Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4107/2026
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog BP, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22.), članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.), članka 150. stavka 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13., 137/13., 98/19.), odlučujući o žalbi okrivljenog BP, podnesenoj po branitelju Željku Šćepanoviću, odvjetniku u Hvaru, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Hvaru, broj: Pp-2029/2026-17 od 2. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2026.
r i j e š i o j e:
Prihvaća se kao osnovana žalba okrivljenog BP, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, pobijana presuda se ukida i predmet dostavlja sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljeni BP proglašen je krivim te mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 2.710,00 (dvijetisućesedamstodeset) eura, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22.), članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.), članka 150. stavka 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, opisanih u izreci pobijane presude.
2. Istom odlukom, okrivljeni BP obvezan je platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura.
3. Protiv navedene presude okrivljeni BP je pravodobno podnio žalbu iz svih zakonom predviđenih žalbenih osnova. Između ostalog, ističe kako je pobijanom presudom počinjana bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, jer se ista temelji na nezakonitom dokazu, odnosno zapisniku o inspekcijskom nadzoru, što je već u ranijem postupku utvrdio i prvostupanjski sud.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba je osnovana.
6. Rješavajući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), ovaj sud je utvrdio da je pobijanom presudom počinjena bitna povreda postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona jer se presuda temelji na nezakonitom dokazu, a na što ovaj Sud pazi i po službenoj dužnosti.
7. Naime, odredbom članka 90. Prekršajnog zakona propisano je da se odluka ne smije temeljiti na dokazima koji su pribavljeni na nezakonit način, s time da su nezakoniti dokazi u smislu stavka 2. točke 2. citirane odredbe, između ostaloga, oni koji su pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka i koji su izričito predviđeni tim Zakonom, te drugi dokazi za koje se iz njih saznalo.
8. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da se zaključak o počinjenju prekršaja temelji na zapisniku o inspekcijskom nadzoru i to dijelu koji sadržava izjavu CP te izjavu okrivljenika BP, koji su tom prilikom izjave dali inspektorici koja je obavljala inspekcijski nadzor, o bitnim okolnostima koje se odnose na prekršaje za koje je okrivljenik terećen, te prvostupanjski sud na temelju navedenog materijalnog dokaza izvodi zaključak o odlučnim činjenicama kojima su stečena obilježja djela.
9. Međutim, iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru proizlazi da IP prilikom ispitivanja nije propisno, u skladu s člankom 173. stavkom 1. Prekršajnog zakona, upozorena kao svjedokinja. Naime, odredbom članka 173. stavka 1. Prekršajnog zakona propisano je da će se pri ispitivanju svjedoka i vještaka u prekršajnom postupku primjenjivati smisleno odredbe koje važe u Zakonu o kaznenom postupku za ispitivanje svjedoka i vještaka, osim ako ovim Zakonom nije što drukčije određeno (članak 166. stavak 2. - odnosi se na stegovno kažnjavanje, članak 167. stavak 7. - odnosi se na izvan raspravno ispitivanje svjedoka i članak 168. stavak 2. - odnosi se na ne dolazak uredno pozvanog svjedoka na raspravu).
10. Odredbom članka 300. stavka 1. točke 5. Zakona o kaznenom postupku (NN broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17), propisano je da se iskaz svjedoka, osim u slučajevima posebno propisanim ovim Zakonom, ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku ako upozorenje iz članka 288. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku nije ubilježeno u zapisnik. U skladu s navedenom odredbom svjedok se upozorava da je dužan govoriti istinu, da ne smije ništa prešutjeti i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, te da nije dužan odgovarati na pitanja predviđena u članku 45. stavku 1. točki 4. i članku 286. stavku 1. tog Zakona.
11. U konkretnom slučaju IP, koju je viša inspektorica rada AP ispitivala kao svjedokinju, nije prije ispitivanja bila upozorena da je dužna govoriti istinu, da ne smije ništa prešutjeti i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo i da nije dužna odgovarati na pitanja predviđena u članku 286. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku, kako je to prethodno navedeno, budući takvo upozorenje nije uneseno u zapisnik.
12. Nadalje, iz navedenog zapisnika o inspekcijskom nadzoru proizlazi i da okrivljenik prilikom ispitivanja nije propisno, u skladu s člankom 171. stavkom 2. Prekršajnog zakona, upozoren da nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na postavljena pitanja, uz unošenje tog upozorenja u zapisnik, dakle nije ispitan u svojstvu osumnjičenika, u skladu s odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju okrivljenika, pa nisu ispunjeni uvjeti iz članka 158. stavka 6. i 8. Prekršajnog zakona, da bi se taj zapisnik, u dijelu koji sadrži iskaz okrivljenika, mogao koristiti kao dokaz.
13. Slijedom navedenog, sadržaj navedenog zapisnika o inspekcijskom nadzoru nije zakonit dokaz i ne može biti temelj za donošenje sudske odluke.
14. Kako prvostupanjski sud svoju odluku o krivnji temelji na zapisniku o inspekcijskom nadzoru u kojem se prilikom ispitivanja okrivljenika i svjedoka nije postupilo u skladu s citiranim odredbama Prekršajnog zakona i Zakona o kaznenom postupku, pobijana presuda temelji se na nezakonitom dokazu te je tako počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona.
15. Zbog navedenog, trebalo je prihvatiti kao osnovanu žalbu okrivljenika, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, pobijanu presudu ukinuti i predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U ponovnom postupku, prvostupanjski sud će, vodeći računa o postojećem optuženju i uvažavajući razloge ove drugostupanjske odluke, održati novu glavnu raspravu na koju će uredno pozvati stranke i izvesti sve potrebne (i zakonite) dokaze, radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, te potom donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
16. Iz izloženih razloga, trebalo je riješiti kao u izreci.
U Zagrebu 28. travnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
, v.r.
Katica Lučić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
