Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-206/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja BE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , zastupan po punomoćnici Ivani Mandić, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika SVEA EKONOMI d.o.o., Ulica Damira Tomljanovića - Gavrana 11, Zagreb, OIB:17863542417, zastupan po zakonskom zastupniku – direktoru EE iz [adresa], zastupani po punomoćniku Branku Škarici, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Škarica i Partneri, Zagreb, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja, te zamjenika punomoćnika tuženika PE, odvjetničke vježbenice u , Odvjetničkom društvu Rešetar & Partneri iz Osijeka, uz javnu objavu dana 28. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se proglašava nedopuštenom izvansudska ovrha i to pljenidba i prijenos zaplijenjenih mirovinskih sredstava tužitelja BE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Lada Draškić iz Zagreba pod brojem Ovrv-584/12 od dana 26.03.2012. kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje po zahtjevu tuženika SVEA EKONOMI d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića - Gavrana 11, OIB:17863542417, protiv tužitelja, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 149,07 eura (stočetrdesetdeveteurasedamcenti), kao neosnovan.

II. Proglašava se nedopuštenom izvansudska ovrha i to pljenidba i prijenos zaplijenjenih mirovinskih sredstava tužitelja BE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Lada Draškić iz Zagreba pod brojem Ovrv-584/12 od dana 26.03.2012. kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje po zahtjevu tuženika SVEA EKONOMI d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića - Gavrana 11, OIB:17863542417, protiv tužitelja, radi naplate zateznih kamata na iznos glavnice od 1.123,16 kn / 149,07 eura (stočetrdesetdeveteurasedamcenti) tekućih na iznos od:

99,00 kn od 26.03.2011. pa do isplate, 109,00 kn od 26.04.2011. pa do isplate, 60,00 kn od 26.05.2011. pa do isplate i 855,16 kn od 26.06.2011. pa do isplate, te se u tom dijelu obustavljaju sve ovršne radnje.

III. Nalaže se tužitelju BE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku SVEA EKONOMI d.o.o., Ulica Damira Tomljanovića - Gavrana 11, Zagreb, OIB:17863542417, naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 312,50 eura (tristodvanaesteurapedesetcenti), u roku od 15 dana.

IV. Odbija se preostali zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška od 62,50 eura (šezdesetdvaeurapedesetcenti) kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška od 553,08 eura (petstopedesettrieuraosamcenti), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika dana 19.ožujka 2024. podnio tužbu s tužbenim zahtjevom kojim traži proglašenje nedopuštenom ovrhe, odnosno pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih mirovinskih sredstava tužitelja na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Lada Draškić iz Zagreba, od dana 26.03.2012. u postupku zaplijene mirovinskih primanja kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje po zahtjevu ovrhovoditelja, ovdje tuženika protiv tužitelja, te naknadu troškova parničnog postupka. Tužbu obrazlaže navodeći da je zaključkom Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-1058/2024-4 od 28. veljače 2024. upućen u parnicu radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe pokrenute 21. prosinca 2023. kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje na temelju rješenja o ovrsi Ovrv-584/12 od 26. ožujka 2012. zbog istaknutog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. točka 5. i točka 11. Ovršnog zakona. U žalbi protiv navedenog rješenja o ovrsi od 26.03.2012., pravomoćnog 24.04.2012. istaknuo je žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 5. i t. 11. Ovršnog zakona, odnosno da je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha te da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Naime, prema odredbi čl. 233. Zakona o obveznim odnosima, sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za deset godina pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Budući je rješenje o ovrsi javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba od 26.03.2012. postalo pravomoćno 24.04.2012., u skladu sa čl. 214. st. 1. i čl. 215. Zakona o obveznim odnosima, zastara je nastupila 25.04.2022. godine te je toga datuma ovrhovoditeljevo (ovdje tuženikovo) pravo zahtijevati ispunjenje obveze prestalo. Vjerovnik je u navedenom razdoblju bio pasivan i niti jednog trenutka nije došlo do naplate unutar zakonskog roka, odnosno nije došlo do prekida zastare. Temeljem specifikacije tražbine iz Izvatka iz poslovnih knjiga tuženika poslane na prisilnu naplatu u HZMO vidljivo je kako do prekida zastare nikada nije došlo budući se novi vjerovnik SVEA EKONOMI d.o.o. nikada nije obratio ovršeniku (ovdje tužitelju) te je poslao rješenje o ovrsi na prisilnu naplatu sa mirovinskih primanja tužitelja, unatoč činjenici da je nastupila zastara. Pored navedenog, HZMO je postupio po zahtjevu ovrhovoditelja (ovdje tuženika) te prisilno naplatio tražbinu sa mirovinskih sredstava tužitelja, bez dokaza da je tražbina doista prenesena na novog vjerovnika SVEA EKONOMI d.o.o. budući tuženik nije dostavio javnu ili ovjerovljenu privatnu ispravu kao dokaz da je tražbina na njega prenesena, sukladno čl. 32. Ovršnog zakona.

1.2. Tužitelj tijekom postupka navodi da je opći 10-godišnji zastarni rok istekao 24.04.2022., te da isknjiženje po sili zakona prema čl. 12. ZPONS -a predstavlja zakonsku posljedicu neuspješne naplate, a ne vjerovnikovu radnju poduzetu protiv dužnika radi ostvarenja tražbine u smislu čl. 241. ZOO-a. Prema pravnom shvaćanju iz presude VSRH Revd-5392/2024-2 ne može se smatrati da zastara stoji prekinuta u nedogled ako se po ovršnoj ispravi aktivno ne postupaka ili ako je postupak de facto obustavljen isknjiženjem zbog pasivnosti i nemogućnosti naplate. Prema čl. 32. Ovršnog zakona, tuženik je sudu trebao priložiti izvornik ili ovjerenu presliku Ugovora o cesiji s jasnim dokazom da se prenosi upravo konkretna tražbina prema ovdje tužitelju u kojem se raspravlja u okviru ovog konkretnog postupka, dok dokaz o prijenosu tražbina koje je tuženik dostavio u sud, govori o zbirnom prijenosu i ne zadovoljava uvjete iz čl. 32. Ovršnog zakona.

2. U odgovoru na tužbu od dana 18. travnja 2024. tuženik osporava tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, pozivajući se na čl. 23. Ovršnog zakona i čl. 233. Zakona o obveznim odnosima, odnosno na desetogodišnji zastarni rok u ovom slučaju. Ovrhovoditelj PRIMA SOLVENT d.o.o. je dana 23. ožujka 2012. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, protiv ovršenika, ovdje tuženika radi namirenja tražbine od 1.123,16 HRK / 149,07 EUR, uvećane za zatezne kamate, te je javni bilježnik Lada Draškić iz Zagreba, dana 26. ožujka 2012. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-584/12, koje je postalo pravomoćno i ovršno 24. travnja 2012. PRIMA SOLVENT d.o.o., kao ovrhovoditelj je dana 21. srpnja 2012. podnio Financijskoj agenciji predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao osnovu za plaćanje, na provedbu ovrhe na novčanim sredstvima, sve sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 91/2010, NN 112/2012), prema kojem nije postojalo vremensko ograničenje. Po navedenoj osnovi za plaćanje nije bilo naplata u korist ovrhovoditelja, budući je utvrđena nemogućnost izvršenja. Dana 04.08.2018. na snagu je stupio Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/2018) kojim je čl. 32. određeno da stupanjem na snagu navedenog Zakona prestaje važiti Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (»Narodne novine«, br. 91/10. i 112/12.), a čl. 33. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/2018) određeno je da je Agencija dužna u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona prestati izvršavati osnove za plaćanje koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona ispunjavaju uvjet iz čl. 12. st. 1. ovoga Zakona tj. one osnove po kojima se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika. Sukladno navedenom, sve osnove po kojima se tražbina od ovršenika - fizičke osobe nije namirila u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika - što je slučaj i u odnosu na potraživanje vjerovnika temeljem predmetne osnove Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, posl.br. Ovrv-584/2012 smatraju se isknjiženje, sukladno čl. 33. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima i to dana najkasnije 4.02.2019. godine (istek roka od 6 mjeseci u kojem je FINA bila dužna predmetnu osnovu isknjižiti). Financijska agencija je predmetu osnovu za plaćanje, OVRV- 584/2012 isknjižila iz redoslijeda osnova za plaćanje s danom 4.08.2018. (tj. na dan kada su se ispunili zakonski uvjeti za isknjižavanje osnove za plaćanje). Dana 07. kolovoza 2023. između PRIMA SOLVENT d.o.o. i SVEA EKONOMI d.o.o. je sklopljen Sporazum o ustupu tražbina te je dana 24. studenog 2023. između SVEA EKONOMI d.o.o., PRIMA COLLECT d.o.o. i PRIMA SOLVENT d.o.o. zaključen Ugovor o prijenosu Zadužnica, sudskih i javnobilježničkih rješenja o ovrsi, Suglasnosti o zapljeni primanja i sudskih odluka, temeljem kojeg ugovora je SVEA EKONOMI d.o.o. postala nositelj svih prava i obveza temeljem prenesenih ovršnih isprava. Navedenim ugovorima je potraživanje prema ovršeniku kao dužniku ustupljeno u korist ovrhovoditelja, kao vjerovnika te je ovrhovoditelj Financijskoj agenciji dostavio dana 06.12.2023. Zahtjev za promjenom ovrhovoditelja, te provedbom prisilne naplate u korist novog vjerovnika – ovrhovoditelja SVEA EKONOMI d.o.o., s obzirom da je osnova i nakon isknjiženja ostala pohranjena kod Financijske agencije. Za osnove koje su isknjižene po čl. 12 ZPONS-a Fina nije u mogućnosti tehnički izvršiti samo izmjenu računa ovrhovoditelja na temelju ugovora o ustupu tražbine. Ukoliko Fina zaprimi takav ugovor i zahtjev (novog) ovrhovoditelja za izmjenom računa, kako bi izvršila samo izmjenu računa (ne i nastavak postupanja po isknjiženoj osnovi) osnovu mora privremeno vratiti u redoslijed naplate iza terminskog plana razmjene poruka s bankama (kako ne bi krenula naplata po osnovi) te onda tek izvršiti izmjenu računa. Slijedeći radni dan osnova će automatizmom biti iznova isknjižena iz redoslijeda naplate u prethodni status. Kao što i Financijska agencija potvrđuje u svom očitovanju na postavljeni upit o označenom datumu isknjiženja, danom zaprimanja Ugovora o prijenosu tražbine (cesiji), FINA je dužna izvršiti izmjenu ovrhovoditelja u sustavu, a koji se dan tada aplikativno evidentira kao dan isknjižavanja osnove za plaćanje. I dalje se kao dan isknjižavanja osnove za plaćanja smatra dan kada su se ispunili zakonski uvjeti za isknjižavanje osnove za plaćanje, te se u konkretnim slučajevima radi samo o tehničkoj (aplikativnoj) promjeni datuma zbog izmjene ovrhovoditelja temeljem ugovora o prijenosu tražbine. Ovršenik neosnovano ističe prigovor zastare obzirom da je člankom 241. Zakona o obveznim odnosima određeno da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Zastara je prekinuta podnošenjem predmetne ovršne isprave Financijskoj agenciji na provedbu ovrhe na novčanim sredstvima (dana 21.07.2012.), ista osnova isknjižena je iz redoslijeda naplate dana 4.08.2018., te ističe da je čl. 245. st. 1., a u svezi sa st. 5. istog članka određeno da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelj je predao na provedbu ovrhe na mirovini ovršenika dana 21. prosinca 2023. , dakle prije proteka roka od 10 godina od dana isknjiženja 4.08.2018. pa stoga tuženik neosnovano ističe prigovor zastare, obzirom da ista nije nastupila do dana ponovnog podnošenja predmetne isprave na naplatu, pozivajući se na stav VSRH broj Rev - 943/17-2 od 10.05.2017. Neosnovani su navodi tužitelja da vjerovnik nije dokazao prijenos svoje tražbine. Predmetni Ugovor o prijenosu Zadužnica, sudskih i javnobilježničkih rješenja o ovrsi, Suglasnosti o zapljeni primanja i sudskih odluka pohranjen je kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje dana 27.11.2023. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje provodi ovrhe u korist novih ovrhovoditelja ako ovrhovoditelj u pokrenutom postupku odgovarajućom ispravom dokaže da su tražbina/dug na njih preneseni, na temelju koje se može provesti promjena na strani ovrhovoditelja/ovršenika, uz dostavu propisane dokumentacije.

3. Radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u predmet ovoga suda broj Ovr-1058/2024, pročitao i izvršio uvid u zaključak Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-1058/2024-4 od 28.02.2024. (list 5.-6. spisa), dopis od 21.12.2023. (list 7.), Izvadak iz poslovnih knjiga od 19.12.2023. (list 8., 27. -28.), rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-584/12 od 26.03.2012. (list 9.-12.), Ugovor o prijenosu Zadužnica, sudskih i javnobilježničkih rješenja o ovrsi, suglasnosti o zapljeni primanja i sudskih odluka (list 21. -25.), dopis od 19.12.2023. (list 26.), Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-584/12 (list 29.), potvrdu o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje temeljem čl. 12. ZPONS – ovršenik od 23.02.2024. uz specifikaciju o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje (list 30.- 31.), komentar na status predanog zahtjeva (list 32.).

4. Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.).

5. Ocjenjujući svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku, a prema svom uvjerenju, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom izvansudska ovrha pokrenuta kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Lada Draškić iz Zagreba pod brojem Ovrv-584/12 od dana 26. ožujka 2012., koje je postalo pravomoćno i ovršno dana 24. travnja 2012., koji je zahtjev za naplatu predan Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje dana 21. prosinca 2023. radi provedbe ovrhe na mirovinskom primanju, a temeljem razloga iz čl. 50. st. 1. točka 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024.), koji tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

7. Prije svega sud napominje da tužitelj u činjeničnim navodima tužbe navodi kao razlog osporavanja predmetne izvansudska ovrhe, pored razloga iz čl. 50. st. 1. točka 11. Ovršnoga zakona (da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom) i razlog iz čl. 50. st. 1. točke 5. Ovršnog zakona (da je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha), odnosno da je nastupila prekluzija prava na traženje ovrhe, na koji razlog, za razliku od prigovora zastare iz čl. 50. st. 1. točka 11. Ovršnoga zakona, ovršni sud pazi po službenoj dužnosti. Naime, takav prekluzivni rok za pokretanje ovrhe o kojem govori odredba čl. 50. st. 1. točka 5. Ovršnog zakona, je npr. rok iz odredbe čl. 444. Zakona o parničnom postupku, kojom je propisano da tužitelj gubi pravo da u ovršnom postupku zahtijeva ovrhu rješenja kojim se tuženiku po tužbi zbog smetanja posjeda nalaže izvršenje određene radnje, ako nije zahtijevao ovrhu u roku od trideset dana nakon proteka roka koji je rješen jem određen za izvršenje te radnje i taj rok (prekluzivni) ne treba miješati sa zastarnim rokom iz odredbe čl. 50. st. 1. točka 11. Ovršnog zakona, u vezi s odredbom čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, na koju se odredbu tužitelj poziva. Stoga je sud u ovom postupku raspravljao samo o žalbenim razlozima tužitelja u kojima ističe prigovor zastare iz čl. 50. st. 1. točka 11. Ovršnog zakona, zbog kojih je razloga i upućen u parnicu zaključkom ovršnog suda, u skladu s odredbom čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona, dok se u odnosu na prigovor iz čl. 50. st. 1. točka 5. Ovršnog zakona, ovršenik ne upućuje u parnicu, već o tom žalbenom razlogu odlučuje sud drugog stupnja.

7.1. Pored navedenog, prema odredbi 284. st. 5., u vezi s čl. 50. st. 1. točka 11., čl. 53. i čl. 55. st. 3. Ovršnog zakona, tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu. Stoga je sud raspravljao u ovom postupku isključivo o razlogu iz čl. 50. st. 1. točka 11. Ovršnog zakona, odnosno da li je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Razlozi koje u ovoj parnici iznosi tužitelj u odnosu na to da tuženik nije dostavio javnu ili ovjerovljenu ispravu kao dokaz da je tražbina na tuženika kao novog vjerovnika prešla, nisu razlozi zbog kojih je tužitelj upućen u parnicu.

8. Između stranaka nije sporno:

- da je na prijedlog ranijeg ovrhovoditelja Prima solvent d.o.o., Zagreb, javni bilježnik Lada Draškić iz Zagreba, donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-584/12 od 26.03.2012., radi naplate glavnice od 1.123,16 kn / 149,07 eura s pripadajućim zateznim kamatama,

- da je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i ovršno dana 24.04.2012.,

- da je rješenje o ovrsi ovrhovoditelj Prima Solvent d.o.o., podnio na naplatu Agenciji dana 21.07.2012.,

- da je rješenje o ovrsi ovdje tuženik podnio na naplatu Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje dana 21.12.2023. radi provedbe ovrhe na mirovinskom primanju ovršenika, ovdje tužitelja.

9. Među strankama je sporno da li je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom – pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-584/12 od 26.03.2012.

10. Uvidom u predmet ovoga suda broj Ovr-1058/2024, te iz zaključka Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-1058/2024-4 od 28. veljače 2024. (list 5.-6. spisa), proizlazi da je tužitelj kao ovršenik upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe pokrenute 21. prosinca 2023. kod HZMO na temelju rješenja o ovrsi broj Ovrv-584/12 od 26.03.2012., iz žalbenog razloga iz članka 50. st. 1. t. 11., u vezi s čl. 53., čl. 55. i čl. 284. st. 5. Ovršnog zakona, odnosno jer je nastupila zastara o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Iz obavijesti o ustupu (list 4. u Ovr-1058/2024) proizlazi da je tvrtka Prima Collect d.o.o. izvijestilo tuženika dana 18.08.2023. o ustupu potraživanja po Ugovoru/računu broj 20040490-201201 u iznosu od 545,58 eura / 4.110,67 kn (glavnica 149,07 eura, kamate 269,59 eura, trošak 126,92 eura) novom vjerovniku, ovdje tuženiku.

10.1. Pregledom rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv- 584/12 od 26.03.2012. (list 9. -12.) sud je utvrdio da je isto doneseno na prijedlog ovrhovoditelja Prima Solvent d.o.o., Zagreb, radi duga tuženika u iznosu od 1.123,16 kn / 149,07 eura (oznake poziva na broj 20040490-201201) sa zateznim kamatama tekućim na iznos od: 99,00 kn od 26.03.2011., 109,00 kn od 26.04.2011., 60,00 kn od 26.05.2011., 855,16 kn od 26.06.2011., pa do ispate, te troška ovrhe od 765,00 kn / 101,53 eura, koje je rješenje postalo pravomoćno i ovršno dana 24.04.2012..

10.2. Iz dopisa tuženika zaprimljenog u Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu, dana 21.12.2023. (list 7. spisa) proizlazi da vezano za dug tuženika po partiji 20040490-201201 i deponiranog Ugovora o cesiji u HZMO dana 27.11.2023. sklopljenim sa Prima Collect d.o.o., a temeljem kojeg je postao novi vjerovnik, poziva HZMO da postupi po dostavljenoj osnovi po partiji 20040490-201201 kojim se zapljenjuje tražbina po svim primanjima izravnom up latom zaplijenjenog iznosa na račun tuženika kao novog vjerovnika.

10.3. Iz komentara FINE na status predanog zahtjeva (list 32.) proizlazi da upozorava tuženika kao novog vjerovnika da ako tijekom ovršnog postupka dođe do promjene vjerovnika, novi vjerovnik nastavlja ovršni postupak kao ovrhovoditelj umjesto prvobitnog ovrhovoditelja ako javnom ili ovjerovljenom ispravom dokaže da je nakon pokretanja ovršnog postupka tražbina na njega prenesena ili da je na njega na drugi način prešla. Danom zaprimanja Ugovora o prijenosu tražbine (cesija) FINA je dužna izvršiti izmjenu ovrhovoditelja u sustavu, a koji se dan tada aplikativno evidentira kao dan isknjižavanja osnove za plaćanje, ali se i dalje kao dan isknjižavanja osnove za plaćanje smatra dan kada su se ispunili zakonski uvjeti za isknjižavanje osnove za plaćanje, te se radi o samo tehničkoj promjeni datuma zbog izmjene ovrhovoditelja temeljem ugovora o prijenosu tražbine.

10.4. Iz Izvatka iz poslovnih knjiga tuženika od 19.12.2023. (list 8., 27. -28.) proizlazi da tužitelj po ugovoru br. 20040490-201201 duguje na ime dospjele glavnice 149,07 eura, kamata 278,05 eura, troška 126,92 eura, ukupno 554,04 eura; a od dana 21.02.2024. da dugovanje po predmetnoj osnovi na ime dospjele glavnice iznosi 149,07 eura, kamata 235,80 eura i troškova 0,00 eura.

10.5. Čitanjem Ugovora o prijenosu Zadužnica, sudskih i javnobilježničkih rješenja o ovrsi, suglasnosti o zapljeni primanja i sudskih odluka (list 21. -25.), sud je utvrdio da je zaključen kao Dodatni ugovor Ugovoru o poslovnoj suradnji i Sporazumu o ustupu tražbina (između Prima Solvent d.o.o. i Svea Ekonomi d.o.o. od 7.08.2023.), dana 24.11.2023. između Svea Ekonomi d.o.o., Prima Collect d.o.o. i Prima Solvent d.o.o. kojim se na ovdje tuženika Svea Ekonomi d.o.o., izričito prenose sva prava iz svih i svake pojedine, Zadužnice i svih i svakog pojedinog sudskog ili javnobilježničkog rješenja o ovrsi ili Suglasnosti o zapljeni primanja ili sudskih odluka, kojima su osigurane tražbine koje su prenesene sukladno ugovorima a koje se odnose na glavne dužnike i ostale sudionike u dospjelim, nenaplaćenim tražbinama, a koji se popisi ovršenika i njihove zadužnice, sudska i javnobilježnička rješenja o ovrsi i Suglasno za zapljenu primanja i sudskih odluka, nalaze u prilogu Dodatnog ugovora, koji je ovjeren po javnom bilježniku Marini Babić iz Zagreba pod OV-5938/2023 od 24.11.2023.

10.6. Čitanjem dopisa od 19.12.2023. (list 26. spisa) sud je utvrdio da tuženik kao novi vjerovnik po partiji broj 20040490-201201, obavještava Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, da je Ugovor o cesiji deponiran u HZMO dana 27.11.2023. pod OV-5938/2023, te poziva na postupanje po dostavljenoj osnovi 20040490-201201 kojim se zapljenjuje tražbina po svim primanjima izravnom uplatom zaplijenjenog iznosa, radi provedbe obustava na mirovini tužitelja kao dužnika.

10.7. Iz Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-584/12 od 21.02.2024. (list 29. spisa) proizlazi da je osnova za plaćanje OVRV-584/12 primljena u FINI dana 21.07.2012. isknjižena po čl. 12. ZPONS-a i da je ukupno dugovanje 275,99 eura.

10.8. Iz potvrde o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje temeljem čl. 12. ZPONS – ovršenik od 23.02.2024. uz specifikaciju o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje (list 30.-31.), proizlazi da je u Očevidniku evidentirana osnova Ovrv-584/12 sa iznosom isknjiženog duga od 573,09 eura s danom prestanka izvršavanja 7.12.2023.

11. Cijeneći izvedene dokaze, sud je utvrdio da je na prijedlog ranijeg ovrhovoditelja Prima Solvent d.o.o. protiv tužitelja kao ovršenika, javni bilježnik Lada Draškić iz Zagreba donio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv- 584/12 od 26.03.2012. radi duga tuženika u iznosu od 1.123,16 kn / 149,07 eura (oznake poziva na broj 20040490-201201) sa zateznim kamatama tekućim na iznos od: 99,00 kn od 26.03.2011., 109,00 kn od 26.04.2011., 60,00 kn od 26.05.2011., 855,16 kn od 26.06.2011., pa do ispate, te troška ovrhe od 765,00 kn / 101,53 eura, koje je rješenje postalo pravomoćno i ovršno dana 24.04.2012., te predano prvi put u FINU radi naplate dana 21.07.2012. (list 29. spisa), da je stupanjem na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/2018.) dana 4.08.2018. FINA isknjižila iz redoslijeda naplate predmetnu osnovu za plaćanje koja je osnova ostala deponirana u Agenciji, nakon čega su ovrhovoditelj Prima Solvent d.o.o. i tuženik Svea Ekonomi d.o.o., dana 7.08.2023. sklopili Sporazum o ustupu tražbina, a dana 24.11.2023. su tužitelj, Prima Collect d.o.o. i Prima Solvent d.o.o. zaključili Ugovor o prijenosu Zadužnica, sudskih i javnobilježničkih rješenja o ovrsi, suglasnosti o zapljeni primanja i sudskih odluka (list 21. -25.), temeljem kojeg je tuženik postao novi vjerovnik po predmetnoj tražbini, te nakon što je sukladno uputi FINE (list 32. spisa) podnio zahtjev za promjenu ovrhovoditelja (izmjenu računa), FINA je privremeno vratila u redoslijed naplate predmetnu osnovu samo iz razloga da bi mogla izvršiti promjenu računa, te je dana 7.12.2023. iznova automatizmom isknjižila osnovu iz redoslijeda naplate i vratila u prethodni status (zbog promjene računa – list 31. i 32. spisa), ali se i dalje kao dan isknjižavanja osnove za plaćanje smatra dan kada su se ispunili zakonski uvjeti za isknjižavanje osnove za plaćanje (4.08.2018.), jer se radi o samo tehničkoj promjeni datuma zbog izmjene ovrhovoditelja temeljem Ugovora o prijenosu tražbine, nakon čega je tuženik kao novi ovrhovoditelj mogao predati predmetnu osnovu na provedbu HZMO na mirovini tužitelja dana 21.12.2023. Dakle, predmetna osnova – rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv- 584/12 od 26.03.2012. koje je postalo pravomoćno i ovršno dana 24.04.2012., prvi put je po ranijem vjerovniku dostavljeno u Agenciju radi provedbe dana 21.07.2012., te je isknjiženo dana 4.08.2018. zbog nemogućnosti naplate na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/2018.), da bi po novom vjerovniku, ovdje tužitelju, osnova ponovno predana na provedbu putem izvansudske ovrhe u HZMO dana 21.12.2023.

12. Prije svega treba napomenuti da se predmetna izvansudska ovrha zasniva na pravomoćnom i ovršnom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenom po javnom bilježniku, dakle na ovršnoj ispravi, na koju se primjenjuje desetogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.), prema kojoj sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Prema stavku 2. istog članka, sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina.

12.1. Prema odredbi čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.

12.3. Prema odredbi čl. 214. Zakona o obveznim odnosima, zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze (stavak 1.). Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze (stavak 2.). Sud se neće obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju pozvao (stavak 3).

12.4. Prema odredbi čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

12.5. Prema odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

12.6. Prema odredbi čl. 242. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo.

12.7. Prema odredbi čl. 245. st. 1. Zakona o obveznim odnosima , nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

13. Budući je predmetna osnova - rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-584/12 od 26.03.2012. (pravomoćno 24.04.2012.) prvi put od strane ranijeg vjerovnika Prima Solvent d.o.o. dostavljeno na prisilnu naplatu Agenciji dana 21.07.2012., to je pokretanjem izvansudske ovrhe od strane ranijeg vjerovnika došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, te zastara nije tekla do dana 4.08.2018., kada je Agencija predmetnu osnovu po službenoj dužnosti na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, isknjižila iz osnove za plaćanje, nakon čega je zastara ponovno tekla u razdoblju od 5.08.2018. do ponovnog podnošenja osnove na prisilnu naplatu od strane novog vjerovnika, ovdje tuženika, dana 21.12.2023. na mirovini tužitelja, a čime je tijek zastare ponovno pravovremeno prekinut, dakle podnošenjem osnove na prisilnu naplatu unutar općeg desetogodišnjeg zastarnog roka, pri čemu se vrijeme koje je proteklo prije prekida 21.07.2012. ne računa u zakonom određeni rok za zastaru sukladno čl. 245. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

13.1. Drugim riječima, rok od deset godina za naplatu potraživanja tuženika (kao novog vjerovnika/ovrhovoditelja) počinje teći od dana okončanja ovršnog postupka, u konkretnom slučaju od trenutka kada je osnova - ovršna isprava - rješenje o ovrsi javnog bilježnika, isknjižena iz redoslijeda naplate 4.08.2018., odnosno do obustave postupka izravne naplate kod Agencije do kojeg je došlo iz razloga za koje nije odgovoran tuženik kao vjerovnik. S obzirom da je Financijska agencija prestala provoditi predmetno rješenje o ovrsi javnog bilježnika kao ovršne isprave dana 4.08.2018. temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, a da tužitelj (kao dužnik/ovršenik) i dalje nije dobrovoljno podmirio predmetno dugovanje, tuženik je ponovno predmetnu osnovu dostavio na naplatu dana 21.12.2023., pa se taj dan vodi kao ponovni početak provođenja ovrhe na mirovini tužitelja, te je ovom radnjom ovdje tuženika ponovno prekinuta zastara njegovog potraživanja prema ovdje tužitelju iz te osnove za plaćanje u odnosu na glavnicu.

13.2. Kako u konkretnom slučaju, u razdoblju od 24.04.2012. (kada je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i ovršno) do 21.07.2012. (kada je predmetna osnova prvi put podnesena na naplatu), kao niti u razdoblju od 4.08.2018. do 21.12.2023. nije protekao desetogodišnji rok zastare u odnosu na glavnicu, te je osnova podnesena unutar zastarnog roka iz čl. 233. st. 1., u vezi s čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, to je tuženik ovlašten svoju neplaćenu tražbinu pokušavati dalje prisilno naplatiti, konkretno u postupku zapljene mirovinskih primanja tužitelja kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, ali dakle u odnosu na glavnicu od 149,07 eura, s napomenom da je trošak po predmetnoj osnovi naplaćen, a kako to proizlazi iz Izvatka iz poslovnih knjiga tuženika od 21.02.2024. (list 28. spisa).

13.3. Slijedom navedenog, kako u odnosu na glavno potraživanje iz predmetne osnove nije zastarjelo, to nije ostvaren razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona, radi čega je odlučeno kao pod I. izreke.

14. Međutim, kako je potraživanje na ime zateznih kamata na glavnicu (list 11. spisa) dospjelo na naplatu i to na iznos od 99,00 kn dana 26.03.2011., na iznos 109,00 kn dana 26.04.2011., na iznos od 60,00 kn dana 26.05.2011. i na iznos od 855,16 kn dana 26.06.2011., a zahtjev za naplatu je ponovno podnesen dana 21.12.2023., to je za potraživanje zateznih kamata kao povremenog potraživanja nastupila zastara na temelju čl. 226. st. 1. u vezi s čl. 233. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, radi čega je odlučeno kao pod II. izreke.

15. U odnosu na navode tužitelja s pozivom na odredbu čl. 32. Ovršnog zakona, da je tuženik sudu trebao priložiti izvornik ili ovjerenu presliku Ugovora o cesiji s jasnim dokazom da se prenosi upravo konkretna tražbina prema ovdje tužitelju o kojoj se raspravlja u okviru ovog konkretnog postupka, a ne zbirni prijenos, sud napominje da je FINA prihvatila isprave tuženika kao novog vjerovnika na temelju kojih je izvršila prijenos potraživanja i izmjenu računa, kao što je i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje pohranio dostavljene isprave radi provedbe ovrhe u korist novog vjerovnika, ovdje tuženika (list 21.-32. spisa), te se u tim ispravama konkretno navodi da se radi o upravo potraživanju prema tužitelju kao dužniku s pozivom na broj 20040490-201201, a koji se identifikator navodi kako u ovršnoj ispravi, tako i u prilozima Dodatnog ugovora od dana 24.11.2023..

15.1. Pored navedenog, sud napominje da u nastavno pokrenutom parničnom postupku, sud je ograničen na raspravljanje upravo onih razloga zbog kojih je ovršenik upućen u parnicu, a ovršenik kao tužitelj u pokrenutoj parnici ne može širiti razloge zbog kojih je upućen u parnicu (tako u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 861/2022-2 od 05.10.2022.). Dakle, u parnici kao što je predmetna, nije dopušteno proširivati razloge nedopuštenosti, koji nisu izneseni u žalbi protiv rješenja o ovrsi i zbog kojih ovršni sud nije uputio tužitelja kao ovršenika na pokretanje ove parnice. Stoga je sud u ovom postupku raspravljao isključivo o razlogu iz čl. 50. st. 1. točka 11. Ovršnog zakona, odnosno da li je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, sukladno čl. 55. st. 3. Ovršnog zakona.

16. Kako je tužitelj uspio samo u neznatnom dijelu svog zahtijeva u odnosu na zatezne kamate koje ne čine glavni zahtjev sukladno čl. 35. Zakona o parničnom postupku, te da zbog djelomičnog uspjeha u odnosu na sporedni zahtjev nisu nastali posebni troškovi, to se odluka o naknadi troškova temelji na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala, ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

16.1. Tuženik je podnio zahtjev za naknadu troška od 375,00 eura , uvećan za sudsku pristojbu na presudu u nenaznačenom iznosu.

16.2. Zahtjev tuženika je osnovan do iznosa od 312,50 eura i sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ime sastava odgovora na tužbu od 100,00 eura (Tbr. 8.t.1.) i zastupanja na ročištu od 19.03.2026. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.t.1.), a na ročištu za objavu presude dana 28. travnja 2026. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9.t.3.), te obračunatog PDV-a od 62,50 eura, a što je u skladu s navedenim tarifnim brojevima, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i nakadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., 107/25.), te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod III. izreke.

16.3. Preostali zahtjev tuženika za naknadu troška od 62,50 eura , nije osnovan, a odnosi se na trošak od 50,00 eura i obračunat PDV od 12,50 eura za pregled spisa i dokumentacije, jer se ne radi o trošku potrebnom za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku, dok tuženik niti ne podliježe obvezi plaćanju pristojbe na presudu, a koja obveza nije niti dospjela, radi čega je odlučeno kao pod IV. izreke.

16.4. Sukladno odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku, tužitelj nema pravo na naknadu troška, kako je odlučeno kao pod V. izreke.

U Osijeku, 28. travnja 2026.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Punomoćnici tužitelja

2.Punomoćniku tuženika