Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijek

Europska avenija 7

31000 Osijek

Ps-2/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužitelja Grad Osijek, Osijek, F. Kuhača 9, OIB: 30050049642, zastupanog po punomoćnici Tihani Ranđelović, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Krivić, Margareta Krivić, Drago Aćimović i Tihana Ranđelović u Osijeku, protiv tuženog DČ iz [adresa], Mije [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi iseljenja, nakon rasprave održane i zaključene 9. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i tuženika osobno, 28. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženom DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da iseli iz stana na adresi u [adresa], stan broj 70 na drugom katu, površine 25,90 m2, koji se sastoji od dnevnog boravka, hodnika, kupaonice, balkona, koji se nalazi u zgradi koja je izgrađena na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], te da ga preda zajedno s drvarnicom slobodne od osoba i stvari tužitelju Gradu Osijeku, Osijek, F. Kuhača 9, OIB: 30050049642, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženom DČ da tužitelju Gradu Osijeku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR (sedamstopedeseteura) sa zateznim kamatama od 28. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo kako je vlasnik nekretnine upisane u zemljišnim knjigama ovog suda, Zemljišnoknjižni odjel Osijek, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], u naravi stambeno-poslovna građevina br. 7 i dvor [adresa]. Parnične stranke su 6. svibnja 2002. sklopile Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom (KLASA: 371-02/00-01/340, URBROJ: 2158/01-06-02/08-00-02) predmet kojeg ugovora je stan broj 70, u [adresa], te drvarnica i zajedničke prostorije. Parnične stranke su dana 15. prosinca 2010. sklopile Dodatak Ugovoru o najmu stana ( KLASA: 371-02/00-01/340, URBROJ: 2158/01-06-02/02-10-7), te su 2. srpnja 2012. sklopile II. Dodatak Ugovoru o najmu stana ( KLASA: 371-05/12-01/20, URBROJ: 2158/01-06-02/02-12-6). Sukladno čl. 6. II. Dodatka Ugovora Najmodavac može otkazati ugovor o najmu ako se Najmoprimac ili drugi korisnici stana koriste stan suprotno ugovoru, a osobito zajedno s članovima obiteljskog domaćinstva ne koriste stan duže od tri mjeseca. Najmodavac je dužan prethodno pisano pozvati najmoprimca da u roku 30 dana otkloni razloge za otkaz, a opomena može izostati samo ako Najmoprimac više od dva puta postupi suprotno Ugovoru, odnosno Zakonu. Sukladno čl. 11. Ugovora otkaz Ugovora najmodavac daje u pisanom odliku s obrazloženjem, neposredno uz potpis Najmoprimca ili ga šalje preporučenom poštom. Otkazni rok za iseljenje najmoprimca je tri mjeseca, a počinje teći prvog dana sljedećeg mjeseca od mjeseca u kojem je otkaz primljen, odnosno danom predaje na poštu u slučaju odbijanja primanja pisanog otkaza najmoprimca. Terenskim provjerama korištenja stana obavljenih u više navrata 2021. godine utvrđeno je da tuženik niti jednom nije pronađen na adresi, te da je u stanu isključena struja 2018., isključen plin, te je skinut plinomjer. U razgovoru sa stanarima i predstavnikom suvlasnika potvrđeno je da nitko ne koristi stan nekoliko godina. S obzirom na navedeno, ispunili su se uvjeti za otkaz ugovora o najmu u smislu odredbe čl. 6. II. Dodatka Ugovora (čl. 9. st.1. podstavak 1. Ugovora) te je tužitelj Otkazom od 27. kolovoza 2021. KLASA: 371-01/21-01/96, URBROJ: 2158/01-14-02/01-21-1 otkazao Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom (KLASA: 371-02/00-01/340, URBROJ: 2158/01-06-02/08-00-02),

Dodatak Ugovoru o najmu stana (KLASA: 371-02/00-01/340, URBROJ: 2158/01-06- 02/02-10-7) i II. Dodatak Ugovoru o najmu stana ( KLASA: 371-05/12-01/20, URBROJ: 2158/01-06-02/02-12-6) s pozivom tuženiku da u roku tri mjeseca, a koji počinje teći prvog dana sljedećeg mjeseca u kojem je otkaz primljen, preda tužitelju na daljnje raspolaganje predmetni stan slobodan od osoba i stvari, kao i da predoči dokaze o plaćanju svih troškova vezanih za dosadašnje korištenje stana. Nadalje, po zahtjevu tužitelja izvršene su terenske provjere prijavljenog prebivališta od strane MUP-a, te iz dopisa MUP-a, PU osječko-baranjske, II. policijske postaje KLASA: 210-02/23- 14/7049, URBROJ: 511-07-23-23-2 od 14. rujna 2023. proizlazi da na adresi nitko nije zatečen. Također, iz razgovora s predstavnikom stanara RČ proizlazi da obitelj DČ na adresi D [adresa] aktivno ne stanuje dvije do tri godine. U telefonskom razgovoru s tuženikom djelatnici MUP-a su utvrdili da se isti nalazi u Zagrebu. Tužitelj je u više navrata pokušao preporučenom poštom dostaviti tuženiku otkaz ugovora na adresu [adresa], međutim tuženik nije primao pošiljke. Tužitelj je nadalje pokušao dostaviti otkaz putem javnog bilježnika Ivane Kovačević sukladno čl. 83. Zakona o javnom bilježništvu o čemu sastavljen zapisnik o priopćenju s potvrdom o priopćenju otkaza Ugovora od 12.6.2023. br. OU-2023/-4. S obzirom da na adresi tuženika nitko nije otvorio, to je javni bilježnik sukladno odredbi 86. Zakona o javnom bilježništvu zapisnik s priopćenjem poslao tuženiku preporučenom poštom dana 19.5.2023., međutim isto se vratilo 31.5.2023. na adresu javnog bilježnika s napomenom da je primatelj obaviješten ali nije podigao pošiljku. Tužitelj je 2. rujna 2024. pokušao dostaviti otkaz Ugovora koji je vraćen tužitelju, te je obavijest o pokušanoj dostavi 3. rujna 2024. stavljena na vrata stana u najmu tuženika. Dostava se smatra izvršenom protekom 15, dana od dana stavljanja navedene obavijesti na vrata sukladno članku 83. st.3. Zakona o općem upravnom postupku. Sukladno čl. 11. Ugovora otkazni rok za iseljenje najmoprimca je tri mjeseca, a počinje teći prvog dana sljedećeg mjeseca od mjeseca u kojem je otkaz primljen, odnosno danom predaje na poštu u slučaju odbijanja primanja pisanog otkaza najmoprimca. Budući da se otkaz smatra dostavljenim 18. rujna 2024., tromjesečni rok počinje teći 1. listopada 2024. te je istekao 1. siječnja 2025.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako je točno da ne stanuje stalno u stanu na adresi [adresa] u [adresa] zadnjih deset godina, ali je povremeno živio u stanu, ili on ili netko od njegovih sinova R i LČ, koji su članovi njegove obitelji navedeni u ugovoru o stanovanju. S obzirom da je nezaposlen, snalazi se na sve strane i često je kod mlađeg sina koji je podstanar u Zagrebu gdje je od nedavno prijavio boravište ili je kod sestre ili prijateljice. Nema nikakve nekretnine, ima 63 godine i pokušava zadržati stan kako bi mogao negdje živjeti ako mu se situacija pogorša. Uredno plaća najamninu cijelo vrijeme i Grad Osijek – stambeni prostor jer mu uredno cijelo vrijeme šalje uplatnice i on ih plaća do zadnjeg dana. Moli sud da pošto ima prebivalište na navedenoj adresi i nema daljeg prebivališta, odbaci tužbu jer će prije ili kasnije stalno živjeti u tom stanu, a u protivnom će morati na ulicu.

3. U tijeku dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u cjelokupan spis i pročitao svu priležeću dokumentaciju i to izvadak iz zemljišne knjige (stranice 7-8 spisa), Dodatak II. ugovoru o najmu stana (stranice 9-13 spisa), potvrda javnog bilježnika od 5.9.2012. (stranica 14 spisa), Dodatak ugovoru o najmu stana (stranice 15-17 spisa), ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom (stranice 18-21 spisa), zapisnik o izvršenom očevidu na adresi [adresa], st. 7 (stranica 22 spisa), otkaz ugovora o najmu stana od 27.8.2021. (stranice 23-24 spisa) i od 20.9.2023. (stranice 34-36 spisa), izvješće o terenskoj provjeri prijavljenog prebivališta II. Policijske postaje Osijek (stranica 25 spisa), zapisnik o priopćenju s potvrdom (stranice 26-27 spisa), obavijest o obavljenoj dostavi (stranica 28 spisa i stranica 37 spisa), zapisnik o ostavljenoj obavijesti (stranice 29-30 spisa i stranice 38-39 spisa), povratnice (stranice 31-33 spisa). Saslušan je tuženi DČ.

4. Iz izvatka iz zemljišne knjige (stranice 7-8 spisa) proizlazi kako je tužitelj upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine koja se odnosi na česticu broj kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja se odnosi na stambeno-poslovnu zgradu u [adresa].

5. Iz Dodatka II. ugovoru o najmu stana od 2. srpnja 2012. (stranice 9-14 spisa) proizlazi kako je tužitelj, kao najmodavac, sklopio s tuženikom, kao najmoprimcem dodatak II. ugovoru o najmu stana gdje je člankom 1. stavkom 3. propisano da je osnovni ugovor na određeno vrijeme obnovljen na rok od 10 godina, a člankom 6. toga ugovora navedeno kako se mijenja članak 9. osnovnog ugovora o najmu stana i isti glasi kako tužitelj, kao najmodavac, može otkazati ugovor o najmu stana ako tuženik, kao najmoprimac ne koristi stan duže od 3 mjeseca, s time da je o tome tužitelj, kao najmodavac dužan prethodno pisano pozvati tuženika, kao najmoprimca da u roku od 30 dana otkloni razloge za otkaz, s time da opomena može izostati samo ako tuženik, kao najmoprimac više od dva puta postupi suprotno ugovoru, odnosno Zakonu.

6. Iz Dodatka ugovoru o najmu stana od 26. studenog 2010. (stranice 15-17 spisa) proizlazi kako su parnične stranke sklopile dodatak ugovoru o najmu stana kojim je člankom 7. mijenjan članak 9. stavak 1. podstavak 5. osnovnog ugovora na način da isti sada glasi da ako zajedno s članovima obiteljskog domaćinstva tuženik, kao najmoprimac, ne koristi stan duže od šest mjeseci.

7. Iz ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 6. svibnja 2002. (stranice 18-21 spisa) proizlazi kako parnične stranke sklapaju ugovor o najmu stana u [adresa], površine 25,90 m2, na određeno vrijeme od 10 godina, dok je člankom 9. tog ugovora propisano kako tužitelj, kao najmodavac, može otkazati ugovor o najmu stana, te su navedeni pobrojani razlozi za isto.

8. Iz zapisnika o izvršenom očevidu na adresi [adresa], st. 7 (stranica 22 spisa) proizlazi kako je tijekom 2021. u nekoliko navrata izvršena provjera korištenja stana najmoprimca, sada tuženika, ali niti jednom nije pronađen na adresi. Struja je u stanu isključena 2018., a također plin i plinomjer, te je u razgovoru sa stanarima potvrđeno kako isti ne koristi stan nekoliko godina.

9. Iz otkaza ugovora o najmu stana od 27.8.2021. (stranice 23-24 spisa) i od 20.9.2023. (stranice 34-36 spisa) proizlazi kako tužitelj, kao najmoprimac, otkazuje predmetni ugovor o najmu stana i to iz razloga jer tuženik, kao najmoprimac ne koristi predmetni stan duže od 3 mjeseca.

10. Iz izvješća o terenskoj provjeri prijavljenog prebivališta II. Policijske postaje Osijek (stranica 25 spisa) proizlazi kako obitelj DČ na adresi u [adresa] ne stanuje zadnje dvije do tri godine, a u razgovoru s tuženikom djelatnici PP Osijek saznalo se kako se tuženik trenutno nalazi u Zagrebu.

11. Iz zapisnika o priopćenju s potvrdom (stranice 26-27 spisa) proizlazi kako je javni bilježnik Ivana Kovačević iz Osijek sastavila zapisnik o priopćenju s potvrdom iz kojega proizlazi kako je potrebno uručiti tuženiku otkaz ugovora o najmu stana, a u kojem se i navodi kako je javni bilježnik 18. svibnja 2023. nije mogao uručiti pismeno, te saznanje kako na toj adresi ([adresa]) u tom stanu već tjednima nema nikoga.

12. Iz obavijesti o obavljenoj dostavi (stranica 28 spisa i stranica 37 spisa) proizlazi kako se tuženik, kao najmoprimac obavještava tužitelj, kao najmodavac nije mogao uručiti pismeno, te se pismeno može preuzeti u roku od 15 dana od dana stavljanja obavijesti u prostorijama tužitelja.

13. Iz zapisnika o ostavljenoj obavijesti (stranice 29-30 spisa i stranice 38-39 spisa), povratnice (stranice 31-33 spisa) proizlazi kako je 3. rujna 2024. pokušana osobna dostava tuženiku, kao najmoprimcu, a iz samih povratnica koji prileže spisu, vidljivo je kako tužitelj nije mogao uručiti pismeno tuženiku.

14. Radi utvrđenja spornih činjenica u ovom postupku, na raspravi je saslušan tuženi DČ koji je naveo kako je on u posjedu stana u [adresa], Mije [adresa] i to od 2001. godine, a na način da je on s Gradom Osijekom, odnosno ovdje tužiteljem, sklopio ugovor o najmu 2001. godine, a tužitelj je vlasnik naprijed navedene nekretnine. On je cijelo vrijeme u najmu predmetnog stana temeljem tog ugovora o najmu, a također su sklopljena dva dodatka tog ugovora, i to nakon što je izvršio uvid u spis, od 2010. i 2012. godine (stranice 9-17 spisa). U odnosu na otkaz ugovora o najmu, on nikada isti nije zaprimio, pa je tako temeljem predmetnog ugovora o najmu stana cijelo vrijeme i sada u najmu i iskazuje kako uredno svo vrijeme podmiruje mjesečne najamnine, pa tako i za razdoblje nakon otkaza ugovora o najmu stana. U odnosu na predmetni stan, on njega koristi, trenutno u njemu ne živi, ali povremeno dolazi i na taj način zadnjih 10 godina tako koristi stan, ali nikada nije bilo da stan nije duže koristio od 6 mjeseci, budući da je tako npr. prošle godine bio 5-6 puta po nekoliko dana, a i ranije, odnosno otkada ga povremeno koristi je jednako tako koristio stan na način da bi više puta godišnje dolazio u stan i tako bi bio u njemu po nekoliko dana. U odnosu na predmetni stan, isti su koristila i njegova djeca, pa tako i njegov sin L, kao i on, imaju trenutno prijavljeno prebivalište na toj adresi, a njegov mlađi sin je također imao prijavljeno prebivalište na toj adresi sve do prije 2 godine kada je promijenio prebivalište, međutim ističe kako su njegova oba sina koristila ranije taj stan, a u odnosu na sina LČ, on ima i dalje tamo prijavljeno prebivalište. Navodi kako je on po zaključenju ugovora o najmu stana s tužiteljem bio i predstavnik stanara u toj zgradi i to od 2002. pa do 2016., odnosno 2017. godine, kada je prestao biti predstavnik jer nije više stalno boravio tamo, ali je svo vrijeme plaćao režije za stan i to sve do njegovog saznanja da mu je otkazan ugovor o najmu stana, a o istome je saznao prije nekakvih godinu dana, kada je prestao plaćati režije, pa tako sada ne plaća režije koje se odnose na korištenje zajedničkog stubišta, a u odnosu na struju i plin, ističe da iste nije plaćao, pa je zbog svega toga isto bilo isključeno i to ima već nekoliko godina, pa za njih ne dobiva nove račune, već samo pozive na uplatu duga, dok u odnosu na vodu on dobiva mjesečno račun budući da stan nema poseban stan, odnosno brojilo, ali dobivao je račun, s time da se on nije slagao s time, ali o svemu tome nije obavijestio predstavnika stanara. U odnosu na njegovo prijavljeno boravište, iskazuje kako mu je isto prijavljeno na adresi gdje je njegov mlađi sin R podstanar i to u Zagrebu, budući da s njim tamo živi, a on je zajedno sa svoje dvoje djece svih ovih godina na sve strane, dok je boravište prijavio samo posljednju godinu tj. od 31.3.2025., a nikada nije mijenjao prebivalište od sklapanja ugovora o najmu pa do danas. Također, u odnosu na predmetni ugovor, navodi kako se nikada nije dogodilo da ne koristi predmetni stan duže od 6 mjeseci, a kako je to navedeno u ugovoru, pa stoga smatra da svi daljnji navodi nisu od utjecanja, budući da bi on uvijek dolazio u stan u trajanju kraćem od 6 mjeseci, kada bi u njemu boravio po nekoliko dana. Iskazuje kako je on nezaposlena osoba, a njegov sin plaća podstanarstvo za stan u kojem on živi u [adresa]. On otkaz ugovora o najmu stana nije zaprimio jer taj dan kada je dolazio poštar, vjerojatno nije bio na toj adresi, pa zbog toga i nije mogao zaprimiti, a u odnosu na kontakt od strane policijske uprave, ističe kako je ista izvršila provjeru, pa je on dao adresu u Zagrebu gdje se nalazi i nakon toga je zaprimio tužbu u ovom predmetu, te uredno potpisao dostavnicu. Također, iskazuje kako drugu poštu prima na adresu u [adresa], a od nedavno otkada ima prijavljeno boravište, i na adresu boravišta. Nadalje, iskazuje kada bi po nekoliko dana dolazio, tada bi u stanu boravio 3-7 dana, a nekada i dva tjedna, pa je tako zadnji put dva tjedna bio u studenom prošle godine i za to vrijeme mu nije bio problem biti bez grijanja i bez struje. U odnosu na isključenu struju i plin, iskazuje kako je njegova osobna stvar da li će istu uključiti ili ne, odnosno kako će predmetni stan koristiti. Predmetni stan je stan od 20 m2, a on je u njemu živio zajedno sa svoja dva sina kao samohrani otac.

15. Iz ovakvog činjeničnog stanja, ovaj sud je temeljem članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP) i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultat cjelokupnog postupka, utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

16. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim traži od tuženika da iseli iz nekretnine u njegovom vlasništvu, te mu istu preda u posjed slobodu od osoba i stvari.

17. Među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine, kao i da je s tuženikom imao sklopljen ugovor o najmu od 6. svibnja 2002., na određeno vrijeme na rok od 10 godina, te da je isti 20. lipnja 2012., obnovljen predmetni ugovor, također na vrijeme od 10 godina.

18. Sporna je osnova tužbenog zahtjeva, a sporno je i bi li prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja tuženiku bilo povrijeđeno zakonom i Ustavom Republike Hrvatske zajamčeno pravo na dom i nepovredivost doma.

19. Člankom 161. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., 81/15. i 94/17. -dalje u tekstu: ZV) je propisano vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Člankom 162. stavkom 1. ZV-a je propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Člankom 3. stavkom 1. Zakona o najmu stanova („Narodne novine“ broj 91/1996., 48/1998., 66/1998., 22/2006., 68/2018., 105/2020., 36/2024.-dalje u tekstu: ZNS) je propisano ugovorom o najmu stanova obvezuje se najmodavac predati stan za stanovanje najmoprimcu uz za to određenu najamninu. Člankom 19. stavkom 1. točkom 5. ZNS je propisano najmodavac može otkazati ugovor o najmu stana ako se najmoprimac ili drugi korisnici stana koriste stanom suprotno Zakonu i ugovoru o najmu stana ako se najmoprimac ili drugi korisnici stana ne koriste stanom za stanovanje, već se njime koriste u cijelosti ili djelomično za druge namjene. Člankom 22. stavkom 4. ZNS je propisano ako se najmoprimac ne iseli iz stana u otkazanom roku, odnosno u roku koji je odredio najmodavac u slučaju iz članka 20. ovog Zakona, najmodavac može nadležnom sudu podnijeti tužbu za iseljenje najmoprimca.

20. Sud je u postupku utvrdio slijedeće:

- da je tužitelj sklopio s tuženikom ugovor o najmu stana (sa zaštićenom najamninom) 6. svibnja 2002. i to na određeno vrijeme od 10 godina

- da je tužitelj sklopio s tuženikom dodatak II. ugovoru o najmu stana od 20. lipnja 2012., na način da je sklopljen ugovor na određeno vrijeme za razdoblje od 10 godina

- da je tužitelj otkazao ugovor o najmu stana tuženiku s danom 27. kolovoza 2021.

- da tuženik zadnjih 10 godina povremeno koristi stan

21. Iz svega navedenog ovaj sud je utvrdio kako tuženik predmetni stan koristi samo povremeno, zapravo jako rijetko (čak štoviše ovome sudu je upitno je li tužitelj, a kako to sam navodi, bio prošle godine 5-6 puta u stanu po nekoliko dana), a to sve iz razloga jer se za predmetni stan već godinama na plaćaju režije koje se odnose na struju i plin. Pa stoga nije niti životno ni logično da netko uopće i živi u stanu koji nema niti struju, niti plin (grijanje), te u njemu boravi. Naime, nesporno je u ovome postupku kako struja i plin već nekoliko godina nisu korišteni (budući da je tako izjavio tuženik). Ovaj sud zapravo zaključuje kako trajnu vezu tuženik nema sa predmetnim stanom, već isti „zadržava“, kao kakav dodatni stan, ukoliko mu bude potrebe za time.

22. Ovaj sud je nadalje utvrdio i kako je predmetni ugovor o najmu od 20. lipnja 2012., otkazan i isti više stoga niti nije prešutno obnovljen (članak 25. stavak 1. ZNS), već se tuženik stanom koristi bespravno. Pa tako i navod tužitelja kako je tek saznao, a sve iz razloga jer nije zaprimio otkaz ugovora o najmu, ovome sudu nije logičan, budući da je tuženik znao (ili morao znati) kako ima sklopljen ugovor o najmu na određeno vrijeme od 10 godina, te da je to razdoblje proteklo, pa je očito kako je tuženik morao znati kako mu je makar proteklo vrijeme na koje je predmetni ugovor o najmu stana sklopljen, a samim te se trebao i raspitati kod tuženika u svezi sklapanja novog ugovora o najmu stana, budući da mu je raniji istekao (zbog proteka vremena na koje je isti sklopljen), te bi tada mogao i saznati kako mu je i ranije otkazan ugovor o najmu stana.

23. Kako je tuženik istaknuo prigovor prava na dom, sud je o istom odlučivao u ovome postupku. Naime, tuženik je naveo da će morati na ulicu iz razloga jer će prije ili kasnije stalno živjeti u predmetnom stanu, pa se smatra kako je u takvoj situaciji tuženik izjavio prigovor prava na dom.

24. Uvidom u vlasnički list (list 7-8 spisa) sud je utvrdio kako je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine, međutim tuženik je istaknuo konvencijski prigovor prava na dom. Pravo na dom je temeljno ljudsko pravo koje podrazumijeva pravo svake osobe na poštovanje njezina privatnog i obiteljskog života te doma, bez miješanja javnih vlasti osim u iznimnim situacijama predviđenim zakonom. Ono je propisano člankom 8. stavkom 1. (Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. – dalje u tekstu: Konvencija), i to na način da svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja, dok je stavkom 2. propisano kako se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih. Također je i člankom 34. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 05/14.) propisano kako je dom nepovrediv.

25. Pravo na dom je pravo pojedinca da ima stalan i siguran dom, a njegov gubitak predstavlja najekstremniji oblik miješanja u pravo na poštivanje doma, pa je u takvoj situaciji potrebno provesti test razmjernosti, a kako bi se dobio odgovor na pitanje je li u konkretnom slučaju došlo do povrede članka 8. Konvencije, a kako bi se utvrdilo je li zahtjev za iseljenjem tuženika, neopravdano miješanje u njegovo pravo na dom. Test razmjernosti provodi se pomoću tri eliminacijska pitanja – a negativan odgovor na bilo koje pitanje znači da je iseljenje protivno Konvenciji, odnosno neopravdano. Tri pitanja koja je potrebno provesti kako bi se proveo navedeni test su je li miješanje utemeljeno na zakonu, je li ono usmjereno na postizanje legitimnog cilja i je li ono nužno u demokratskom društvu.

26. Ovaj sud smatra kako je miješanje utemeljeno na zakonu i to članku 162. stavku 1. ZV-a, a valja istaknuti kako se i radi o korištenju predmetnog stana suprotno odredbama dodatka II. ugovora o najmu stana od 20. lipnja 2012. i to članka 9. stavka 1., točke 1. Naime tuženik se predmetnim stanom ne koristi duže od tri mjeseca, pa je tako iz iskaza tuženika razvidno kako bi on osobno uvijek u stan dolazio u trajanju kraćem od šest mjeseci (dok je u ugovor navedeno duže od tri mjeseca) a i kada bi dolazio tamo bi boravio 3-7 dana (nekada i dva tjedna). Isti je nadalje iskazao kako on više nije predstavnik stanara od 2017., jer u stanu više nije stalno boravio tamo. Iz svega navedenoga razvidno je kako je tužitelj postupio sukladno odredbi članka 9. stavka 1. točke 1. dodatka II. ugovora o najmu stana od 20. lipnja 2012., ali i postupanje tuženika je bilo suprotno odredbama članka 19. stavkom 1. točkom 5. ZNS jer se tuženik, kao najmoprimac ili drugi korisnici stana ne koriste stanom za stanovanje. Stoga je sud ocijenio kako je odgovor na prvo pitanje pozitivan.

26.1. U odnosu na odgovor za drugo pitanje valja istaknuti kako je po mišljenju ovog suda isto usmjereno na postizanje legitimnog cilja i to na način da tužitelj raspolaže predmetnom nekretninom, istu i ponovno može koristiti, to prvenstveno iz razloga jer u predmetnom stanu nema trenutno niti struje, a niti plina (isključeni su), stoga je i odgovor na drugo pitanje pozitivan.

26.2. Kako bi se odgovorilo na treće pitanje, je li miješanje nužno u demokratskom društvu sud je utvrdio kako tuženik osoba koja je živjela u stanu sve do 2017., a stan je dobio kao zaštićeni najmoprimac. Međutim sam je svojim svjesnim odlaskom iz stana, na način da se odseli u drugi grad odlučio isti napustiti, te je time izgubio i trajnu povezanost sa domom. U takvoj situaciji tuženik nema osnove zadržati taj stan, neosnovano, budući da je ugovor o najmu stana, sklopljen na određeno vrijeme, protekao, a razvidno je u samom postupku utvrđeno kako se tuženik tim stanom niti ne koristi. Pa tako sud zaključuje da tuženik nema niti grijanje u stanu, a niti struju (čak je naveo kako plaća vodu ali s time se ne slaže, no tako mora jer stan nema posebno brojilo), pa sud zaključuje kako tuženik niti vodu u stanu ne koristi, iz čega je razvidno da predmetni stan se zapravo ne rabi za stanovanje. Stoga sam navod tuženika kako ima opravdan interes zadržati stan kako bi mogao negdje živjeti ako mu se situacija pogorša ovome sudu nije prihvatljiv. Pa tako u situaciji kada zapravo već skoro 10 godina živi u drugom mjestu (a to je po mišljenju ovoga suda kod svoga mlađeg sina) on tada nema niti stvarnu i trajnu povezanost s predmetnom nekretninom, stoga sud zaključuje kako tužiteljevo miješanje je nužno u demokratskom društvu, budući da se radi o nekretnini u vlasništvu tužitelja, a da se tuženik njome niti ne koristi.

26.3. Iz svega navedenoga sud zaključuje kako je, po provedenom testu razmjernosti prigovor prava na dom tuženika neosnovan.

27. Ističe se nadalje kako je tuženik predmetni stan dobio na korištenje kao osoba u stanju socijalno-zaštitne potrebe, međutim promjenom mjesta stanovanja, pa moguće i time samo stanja i potrebe tuženika, o čemu tuženik nije dostavio niti jedan valjani dokaz sud zaključuje kako tuženik predmetni stan niti ne koristi, a niti ima osnovu za zadržati ga. Iz svega navedenog sud zaključuje kako postoji neodgodiva društvena potreba, a radi ostvarivanja legitimnog cilja i koje je u javnom interesu potreba za zaštitu prava tužiteljice (prava vlasništva) i ono preteže u odnosu na pravo podnositelja na dom (tako u svojoj odluci i Ustani sud Republike Hrvatske u predmetu broj U-III- 3039/2015 od 23. rujna 2015.). Naime, ovakvim postupanjem tuženika i ne mogućnošću ostvarivanja zaštite svojih prava tužitelju (prava vlasništva) tužiteljima bi u ovakvim situacijama bilo onemogućeno koristiti svoje pravo, a to je pravo na predaju stvari.

28. Naime, tuženik je u svom iskazu pred ovim sudom između ostaloga i iskazao kako nema nekretninu u svom vlasništvu, međutim ima gdje boraviti. Očito je kako je razvio dalje svoju trajnu i povezanu vezu, a to je i bit prava na nepovredivost doma. Činjenicu da je njegov sin podstanar nije od utjecaja na mjesto gdje on živi i gdje želi imati pripadnost, budući da tuženik već skoro 10 godina ovako živi. Isto tako tuženik ničim nije dokazao da je njegov drugi sin koristio predmetni stan, a to sve iz razloga jer u stanu ne postoji niti struja, niti plin, a niti se očito voda koristi, pa je takva činjenica ostala neutvrđena, te ovaj sud smatra kako je takav navod tuženika samo paušalan.

29. U ovome postupku je i razvidno kako tuženik ne prima poštu na adresi koja mu je navedena kao adresa prebivališta (adresa predmetnog stana), a tužitelj je višekratno pokušavao izvršiti dostavu, pa čak i dostavu putem javnog bilježnika, ostavljao obavijesti na vratima, ali sve bez uspjeha, iz čega je samo razvidno kako tuženik uopće ne koristi stan, već samo povremeno (jednom do dva puta godišnje) dođe, a moguće je kako niti jednom godišnje ne dolazi, ali navedeno nije dokazano, no isto za rješenje ovoga spora nije od utjecaja na donošenje ove odluke.

30. Što se tiče navoda tužitelja kako se radi o tuženiku da je ista osoba neplatiša, ne podmiruje svoje račune, treba istaknuti kako je utvrđeno da je tuženik i djelomično ispunjava svoje obveze (dostavljeni dokazi o uplati uz odgovor tuženika na tužbu sa lista 46-60 spisa), ali i također da je tuženik predmetni stan dobio na korištenje kao osoba u stanju socijalno-zaštitne potrebe, pa je neprihvatljiv ovakav zaključak tužiteljice kako isti ne podmiruje obveze, već ih isti podmiruje sukladno svojim mogućnostima, s time da se svakako napominje kako plaćanje troškova nije predmet ovoga postupka. Također i navod tuženika da uredno plaća najamninu ovaj sud smatra nedokazanim, budući da nije dostavio sve uplatnice, već samo za djelomično razdoblje, a jednako tako nije pravilan zaključak tuženika da isto podmiruje sukladno poslanim uplatnicama, budući da je iz dostavljenih uplatnica razvidno kako tuženik sam podmiruje troškove najamnine, ali bez dostavljenih uplatnica, već sam ispunjava i uplaćuje ih sukladno ugovor o najmu stana, ali ugovor je potpisan na određeno vremensko razdoblje, koje je isteklo i on je otkazan, pa kako nije potpisan novi, ne može se smatrati da isti ima valjanu pravnu osnovu.

31. Stoga kako je u konkretnom slučaju utvrđeno kako tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan, ovaj sud je donio odluku kao u točci I. izreke ove presude.

32. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, naloženo je tuženiku naknaditi trošak tužitelju prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23. - u daljnjem tekstu: Tarifa) i to za sastav tužbe u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, za sastav podneska od 22.7.2025. u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, te za zastupanje na ročištu od 9.3.2026. u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, odnosno ukupno 600 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda i uvećano za PDV 25%, ukupno iznosi 750,00 eura, sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja, odnosno od 28. travnja 2026. pa do isplate, sukladno članku 29. stavku 1. i 2. ZOO. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u točci II. izreke ove presude.

33. S obzirom na naprijed izneseno, sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

Osijek, 28. travanj 2026.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćnici tužitelja

2. Tuženiku