi da je poslodavac dana 15.04.2025 godine odustao od podnesenog zahtjeva, te da samim tim tužitelj nema poslodavca te da se nalazi u nezakonitom boravku sukladno čl. 183. Zakona o strancima. Dodatno ističe da tužitelj u RH nema osiguran smještaj te nema osigurana redovita novčana primanja za podmirivanje osnovnih životnih potreba, te da je imenovani stranac bio svjestan da je svojim ponašanjem, odnosno radom bez odobrenja dozvole za rad, ne napuštanjem područja RH po ukidanju dozvole za boravak i rad, te ne prijavljivanjem boravka kršio odredbe Zakon o strancima.

3.4. U odnosu na tužbene navode tužitelja da je sukladno čl. 51. Prekršajnog zakona svrha zaštitne mjere otklanjanje uvjeta za počinjenje novog prekršaja te s tim u vezi u čl.51a Prekršajnog zakona da se zabranjuje izricanje zaštitne mjere ukoliko nije u srazmjeru s počinjenim prekršajem, tuženo tijelo ističe da je zaštitna mjera zabrane ulaska i boravka stranih državljana na području RH propisana Zakonom o strancima te da je izrečena zabrana ulaska i boravka u trajanju od jedne godine sukladna članku 192. st.6. koji kaže da zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 190. ovoga Zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od pet godina. Također da je čl. 23. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja (NN 136/2021) propisano trajanje zabrane ulaska i boravka na području EGP-a, te da je stoga Policijska postaja Pag pravilno utvrdila činjenično stanje te pravilno primijenila zakon. Slijedom navedenog, tuženo tijelo je predložilo da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Podneskom od 26. ožujka 2026. opunomoćenik tužitelja se očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu osporavajući ih u cijelosti te ustrajući u tvrdnji da bi tužitelju bila povrijeđena prava, odnosno da ne bi imao postupak zajamčen odredbama Konvencije, kao i Ustava RH.

5. Na ročištu održanom pred ovim Sudom 2. travnja 2026. opunomoćenik tužitelja je ustrajao u navodima tužbe i podneska, osporavajući navode tuženika iz odgovora na tužbu, ustrajući u dokaznim prijedlozima na okolnost da tužitelj nije zaprimio predmetno rješenje o protjerivanju, niti na hrvatskom, ni na nepalskom jeziku.

5.1. Generalni opunomoćenik tuženika je ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu, navodeći da su dokumenti, pa tako i osporavano rješenje dostavljeno na jeziku razumljivom strancu, u ovom slučaju nepalskom jeziku. Ujedno je naveo da je tužitelj bio smještan u Centar za strance uz Trilju te da je dana 19. lipnja 2025. u 14,30 sati napustio RH preko zračne luke "Pleso" tj. zračne linije Zagreb-Dubai-Kathmandu na način da je imenovani stranac iskoristio mogućnost dragovoljnog povratka uz novčanu naknadu od oko 2.500 eura.

6. Na temelju ocjene dokaza izvedenih u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja te razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, nakon provedenog sudskog postupka, primjenom načela ekonomičnosti Sud je odbio kao neosnovan prijedlog opunomoćenika tužitelja za saslušanjem svjedokinje ZR iz [adresa] na adresi [adresa], na okolnost da tužitelj nije zaprimio predmetno rješenje o protjerivanju, niti na hrvatskom, ni na nepalskom jeziku, pored nesporne činjenice da su spisu tuženog tijela, koji je ovom sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, priložene vlastoručno potpisne dostavnice po tužitelju, dakle kojima je imenovani stranac vlastoručnim potpisom potvrdio primitak istih.

7. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu te spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, kao i svih isprava koje su istom priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

8. Opunomoćenik tužitelja je priložio pisani popis troška.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, nakon provedenog sudskog postupka, ocjenom svakog dokaza posebno te ocjenom svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženog tijela Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Pag, KLASA: UP/I-216-04/25-01/1716, URBROJ: 511-18-13-25-1 od 16. svibnja 2025. (rješenje o protjerivanju).

11. Odredbom članka 1. stavkom 1. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20, 144/22,0151/22 i 40/25, dalje Zakona) je propisno da se ovim Zakonom propisuju uvjeti ulaska, kretanja, boravka i rada stranaca koji su državljani trećih zemalja (u daljnjem tekstu: državljani trećih zemalja) u Republici Hrvatskoj.

12. Odredbom čanka 3. stavkom 1. točkom 3. Zakona je propisano da je državljanin treće zemlje osoba koja nema državljanstvo države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije, a ima državljanstvo treće zemlje ili je osoba bez državljanstva.

13. Članak 55. Zakona sadrži odredbe o kratkotrajnom boravku pa je tako stavkom 1., istog članka, propisano da je kratkotrajni boravak državljanina treće zemlje određen člankom 6. Zakonika o schengenskim granicama.

Stavkom 2., istog članka, propisano je da državljanin treće zemlje nije na kratkotrajnom boravku ako:

1. je nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku

2. nema vizu, ako mu je viza potrebna

3. je iskoristio vizu ili je rok važenja vize istekao

4. je u prethodnih 180 dana boravio dulje od 90 dana ili ako je nezakonito boravio

5. je vraćen u Republiku Hrvatsku na temelju readmisijskog ugovora

6. je izručen u Republiku Hrvatsku na temelju međunarodnog ugovora o izručenju

7. je s graničnog prijelaza doveden u prostorije suda radi provođenja kaznenog ili prekršajnog postupka, a nije mu odobren ulazak u Republiku Hrvatsku 8. ima zabranu ulaska u EGP i boravka u EGP-u odnosno u Republici Hrvatskoj. Stavkom 3. navedenog članka Zakona propisano je da državljanin treće zemlje kojem je istekao rok važenja privremenog boravka, a nije mu potrebna viza za ulazak u Republiku Hrvatsku može nastaviti boraviti na kratkotrajnom boravku nakon isteka roka važenja privremenog boravka.

Stavkom 4. navedenog članka Zakona propisano je da se odredba stavka 3. ovoga članka ne primjenjuje se na sezonskog radnika.

14. Članak 183. sadrži odredbe o nezakonitom boravku pa je tako stavkom 1. točkom 1. Zakona propisano da državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako nije na kratkotrajnom boravku u Republici Hrvatskoj.

15. Članak 190. Zakona sadrži odredbe o protjerivanju zbog nezakonitog boravka, pa je tako stavkom 1., istog članka, propisano da će se državljanina treće zemlje protjerati:

- ako nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji je određen rješenjem

- ako je došao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku prije isteka zabrane ulaska i boravka

- ako se ne donosi rješenje o povratku sukladno članku 185. stavku 1. ovoga Zakona.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da se državljanina treće zemlje može protjerati zbog nezakonitog boravka i nezakonitog prelaska ili pokušaja prelaska vanjske granice, različitih od razloga iz stavka 1. ovoga članka.

16. Odredbom čl. 191. Zakona propisana je zaštita od protjerivanja pa je tako stavkom 1, istog članka, propisano da će se prilikom donošenja rješenja o protjerivanju, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzeti u obzir duljina boravka, starosna dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalna i kulturalna integracija u Republici Hrvatskoj i veze državljanina treće zemlje s državom podrijetla.

17. Odredbom čl. 192. stavkom 1. Zakona propisano je da će se rješenjem o protjerivanju utvrditi da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj i da je dužan napustiti EGP, odredit će se rok za dragovoljni odlazak i vrijeme u kojem mu je zabranjen ulazak u EGP i boravak u EGP-u, zaprijetit će se prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP i odrediti država u koju će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti. Stavkom 6., istog članka, propisano je da zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 190. ovoga Zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od pet godina.

18. Članak 193. Zakona sadrži odredbe o donošenju rješenja o protjerivanju pa je tako stavkom 1., istog članka, propisano da rješenje o protjerivanju donosi Ministarstvo u sjedištu ili Ministarstvo putem policijske uprave odnosno policijske postaje, protiv kojeg nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. Stavkom 5., istog članka, je propisano ako se rješenjem o protjerivanju ne određuje rok za dragovoljni odlazak sukladno članku 185. stavku 1. ovoga Zakona, rješenjem o protjerivanju odredit će se prisilno udaljenje i država u koju će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti.

19. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, kako to isti neosnovano smatra i u tužbi navodi, već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

20. Ovo stoga što iz obrazloženja osporavanog rješenja, isprava priloženih spisu tuženog tijela koji je ovom sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, priloženih dostavnica kojima je imenovanom strancu državljaninu treće zemlje Nepala izvršena dostava rješenja o ograničenju slobode kretanja smještajem u Tranzitni prihvatni centar za strance Trilj KLASA: UP/I-216-01/25-03/430, URBROJ: 511-18-13-25-1 od 16. svibnja 2025., te dostava rješenja o protjerivanju KLASA: UP/I-216-04/25-01/1716, URBROJ: 511-18-13-25-1 od 16. svibnja 2025., a koje rješenje tužitelj neosnovano osporava podnošenjem predmetne tužbe, Zapisnika na kojem je sadržana Izjava imenovanog stranca koju izjavu je imenovani stranac vlastoručno potpisao, kao i priloženih citiranih rješenja o ograničenju slobode kretanja te priloženih Obavijesti na nepalskom jeziku, nespornim proizlazi utvrđenje da su tužbeni navodi tužitelja u cijelosti neosnovani.

21. Ovo tim više što je Sud po službenoj dužnosti izvršio provjeru uvidom kroz aplikaciju e-spisa te nespornim utvrdio da je Rješenje o ograničenju slobode kretanja imenovanog stranca smještajem u Tranzitni prihvatni centar za strance Trilj, KLASA: UP/I-216-01/25-03/430, URBROJ: 511-18-13-25-1 od 16. svibnja 2025. već bilo predmetom ocjene zakonitosti pred ovim Sudom u skladu s odredbom čl. 216. st. 4. Zakona o strancima i to u predmetu koji se pred ovim Sudom vodio pod posl. br. Us I- 1153/2025-2, a koje rješenje je sudu dostavljeno 21. svibnja 2025. radi ocjene zakonitosti istog, te da je pravomoćnom presudom ovog Suda posl. br. Us I-1153/2025- 2 od 21. svibnja 2025. potvrđena zakonitost citiranog rješenja, a koja presuda je postala pravomoćna s danom 9. lipnja 2025. Navedena nesporna činjenica u cijelosti dokazuje neosnovanost tužbenih navoda tužitelja, koji se ocjenjuju paušalnim te ničim dokazanim.

22. Nisu osnovani ni tužbeni navodi da bi tužitelju u postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja o protjerivanju bila povrijeđena prava, odnosno da ne bi imao postupak zajamčen odredbama Konvencije, kao i Ustava RH. Ovo stoga što iz cjelokupnog spisa tuženog tijela, a posebno Zapisnika koji je sačinjen u skladu s odredbom čl. 76. ZUP-a, nesporno proizlazi da je prilikom uzimanja Izjave od imenovanog stranca na okolnosti iz čl. 190. st. 2. Zakona, odnosno da se državljanina treće zemlje, u konkretnom slučaju tužitelja, može protjerati na okolnosti nezakonitog boravka u Republici Hrvatskoj, imenovani stranac propisno upozoren da nije dužan iskazivati, kao i na kaznenu odgovornost za davanje lažne izjave; da ima pravo izjasniti se o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje; kao i da može po svom izboru uzeti opunomoćenika iz reda odvjetnika koji će ga zastupati i koji može biti nazočan njegovom izjašnjavanju; da može zatražiti da se o uhićenju obavijesti diplomatska misija, odnosno konzularni ured države čiji je državljanin, ako nije drugačije određeno međunarodnim ugovorom (čl.36.Bečke konvencije o konzularnim odnosima); kao i o pravu na besplatnu pravnu pomoć pod uvjetima iz čl. 198. Zakona o strancima; kao i s pravom da se postupak vodi na jeziku koji razumije, kojom prilikom se imenovani stranac izjasnio da se odriče prava o obavješćivanju diplomatske misije odnosno konzularnog ureda države čiji je državljanin, te da je imenovani stranac izjavio da poznaje engleski jezik u govoru i pismu te je stoga Izjavu dao na engleskom jeziku bez nazočnosti prevoditelja, a koju Izjavu je nakon što mu je ista pročitana na engleskom jeziku bez primjedbi i vlastoručno potpisao.

23. Nije osnovan ni tužbeni navod tužitelja iz podneska da imenovani stranac ne bi bio poučen o pravu na besplatnu pravnu pomoć, budući da iz dostavljenog spisa tuženog tijela proizlazi suprotno. Naime, spisu je, pored ostalog, priložen obrazac – Obavijest o besplatnoj pravnoj pomoć prevedena na nepalski jezik KLASA: UP/I-216- 04/25-01/1716, URBROJ: 511-18-13-25-1 od 16. svibnja 2025., koju je imenovani stranac vlastoručno potpisao, zatim Obavijest o postupku smještaja u prihvatni Centar za strance, Obavijest o postupku prisilnog udaljenja, Obavijest o unosu podataka u SIS – prisilno udaljenje, a koje sve isprave su prevedene na nepalski jezik i sve isprave vlastoručno potpisane po imenovanom strancu, ovdje tužitelju.

24. Nadalje, prema podacima spisa predmeta, proizlazi da je osporavanim rješenjem tuženog tijela KLASA: UP/I-216-04/25-01/1716, URBROJ: 511-18-13-25-1 od 16. svibnja 2025. (rješenje o protjerivanju) tužitelj protjeran iz Republike Hrvatske zbog nezakonitog boravka u razdoblju od 06.11.2023. do 25.07.2024. i u razdoblju od 02.09.2024. do 16.05.2025., te mu je određena zabrana ulaska i boravka u EGP u trajanju od jedne godine, računajući od dana prisilnog udaljenja, temeljem članka 193. stavka 1. i stavka 5. i članka 190. stavka 2., u svezi s člankom 192. stavkom 1., 6. i 7., člankom 182., člankom 185. stavkom 1. točkom 1., te članka 183. stavka 1. toč. 1. i 2., a u svezi s člankom 55. stavkom 2. točkom 2. i 3. i članka 192. stavka 6. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25).

25. Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja, po ocjeni ovog Suda, u konkretnom predmetu, vodeći računa o svim utvrđenim okolnostima, činjenici da je tužitelj nezakonito boravio u [adresa], te nespornoj činjenici da je tužitelj pristao vratiti se u zemlju porijekla u sklopu EURP programa, a koju činjenicu je opunomoćenik tuženika iznio na ročištu održanom pred ovim sudom 2. travnja 2026. te na temelju kojeg programa je imenovani stranac ostvario novčanu pomoć nakon povratka u matičnu zemlju, odnosno da je iskoristio mogućnost dragovoljnog povratka uz novčanu naknadu, nakon što je napustio Republiku Hrvatsku dana 19. lipnja 2025 u 14.30h preko zračne luke "Pleso" odnosno zračne linije Zagreb – Dubai-Kathmandu 14. studenoga 2025. kada je otpušten iz Prihvatnog centra za strance Ministarstva unutarnjih poslova, to osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

26. Kako tužbeni navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost osporavanog rješenja, koje je po ocjeni ovog Suda doneseno u zakonito provedenom postupku te pravilnom primjenom prethodno citiranog materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje te kako nije ostvaren ni koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21) na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 47. stavku 3. ZUS-a, to je valjalo na temelju odredbe članka 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

27. Odredbom članka 147. stavkom 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

28. Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu to je valjalo odbiti zahtjev opunomoćenika tužitelja za naknadom troškova predmetnog upravnog spora te odlučiti kao pod točkom I. izreke rješenja.

29. S obzirom na odluku u ovom sporu kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je odbiti i zahtjev za odgodnim učinkom tužbe jer za isto nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke. Radi navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Splitu 28. travnja 2026.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

DNA:

1. tužitelju po opunom.

2. tužitelja pozvati na uplatu sudske pristojbe za tužbu 400,00 kn / 53,09 eura i za presudu 500,00 kn/ 66,36 eura, po pravom.

2. tuženiku

3. u spis

5. kal. pravomoćnosti do 3.07.2026.