Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-18/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, te Vlatke Fresl Tomašević kao sutkinje izvjestiteljice i Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mladen Oštro, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, Split, Spinčićeva 1, OIB: 51401063283, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-6808/2021-20 od 27. studenoga 2024. godine, na sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2026. godine,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-6808/2021-20 od 27. studenoga 2024. godine u dosuđujućem dijelu pod točkom I izreke i pod točkom II izreke, te se predmet vraća istome sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici za razdoblje od 1. veljače 2016. godine do 21. veljače 2021. godine novčane iznose kako slijedi: pod 1) 2.363,34 eura[1] /17.806,65 kuna s osnove prekovremenog rada u primopredaji smjene, pod 2) 351,95 eura/2.651,63 kune s osnove naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, pod 3) 160,73 eura/1.211,43 kune s osnove naknade plaće za vrijeme bolovanja do 42 dana, te pod 4) 944,82 eura/7.118,75 kune s osnove razlike plaće koju bi tužiteljica ostvarila prema uvećanoj osnovici od 5.415,31 kune i plaće koja joj je isplaćena uvećano za presuđene iznose u predmetu toga suda poslovni broj Pr- 642/2019 i razliku utvrđenu u Tablici broj 4 i 5 u razdoblju od veljače 2016. do listopada 2017. godine, odnosno isplatiti tužiteljici sveukupan bruto iznos od 3.820,84 eura/28.788,19 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 27. studenoga 2024. godine do isplate, dok se za više zatraženo, za iznos od 404,08 eura kao i za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenom bruto iznosu tužiteljica odbija (točka I izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 1.581,81 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 27. studenoga 2024. godine do isplate (točka II izreke).

2. Navedenu presudu pobija tuženik u dosuđujućem dijelu zbog svih žalbenih razloga koji su propisani odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.- dalje: ZPP) u vezi čl. 365. st. 1. ZPP, s prijedlogom da se pobijani dio presude preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu kojim osporava žalbene navode tuženika i predlaže da se prvostupanjska presuda potvrdi.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće s osnova prekovremenog rada u primopredaji službe i s time u vezi zahtjev sa isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme bolovanja do 42 dana kao i zahtjev za isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine.

6. U ovome stadiju postupka sporna je osnova i visina potraživanja.

7. Sud prvog stupnja polazeći od utvrđenja:

- da je tužiteljica bila zaposlenica tuženika u utuženom razdoblju temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu medicinske sestre,

- da joj je tuženik u vremenu od prosinca 2015. do siječnja 2017. obračunao i isplaćivao plaću na temelju osnovice od 5.108,84 kn,

- da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09, dalje: ZPSJ),

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23.studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake godine,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13.svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26.listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka, te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III. do V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao,

- da je 7.prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je i to prethodno opisano,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26.listopada 2011. donijeli 28.prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na član IV. u vezi s članom VII. Dodatka Sporazumu,

- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDPA-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4.prosinca 2015.,

- da je Vlada RH 29.prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1.1.2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017. ,

- da je tužiteljica u utuženom periodu radila u smjenskom radu i da je bila zadužena za primopredaju službe,

- da tuženik tužiteljici za utuženo razdoblje nije isplaćivao prekovremeni rad u primopredaji službe,

- da je tuženik tužiteljici pogrešno obračunao naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad (bolovanje) za utuženo razdoblje,

- da prema nalazu i mišljenju vještakinje za računovodstvo i financije ABC, dipl.oec. od 30. listopada 2022., koje vještačenje je izvršeno temeljem dokumentacije dostavljene od strane tuženika, proizlazi kako je kod obračuna plaća za razdoblje od 1. veljače 2016. do 21. veljače 2021. tuženik manje obračunao i isplatio tužiteljici: prekovremeni rad u primopredaji smjene od ukupno 17.806,65 kn (2.363,34 Eur), naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ukupno 2.651,63 kn (351,95 Eur), naknadu plaće za vrijeme bolovanja do 42 dana ukupno 1.211,14 kn (160,73 Eur), između plaće koju bi tužiteljica ostvarila prema uvećanoj osnovici na 5.415,31 kn i plaće koja joj je zapravo isplaćena uvećana za presuđene iznose u predmetu ovog suda broj Pr-642/2019 i razliku utvrđenu u Tablici br. 4 i br. 5 u razdoblju od veljače 2016. do listopada 2017. godine ukupno 10.163,12 kn (1.348,90 Eur). Zaključno, tužiteljici je u utuženom razdoblju od 1. veljače 2016. do 21. veljače 2021. po osnovi prekovremenog rada u primopredaji smjene, naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje koja su posljedica neisplaćene primopredaje smjene i po osnovi primjene niže osnovice isplaćen manji iznos u sveukupnom bruto iznosu od 31.832,54 kn (4.224,92 Eur),

- da je prema mišljenju vještakinje tužiteljica radila u smjenskom radu, što proizlazi i iz evidencije rada, ali joj sati primopredaje službe nisu obračunati i isplaćeni, što je razvidno iz platnih lista pa je vještakinja sate primopredaje obračunala kao rad u prekovremenom radu (a vrijednost sata rada računa se na način da se osnovna bruto plaća podijeli s fondom redovnih sati) s obzirom na to da je tužiteljici već isplaćena plaća koja uključuje sve redovne sate rada. Iznos neisplaćenih prekovremenih sati primopredaje službe za svaki mjesec utuženog razdoblja po vještakinji iznosi ukupno 2.363,34 eura (17.806,65 kn), a kako je prikazano u Tablici 4. nalaza i mišljenja,

- da prema vještačenju naknada bruto plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u utuženom razdoblju iznosi 351,95 eura (2.651,63 kn), a za vrijeme korištenja bolovanja 160,73 eura (1.211,14 kn), kako je prikazano u Tablici 5 nalaza i mišljenja, a koje iznose tužiteljica potražuje te su joj isti dosuđeni, te da je razliku naknade za godišnji odmor i bolovanje do 42 dana vještakinja izračunala isključivo kao razliku po osnovi neplaćene primopredaje službe,

zaključuje da tužiteljica ima pravo na isplatu bruto iznosa od ukupno 3.820,84 eura (28.788,19 kn) od čega bruto iznos od 2.363,34 eura na ime neplaćenog prekovremenog rada u primopredaji smjene; bruto iznos od 351,95 eura na ime neisplaćene naknade plaće za godišnji odmor, bruto iznos od 160,73 eura na ime neisplaćene naknade plaće za vrijeme bolovanja, te bruto iznos od 944,82 eura na ime uvećanja osnovice od 6% polazeći od odredbi čl. 4. ZPSJ, čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine, broj 39/09, 124/09), čl. 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine, broj 141/12, 150/13, 153/13- dalje. TKU), čl. 28. st. 8. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19- dalje: KU) u vezi Tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 17. veljače 2023. godine, čl. XI. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovi za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine u vezi čl. 199. Zakona o radu (Narodne novine, broj 93/14, 127/17, 98/19- dalje: ZR).

8. Takav zaključak ovaj drugostupanjski sud za sada ne može prihvatiti.

9. Prilikom suđenja pred prvostupanjskim sudom počinjena je apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer nedostaju razlozi o tome zašto prvostupanjski sud poklanja vjeru i isključivo se rukovodi nalazom i mišljenjem financijskog vještaka ABC prilikom utvrđenja odlučnih činjenica. Naime, u predmetnom nalazu i mišljenju samo je paušalno navedeno da jedan dan smjenskog rada podrazumijeva 30 minuta primopredaje službe, te da se tužiteljici sati primopredaje obračunavaju kao rad u prekovremenom radu s obzirom da joj je već isplaćena plaća koja uključuje sve redovne sate rada. Nadalje, navedeno je da je razlika naknade za godišnji odmor i bolovanje do 42 dana izračunata isključivo kao razlika po osnovi neplaćene primopredaje službe, dok je razlika plaće koju bi tužiteljica ostvarila prema osnovici od 5.415,37 kuna u utuženom periodu izračunata na način da je plaća koja joj je isplaćena uvećana za razliku na presuđene dodatke u predmetu Pr- 642/19 (u tome predmetu tužiteljici su dosuđene naknade za godišnji odmor s osnove neplaćenih dodataka za otežane uvjete rada i dodatka za odgovornost za život i zdravlje) i razliku izračunatu u ovome vještvu, dakle, razliku s osnove primopredaje službe.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice o tome da je tužiteljica bila zadužena za primopredaju službe, da je primopredaju vršila i da je primopredaja službe svaki dan trajala 30 minuta isključivo na temelju navedenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka, a koji nije naveo kako niti iz koje je to točno dokumentacije iščitao. Stoga razlozi o odlučnim činjenicama nisu jasni jer se knjigovodstveno financijskim vještačenjem u pravilu može utvrditi samo visina potraživanja.

11. Pri tome valja reći kako su navodi vještaka proturječni priloženoj evidenciji o prisutnosti na radu iz koje nije vidljivo da bi tužiteljica doista vršila primopredaju u trajanju od 30 minuta izvan svog redovnog radnog vremena, s time da je izostalo bilo kakvo utvrđenje o eventualno nepravilnom vođenju evidencije tužene. Posljedično navedenom u tom dijelu presuda se uopće ne može ispitati.

12. Sukladno odredbi čl. 65. ZR u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad). Sukladno odredbi čl. 49. st. 1. KU osnovna plaća radniku će se uvećati za prekovremeni rad 50%, a sukladno odredbi čl. 49. st. 9. KU prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati . Sukladno odredbi čl. 9. st. 3. ZR u slučaju ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

13. Pri tome treba reći da je odredba čl. 9. Dodatka II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj 92/19) u primjeni od 1. rujna 2019. godine, pa se ista primjenjuje samo za dio utuženog perioda, a kojom odredbom je izmijenjen čl. 28. KU na način da su dodani stavci 8. i 9. koji glase: „Primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena. Organizacijom rada određuje se osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe.“ Dakle, tek od 1. rujna 2019. godine KU uvodi pojam primopredaje službe s time da je zaključak broj 108. sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, na koji se prvostupanjski sud poziva, donesen tek 17. veljače 2023. godine, dakle izvan utuženog perioda.

14. S obzirom da su razlozi o odlučnoj činjenici vršenja primopredaje službe od strane tužiteljice nejasni i proturječni priloženoj dokumentaciji, to nije bilo moguće ispitati prvostupanjsku presudu ni u dijelu koji se odnosi na zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme bolovanja s obzirom da je taj izračun napravljen isključivo kao razlika po osnovi neplaćene primopredaje službe , kao niti u dijelu koji se odnosi na zahtjev za isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine jer je i taj izračun napravljen na način da je plaća koja je tužiteljici isplaćena uvećana za razliku na presuđene dodatke u predmetu Pr- 642/19 i razliku izračunatu s osnove primopredaje službe.

15. S obzirom na sve navedeno valjalo je ukinuti pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 369. st. 1. ZPP i vratiti predmet istome prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

16. Zato je trebalo ukinuti i odluku o parničnom trošku jer se o zahtjevu za naknadu parničnih troškova odlučuje u odluci kojom se završava postupak pred tim sudom (čl. 166. ZPP u vezi čl. 164. st. 4. ZPP, sve u vezi čl. 154. ZPP).

17. U ponovnom suđenju sud će otkloniti apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem, provesti će dokazni postupak temeljem dokaznih prijedloga stranaka radi utvrđenja odlučnih činjenica kada je tužiteljica u utuženom periodu dolazila na posao i koliko vremena je ostajala na poslu, je li tuženik vodio odgovarajuću evidenciju o radnom vremenu iz koje je razvidno je li primopredaja službe obavljena, da li se na završetku svake smjene vršila primopredaja službe i je li tužiteljica bila zadužena na primopredaju službe, te o svojim utvrđenjima dati valjane razloge kako bi se presuda mogla ispitati.

U Zagrebu, 28. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Tomislav Aralica