Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-192/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Vlatke Paškvalin Bošković kao člana vijeća i izvjestitelja te Tihane Marije Miladin, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČGO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-188/2025-19 od 22. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-188/2025-19 od 22. prosinca 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 1.667,72 EUR do iznosa od 2.885,00 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. studenog 2024. pa do isplate.
II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-188/2025-19 od 22. prosinca 2025. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke preko iznosa od 914,25 EUR do iznosa od 1.987,50 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. prosinca 2025. pa do isplate.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.885,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 22. studenog 2024. do isplate (točka I. izreke), zakonske zatezne kamate na iznos od 1.300,00 EUR za razdoblje od 22. studenog 2024. do 13. prosinca 2024. (točka II. Izreke) te naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.987,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. prosinca 2025. (točka III. izreke).
2. Protiv citirane prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I. izreke preko dosuđenog iznosa štete od 1.667,72 EUR (za iznos od 1.217,28 EUR), kao i odluke o troškovima postupka sadržane u točki III. izreke i to preko dosuđenog iznosa od 914,25 EUR (za iznos od 1.073,25 EUR) žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 351. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP), odnosno zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, po potrebi predmet vratiti na ponovno suđenje te sukladno tome donijeti i novu odluku o parničnom trošku, uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi trošak sudske pristojbe na žalbu.
3. Žalba tuženika nije osnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio odluci, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a pazi po službenoj dužnosti.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske i imovinske štete, kao posljedica ozljeda koje je zadobila u štetnom događaju 8. rujna 2024. prilikom pada na radnom mjestu kod poslodavca u Kliničkoj bolnici Dubrava u Zagrebu, osiguranika ovdje tuženika.
6. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika za nastalu štetu. Nije sporno da je tuženik u tzv. mirnom postupku temeljem odštetnog zahtjeva isplatio tužiteljici 1.300,00 EUR s osnova naknade neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega).
7. U žalbenoj fazi postupka sporna je visina dosuđene neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti.
8. Suprotno žalbenim navodima tuženika sud prvog stupnja je provedene dokaze ocijenio sukladno čl. 8. ZPP-a te je za svoja uvjerenja dao logične i uvjerljive razloge pa nije osnovan žalbeni razlog tuženika da je donošenjem presude prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 8. ZPP-a.
9. Naime, u postupku pred sudom prvog stupnja obzirom na spornu visinu zahtjeva proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Božidaru Šebečiću, čiji nalaz i mišljenje je sud prihvatio, jer je vještačenje provedeno od stručne osobe koja raspolaže potrebnim znanjima za provođenje vještačenja, a koji nalaz je i podudaran s priloženom medicinskom dokumentacijom i na koji stranke nisu imale primjedbi.
10. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila uganuće lijevog gležnja uz djelomični razdor prednjeg talofibularnog ligamenta u gležnju, istegnuće stražnjeg talofibularnog i kalkaneofibularnog ligamenta. Liječena je imobilizacijom gležnja, elastičnim zavojem i ortozom, mirovanjem i analgeticima te je provela fizikalnu terapiju. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužiteljice po završetku liječenja kod nje su zaostali povremeni bolovi u lijevom gležnju, oticanje nakon većeg naprezanja gležnja, dorzalna fleksija u gležnju je ograničena u manjem stupnju, a plantarana fleksija terminalno te je MR gležnja pokazala stanje nakon nepotpune rupture prednjeg talofibularnog ligamenta koji je ožiljno promijenjen i edematozan uz manji i lokalizirani izljev oko njega. Smanjenje životne aktivnosti iznosi 5 %, no uzimajući u obzir da je tužiteljica prije 20 -tak godina imala distorziju gležnja, ali nakon toga nije imala tegoba, nije se javljala svom liječniku zbog tegoba u vezi gležnja, vještak smatra da smanjenje životne aktivnosti zbog predmetne ozljede iznosi 4%, a 1% otpada na raniju ozljedu. Nadalje vještačenjem je utvrđen intenzitet i trajanja fizičkih boli i pretrpljenog straha, kao i opseg potrebe za pomoći druge osobe za vrijeme liječenja zadobivene ozljede.
11. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23, dalje: ZOO), u vezi sa čl. 111. Zakona o radu (Narodne novine 93/14 i dr.) utvrdio da tužiteljici na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, cijeneći pritom Orijentacijske kriterije za utvrđivanje neimovinske štete pripada iznos od 3.800,00 EUR, a na ime naknade za imovinsku novčanu štetu za tuđu pomoć i njegu iznos od 385,00 EUR, odnosno ukupno 4.150,00 EUR, što umanjeno za nesporno isplaćeni iznos naknade štete od 1.300,00 EUR, čini iznos od 2.885,00 EUR, koji iznos je obvezao tuženika naknaditi tužiteljici sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. od 22. studenog 2024. do isplate.
12. Suprotno žalbenim navodima tuženika odlučujući o visini neimovinske štete prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a. Naime imajući u vidu medicinskim vještačenjem utvrđeni intenzitet i trajanje bolova, trajanje i intenzitet pretrpljenog straha, duševne boli koje tužiteljica nesumnjivo trpi zbog smanjenja životne aktivnosti, a koje se manifestiraju u vidu zaostalih povremenih bolova u lijevom gležnju, oticanja nakon većeg naprezanja gležnja, ograničenom pokretljivošću gležnja, dob tužiteljice u vrijeme ozljeđivanja, težinu, karakter i lokaciju ozljeda te sve okolnosti slučaja, kao i Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske predviđene iznose za utvrđenje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu (čl. 19. st. 2. u vezi sa 1100. st. 1. i 2. ZOO-a) i po stavu ovog suda drugog stupnja iznosi 3.800,00 EUR, koji iznos je sud prvog stupnja pravilno umanjio za već ranije prije utuženja isplaćeni iznos od 1.300,00 EUR te stoga po ovoj osnovi tužiteljici dosudio iznos od 2.500,00 EUR.
13. Prvostupanjski sud je odluku o troškovima postupka temeljio na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a budući je tužiteljica u cijelosti uspjela u parnici. Kako tuženik pobija odluku o trošku samo iz razloga jer smatra da je trebalo odbiti dio tužbenog zahtjeva, a ovaj sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava (čl. 365. st. 2. ZPP), to je valjalo odbiti žalbu tuženika i u odnosu na odluku o trošku.
14. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu , te odlučiti kao u točki I. i II. izreke.
15. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP).
U Zagrebu 28. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivica Veselić
