Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-103/2026-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, VDŠ, izvjestiteljice i VD, članice, u pravnoj stvari tužitelja ZD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-77/2025-9 od 30. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 28. travnja 2026.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva obrane kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-77/2025-9 od 30. listopada 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju ZD na ime razlike plaće bruto iznos od 6.077,98 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu preko 3.601,11 EUR–a do 4.851,11 EUR–a (za iznos od 1.250,00 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-77/2025- 9 od 30. listopada 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane naknaditi tužitelju ZD trošak parničnog postupka u iznosu preko 4.851,11 EUR–a do 6.226,11 EUR–a (za iznos od 1.375,00 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja ZD za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 30. listopada 2025. pa do isplate, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva obrane za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja ZD za naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- nalaže se tuženici isplatiti tužitelju na ime razlike plaće bruto iznos od 6.077,98 EUR– a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 6.226,11 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 30. listopada 2025. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu (točka II. izreke).

2.1. Protiv navedene presude, pod točkom I. izreke, u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju bruto iznos od 6.077,98 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu preko 3.601,11 EUR–a do 6.226,11 EUR–a (za iznos od 2.625,00 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbije i da se zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da joj se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 250,00 EUR–a.

2.2. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženice u cijelosti, predlažući da se žalba iste odbije kao neosnovana te prvostupanjska presuda u dijelu u kojem ju tuženica pobija potvrdi, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR–a.

3. Žalba je neosnovana u pogledu odluke o tužiteljevom glavnom potraživanju, dok je ista djelomično osnovana u pogledu odluke o trošku parničnog postupka, koji predstavlja tužiteljevo sporedno potraživanje.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 7. srpnja 2025. (list 800-801 spisa) sukladno drugom dopunskom nalazu i mišljenju TD, stalnog sudskog vještaka za područje financijsko knjigovodstvene struke od 7. studenog 2018. (list 212-219 spisa), da mu tuženica na ime razlike plaće koja je nastala zbog neplaćenih sati prekovremenog rada te rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama na terenu za rujan 2011., listopad 2011., studeni 2011., prosinac 2011., siječanj 2012., veljaču 2012., ožujak 2013. i travanj 2013. isplati bruto iznos od 6.077,98 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od petnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 8.038,61 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju ista upire.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7. Prvostupanjski sud je na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu, pravilno utvrdio u bitnom:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženice, dakle u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, Hrvatskoj kopnenoj vojsci, sa sjedištem zapovjedništva u [adresa], i to kao djelatna vojna osoba,

- da je tužitelju u utuženom razdoblju obavljanje službenih poslova i zadaća na terenu bilo organizirano na način da je tužitelj bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama,

- da su za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu u ovom predmetu mjerodavni sljedeći propisi: Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (''Narodne novine'' broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09 – u daljnjem tekstu: ZSOSRH), Zakon o obrani (''Narodne novine'' broj 33/02, 58/02, 100/04, 174/04, 76/07 i 153/09 – u daljnjem tekstu: ZO), Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (''Narodne novine'' broj 118/09 i 118/12 – u daljnjem tekstu: Odluka) i Zakon o radu (''Narodne novine'' broj 149/09, 61/11 i 82/12 – u daljnjem tekstu: ZR),

- da je odredbom iz čl. 169. st. 1. ZSOSRH–a propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću,

- da je na temelju odredaba iz čl. 10. st. 3. ZO–a i čl. 96. st. 1. ZSOSRH–a donesena Odluka, a kojom je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba,

- da je točkom XII. Odluke propisano:

- da se prekovremenim radom pripadnika OS RH, kada je rad organiziran na drugi odgovarajući način, smatra rad dulji od redovnog mjesečnog fonda sati (st. 1.),

-da se prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra svaki sat rada dulji od osam sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom (st. 2.),

- da se prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (st. 3.),

- da o preraspodjeli ostvarenih sati rada iz prethodnog u sljedeći mjesec časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine donosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani tako da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan (st. 4.),

- da se sati prekovremenog rada za koje pripadniku OS RH nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate (st. 5.),

- da je točkom XIII. Odluke propisano:

- da se osnovna plaća za svaki sat rad uvećava za prekovremeni rad 50%, za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%, za rad u drugoj smjeni ako djelatnik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom duljim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5% (st. 1.),

- da se dodaci međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni (st. 2.),

- da je odredbom iz čl. 86. ZR–a propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi radnik ima pravo na povećanu plaću,

- da su svjedoci ĐD i BD te tužitelj, koji su saslušani na ročištu od 23. ožujka 2017., iskazali:

- da je tužitelj radom na terenu, pored redovnih sati, ostvario i prekovremene sate, ali da tuženica nije vodila precizne evidencije o ostvarenim prekovremenim satima,

- da je tužitelj u utuženom razdoblju na terenu radnim danom radio od 06,00 do 21,00 sati, subotom od 08,00 do 18,00 sati i nedjeljom od 08,00 do 15,00 sati,

- da je radi izračuna razlike plaće tužitelja koja se odnosi na rad na terenu, i to po osnovi prekovremenog rada te rada subotom, nedjeljom, blagdanima, noću i u smjenama, provedeno financijsko vještačenje od strane TD, stalnog sudskog vještaka za područje financijsko knjigovodstvene struke,

- da iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka od 22. siječnja 2018. proizlazi:

- da vještak nije raspolagao podacima, odnosno preciznim evidencijama tuženice u pogledu korištenja slobodnih dana, iako je te podatke dodatno tražio od tuženice,

- da je tuženica dostavila dvostruke evidencije za pojedine mjesece iz kojih je vidljivo npr.:

- da za prosinac 2011. postoji izdvojena evidencija za rad na terenu, dok u osnovnoj evidenciji taj rad na terenu nije evidentiran po satu,

- da za studeni 2011. postoje dvostruke evidencije: na jednoj evidenciji postoji iskazan teren u trajanju od 7. studenog pa do 18. studenog, bez oznake radnog vremena, dok istovremeno postoji evidencija u kojoj se navodi rad na terenu, s time da je kod tog rada označeno trajanje rada na terenu, a teren traje kraće, od 7. studenog pa do 14. studenog,

- da je u mnogim istovrsnim predmetima utvrđeno da su evidencije potpisane po različitim osobama zapovjednika, iz čega se može zaključiti da su jedne evidencije vođene u vojarni, a druge na terenu,

- da je vještak izradio dvije varijante izračuna razlike plaće tužitelja:

- prva varijanta (u kojoj se prekovremeni rad ne umanjuje za sate rada po slobodnim danima): da je tužitelj za prekovremeni rad na terenu te rad subotom i nedjeljom u razdoblju od 7. kolovoza 2011. pa do 25. lipnja 2013. ostvario dodatke na plaću u visini od 21.758,28 kn (2.887,82 EUR– a[1] ),

- druga varijanta (u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za sate rada po slobodnim danima): da je tužitelj za prekovremeni rad na terenu te rad subotom i nedjeljom u razdoblju od 7. kolovoza 2011. pa do 25. lipnja 2013. ostvario dodatke na plaću u visini od 1.115,14 kn (148,00 EUR–a),

- da je tužitelj podneskom od 7. veljače 2018. prigovorio nalazu i mišljenju vještaka od 22. siječnja 2018., a povodom kojeg je vještak izradio prvi dopunski nalaz i mišljenje od 29. lipnja 2018. iz kojeg proizlazi:

- da je rad na terenu u tjednu obračunat od 06,00 do 21,00 sati, da je prvi dan dolaska na teren u ponedjeljak obračunat od 08,00 do 21,00 sati, da je zadnji dan ciklusa rada na terenu u petak obračunat od 06,00 do 16,00 sati, da je rad subotom obračunat od 08,00 do 18,00 sati te da je rad nedjeljom obračunat od 08,00 do 15,00 sati,

- da su za rad na terenu prilikom obračuna slobodnih dana izuzeti slobodni dani ostvareni od službe dežurstva i stražarske službe te slobodni dani na temelju dobrovoljnog davanja krvi,

- da su preostali radni sati nakon efektivnog rada na terenu za svaki dan na terenu, dakle vrijeme obvezne prisutnosti koje također spada u radno vrijeme tužitelja, obračunati kao sati aktivnog dežurstva,

- da je tužitelj u navedenom razdoblju, osim na straži i terenu, radio u redovnom radnom vremenu, ali dužem od 8 sati dnevno, pri čemu je ostvario prekovremeni rad, s time da ti sati prekovremenog rada nisu uvršteni u obračun,

- da je vještak izradio dvije varijante izračuna razlike plaće tužitelja:

- da je tužitelj podneskom od 25. srpnja 2018. prigovorio prvom dopunskom nalazu i mišljenju vještaka od 29. lipnja 2018., a povodom kojeg je vještak izradio drugi dopunski nalaz i mišljenje od 7. studenog 2018. iz kojeg proizlazi:

- da su 54 slobodna dana obračunata tako da su slobodni dani na terenu ''zatvoreni'' od najranije korištenih pa do ukupnog broja 54 slobodna dana, budući da iz očitovanja ustrojstvene jedinice od 11. studenog 2016. (u privitku tuženičinog podneska od 28. veljače 2017.) proizlaze 54 slobodna dana,

- da je tužitelj za prekovremeni rad na terenu te rad subotom i nedjeljom u razdoblju od 7. kolovoza 2011. pa do 25. lipnja 2013. ostvario dodatke na plaću u visini od 45.794,57 kn (6.077,98 EUR–a),

- da tužitelj i tuženica nisu imali prigovora na drugi dopunski nalaz i mišljenje vještaka,

- da je prvostupanjski sud donio presudu poslovni broj Pr-614/2016-34 od 23. siječnja 2019., a koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-

480/2019-2 od 18. travnja 2019.,

- da se vještak na ročištu od 11. prosinca 2019. dopunski usmeno očitovao na navode iz rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-480/2019-2 od 18. travnja 2019. u bitnom na način:

- da u nalazu, niti u dvije dopune nalaza rad tužitelja nije računat u neprekidnom trajanju od 24 sata,

- da je u prvoj dopuni nalaza od 28. lipnja 2018. preostali dio do 24 sata utvrđivan kao aktivno dežurstvo,

- da nijedna varijanta nije sačinjena kao 24–satno radno vrijeme bez odmora, već u dopuni postoji izračun aktivnog dežurstva koje se plaća kao redovni rad, u pravilu uz dodatak od 8 sati,

- da tužitelju pripada pravo na dodatke u slobodnim danima od 50 % jer je Kolektivnim ugovorom ugovoreno da se prekovremeni rad razmjenjuje sa slobodnim danima u odnosu 1 prekovremeni sat = 1,5 sati slobodnog vremena,

- da je prvostupanjski sud donio presudu poslovni broj Pr-143/2019-7 od 24. siječnja 2020., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-

754/2020-2 od 22. studenog 2022.,

- da je tuženica podnijela prijedlog za dopuštenje revizije od 19. siječnja 2023., a da je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio rješenje broj Revd-1835/2023-2 od 16. svibnja 2023. kojim je dopuštena revizija protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-754/2020-2 od 22. studenog 2022.,

- da je tuženica podnijela reviziju od 20. listopada 2023., a povodom koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio rješenje broj Rev-195/2024-2 od 25. ožujka 2025. kojim je presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-754/2020-2 od 22. studenog 2022. ukinuta u cijelosti, dok je presuda prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-143/2019-7 od 24. siječnja 2020. ukinuta pod točkom I. izreke, te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,

- da su svjedok ĐD i tužitelj, koji su ponovno saslušani u nastavku postupka na ročištu od 8. listopada 2025., iskazali:

- da su svim djelatnim vojnim osobama koje su ostvarile prekovremene sate rada, pa tako i svjedocima u ovom postupku ĐD i BD, davane na uvid evidencije radnog vremena,

- da su u pravilu djelatne vojne osobe potpisivale evidencije radnog vremena, iako se nisu slagale s podacima u evidenciji u odnosu na fond sati , budući da su u evidencijama redovito bili evidentirani samo redovni sati rada, ali ne i prekovremeni sati rada,

- da su i na isplatnim listama evidentirani samo redovni sati rada, a ne i prekovremeni sati rada, s time da djelatne vojne osobe nisu bile upoznate da bi mogle prigovarati na sadržaj isplatnih lista,

- da su djelatne vojne osobe koje bi prigovarale evidencijama radnog vremena svojim neslaganjem na poleđini evidencije bile maknute sa spiska za misije, što je bila svojevrsna kazna jer su se misije znatno više plaćale od radu u matičnoj zemlji,

- da djelatne vojne osobe nisu dobivale pisana rješenja iz kojih bi bilo vidljivo po kojoj osnovi i za koju vrstu rada bi bili ostvareni slobodni dani, s time da su se slobodni dani koristili na temelju usmene obavijesti nadređene osobe,

- da tuženica tijekom postupka, iako je to tužitelj predlagao, nije dostavila Zapovijedi za teren u utuženom razdoblju,

- da je tužitelj uspješno osporio točnost tuženičinih evidencija radnog vremena za tužitelja u utuženom razdoblju jer je utvrđeno:

- da tuženica nije upisivala točan početak i završetak radnog vremena prilikom angažiranosti na terenu,

- da tuženica uopće nije upisivala sate rada prilikom angažiranosti na terenu, već je u odgovarajućim rubrikama evidencija takvog rada samo stavljala oznaku TR,

- da je tuženica vodila dvostruke evidencije radne angažiranosti,

- da se ne radi o izoliranom slučaju, već de facto o pravilu u postupanju tuženice u pogledu netočnog vođenja evidencija radne angažiranosti svojih djelatnika,

- da je tužitelj konačno postavio tužbeni zahtjev podneskom od 7. srpnja 2025. sukladno drugom dopunskom nalazu i mišljenju vještaka.

8. S obzirom na to da je tužitelj dokazao da mu tuženica na ime razlike plaće koja je nastala zbog neplaćenih sati prekovremenog rada te rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama na terenu za rujan 2011., listopad 2011., studeni 2011., prosinac 2011., siječanj 2012., veljaču 2012., ožujak 2013. i travanj 2013. duguje bruto iznos od 6.077,98 EUR–a sukladno navedenim odredbama ZSOSRH–a, ZO–a, Odluke i ZR–a, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je pod točkom I. izreke (pobijane) presude naložio tuženici isplatiti tužitelju bruto iznos od 6.077,98 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od petnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate , a koje tužitelju sukladno odredbi iz čl. 84. st. 3. ZR–a, u svezi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) također pripadaju.

9. Slijedom toga, neosnovani su daljnji žalbeni navodi tuženice da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te na isto pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev u tome dijelu.

10. Konkretno, tuženica neosnovano ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da tuženičine evidencije radnog vremena za tužitelja u utuženom razdoblju nisu točne, budući da ta činjenica proizlazi ne samo iz personalnih, veći i materijalnih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka.

11.1. Međutim, djelomično su osnovani preostali žalbeni navodi tuženice da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 i 107/25 – u daljnjem tekstu: Tarifa), kada je tužitelju priznao i dosudio trošak sastava trinaest podnesaka.

11.2. Prvostupanjski sud je tužitelju na ime naknade troška trinaest podnesaka, i to troška sastava podneska od 15. studenog 2016. , troška sastava podneska od 13. ožujka 2017., troška sastava podneska od 7. veljače 2018., troška sastava podneska od 25. srpnja 2018., troška sastava podneska od 23. studenog 2018., troška sastava podneska od 12. kolovoza 2019., troška sastava podneska od 5. lipnja 2025., troška sastava podneska od 7. srpnja 2025., troška sastava podneska od 27. rujna 2018., troška sastava odgovora na žalbu od 6. veljače 2019. , troška sastava odgovora na žalbu od 14. veljače 2020., troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije od 27. veljače 2023. i troška sastava odgovora na reviziju od 11. prosinca 2023. , priznao i dosudio ukupan iznos od 2.625,00 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

12. Uzimajući pri tome u obzir da vrijednost predmeta spora iznosi 6.077,98 EUR–a, tužitelj ima pravo na naknadu troška sastava obrazloženog podneska od 15. studenog 2016., kojim se tužitelj očitovao na tuženičin odgovor na tužbu od 2. studenog 2016., u iznosu od 250,00 EUR–a, troška sastava (ostalog) podneska od 13. ožujka 2017., kojim se tužitelj očitovao na tuženičin podnesak od 28. veljače 2017., u iznosu od 62,50 EUR–a, troška sastava obrazloženog podneska od 7. veljače 2018., kojim se tužitelj očitovao na pisani nalaz i mišljenje vještaka od 22. siječnja 2018., u iznosu od 250,00 EUR–a, troška sastava obrazloženog podneska od 25. srpnja 2018., kojim se tužitelj očitovao na prvi dopunski nalaz i mišljenje vještaka od 29. lipnja 2018., u iznosu od 250,00 EUR–a, troška sastava obrazloženog podneska od 23. studenog 2018., kojim se tužitelj očitovao na drugi dopunski nalaz i mišljenje vještaka od 7. studenog 2018., u iznosu od 250,00 EUR–a, troška sastava (ostalog) podneska od 12. kolovoza 2019., kojim se tužitelj očitovao nakon primitka rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-480/2019-2 od 18. travnja 2019., u iznosu od 62,50 EUR–a, troška sastava (ostalog) podneska od 5. lipnja 2025., kojim se tužitelj očitovao nakon primitka rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-195/2024-2 od 25. ožujka 2025., u iznosu od 62,50 EUR–a i troška sastava (ostalog) podneska od 7. srpnja 2025., kojim je tužitelj konačno postavio tužbeni zahtjev, u iznosu od 62,50 EUR–a, dakle pravo na naknadu troška sastava navedenih podnesaka u zbrojenom iznosu od 1.250,00 EUR–a, sve sukladno odredbama iz Tbr. 8. t. 1. i 4., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife te čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24 i 52/25), u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

13.1. Međutim, tužitelj u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a nema pravo na naknadu troška sastava podneska od 27. rujna 2018. u dosuđenom iznosu od 125,00 EUR–a, kojim se tužitelj očitovao na tuženičin podnesak od 22. kolovoza 2018., u kojem se tuženica očitovala na prvi dopunski nalaz i mišljenje vještaka od 29. lipnja 2018., budući da trošak sastava konkretnog podneska nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

13.2. Tužitelj u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a nema pravo na naknadu troška sastava odgovora na žalbu od 6. veljače 2019. u dosuđenom iznosu od 250,00 EUR– a, niti na naknadu troška sastava odgovora na žalbu od 14. veljače 2020. u dosuđenom iznosu od 250,00 EUR–a, budući da navedeni troškovi nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

13.3. Tužitelj u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a nema pravo na naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije od 27. veljače 2023. u dosuđenom iznosu od 250,00 EUR–a, niti na naknadu troška sastava odgovora na reviziju od 11. prosinca 2023. u dosuđenom iznosu od 250,00 EUR–a, budući da navedeni troškovi nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

14. Prema tome, tužitelju od ukupno pobijanog iznosa od 2.625,00 EUR–a pripada konačan iznos od 1.250,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 30. listopada 2025., kada je prvostupanjska presuda donesena pa do isplate, a koje tužitelju sukladno odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP–a, u svezi čl. 29. st. 2. ZOO–a također pripadaju, dok mu to pravo u preostalom dijelu dosuđenog iznosa od 1.375,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos, ne pripada.

15. Pri tome valja dodati da tuženica nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a.

16. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 373. t. 3. ZPP–a kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

17. Tuženica nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer je s istom djelomično uspjela samo u pogledu odluke o trošku parničnog postupka, koji predstavlja tužiteljevo sporedno potraživanje, dok u pogledu odluke o tužiteljevom glavnom potraživanju u cijelosti nije uspjela, tako da je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao pod točkom III. izreke ove odluke.

18. Tužitelj nema pravo na naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom IV. izreke ove odluke.

U Zagrebu 28. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte