Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-101/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ane Papić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika PS, zbog kaznenog djela iz članka 233. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika PS, protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-1270/2020-33, od 12. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba okrivljenog PS odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu proglasio je krivim okrivljenika PS zbog počinjenja kaznenog djela pronevjere, opisanog i kažnjivog po članku 233. stavku 1. KZ/11 te ga je, na temelju te odredbe, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci. Nakon toga, na temelju članka 56. KZ/11, okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda, s time da se kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti, ako isti, u roku provjeravanja od dvije godine od pravomoćnosti presude, ne počini neko novo kazneno djelo. Na temelju odredbe članka 62. stavka 1. KZ/11, okrivljeniku je određena i posebna obveza da u roku od 8 (osam) mjeseci od pravomoćnosti presude popravi štetu nastalu počinjenjem kaznenog djela, na način da je dužan oštećenom trgovačkom društvu "Aludra" d.o.o. isplatiti iznos od 3.969,74 eura. Nadalje, na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 , određeno je da će se uvjetna osuda opozvati i odrediti izvršenje izrečene kazne , ako okrivljenik ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obveze iz članka 62. KZ/11 ,.

2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11,121/11 - pročišćen tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17,126/19 - Rješenje Ustavnog suda RH i 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP/08-25), oštećenom trgovačkom društvu "Aludra" d.o.o. dosuđen je imovinskopravni zahtjev u visini od 3.969,74 eura.

3. Na temelju članka 148. stavka 1., u vezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08 - 25, okrivljenik PS je obvezan snositi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura.

4. Protiv navedene presude, žalbu je podnio okrivljenik PS osobno, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovno suđenje "pred izmijenjenim vijećem".

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08-25, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, po obavljenom uvidu, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

7. Žalba okrivljenika PS je neosnovana.

8. Žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka , okrivljeni je u svojoj žalbi pravno označio kao povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-25, navodeći kako presuda ne sadrži razloge o ključnim okolnostima, visini i postojanju eventualnog potraživanja okrivljenika prema društvu, a uz to sud da prihvaća dio njegove obrane, ali ne obrazlaže zašto ga u pravnoj ocjeni zanemaruje. Nije međutim u pravu okrivljenik kada ističe da bi da opisani način bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 -25, s obzirom na to da se pobijana presuda može ispitati jer je prvostupanjski sud dao dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, koji nisu potpuno nejasni ni u znatnoj mjeri proturječni, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, što svojim žalbenim navodima okrivljenik nije doveo u pitanje.

9. Točno je da prvostupanjski sud dio obrane okrivljenika u pogledu postojanja nekakvog njegovog potraživanja prema oštećenom društvu, nije prihvatio, a točno je da su i razlozi u tom dijelu donekle šturi, međutim ipak su dostatni jer se iz pobijane presude može zaključiti da obrana okrivljenika u tom dijelu nije prihvaćena , budući da je suprotna iskazu svjedoka DS, kao i materijalnoj dokumentaciji, prvenstveno izvatku po računu oštećenog društva i izvodu iz knjige prometa oštećenog društva, zajedno s prometom po računu te pisanoj korespondenciji između okrivljenika, svjedoka DS i vlasnika poslovnih udjela oštećenog društva BS. Dakle, unatoč ovakvom nedostatku, pobijana presuda se može ispitati te na taj način nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, na koju neutemeljeno ukazuje okrivljenik u svojoj žalbi.

9.1. Osim u pravcu žalbenih navoda, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, pobijanu presudu je ispitao i u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine« br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19. – Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 130/20. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje u tekstu: ZKP/08-26), ali nije našao da bi presuda bila opterećena bilo kojom od povreda zakona iz navedene odredbe.

10. Svi ostali žalbeni navodi se sadržajno odnose na žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u kojima okrivljenik pokušava prikazati kako on nije imao namjeru pronevjeriti novac trgovačkog društva "Aludra", koj i mu je bio povjeren u službi, već da se radi o situaciji u kojoj je on imao potraživanje prema tom društvu i to s osnove navodno neisplaćene plaće i troškova koje je imao u obavljanju posla, pri čemu se poziva na to kako tijekom postupka nije provedeno financijsko - knjigovodstveno vještačenje kojim bi se utvrdilo realno stanje međusobnih potraživanja, a da nisu saslušani ni dodatni svjedoci, vezano za pitanje radnog odnosa te da nije pribavljena ni potpuna radno pravna dokumentacija.

10.1. Međutim, takvim svojim navodima okrivljenik nije s uspjehom doveo u pitanje pouzdanost utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu toga da bi bilo , na potpuno izvjestan i nedvojben način, dokazano da je on počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret, budući da je o svim svojim zaključcima prvostupanjski sud dao valjane i logične razloge koje, budući da imaju potporu u stanju u spisu, u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, nasuprot neuvjerljivoj i krajnje neživotnoj obrani okrivljenika o tome kako njemu nije isplaćena plaća, radi čega da je on zadržao dio novca ostvaren prometom u restoranu te još s kartice u vlasništvu društva s bankomata u gotovini podigao iznos od ukupno 8.000,00 kuna, stoji vrlo logičan, životan i vjerodostojan iskaz svjedoka DS, direktora društva "Aludra" d.o.o. , koji je detaljno i uvjerljivo opisao kako je došlo do angažmana okrivljenika za rad u tom društvu, kako je došlo do toga da se utvrdi da na račun društva nije položen novac ostvaren prometom u restoranu te kako je, okrivljenik, karticom u vlasništvu društva, podigao iznos od 8.000,00 kuna, a uz to i na koji način je nestao iznos pologa iz blagajne i još 200,00 kuna napojnica za ostale zaposlenike. Pri tome je imenovani svjedok vrlo jasno naveo da okrivljenik plaću nije trebao još uvijek ni dobiti, stoga što nije radio punih mjesec dana, a opisao je i kako je okrivljenik reagirao u situaciji kad mu je on prezentirao činjenicu da novac ostvaren prometom restorana nije polagan na račun, da su podignuti iznosi gotovine s bankomata karticom društva "Aludra" d.o.o., kao i da je nestao iznos pologa i napojnica u samom restoranu. Imenovani svjedok je prepričao i njegov razgovor s okrivljenikom kada mu je sve to predočio te je naveo kako mu je okrivljenik kazao da želi vratiti novac i da će učiniti sve što može da što prije to učini, ali da je doista predao samo ukupno 750,00 kuna, što da se odnosi na iznos pologa koji je uzeo iz restorana i za napojnice ostalih zaposlenika. Svjedok DS je u spis predao i korespondenciju putem elektroničke pošte između njega, okrivljenika i BS, u kojoj okrivljenik priznaje da je novac uzeo, navodi da je na to bio "prisiljen" te da će učiniti sve da ga što prije vrati.

11. Kada je okrivljeniku predočena ova korespondencija, on je izjavio kako te e- mailove nije nikada vidio niti ih je ikada napisao te da to nije njegova e-mail adresa. Međutim, pri tome je izgubio iz vida kako je on, nakon podizanja optužnice, putem elektroničke pošte komunicirao s Uredom predsjednika Općinskog suda u Splitu te je upravo na taj način dostavio sudu svoj broj mobitela pozivnog broja [broj telefona] i zamolio da ga se u ovom postupku kontaktira na taj broj mobitela. Tom prigodom se predstavio i naveo kako je njegovo ime PS te da se trenutno "vodi slučaj protiv njega na tom sudu". Navedeni e- mail [adresa elektroničke pošte], a sva prepiska s DS i KS, za koju je rekao da je prvi put vidi i da to on nije pisao te u konačnici da to nije njegova e-mail adresa, je poslana upravo s te iste te e-mail adrese putem koje je komunicirao s Uredom predsjednika Općinskog suda u Splitu, kojom prilikom je dostavio podatke o svom mobilnom telefonu i zamolio da ga se kontaktira u postupku upravo preko tog broja, što je sve vidljivo na e-mailu na listu 66 spisa. S iste te adrese elektroničke pošte okrivljenik je poslao Uredu predsjednika suda i broj predmeta poslovnog broja Kov-232/2021, u kojeg je trebalo uložiti njegov e-mail s kontakt podacima, a to je upravo broj predmeta u kojem je potvrđena optužnica protiv okrivljenika PS u ovom kaznenom predmetu.

12. Dakle, kad se sve to ima u vidu, tada je potpuno jasno da je obrana okrivljenika koju je dao u ovom postupku neosnovana, neuvjerljiva i očigledno iskonstruirana isključivo s ciljem otklanjanja od sebe krivnje za ovo kazneno djelo , radi čega je prvostupanjski sud s pravom nije prihvatio. Što se tiče navoda žalbe u kojima okrivljenik pokušava osporiti iznos novca, kojeg je protupravno za sebe zadržao na način da ističe da se trebalo provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje kako bi se to utvrdilo, ali isto tako kako bi se utvrdio i "obračun eventualnog prijeboja" te utvrdio realan obračun međusobnih potraživanja, za navesti je, kako je već istaknuto, da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio kako nikakvog međusobnog potraživanja u konkretnom slučaju nije moglo ni biti, a što se tiče visine pribavljene imovinske koristi, ona nesporno proizlazi iz pregledane poslovne dokumentacije društva "Aludra" d.o.o., odnosno izvatka po računu oštećenog društva te izvoda iz knjige prometa oštećenog društva, zajedno s prometom po računu, na koji način je taj iznos nesporno utvrđen. Osim toga je za naglasiti kako okrivljenik tijekom postupka nije imao nikakvih dokaznih prijedloga, ni što se tiče vještačenja ni što se tiče pribavljanja dokumentacije ili prijedloga za ispitivanje mogućih svjedoka, već takve prijedloge i to sasvim uopćeno iznosi tek u žalbi pa su stoga takvi žalbeni navodi neutemeljeni. Slijedom navedenog neosnovano se okrivljenik žali i zbog žalbene osnove pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

13. Okrivljenik se nije žalio zbog žalbene osnove odluke o kazni, međutim kako žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist okrivljenika, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, to je ovaj drugostupanjski sud i u tom pravcu ispitao pobijanu presudu te je utvrdio kako je prvostupanjski sud potpuno pravilno utvrdio i odgovarajuće vrednovao sve okolnosti koje mogu imati utjecaja na izbor vrste i mjere kaznenopravne sankcije, nakon čega je osnovano zaključio da je u konkretnom slučaju opravdano okrivljenika osuditi na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, međutim, imajući u vidu da je okrivljenik do sada neosuđivan, kao i protek vremena od počinjenja ovog kaznenog djela, utemeljeno je zaključio da se svrha kažnjavanja može ostvariti i uvjetnom osudom, radi čega je pravilno , na temelju članka 56. KZ/11, istu izrekao okrivljenom, pri čemu je odlučeno da se kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti, ako okrivljeni, u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

14. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda radi se o odgovarajuće odmjerenoj kaznenopravnoj sankciji, kao što je i potpuno osnovano okrivljeniku određena i posebna obveza iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11, da popravi štetu nastalu počinjenjem kaznenog djela, na način da u roku od 8 (osam) mjeseci po pravomoćnosti presude isplati oštećenom trgovačkom društvu "Aludra" iznos od 3.969,74 eura. Okrivljenik je pri tome ispravno upozoren u smislu odredbe članka 58. stavka 5. KZ/11 da će mu, ako ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obvezu iz članka 62. KZ/11, uvjetna osuda biti opozvana i biti određeno izvršenje kazne na koju je osuđen. Ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da će se i ovakvom kaznenopravnoj sankcijom, odnosno svojevrsnim upozorenjem uz prijetnju kaznom te obvezom da u roku od 8 (osam) mjeseci od pravomoćnosti presude popravi štetu koju je prouzročio kaznenim djelom, uspješno ostvariti pozitivan utjecaj na okrivljenika te da će se on ubuduće suzdržati od činjenja novih kaznenih djela, odnosno da će se na opisani način u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.

15. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu okrivljenika, sukladno članku 482. ZKP/08-26, valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Split, 28. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maria Majić