REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

P-739/2024-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Sanjinu Miloševiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Jacinti Toš Špehar, odvjetnici u Bjelovaru, Brune Bušića 2 A, protiv tuženika Republike Hrvatske OIB:52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, br. P-DO-90/2024, radi utvrđenja prava vlasništva, uspostave ranijeg z.k. stanja i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne rasprave dana 16. ožujka 2026. godine, u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i zastupnice tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), dana 28. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, početni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužiteljica ČT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnine upisane u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čkbr. [katastarska čestica] Bjelovarska sa 48314 m2, Potok sa 48314 m2, u površini od 617 m2. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju upisa prava vlasništva za korist RH OIB [osobni identifikacijski broj] – upravlja Hrvatske vode OIB 28921383001 [adresa], javno dobro u općoj uporabi, izvršenog na temelju upisa Rješenja zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Bjelovaru broj Z-5031/2024 od 25.03.2024.godine u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] Bjelovarska sa 48314 m2, potok sa 48314 m2, u površini od 618 m2, te se uspostavlja ranije zemljišnoknjižno stanje na način da se oduzeta nekretnina iz z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k.o. 300934 Grad Bjelovar Bjelovarska sa 48314 m2, potok sa 48314 m2 , u površini od 618 m2, vrati tužiteljici u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čkbr. [katastarska čestica] livada sa 3050 m2, sve u roku od 15 dana.“

II. Usvaja se eventualno kumulirani zahtjev tužiteljice, te se nalaže tuženiku Republici Hrvatskoj OIB: 52634238587 da tužiteljici TT OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplati iznos od 300,00 Eura, sa zateznom kamatom počevši od 24. travnja 2024. godine, pa sve do isplate po stopi propisanoj čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi razmjeran dio troškove parničnog postupka u iznosu od 687,50 Eura, zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos tekućim od 28. travnja 2026. godine, pa sve do isplate, koja se određuje prema članku 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice u vezi naknade parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 687,50 Eura, do zatraženog iznosa od 1.437,50 Eura, odnosno u vezi isplate iznosa od 750,00 Eura, sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos od 28. travnja 2026. godine, pa sve do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podneskom od 09. kolovoza 2024. godine, podnijela tužbu protiv tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva na dijelu nekretnine navedene u točci I., izreke ove presude, brisanja upisa prava vlasništva na toj istom dijelu nekretnine izvršenog za korist Republike Hrvatske, te uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, a ukoliko sud ocijeni taj zahtjev neosnovanim, istakla je eventualno kumulirani zahtjev kojim je predložila da joj tuženik isplati iznos od 300,00 Eura, sa zateznom kamatom na taj iznos, na ime naknade štete za vrijednost oduzetog zemljišta.

2. U historijatu tužbe je istakla da je rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru broj Z- 5031/2024 od 25. ožujka 2024. godine, koje je tužiteljica primila dana 08. travnja 2024. godine, na temelju prijavnog lista datiranog sa 19. ožujkom 2024. godine, očitovanja upravitelja vodne građevine, kopije katastarskog plana, skice izmjere, potvrde Hrvatskih voda o vodnoj građevini, te očitovanja volje od 19. ožujka 2024. godine, dopušten upis u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vezi promjene površine čkbr. [katastarska čestica] Bjelovacka 3050 m2 (livada sa 3050 m2), te je upisana nova čestica čkbr. [katastarska čestica] Bjelovacka 2432 m2 (livada sa 2432 m2), a temeljem tog rješenja je oduzeto zemljište TT i to u površini od 618 m2, koje je preneseno iz z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – čkbr. [katastarska čestica] Bjelovarska sa 48314 m2, potok sa 48314 m2 u vlasništvo Republike Hrvatske [osobni identifikacijski broj] – upravlja Hrvatske vode, OIB 28921383001 [adresa], 10 000 Zagreb, javno vodno dobro u općoj uporabi.

3. Tužiteljica smatra da su navedenim oduzimanjem vlasničkih i posjedovnih prava tužiteljice na navedenoj nekretnini u površini od 618 m2, dovedena u pitanje temeljna prava iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarrnim pravima, te Ustavu RH. Tužiteljica smatra kako dokumentacija na kojoj se temelji navedeni pobijani upis prava vlasništva na ime tuženika, nije vjerodostojna dokumentacija temeljem koje bi sud jednostranom odlukom zemljišnoknjižnom vlasniku i posjedniku oduzeo dio nekretnine, bez da je proveden bilo kakav postupak i bez da bi zemljišnoknjižni vlasnik uopće imao bilo kakvih saznanja da se raspolaže nekretninom u njegovom neupitnom vlasništvu i posjedu. Tužiteljica tvrdi da nije sudjelovala u navedenom postupku oduzimanja njezinog zemljišta, te da je tu nekretninu stekla nasljeđivanjem od svojih prednika koji su bili u dugogodišnjem posjedu, koji su ju stekli temeljem pravnog posla iz 1962. godine.

4. Tužiteljica napominje da je čl. 230. Zakona o vodama, propisano na koji će se način provesti na prijedlog državnog odvjetništva, uknjižba javnog vodnog dobra u vlasništvu RH na katastarskim česticama koje su vodno dobro iz čl. 9. Zakona o vodama, a koje su u posjedu Hrvatskih voda najmanje 10 godina, do dana stupanja na snagu Zakona, neovisno o tome tko je uknjižen kao vlasnik nekretnine, no da je prijenos vlasništva sa tužiteljice na tuženika izvršen na temelju nevjerodostojne dokumentacije i na temelju prijedloga neovlaštenog predlagatelja, a osim što su time povrijeđena vlasnička prava tužiteljice zaštićena Zakonom i Ustavom RH, tužiteljica je i materijalno oštećena. U tom smislu tužiteljica napominje da je čl. 236. Zakona o vodama, propisano pravo na naknadu tržišne vrijednosti nekretnine pa bi u slučaju da se i utvrdi pravo vlasništva tuženika na oduzetoj nekretnini u svakom slučaju tužiteljica imala pravo na naknadu tržišne vrijednosti oduzete nekretnine.

5. Tužiteljica se obratila zakonskom zastupniku tuženika, radi mirnog rješenja predmeta spora, dana 24. travnja 2024. godine, koji je na zahtjev odgovorio dana 08. srpnja 2024. godine, pod brojem N-DO-42/2024-5 na način da je zahtjev tužiteljice bio odbijen.

6. Shodno tome, tužiteljica početnim tužbenim zahtjevom predlaže da ju se utvrdi vlasnicom samo dijela predmetne novonastale nekretnine u površini od 617 m2, koja je inače upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kao čkbr. [katastarska čestica] u površini od 48314 m2, potom da se naloži brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju upisa prava vlasništva za korist RH na navedenoj nekretnini, odnosno da se uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje na način da se oduzeta nekretnina iz uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 618 m2, vrati tužiteljici u uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u roku od 15 dana (o površnosti i neodređenosti ovakvog zahtjeva tužiteljice će više riječi biti u daljnjem dijelu obrazloženja ove odluke).

7. Pored navedenog početno istaknutog zahtjeva, tužiteljica je istakla i drugi – eventualno kumulirani zahtjev u slučaju da sud početni zahtjev ocijeni neosnovanim , a taj drugi zahtjev se odnosio na novčani zahtjev u vezi isplate iznosa od 300,00 Eura, sa zateznom kamatom, te je bio vezan za obeštećenje za oduzeti dio zemljišta tužiteljice.

8. Podneskom od 27. rujna 2024. godine, tužiteljica se očitovala o tuženikovom odgovoru na tužbu na način da je osporila navode tuženika, zbog kojih je osporen tužbeni zahtjev tužiteljice, te je ponovno problematizirala činjenicu što sporni upis prava vlasništva na ime tuženika na predmetnoj nekretnini nije bio izvršen na prijedlog Općinskog državnog odvjetništva, niti na temelju dokumentacije na koju upućuje čl. 230. Zakona o vodama. Analogno tome, tužiteljica je osporila tuženoj poštenje, istinitost i savjesnost posjeda, odnosno osporila je da su bili ispunjeni zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na spornom dijelu nekretnine tužiteljice. Također, vezano za tvrdnju tuženika o nagodbi sa ŽT, tužiteljica je ukazala da iz zapisnika koji je sačinjen 04. svibnja 1968. godine, proizlazi da je prednik tužiteljice samo dozvolio radove na svojoj nekretnini u svrhu regulacije rijeke Bjelovacke (dakle, nije prepustio svoje pravo vlasništva na zemljištu), ali da će se glede bitnih elemenata zaključiti ugovor, pa tužiteljica predlaže da tužena dostavi ugovor sklopljen sa ĆT iz kojeg bi proizlazilo da je stekla pravo vlasništva na spornom dijelu zemljišta. Tvrdnje tužene da je u smislu čl. 232. Zakona o vodama, izvršena uknjižba prava vlasništva je tužiteljica, također osporila, navodeći da u konkretnom slučaju nije bilo postupljeno ni po toj odredbi navedenog Zakona. Tužiteljica je navela kako nema niti jednog konkretnog dokumenta koji bi ukazivao da je predmetni dio tužiteljičine sporne nekretnine, pripadao vodnom dobru. Osim toga, kada je tuženik već ukazao u fazi prethodnog postupka, da je tužiteljica podnijela žalbu protiv odluke broj Z-5031/2024 od 25. ožujka 2024. godine, tužiteljica je posredstvom punomoćnice na pripremnom ročištu održanom dana 25. kolovoza 2025. godine, uakzala na činjenicu da je o toj žalbi donesena odluka pod brojem Z-7218/2024, no da je tužiteljica žalbom pobijala i tu odluku zemljišnoknjižnog suca.

9. U pisanom odgovoru na tužbu (list 121-124 spisa), tužena je osporila osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice u cijelosti. Naime, tuženik je prije svega ukazao na činjenicu da je uknjižba predmetne nekretnine broj 7007 u površini od 48314 m2 u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao javnog dobra u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske, pod upravom Hrvatskih voda, izvršena navedenim rješenjem od 25. ožujka 2024. godine, te tvrdi da je tužiteljica primila to rješenje, no da se protiv njega nije žalila, pa je stoga isto postalo pravomoćno i provedeno je u zemljišnoj knjizi. Unatoč tome, tužiteljica sada osporava njegovu pravilnost i zakonitost. Tuženik priznaje da je navedena nekretnina broj 7007 u površini od 48314 m2, uknjižena u zemljišnu knjigu bjelovarskog suda, temeljem čl. 230. Zakona o vodama (kasnije je tuženik u daljnjem tijeku postupka, ipak ukazao na provedbu u smislu čl. 232. Zakona o vodama), pri čemu je sud postupio po službenoj dužnosti, prilikom provedbe prijavnog lista i uz preostale čestice, dopustio upis promjene površine kad čestice broj 1458/2 Bjelovacka 3050 m2 (livada 3050m2), odnosno dopustivši upis nove čestice 1458/2 Bjelovacka 2432 m2 (livada 2432 m2), sve u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu TT.

10. Predmetna nekretnina je po tuženiku u naravi dio potoka Bjelovacka (Bjelovarska), a ista čini vodnu građevinu koja kao regulirani vodotok postoji od 1961. godine, time da je nasip bio dovršen tijekom 1989. goidne. Ujedno tuženik ističe, kako su prednici tužiteljice bili upisani kao korisnici tog zemljišta, a s obzirom da nisu pokrenuli postupak protiv izgradnje reguliranog korita rijeke Bjelovarska i desnog obrambenog nasipa, po tuženiku to upućuje na zaključak da su s tim činom izgradnje bili upoznati i suglasni. Prednici Hrvatskih voda, ali i Hrvatske vode su nakon navedene izgradnje reguliranog korita rijeke Bjelovarska i desnog obrambenog nasipa, upravljali i održavali navedenu vodnu građevinu i kolno javno vodno dobro, kao dobri gospodari, prema pravilima vodnog gospodarstva u upravljanju u svojstvu upravitelja u ime Republike Hrvatske, uz sve prenesene vlasničke ovlasti i neometano, te o izvedenim radovima Hrvatske vode raspolažu poslovnom dokumentacijom.

11. Činjenice na kojima je Republike Hrvatska stekla vlasništvo dijela sada novooformljene čestice broj 7007, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , po tuženiku su savjesnost, istinitost i poštenje posjeda, kao osnovne pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću, pri čemu se savjesnost temelji na otkupu i sklopljenoj nagodbi kojom ŽT dana 04. svibnja 1968. godine, dopušta stupanje u posjed prije otkupa Vodnoj zajednici radi regulacije vodotoka Bjeloacke i to dio čkbr. [katastarska čestica].

12. Tuženik tvrdi da je uknjižba sporne nekretnine kao javnog dobra u općoj uporabi u vlasništvu RH, pod upravom Hrvatskih voda Zagreb, izvršena temeljem Zakona o vodama (N.N.br. 66/19 i 84/21 – u daljnjem tekstu:ZV) i to navedenog čl. 230. ZV, a koji ZV ima prednost, kao lex specijalis, u primjeni u odnosu na Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kao opći zakon. Pri tome, tuženik ističe, kako ZV nudi nekoliko pravnih puteva za upis javnog vodnog dobra kao vlasništvo Republike Hrvatske, na upravljanju Hrvatskih voda, a u ovom slučaju je korišten način upisa temeljem čl. 232. ZV jer se u ovom slučaju radilo o većem građevinskom projektu izrade regulacije potoka Bjelovacka pa je bilo razumno i jednostavnije koristiti se upisom posredstvom geodetskih elaborata izvedenog stanja, kako to i predviđa čl. 232. ZV. Tuženik naglašava da je temelj stjecanja tuženika i dosjelost i ZV. Činjenica na kojoj se temelji navedena pravna osnova jest da je sporna nekretnina dio vodne građevine koju su izgradile Hrvatske vode, odnosno njeni prednici izvođenjem vodnoprivrednih radova prema projektima i to:

- regulacija potoka Bjelovacka iz 1961. godine,

- Etapna regulacija potoka Bjelovacka iz 1994. godine,

- Uređenje korita Bjelovacke na potezu uz industrijsku zonu, koju su radile Hrvatske vode 2006. godine.

13. Dakle, do upisa u konkretnom slučaju u zemljišne knjige na tuženika je došlo, zbog usklađenja posjeda sa stvarnim stanjem na terenu, a nesporno je da javni vodotoci (rijeke, potoci, kanali) ne mogu biti u posjedu, niti u vlasništvu, privatnih – fizičkih ili pravnih osoba, već samo u posjedu Hrvatskih voda, kao javnopravne osobe, koja upravlja vodama, koje čine javno vodno dobro (regulirano ZV).

14. Kako sporna nekretnina u naravi prestavlja potok Bjelovacku (Bjelovarsku), te ista čini vodnu građevinu, koja kao regulirni vodotok postoji od 1961. godine, te je nasip bio dovršen tijekom 1989. godine, a prednici Hrvatskih voda i Hrvatske vode su nakon navedene izgradnje upravljali i održavali vodnu građevinu i okolno vodno dobro, kao dobri gospodari, tuženik je predložio da se o ovoj parnici obavijeste Hrvatske vode, te je predloženo da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, kao neosnovan.

15. Novčanu tražbinu tužiteljice je tuženik ocijenio neosnovanom i zbog zastare potraživanja.

16. Podneskom od 05. prosinca 2024. godine, tuženik je ukazao na činjenicu da se postojeći kanal formirao davno prije izrade geodetskog elaborata, koji je tuženik priložio u spis, te za koji je naveo da su ga naručile izraditi Hrvatske vode, te je dodao kako je promjena površine čestice broj 1458/2 sa 3050 m2, te prijenos iste u novi uložak sa formiranjem čestice broj 1458/2 sa 2432 m2, samo evidentiranje odavno formirane čestice u stvarnosti i usklađivanje stvarnog stanja na terenu sa zemljišnom knjigom i katastrom. Tome u prilog je tuženik dostavio u spis povijest katastarskih promjena za zemljišnoknjižnu čestice broj 1458/2, koja se kod katastra vodi pod brojem 5675/2, u površini od 2432 m2, po tuženiku još od 1980. godine. Tim podneskom je tuženik ujedno ukazao da je aktivna plomba pod brojem Z-7218/2024, vezano za prigovor koji je podnesen od strane tužiteljice u vezi rješenja donesenog pred Općinskim sudom u Bjelovaru pod brojem Z- 5031/2024 (nejasno je u tom kontekstu, zbog čega je tuženik uopće u odgovoru na tužbu tvrdio da je rješenje pod brojem Z - 5031/2024, postalo pravomoćno, bez podnošenja pravnog lijeka od strane tužiteljice, ali i zbog čega se tužiteljica u podnesku od 27. rujna 2024. godine, posredstvom iste odvjetnice koja je podnijela prigovor u ime i za račun tužiteljice, protiv rješenja broj Z - 5031/2024 od 25. ožujka 2024. godine, na prvoj stranici svog podneska pravila kao da taj prigovor nije bio podnesen). Napokon, tuženik je ponovo ukazao da je upis tuženika kao vlasnika na spornom dijelu nekretnine i promjena površine čestice broj 1458/2, izvršen temeljem čl. 232.st.4. ZV, tvrdeći da je zbog toga tužiteljica u krivu kada upire da nije bio ispunjen zakonski uvjet da se u tom zemljišnoknjižnom predmetu, usvo ji prijedlog za upis. Vezano za zapisnik od 04. svibnja 1968. godine, koji je tuženik dostavio sudu (list 125 spisa), tuženik smatra da isti predstavlja i nagodbu, kojom je po tuženiku pravni prednik tužiteljice (ŽT) već potvrdio da je izvršena kupoprodaja (ovakvo tumačenje navedenog sadržaja zapisnika koji se nalazi na listu 125, može iznjedriti samo zastupnica tuženika koje je pisala navedeni podnesak datiran sa 05. prosincem 2024. godine, jer takvo tumačenje inače nema veze sa istinom, odnosno sa sadržajem navedenog zapisnika, a o čemu će više riječi biti kasnije).

17. Radi razrješenja spornih odlučnih činjenica izvedeni su dokazi saslušanjem tužiteljice (list 375-376) u svojstvu stranke, uvidom u priložene spise Općinskog suda u Bjelovaru, Zemljišnoknjižnog odjela broj Z-7218/2024 i Z-5031/2024, ali i uvidom u svu materijalnu dokumentaciju koju su stranke dostavile u ovaj spis, ali i u dokumentaciju koju su sudu dostavile Hrvatske vode (list 324-356), koje su na prijedlog tuženika obaviještene o ovoj parnici, ali koje nisu zatražile da im se dopusti miješanje u parnicu na strani tuženika, te su samo uz podnesak datiran sa 26. veljače 2025. godine, dostavile sudu određeno očitovanje u vezi predmeta spora, ali i određene materijalne dokaze.

18. Kako je na temelju iskaza tužiteljice, odnosno sadržaja svih materijalnih dokaza koji se nalaze u ovom sudskom spisu ili su priloženi spisu, bilo moguće odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice, a sud je inače dužan voditi računa da se postupak provede sa što manje parničnih troškova i okonča u što kraćem roku, ocijenjeni su nepotrebni i suvišni svi ostali dokazni prijedlozi stranaka u vezi razrješenja spornih odlučnih činjenica, koji dokazni prijedlozi stranaka su zbog toga i odbijeni kao nepotrebni na zadnjoj održanoj raspravi. Naime, po uvjerenju ovoga suda, izvođenjem bilo kojeg od predloženih dokaza stranaka, koje je odbijeno bi se samo nepotrebno odugovlačio ovaj sudski postupak, a to bi ujedno nedvojbeno dovelo i do povećanja parničnih troškova, zbog čega nije postojao niti jedan opravdan razlog da sud izvodi bilo koji od predloženih dokaza, osim ovih izvedenih.

19. Izvedeni dokazi ocijenjeni su u smislu čl. 8. ZPP.

20. Početni zahtjev tužiteljice je ocijenjen neosnovanim, dok je eventualno kumulirani zahtjev tužiteljice, ocijenjen osnovanim.

21. Sud je na temelju nespornih činjenica između stranaka, ali i na temelju materijalnih dokaza koji se nalaze u spisu ili su priloženi ovome spisu, utvrdio slijedeće:

- da je rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru broj Z-5031/2024 od 25. ožujka 2024. godine, na temelju prijavnog lista datiranog sa 19. ožujkom 2024. godine, očitovanja upravitelja vodne građevine, ali i drugih u izreci te odluke specificirano navedenih materijalnih dokaza, dopušten niz upisa u zemljišne knjige Općinskog suda u Bjelovaru, između ostalog i u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na nekretnini TT (tužiteljice iz ove parnice) i to promjena površine za čestice broj 1458/2 Bjelovacka 3050 m2 (livada 3052 m2), te je upisana u zemljišnu knjigu nova čestica broj 1458/2 Bjelovacka sa 2432 m2 (livada 2432 m2) , te da je novoformirana čestica broj 7007 Bjelovarska sa 48314 m2, rijeka sa 48314 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu Republike Hrvatske OIB:52634238587, pod upravljanjem Hrvatskih voda OIB:28921383001, [adresa], pri čemu je tom odlukom naložena provedba tog rješenja u zemljišnim knjigama,

- da je iz rješidbe tog rješenja vidljivo da je isto otpremljeno baš svim osobama na koje se odnosilo, pa tako i tužiteljici iz ove parnice, a iz priloženog spisa broj Z- 7218/2024 je vidljivo da je tužiteljica, posredstvom iste punomoćnice koja ju zastupa u ovoj parnici, podnijela prigovor protiv navedenog rješenja broj Z-5031/2024 od 25. ožujka 2024. godine, podneskom od 18. travnja 2024. godine (dakle, nekoliko mjeseci prije podnošenja predmetne tužbe u kojoj tužiteljica niti jednu riječ nije iznijela o podnošenju navedenog prigovora protiv navedenog zemljišnoknjižnog rješenja, koje osporava i u podnesenoj tužbi, te se čak podneskom od 27. rujna 2024. godine, očitovala kako „nepodnesena žalba protiv navedenog rješenja nije preduvjet niti isključuje na bilo koji način pravo tužiteljice na sudsku zaštitu svog neupitnog prava vlasništva“, ponovo ne dajući do znanja sudu, niti u tom podnesku, da je tužiteljica ipak podnijela prigovor, protiv navedenog rješenja), koji prigovor TT je odbijen, kao neosnovan rješenjem broj Z-7218/2024 od 17. veljače 2025. godine (što je razvidno iz ovom sudu dostupnog ZIS-a), od strane zemljišnoknjižnog suca Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu, a protiv te odluke je tužiteljica podnijela žalbu, pa je u tijeku postupak povodom žalbe tužiteljice podnesene protiv navedenog rješenja, pred nadležnim drugostupanjskim sudom,

- da je sadržaj prva dva odlomka prigovora TT iz navedenog podneska datiranog sa 18. travnjem 2024. godine, bio praktički identičan u vezi bitnih činjenica koje su iznesene u prva dva odlomka historijata predmetne tužbe tužiteljice iz podneska datiranog sa 09. kolovozom 2024. godine, a neke iste činjenice su bile i kasnije navedene, time da je podnesenim prigovorom ČT, kao uostalom i predmetnom tužbom, osporavala zakonitost pobijanog rješenja broj Z -5031/2024 od 25. ožujka 2024. godine, tvrdeći prije svega da ga nije moguće ispitati jer iz istog nije razvidno temeljem kojeg je zakona doneseno, da isto ne sadrži obrazloženje (za koje podnositeljica prigovora, iz nekog svog razloga, smatra da je „nužno i obavezno“, odnosno „neophodno“), da dokumentacija na temelju koje je rješenje doneseno nije vjerodostojna dokumentacija temeljem koje bi zemljišnoknjižni sud jednostranom odlukom oduzeo posjedniku i vlasniku dio nekretnine bez da je proveden bilo kakav postupak i bez da bi zemljišnoknjižni vlasnik uopće imao bilo kakava saznanja da se raspolaže njegovom nekretninom, da su umanjenjem nekretnine TT povrijeđena njezina vlasnička prava koja štiti Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ali i Ustav RH, pri čemu se pozvala i na čl. 230 ZV., tvrdeći da Područni ured za katastar Bjelovar nije bio legitimiran podnijeti predmetni prijedlog, te da za taj prijedlog nije priložena odgovarajuća pravno relevantna dokumentacija,

- da iz geodetskog elaborata tvrtke Metra po VT, datiranog sa 11. siječnjem 2024. godine, proizlazi da je taj stručni elaborat sačinjen radi „Evidentiranja rijeke Bjelovarska“ (a na tu činjenicu upućuje i Očitovanje upravitelja na javnom vodnom dobru od 17. siječnja 2024. godine, potpisanom po JT, dipl.ing.građ., kao voditeljici Vodnogospodarske ispostave za mali sliv „Česma – Glogovnica“, pri Hrvatskim vodama – list 15 spisa), te da su investitor bile Hrvatske vode sa sjedištem u [adresa], da je isti obuhvaćao veći broj zemljišnih čestica raznih fizičkih osoba, pa tako i česticu TT [adresa], odnosno da se svakako, bez dvojbe, radilo o stručnom geodetskom dokumentu, na temelju kojeg je uz neke druge materijalne dokaze i doneseno rješenje broj Z-5031/2024 od 25. ožujka 2024. godine,

- da se Prijavni list Područnog ureda za katastar Bjelovar sastavljen 11. siječnja 2024. godine, odnosio za veći broj zemljišnoknjižnih čestica, između kojih i na česticu tužiteljice iz ove parnice i to broj 1458/2 (list 46-47 spisa), koja je bila upisana sa dotadašnjim stanjem u zemljišnoj knjizi u pogledu površine od 3050 m2, a po novom stanju je predloženo da se ta čestice upiše sa površinom od 2432 m2 u zemljišnu knjigu, sa istim brojem 1458/2,

- da je ovlaštena osoba – Voditeljica navedene ispostave JT, izdala potvrdu za izradu geodetskog elaborata za potrebe evidentiranja vodnog dobra od 17. siječnja 2024. godine (list 55 spisa) o usklađenosti geodetskog elaborata s Odlukom o vanjsko j granici uređenog inundacijskog područja uz lijevu i desnu obalu vodotoka Bjelovarska,

- da je ovlaštena osoba, pri Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja, Uprave vodnog gospodarstva i zaštite mora donijela Odluku dana 28. ožujka 2022. godine, kojom je bila određena na području k. o. [katastarska općina], vanjska granica inundacijskog područja uz lijevu i desnu obalu vodotoka Bjelovarska, time da je točkom II., te odluke utvrđeno kako sve zemljišne čestice u k. o. [katastarska općina] koje se nalaze između korita vode i vanjske granice inundacijskog područja, u cijelosti ili u dijelovima svojih površina, prema popisu u privitku (a koji popis u privitku je obuhvaćao i dio sporne čestice tužiteljice iz ove parnice, TT i to broj 1458/2 – list 70 spisa), imaju kakarkter vodnog dobra,

- da iz povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], datiranog sa 20. kolovozom 2024. godine (list 73 spisa) proizlazi da je čestica broj 1458/2 nekada bila upisana kao Bjelovacka sa 3050 m2 (livada 3050 m2), te da je sada, temeljem rješenje pod brojem Z-5031/2024, upisana u isti taj uložak, kao čestica Bjelovacka sa 2432 m2 (livada 2432 m2), kao vlasništvo TT iz [adresa] – tužiteljice iz ove parnice, a koja ČT je pravo vlasništva na nekretninama iz tog uloška stekla, prvo u ½ dijela temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Bjelovaru broj O-229/96-9 od 16. veljače 2005. godine (list 78-79), nakon smrti majke DT, a potom preostalih ½ dijela temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Bjelovaru broj O -658/09 od 13. listopada 2009. godine (list 80-81 spisa), nakon smrti zemljišnoknjižnog suvlasnika i brata tužiteljice, NT iz [adresa], te koja uknjižba prava suvlasništva na ime TT, sa NT je provedena rješenjem broj Z- 5746/09,

- da iz sadržaja izvatka iz zemljišne knjige za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 20. kolovoza 2024. godine (list 117 spisa), proizlati da je kao vlasnik čestice broj 7007 Bjelovarska sa 48314 m2 (potok 48314 m2), upisane u taj uložak, evidentirano javno vodno dobro u općoj uporabi, kao vlasništvo Republike Hrvatske, pod upravljanjem Hrvatskih voda OIB:28921383001, [adresa],

- da iz sadržaja zapisnika od 04. svibnja 1968. godine (list 125 i 330 spisa), proizlazi da je pravni prednik tužiteljice, ŽT iz [adresa], sa ovlaštenom osobom tadašnje Vodne zajednice „Česma – Glogovnica“, vezano za predmet raspravljanja koji je naznačen na zapisniku kao otkup i ustup u posjed nekretnine privatnog vlasnika, za korist ONI, a za potrebe navedene vodne zajednice u svrhu regulacije rijeke Bjelovacke, sklopio nagodbu po kojoj je u svojstvu vlasnika nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], „prije sklapanja definitivnog ugovora“, samo dopustio stupanje u posjed navedenoj vodnoj zajednici na njegovu nekretninu broj 1458, radi regulacije rijeke Bjelovacke i to pod uvjetom, da mu navedena vodna zajednica isplati naknadu za zemljište u iznosu od peterostrukog godišnjeg katastarskog prihoda i „dade na otpis prihod od one godine kada je izvršena regulacija“, a sve to u roku od 30 dana od dana potpisivanja te nagodbe,

- da iz sadržaja navedenog zapisnika od 04. svibnja 1968. godine (list 125 i 330 spisa), proizlazi da su stranke tu nagodbu zaključile u cilju da navedena vodna zajednica može dovršiti radove na regulaciji rijeke, kako se ne bi trebalo čekati na dugotrajni postupak oko zaključenja definitivnog ugovora,

- da iz sadržaja rješenja Komisije odbornika za uzimanje i davanje na korištenje neizgrađenog građevinskog zemljišta Skupštine općine Bjelovar i korištenju građevinskog zemljišta, datiranog sa 12. prosincem 1974. godine (list 331-336), jasno proizlazi da je mnogim fizičkim osobama „oduzeto“, uz izričit navod u tom rješenju „uzima se iz posjeda“ neizgrađeno građevinsko zemljište, pa tako i ŽT, pod rednim brojem 38., te odluke i to upravo u vezi dijela čestice broj 1458 u površini od 362 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pri čemu je u obrazloženju te odluke, između ostalog, navedeno da je to spomenuto zemljište potrebno za izgradnju obrambenog nasipa „industrijske zone“ u gradu [adresa], uz potok Bjelovacka, ali i da su svi individualni posjednici, odnosno korisnici u zapisnik od 08. studenog 1974. godine, izjavili pred navedenom Komisijom, da se ne protive uzimanju zemljišta iz posjeda za korist Vodoprivrednog poduzeća Bjelovar u svrhu izgradnje obrambenog nasipa uz potok Bjelovacku, radi obrane industrijskih objekata u gradu [adresa], kao i da će nakon pravomoćnosti tog rješenja Imovinsko – pravna služba, Općine Bjelovar, zakazati pisanim putem sa ranijim vlasnicima, odnosno korisnicima raspravu radi pokušaja sporazumne nagodbe za uzeto zemljište,

- da je od strane Hrvatskih voda u smislu čl. 231 i čl. 232. ZV, objavljen javni poziv (list 136 spisa) u županijskom tjedniku – „Bjelovarski list“ i to dana 23. studenog 2023. godine, kojim su obaviješteni nositelji prava na nekretninama čiji posjedi graniče i/ili preko kojih prelazi vodotok Bjelovarska o započinjanju postupka evidentiranja vodnog dobra vodotoka Bjelovarska u katastru i zemljišnoj knjizi, te su ujedno pozvani i obaviješteni svi nositelji prava, pa tako i tužiteljica u vezi svoje katastarske čestice broj [katastarska čestica] upisane u k. o. [katastarska općina], da prisustvuje postupku iskolčenja vanjske granice irundacijskog pojasa, pri čemu je navedeno u tom javnom pozivu da će Hrvatske vode obavljati obilježavanje vanjskih granica inundacijskog pojasa vodotoka Bje lovarska dana 30. studenog 2023. godine, u vremenu od 08:00 sati do 12:00 sati, uz stručnu pomoć ovlaštenog inženjera geodezije koji se brine da lomne točke granica zemljišta budu ispravno stabilizirane i obilježene, a također su upućeni zainteresirani da 04. prosinca 2023. godine u vremenu između 08 :00 sati i 12:00 sati u prostorijama geodetskog ureda Metra d.o.o. [adresa], izvrše uvid u elaborat evidentiranja vodnog dobra i da potraže dodatna objašnjenja,

- da iz izvješća o izrađenom elaboratu tvrtke Metra d.o.o. [adresa] sastavljenog 11. siječnja 2024. godine, izviješća o utvrđivanju međa i drugih granica i novom razgraničenju, te tehničkog izviješća (list 160-164), proizlazi da je sukladno pravilima struke, geodetski ured Metra obavio potrebne geodetske poslove, ali i da je samo ET, ispred pravne osobe Habigo d.o.o. uložio prigovor na izrađeni elaborat i prisustvovao javnom uvidu u isti u vezi vodotoka Bjelovarska, dakle da tužiteljica nije niti podnijela bilo kakav prigovor u vezi provedbe elaborata tvrdte Metra d.o.o. [adresa], a niti je izvršila uvid u taj elaborat, iako je to mogla,

- da iz povijesti promjena Područnog ureda za katastar od 18. listopada 2024. godine (list 296-297), jasno proizlazi u vezi predmetne katastraske čestice tužiteljice broj 5675/2 (koja je istovjetna zemljišnoknjižnoj čestici broj 1458/2), da je ta čestica bila upisana kod katastra kao posjed ĐT iz [adresa], nakon nove izmjere od 15. srpnja 1980. godine, te da je od 1990. godine, kod katastra ta čestica bila evidentirana kao posjed DT (majke tužiteljcie) iz [adresa], a od 10. lipnja 2005. godine, kao posjed TT iz [adresa] u ½ dijela, te NT iz [adresa] u ½ dijela, ujedno kao suvlasnika, a potom od 22. listopada 2009. godine, isključivo kao posjed TT iz [adresa], kao vlasnice nekretnine,

- da je u posjedovnom listu broj 8060, k. o. [katastarska općina], pri bjelovarskom područnom uredu za katastar (list 314), upisana čestica 5904/13 Bjelovarska sa površinom od 48314 m2 (rijeka 48314 m2), kao Javno vodno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike

Hrvatske pod upravljanjem Hrvatskih voda,

- da iz uvjerenja o identifikaciji katastarske i zemljišnoknjižne čestice od 20. prosinca 2024. godine (list 311), proizlazi da je predmetna zemljišnoknjižna čestica tužiteljice broj 1458/2 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa površinom od 2432 m2, identična katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] iz posjedovnog lista 3994 k. o. [katastarska općina],

- da iz posjedovnog lista broj 3994 k. o. [katastarska općina] od 20. prosinca 2024. g. (list 313 spisa), proizlazi da je tužiteljica evidentirana kod nadležnog katastra, kao posjednik katastarske čestice broj [katastarska čestica] livade sa 2432 m2.

22. Osim gore navedenih činjenica koje ili nisu sporne između stranaka ili na istinitost kojih upućuju pojedini materijalni dokazi koji se nalaze u ovom spisu , ZIS-u ili su barem priloženi ovome predmetu u okviru dvaju priloženih zemljišnoknjižnih spisa Općinskog suda u Bjelovaru, iz iskaza tužiteljice saslušane u svojstvu stranke jasno proizlazi da su joj se roditelji zvali ĆT i OT, a brat NT, te da su sve te tri osobe umrle, odnosno da tužiteljici nije ništa bilo poznato o tome, da bi njezin otac ĆT svojevremeno sklopio određenu nagodbu u vezi dijela predmetne nekretnine koja je tada bila u vlasništvu oca tužiteljice, a sada je u vlasništvu tužiteljice. Osim toga, tužiteljica je navela, kako misli da bi na licu mjesta mogla pokazati koji je dio predmetne nekretnine oduzet od nekretnine kojoj je ona sada vlasnica, te joj je poznato da je prvo taj dio njezine nekretnine bio oduzet za potrebe kanala. A kasnije joj je jedan dio oduzet za potrebe izrade ceste. Svojim iskazom je potvrdila ono što je navedeno u rješenjima o nasljeđivanju nakon smrti pokojnih roditelja tužiteljice, da je predmetnu nekretninu naslijedila nakon smrti njezinog oca majka tužiteljice, a nakon smrti majke tužiteljice su ju naslijedili tužiteljica i njezin brat NT, time da je nakon smrti brata tužiteljice, tužiteljica naslijedila bratovu polovicu predmetne nekretnine.

23. Tužiteljica je također na pitanje zastupnice tuženika, prilikom saslušanja navela da joj je poznato kako je njezin otac još 1962. godine, kupio predmetnu nekretninu, te da je već u to vrijeme dio nekretnine predstavljao kanal koji nije bio uređen, a otprilike 5-8 godina nakon što je njezin otac kupio tu nekretninu je bio uređen nasip i sada je na licu mjesta drugačija situacija, nego li je bila u vrijeme kada je njezin otac kupio spornu nekretninu, Tužiteljica je priznala i potvrdila da ne koristi (odnosno da nije ni koristila) taj dio predmetne nekretnine koji joj je oduzet za potrebe kanala, ali da koristi ovaj preostali dio svoje nekretnine na način da s nje kosi travu ili daje nekim drugim osobama da pokose travu. Tužiteljica je dodala da nju nitko nikada nije pitao za suglasnost ili tražio od nje odobrenje u vezi izgradnje nasipa za potrebe kanala (a kako bi ju uostalom i pitao, odnosno tražio navedeno odobrenje, kada je tužiteljica sama navela da je taj nasip uređen do 1970. godine, dakle u vrijeme kada tužiteljica nije bila ni suvlasnica, ni vlasnica predmetne nekretnine), time da je njezina majka umrla 1995. godine, a brat tužiteljice je umro, nakon što je umrla majka tužiteljice.

24. Iz svega navedenog u točkama 21., 22. i 23., potpuno jasno proizlazi kako nema govora o tome što tužiteljica tvrdi u historijatu tužbe, odnosno da dokumentacija na kojoj se temelji navedeni pobijani upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na dijelu nekretnine tužiteljice, na ime tuženika, nije vjerodostojna dokumentacija temeljem koje bi zemljišnoknjižni sud jednostranom odlukom, oduzeo dio nekretnine zemljišnoknjižnom vlasniku i posjedniku, bez da je proveden bilo kakav postupak i bez da bi zemljišnoknjižni vlasnik uopće imao bilo kakvih saznanja da se raspolaže nekretninom u njegovom neupitnom vlasništvu i posjedu. Također, nema govora o tome da je u konkretnom slučaju, na temelju prijedloga neovlaštenog predlagatelja, bilo doneseno rješenje broj Z-5031/2024 od 25. ožujka 2024. godine jer da je tome tako, sasvim je jasno kako bi prijedlog neovlaštenog predlagatelja u zemljišnoknjižnom postupku bio odbačen, a ne usvojen.

25. Naime, iz svega do sada navedenog jasno proizlazi, a na što je na konkretan način uputio i tuženik u ovoj parnici (samo podredno i Hrvatske vode u podnesku od 26. veljače 2025. godine, ali i dostavljenim materijalnim dokazima uz taj podnesak), da je sporni dio zemljišnoknjižne čestice broj 1458/2 i to u površini od 618 m2, tužiteljici oduzet na temelju ZV, reguliranog postupka, odnosno na temelju čl. 232.st.2. – 4. ZV, dakle potpuno u skladu sa tim ZV, a provedba geodetskog elaborata u zemljišnim knjigama i to kako za navedenu česticu tužiteljice, tako i za mnoge druge čestice ostalih fizičkih osoba, odnosno za česticu broj 7007 u vlasništvu Republike Hrvatske, pod upravom Hrvatskih voda je bila izvršena u potpunosti u skladu sa Zakonom o zemljišnim knjigama, nakon što je ovlašteni predlagatelj takvu provedbu, predložio zemljišnoknjižnom sudu.

26. U kontekstu materijalnih dokaza i činjenica koje je sud utvrdio u ovome postupku, a koje su specificirano navedene u točkama 21. – 23., ovog obrazloženja, potpuno je nevjerojatno da se tužiteljica uopće usuđuje spekulirati o tome da bi bez bilo kakvog provedenog postupka, njoj bio oduzet dio zemljišta.

27. Tužiteljica, naime i nakon što je tuženik već iznio činjenicu o sastavljanju zapisnika dana 04. svibnja 1968. godine (list 125 i 330 spisa), te dostavio taj primjerak zapisnika u spis, a o kojem zapisniku tužiteljica prema njezinom iskazu nije imala baš nikakva saznanja, a iz kojeg zapisnika se inače jasno i nedvojbeno vidi da je još pravni prednik tužiteljice, njezin otac, ŽT iz [adresa], sa ovlaštenom osobom tadašnje Vodne zajednice „Česma – Glogovnica“, vezano za predmet raspravljanja koji je naznačen na zapisniku kao otkup i ustup u posjed nekretnine privatnog vlasnika, za korist ONI, a za potrebe navedene vodne zajednice u svrhu regulacije rijeke Bjelovacke, sklopio nagodbu po kojoj je u svojstvu vlasnika nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], „prije sklapanja definitivnog ugovora“, dopustio stupanje u posjed navedenoj vodnoj zajednici na njegovu nekretninu broj 1458, radi regulacije rijeke Bjelovacke, pokušava tijekom ove parnice neopravdano uputiti da je postupak zemljišnoknjižnog upisa proveden bez znanja tužiteljice, bez odgovarajućeg postupka, suprotno ZV i na temelju nevjerodostojne dokumentacije.

28. Iz izvedenih dokaza, naime, proizlazi da je navedena, površinom velika katastarska čestica broj [katastarska čestica], nastala nakon provedbe geodetskog elaborata izrađenog u svrhu evidentiranja izvedenog stanja vodnih građevina, da je taj geodetski elaborat izradila tvrtka koja je za to i ovlaštena – Metra d.o.o. [adresa], sukladno Pravilniku o geodetskim elaboratima, te Tehničkim specifikacijama za geodetske elaborate koji sadrže upute za uzrade geodetskih elaborata izvedenih stanja, pa tako i za takve elaborate u vezi izvedenog stanja vodnih građevina, da je bio objavljen javni javni poziv u tadašnjem gradskom tjedniku (list 136 spisa) „Bjelovarski list“ i to dana 23. studenog 2023. godine, kojim su obaviješteni svi nositelji prava na nekretninama čiji posjedi graniče i/ili preko kojih prelazi vodotok Bjelovarska o započinjanju postupka evidentiranja vodnog dobra vodotoka Bjelovarska u katastru i zemljišnoj knjizi, te su ujedno pozvani i obaviješteni svi nositelji prava, pa tako i tužiteljica u vezi svoje katastarske čestice broj [katastarska čestica] upisane u k. o. [katastarska općina], da prisustvuje postupku iskolčenja vanjske granice irundacijskog pojasa (sve u kontekstu činjenice da javni vodotoci i javna dobra ne mogu niti biti u posjedu i vlasništvu, fizičkih osoba), a činjenica što taj poziv tužiteljica u navedenom tjedniku možda nije uočila ili bez obzira na to, niti namjeravala prisustvovati postupku iskolčenja, ni po čemu ne znači da je postupak bio proveden suprotno ZV, što tužiteljica neuspješno pokušava ukazati u ovoj parnici.

29. Kako je cijeli navedeni postupak pripreme i podnošenja prijedloga za upis uknjižbe prava vlasništva u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bjelovaru u vezi evidentiranja vodnog dobra vodotoka Bjelovarska u zemljišnim knjigama i kod katastra, bio u potpunosti proveden u skladu sa navedenim ZV, a sam prijedlog Područnog ureda za katastar za upis prava vlasništva, na temelju dostavljenog prijavnog lista je bio utemeljen na čl. 232.st.3. ZV, pri čemu je navedenim rješenjem broj Z -5031/2024 od 25. ožujka 2024. godine, Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Bjelovaru, udovoljivši prijedlogu predlagatelja svoju odluku donio u skladu sa čl. 232.st.4. ZV, ali i odgovarajućim odredbama Zakona o zemljišnim knjigama, potpuno je nebitno ili irelevantno što tužiteljica smatra da je ta zemljišnoknjižna odluka suda, bila donesena suprotno čl. 230. ZV.

30. Nadalje, nerealne tvrdnje tužiteljice istaknute u historijatu tužbe o nekakvom nezakonitom oduzimanju „njezinog posjeda“ na čestici broj 1458/2 i to u ukupnoj površine od 618 m2, objektivno nemaju uporišta u stvarnosti, kad iz samog iskaza tužiteljice ne proizlazi da bi ona uopće bila ikada u posjedu tog dijela zemljišta, te je sama tužiteljica prilikom saslušanja u svojstvu stranke priznala da nije niti posjedovala, a niti koristila, dio zemljišta, koji je bio oduzet od čestice broj 1458/2, za potrebe kanala još davnih godina, prije nego li je ona uopće postala (su)vlasnica predmetne nekretnine, već da je koristila i posjedovala samo preostali dio svoje nekretnine broj 1458/2, na način da je kosila travu s nje ili nekoj drugoj osobi dopuštala da to čini. Ovdje također valja ponovo istaći da je još otac tužiteljice, dana 04. svibnja 1968. godine, sa ovlaštenom osobom tadašnje Vodne zajednice „Česma – Glogovnica“, postigao sporazum ili nagodbu po kojoj kao tadašnji vlasnik predmetne nekretnine, dopušta za potrebe navedene vodne zajednice u svrhu regulacije rijeke Bjelovacke „prije sklapanja definitivnog ugovora“, stupanje u posjed navedene vodne zajednice na njegovu nekretninu, radi regulacije rijeke Bjelovacke, a kako je tužiteljica u to vrijeme bila tek osoba koja je nedavno postala punoljetna (imala je tada samo 19 godina), logično je da o tome nije baš ništa znala, te je taj dio njezinog iskaza prihvaćen kao istinit vezano za neznanje tužiteljice o tome da je njezin otac postigao navedeni sporazum sa ovlaštenim predstavnikom navedene vodne zajednice.

31. Imajući u vidu da je u smislu ZV, bio izvršen navedeni postupak koji je konačno proveden u zemljišnim knjigama, donošenjem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Bjelovaru, pod brojem Z-5031/2024 od 25. ožujka 2024. godine, te da se u smislu čl.1.st.3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, može protiv vlasnikove volje oduzeti ili ograničiti pravo vlasništva na nekretnini samo pod pretpostavkama i na način određen zakonom, po uvjerenju ovoga suda ne postoje baš nikakvi zakonski uvjeti ili razlozi da se udovolji početnom zahtjevu tužiteljice u vezi utvrđenja prava vlasništva na dijelu čestice broj 7007 i to samo u dijelu površine koja je oduzeta od njezine čestice broj 1458/2, ali i da se udovolji preostalom početnom zahtjevu u vezi brisanja upisa provedenog rješenjem broj Z-5031/2024 od 25. ožujka 2024. godine, te uspostavljanja ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, kakvo je bilo prije upisa provedenog temeljem tog rješenja.

32. Također valja navesti da je tužiteljica posredstvom iste odvjetnice koja ju zastupa u ovoj parnici već podnijela prigovor, protiv navedenog rješenja broj Z- 5031/2024 od 25. ožujka 2024. godine, a što je razvidno iz priloženog spisa Z - 7218/2024, a koji postupak povodom navedenog prigovora je očito pokušala zatajiti u početnom dijelu ove parnice jer o tome nije iznijela baš niti jednu rečenicu u tužbi, niti u slijedećem podnesku, već je nasuprot tome pokušala u slijedećem podnesku ukazati da i nepodnošenje pravnog lijeka protiv navedenog rješenja broj Z-5031/2024 od 25. ožujka 2024. godine, nju ne sprječava da predmetnom tužbom pokuša uspjeti sa istaknutim tužbenim zahtjevom. Osim toga, s tim prigovorom podnesenim protiv navedenog rješenja koje je doneseno u predmetu pod brojem Z-5031/2024, tužiteljica nije za sada uspjela jer je zemljišnoknjižni sudac Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu, odbio taj prigovor kao neosnovan, rješenjem od 17. veljače 2025. godine. Okolnost da je tužiteljica podnijela žalbu protiv te odluke zemljišnoknjižnog suca od 17. veljače 2025. godine, te da je taj postupak povodom žalbe još uvijek u tijeku, nije od značaja za ovu parnicu.

33. Nadovezujući se na tvrdnju ovoga suda o tome da je sam početni zahtjev tužiteljice bio površan i neodređen (na što je ukazano točkom 6., ovoga obrazloženja), valja ukazati da je ideja ili početni zahtjev tužiteljice po kojem se deklaratornim zahtjevom traži utvrđenje prava vlasništva samo na dijelu čestice koja ima površinu od 48314 m2 i to u površini od 617 m2 (bez valjanog temelja ili samo na temelju iznesenih činjenica o tome da tužiteljica smatra da joj je suprotno zakonu oduzet taj dio zemljišne površine), a koja površina od 617 m2 je suprotna onoj od 618 m2, koja je istaknuta u historijatu tužbe, posve neprovediv u zemljišnoj knjizi, ali i neovršiv u smislu predaje u posjed primjerice jer nije tim dijelom početnog zahtjeva uopće opisano koji se to točno dio nekretnine tuženika u površini od 617 m2, traži da se utvrdi vlasništvom tužiteljice. Osim toga, takav zahtjev je potpuno u suprotnosti sa čl. 3.st.1., čl. 5.st.1., čl. 6.st.1. i čl. 9.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

34. Napokon, ispravak bilo kakvih povreda izvršenih upisom u zemljišnu knjigu, koje su provedene suprotno zakonu, se može zahtjevati brisovnom tužbom u smislu Zakona o zemljišnim knjigama, a sadržaj tužbenog zahtjeva kod brisovne tužbe ne supsumira u sebi potpuno neosnovan zahtjev u vezi utvrđenja prava vlasništva na manjem dijelu novoformirane nekretnine u vlasništvu tuženika, kako je to bilo istaknuto početnim tužbenim zahtjevom tužiteljice u ovom slučaju.

35. Brisovna tužba, naime, podrazumjeva samo zahtjev za brisanje svake uknjižbe koja vrijeđa tužiteljicu, ali i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, a ne kako je to tužiteljica istakla svojim početnim zahtjevom kada je tražila da se „Naloži brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog....“ jer se brisati može nezakonita uknjižba, a ne „stanje“, te se o „stanju“ govori u tužbenom zahtjevu brisovne tužbe, samo onda kada se potražuje „uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja“, dakle onog, kakvo je bilo prije nezakonitog upisa u zemljišnoj knjizi.

36. Međutim, obzirom da se u ovom slučaju ne radi, ni o kakvom nezakonitom upisu u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bjelovaru (neovisno o tome da li je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čestica tužiteljice sa manjom površinom od ranije upisane, tj. sa površinom od 2432 m2 ili je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], novoformirana čestica broj 7007 sa površinom od 48314 m2, kao vlasništvo tuženika) , te tužiteljica podnesenom tužbom, pogrešno smatra da je suprotno ZV, izvršen upis prava vlasništva na dijelu njezine nekretnine u zemljišnoj knjizi na ime tuženika, odnosno da joj se suprotno pozitivnim propisma ili Ustavu RH, oduzet dio vlasništva na njezinoj nekretnini broj 1458/2, valjalo je odbiti kao neosnovan i preostali dio početnog zahtjeva tužiteljice, koji je bio istaknut u vezi „brisanja zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju..“, pa „....izvršenog na temelju...“, te u vezi uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja jer za predloženu uspostavu ranijeg stanja nema baš nikakve pravne osnove u opisanim okolnostima slučaja, koje su konkretizirane u točci 21., obrazloženja ove odluke, tim više što tužiteljica kao fizička osoba ne može posjedovati sporni dio zemljišta i nema uostalom niti pravo biti vlasnicom dijela zemljišta koje predstavlja javno vodno dobro.

37. Činjenica da se u određenim situacijama u smislu čl. 1.st.3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, protiv vlasnikove volje, a primjerice sukladno ZV, kao u ovom opisanom slučaju, može oduzeti tuđe zemljište ili dio zemljišta u postupku koji reguliraju pozitivni propisi, dakle bez obzira što pravo vlasništva ima zajamčenu ustavnopravnu zaštitu, ne znači ujedno da je tako nešto moguće ili dopušteno bez odgovarajuće satisfakcije za ranijeg zemljišnoknjižnog vlasnika oduzete ili dijela oduzete nekretnine. Naime, često se ta satisfakcija ogleda upravo u novčanoj naknadi štete za oduzeto zemljište, premda se može i na drugi način izvršiti satisfakcija vlasniku oduzetog zemljišta.

38. Kako je tužiteljica u slučaju da sud ocijeni neosnovanim njezin cijeli početni zahtjev (a sud je taj početni zahtjev tužiteljice u cijelosti, doista i ocijenio neosnovanim), istakla novčani zahtjev u vezi isplate iznosa od 300,00 Eura, sa zateznom kamatom od 24. travnja 2024. godine (koji sporedni zahtjev u vezi kamate je očito bio povezan sa činjenicom da je toga dana zastupniku tuženika, zaprimio zahtjev tužiteljice za mirno rješenje spora, a koji zahtjev tužiteljice je zastupnik tuženika, kasnije odbio), dakle u formi eventualno kumuliranog zahtjeva, valjalo je odlučiti i o tom zahtjevu tužiteljice.

39. Taj je zahtjev tužiteljice, za razliku od početnog zahtjeva tužiteljice, sud ocijenio osnovanim i u pogledu pravne osnove i u pogledu visine.

40. Naime, tužiteljica je potpuno u pravu kada se poziva na čl. 236. st.1. ZV, obrazlažući svoj novčani zahtjev, naravno u kontekstu i u skladu sa općim pravilima imovinskog prava, a imajući u vidu i činjenicu da se u ovom slučaju ne radi o pogrešnoj uknjižbi prava vlasništva.

41. Ideja tuženika, koja je artikulirana u podnesku od 05. prosinca 2024. godine o tome da je zapisnikom od 04. svibnja 1968. godine, otac tužiteljice ŽT „već potvrdio da je izvršena kupoprodaja“ je bila nedokazana u ovoj parnici, a za koju ideju je sud posredstvom predmetnog suca još u točci 16., obrazloženja ove odluke, već naveo da ju je mogla iznjedriti samo zastupnica tuženika, koje je pisala navedeni podnesak datiran sa 05. prosincem 2024. godine, obzirom da takva ideja ili tvrdnja inače nema veze sa istinom, odnosno sa sadržajem navedenog zapisnika , a na to upućuje još jedan drugi materijalni dokaz, koji se inače nalazi u ovom spisu.

42. Naime, iz sadržaja navedenog Zapisnika od 04. svibnja 1968. godine, ako se isti tumači i logički i gramatički, ne proizlazi da bi ŽT prodao predniku tuženika, sporni dio svoje nekretnine u površini od 618 m2, niti proizlazi da bi na bilo koji način tim zapisnikom „već potvrdio da je izvršena kupoprodaja“, što van svakog logičkog razuma ili opravdanog razloga, tvrdi upravo tuženik u ovoj parnici jer iz tog zapisnika, sasvim jasno i određeno proizlazi nešto sasvim drugo, a to je da je ŽT, samo dopustio (što je u sadržaju navedenog zapisnika kojeg je očito pisala osoba po imenu LT, artikulirano u formi riječi „dozvolio“) da Vodna zajednica „Česma – Glogovnica“, stupi u posjed dijela njegove nekretnine broj 1458 i to u svrhu regulacije rijeke Bjelovacke, za korist ONI i to pod uvjetom da mu plate za to dopuštanje određenu novčanu naknadu u roku od 30 dana od dana potpisivanja nagodbe, a sve „prije sklapanja definitivnog ugovora“, što je izričito bilo navedeno u tom zapisniku, oč ito od strane osobe po imenu LT – ovlaštene osobe Vodne zajednice „Česma – Glogovnica“, koja je bez svake dvojbe pisala taj zapisnik. Sa aspekta suda, ove izričito navedene riječi „prije sklapanja definitivnog ugovora“, nije moguće bilo kako drugačije protumačiti nego li da su se potpisane osobe na tom zapisniku obvezale, da će kasnije biti sklopljen kupoprodajnu ugovor za otkup dijela zemljišta ŽT.

43. Da je tome, upravo tako, kako tumači ovaj sud sadržaj navedenog zapisnika sklopljenog 04. svibnja 1968, godine, na jasan i direktan način , po uvjerenju ovoga suda, upućuje i još jedan materijalni dokaz, a kojeg su sudu dostavile upravo Hrvatske vode uz njihov podnesak od 26. veljače 2025. godine (list 331-336), a radi se upravo o navedenom rješenju Komisije odbornika..., datiranom sa 12. prosincem 1974. godine, na koje rješenje je sud već ukazao u točci 21., ovog obrazloženja . Naime, iz tog rješenja sasvim nedvojbeno i jasno proizlazi da je mnogim fizičkim osobama svojevremeno bilo „oduzeto“, uz izričit navod u tom rješenju „uzima se iz posjeda“ neizgrađeno građevinsko zemljište, pa tako i ŽT, pod rednim brojem 38., te odluke i to upravo u vezi dijela čestice broj 1458 sa površinom od 362 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pri čemu je u obrazloženju te odluke, između ostalog, također bilo navedeno da je to spomenuto zemljište bilo potrebno za izgradnju obrambenog nasipa „industrijske zone“ u gradu [adresa], uz potok Bjelovacka, ali i da su svi individualni posjednici, odnosno korisnici u zapisnik od 08. studenog 1974. godine, izjavili pred navedenom Komisijom, da se ne protive uzimanju zemljišta iz posjeda za korist Vodoprivrednog poduzeća Bjelovar u svrhu izgradnje obrambenog nasipa uz potok Bjelovacku, radi obrane industrijskih objekata u gradu [adresa], kao i da će nakon pravomoćnosti tog rješenja Imovinsko – pravna služba, Općine Bjelovar, zakazati pisanim putem sa ranijim vlasnicima, odnosno korisnicima raspravu radi pokušaja sporazumne nagodbe za uzeto zemljište.

44. Dakle, jasna tvrdnja u tom rješenju datiranom sa 12. prosincem 1974. godine, o tome da će Imovinsko – pravna služba, Općine Bjelovar, zakazati pisanim putem sa ranijim vlasnicima, odnosno korisnicima raspravu, pa tako i sa ŽT (ocem i prednikom tužiteljice) radi pokušaja sporazumne nagodbe za uzeto zemljište, sasvim jasno i određeno upućuju na zaključak da pravnom predniku tužiteljice, koji je pristao dio svoje nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (čestica broj 1458 u površini od 362 m2), dati u posjed navedenoj pravnoj osobi i to za navedenu svrhu, nije do toga dana bila isplaćena bilo kakva novčana naknada za oduzet dio zemljišta u površini od 362 m2, a kamoli da bi mu bila isplaćena naknada za taj oduzeti dio zemljišta na dan sastavljanja zapisnika sklopljenog 04. svibnja 1968. godine.

45. Obzirom da tuženik tijekom ove parnice nije dostavio u spis bilo kakav materijalni dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je ŽT, barem kasnije bila isplaćena naknada za dio oduzetog zemljišta, bilo u površini od 362 m2 ili 618 m2 u vezi čestice broj 1458 upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ili čestice broj 1458/2 upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sud utvrđuje da tuženik nije dokazao da bi pravnom predniku tužiteljice, ikada bila isplaćena novčana naknada u vezi dijela oduzetog zemljišta, koje je bilo upisano i sada jest u zemljišnoj knjizi u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno da tvrdnja tuženika iz podneska datiranog sa 05. prosincem 2024. godine, o tome da je zapisnikom od 04. svibnja 1968. godine, otac tužiteljice ŽT „već potvrdio da je izvršena kupoprodaja“, nema nikave veze sa istinom i tuženik nije dokazao u ovoj parnici istinitost te tvrdnje.

46. Obzirom da tuženik nije dokazao u ovoj parnici, ne samo da ŽT nije bilo isplaćeno ništa u smislu novčane naknade za oduzeto zemljište, niti je dokazao da je sa dotičnim kasnije (nakon donošenja navedenog rješenja, navedene Komisije od 12. prosinca 1974. godine) bila postignuta ikakva „sporazumna nagodba za uzeto zemljište“, a tuženik također nije dokazao u ovoj parnici, niti da bi tužiteljici bila isplaćena bilo kakva naknada štete u smislu čl. 236. st.1. ZV, a u vezi Zakona o obveznim odnosima, za „oduzeti“ dio čestice broj 1458/2 u površini od 618 m2 (nejasno je uopće zašto tužiteljica u prvom odlomku tužbenog zahtjeva navodi površinu od 617 m2, kada se jednostavnom matematičkom radnjom oduzimanja površine od 2432 m2, od 3050 m2, dolazi do površine od 618 m2 i kada upravo o toj površini od 618 m2, elaborira u historijatu tužbe), novčani zahtjev tužiteljice je bio osnovan u pogledu pravne osnove jer je tuženik u smislu čl. 236. st.1. ZV, a u vezi Zakona o obveznim odnosima, dužan isplatiti tužiteljici, odgovarajući novčani iznos na ime naknade tržišne vrijednosti za oduzeto zemljište.

47. Cijeneći okolnost da se tužiteljica u ovoj parnici nije zamarala isticanjem baš konkretnih dokaznih prijedloga (primjerice, poput geodetskog vještačenja na okolnost identifikacije oduzetog dijela zemljišta, ali i građevinskog vještačenja, radi procjene tržišne vrijednosti tog oduzetog građevinskog dijela zemljišta u površini od 618 m2) na okolnost utvrđivanja visine naknade štete, za dio oduzete joj nekretnine u površini od 618 m2 u vrijeme kada je upravo tužiteljica bila upisana u zemljišnoj knjiz i, kao vlasnica čestice broj 1458/2 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ali i da je predložila na okolnost utvrđivanja visine naknade štete, navedeno geodetsko i građevinsko vještačenje po stručnim osobama, izvođenje takvih dokaza bi sasvim sigurno prouzročilo znatne troškove, koji bi bili veći od ukupno utuženog novčanog iznosa, na ime naknade štete, koju tužiteljica potražuje u ovoj parnici, te da se sudska odluka ne može temeljiti na dokazu pribavljenom na nezakoniti način (čl. 220.a ZPP) ili mimo prijedloga stranke, ali i da je čl. 223.st.1. ZPP, inače propisano: „Ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote...ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni“, sud je upravo u ovoj zakonskoj odredbi našao uporište, da udovolji u cijelosti novčanom zahtjevu tužiteljice.

48. Naime, prije svega novčani zahtjev tužiteljice u visini od samo 300,00 Eura, za dio oduzetog zemljišta tužiteljici u površini od 618 m2, ne predstavlja niti pokušaj zlonamjernog pribavljanja pretjerano visokog novčanog iznosa za oduzetu zemljišnu površinu, niti nerealno zatraženu visinu naknade štete, već predstavlja po slobodnoj ocjeni suda, posve primjeren i realno malen novčani zahtjev tužiteljice u pogledu naknade štete za navedeni dio oduzetog joj manjeg dijela zemljišta u svrhu zemljišnoknjižnog i katastarskog evidentiranja izvedenog stanja vodnih građevina u vlasništvu Republike Hrvatske, pod upravljanjem Hrvatskih voda. Dakle, taj relativno mali novčani iznos naknade štete, po uvjerenju ovoga suda, sigurno ne predstavlja neprimjereno visoku satisfakciju tužiteljici za oduzeti joj dio zemljišta, rješenjem broj Z- 5031/2024 od 25. ožujka 2024. godine.

49. Taj novčani zahtjev tužiteljice je stoga ocijenjen osnovanim u cijelosti u pogledu istaknute visine, ali i pravne osnove, vodeći računa o tome da je sud dužan postupak provesti sa što manje troškova (čl. 10. ZPP) i stoga je tuženik obvezan ovom odlukom, isplatiti tužiteljici taj iznos na ime naknade štete, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom određenom u smislu čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima i to od zatraženog dana, a koja zatezna kamata je opravdano zatražena u smislu čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima, upravo od dana kada je tuženik zaprimio tužiteljičin zahtjev za mirno rješenje spora (list 29 spisa), kojim je tužiteljica također predložila, kao u tužbi, da joj tuženik isplati odštetu u iznosu od 300,00 Eura, sa zateznom kamatom.

50. Prigovor tuženika u vezi zastare novčane tražbine tužiteljice nije ocijenjen osnovanim. Naime, tuženik potpuno neosnovano taj prigovor zastare koji je inače bio istaknut odmah u odgovoru na tužbu u samo jednoj, jedinoj rečenici, baš bez ikakvog dodatnog obrazloženja ili pojašnjenja zbog čega se upravo zbog zastare osporava ta novčana tražbina, argumentira tek uz podnesak datiran sa 25. ožujkom 2025. godine, pozivajući se na pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: VSRH) sa druge sjednice Građanskog odjela tog Suda, održane dana 27. svibnja 2024. godine, a koje pravno stajalište nema baš nikakve veze sa okolnostima ovog slučaja.

51. Naime, VSRH je zauzeo navedenog dana pravno shvaćanje (list 361) u situaciji kada je zahtjev oštećene osobe bio istaknut za isplatu novčane naknade za zemljište koje je bilo oduzeto bez zakonom predviđenog postupka (radi izgradnje prometnice), po kojem se radi o zastari u općem zastarnom roku iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima, s tim da zastara počinje teći od onog trenutka kada tužitelj kao prijašnji vlasnik objektivno više nije mogao s uspjehom zahtjevati vraćanje i predaju te nekretnine u posjed, što je zapravo trenutak izgradnje ceste i završetak radova. Međutim, VSRH, također spominje u tom pravnom stajalištu situaciju u okolnostima kada je tužitelj kao bivši vlasnik zbog specifičnih okolnosti konkretnog slučaja iz opravdanih razloga, saznao naknadno za promjenu namjene nekretnine, istekom navedenog objektivnog zastarnog roka, da zastara počinje teći od onog trenutka kada je saznao za promjenu namjene nekretnine neovisno od trenutka kada objektivno više nije mogao s uspjehom zahtjevati vraćanje i predaju u posjed te nekretnine, tj. neovisno od trenutka izgradnje ceste i završetka radova.

52. Kako se u ovom slučaju i ne radi o nekakvoj izgradnji ceste, a analogija nikako nije primjenjiva za predmetnu situaciju po uvjerenju suda, da bi se primjerice moglo smatrati da je tužiteljici rok zastare počeo teči od trenutka kada je kanal rijeke Bjelovacke bio praktički oformljen na licu mjesta, tim više što u to vrijeme tužiteljica nije bila niti zemljišnoknjižna vlasnica predmetne nekretnine (pa nije bila legitimirana bilo što potraživati niti od tuženika, niti od neke Vodne zajednice), odnosno što je u vrijeme dok je postala zemljišnoknjižna vlasnica predmetne sporne nekretnine u površini od 3050 m2, tek po primitku rješenja broj Z-5031/2024 od 25. ožujka 2024. godine, saznala da joj je formalno oduzet dio zemljišta na čestici broj 1458/2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to u površini od 618 m2 jer je tek od dana provedbe tog rješenja u zemljišnoj knjizi navedena čestica tužiteljice, imala površinu od 2432 m2, nema govora o tome u ovom slučaju da bi novčana tražbina tužiteljice zas tarjela.

53. Kako je tužiteljica predmetnu tužbu protiv tuženika podnijela 20. kolovoza 2024. godine, dakle manje od 5 mjeseci, računajući od dana donošenja navedenog rješenja broj Z-5031/2024 od 25. ožujka 2024. godine, tuženik sasvim pogrešno smatra da se u ovom slučaju radi o zastarjelom novčanom potraživanju tužiteljice, te je taj tuženikov prigovor ocijenjen neosnovanim.

54. Odluka o parničnom trošku je donesena u smislu čl. 154.st.2. ZPP jer je ipak svaka stranka djelomično uspjela u ovoj parnici po uvjerenju ovoga suda.

55. Naime, tužiteljica nije uspjela u pogledu početnog deklaratornog vlasničkog zahtjeva, kojim je namjeravala osnažiti ili potkrijepiti preostali početni zahtjev koji je bio istaknut u vezi „brisanja zemljišnoknjižnog stanja“, ali i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, te je u pogledu tog cijelog početnog zahtjeva, tuženik uspio u ovoj parnici, dok je tužiteljica uspjela u vezi svog preostalog, eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva i to kako u pogledu pravne osnove, tako i u pogledu visine, što upućuje na zaključak kako je tuženik izgubio ipak ovo parnicu u cijelosti u vezi istaknutog eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva.

56. Obzirom da je sud dužan u smislu zadnje rečenice čl. 154.st.2. ZPP, voditi računa kod utvrđivanja omjera uspjeha stranaka u parnici i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, te imajući u vidu da je u pogledu novčanog, eventualno kumuliranog zahtjeva tužiteljica uspjela i u vezi pravne osnove (koju osnovu tog novčanog zahtjeva je tuženik osporavao), ali i u pogledu visine (koju je također osporavao u kontekstu osporenog zahtjeva tužiteljice u cijelosti), sud je procijenio da je tužiteljičin ukupan uspjeh u ovoj parnici 75%, naspram tuženikovog uspjeha od 25% .

57. Naime, ukoliko se ima u vidu da je isključivo u pogledu pravne osonove, bio neosnovan tužiteljičin početni zahtjev, koji je u cijelosti odbijen, te da je u vezi preostalog (eventualno kumuliranog zahtjeva tužiteljice), dotična uspjela i u vezi pravne osnove i u vezi istaknute visine, premda je matematički teško precizno odrediti ukupan postototak uspjeha stranaka u parnici, sud smatra da se zbog opisanih razloga i okolnosti slučaja, radi o tužiteljičinom uspjehu od 75%, te tuženikovom uspjehu od 25%.

58. Kada se ovakvi pojedini uspjesi stranaka u parnici, međusobno prebiju sukladno čl.154.st.2. ZPP, sud utvrđuje da je tuženik dužan tužiteljici nadoknaditi 50%, razmjernog dijela opravdanih parničnih troškova, sukladno razmjernom uspjehu tužiteljice u ovoj parnici.

59. Opravdani parnični troškovi tužiteljice su odmjereni na temelju troškovnika odvjetnice tužiteljice, primjenom važeće Odvjetničke tarife, a sukladno vrijednosti predmeta spora koja je bila u tužbi istaknuta u iznosu od 1.330,00 Eura.

60. Shodno tome, tužiteljici je za:

- sastav tužbe, priznat iznos od 200,00 Eura,

- sastav podneska od 27. rujna 2024. godine, kojim se očitovala u vezi odgovora na tužbu, iznos od 200,00 Eura,

- sastav podneska od 09. i 23. prosinca 2024. godine, priznat iznos od 50,00 Eura, za svaki od tih podnesaka ili ukupno 100,00 Eura, za oba podneska, sukladno Tbr. 8.t.4. Odvjetničke tarife,

- zastupanje tužiteljice po punomoćnici na ročištima održanim dana 12. prosinca 2024. godine, 25. kolovoza 2025. godine, te 16. ožujka 2026. godine, priznat iznos od 600,00 Eura ukupno ili po 200,00 Eura za svako zastupanje.

61. Kako je na ove ukupne troškove u iznosu od 1.100,00 Eura, valjalo tužiteljici u vezi opravdanih parničnih troškova priznati još i iznos od 275,00 Eura u pogledu pripadajućeg poreza na dodanu vrijednost, a od te ukupne svote u iznosu od 1.375,00 Eura, polovica iznosa koliko iznosi ukupan opseg uspjeha tužiteljice u ovoj parnici, predstavlja svotu u iznosu od 687,50 Eura, tuženik je obvezan tužiteljici isplatiti iznos od 687,50 Eura u vezi naknade opravdanih i razmjernih parničnih troškova tužiteljice sukladno uspjehu tužiteljice u ovoj parnici, zajedno sa osnovano zatraženom zateznom kamatom na taj iznos u smislu čl. 29.st.2. i 8. ZOO, od dana donošenja ove odluke.

62. Preko dosuđenog, do zatraženog iznosa je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice, vezano za naknadu parničnih troškova, time da valja istaći kako ovom odlukom nije odlučeno o zahtjevu tužiteljice u vezi naknade troška za zastupanje tužiteljice na ročištu na kojem će biti objavljena predmetna presuda, te o pripadajućem porezu na taj trošak, obzirom da je buduća neizvjesna činjenica, hoće li se uopće punomoćnica tužiteljice odazvati na to ročište, na kojem će predmetna presuda biti objavljena. Naime, tek će se nakon održavanja tog ročišta, ukoliko za usvajanje tog zahtjeva tužiteljice budu ispunjeni zakonski uvjeti, posebnim rješenjem odlučiti i o tom zahtjevu tužiteljice u vezi naknade troškova.

U Bjelovaru, 28. travnja 2026. godine.

Sudac

Sanjin Milošević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano u tri primjerka u roku od 15 dana, računajući od dana 29. travnja 2026. godine, a putem ovoga suda.