REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Pn-21/2023-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu Marini Vučetić, u pravnoj stvari tužitelja MR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Emeru, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženih HŽ Infrastrukture d.o.o. Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995, zastupani po punomoćniku ER, dipl. iur, HŽ Putnički prijevoz d.o.o. Zagreb, Strojarska cesta 11, OIB: 80572192786 zastupani po AR, dipl.iur. i HŽ Cargo d.o.o. Zagreb, Trg kralja Tomislava 11, OIB: 08720210702, zastupani po ŽR, dipl.iur, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 13. ožujka 2026. u nazočnosti zamj.pun. tužitelja Branimira Ždravca, odvjetnika iz Zagreba, punomoćnika prvotuženika ER, dipl. iur., punomoćnika drugotuženika AR, dipl.iur. i punomoćnice trećetuženika ŽR, dipl.iru. i rasprave održane 28. travnja 2026. na kojoj je objavljena presuda, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Prvotuženik HŽ Infrastruktura d.o.o., Zagreb. Mihanovićeva 12, drugotuženik HZ Putnički prijevoz d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 11i trećetuženik HZ Cargo d.o.o., Zagreb, Heinzelova 51, dužni su solidarno platiti tužitelju MR iz [adresa], dospjeli iznos mjesečne rente (s osnova razlike plaće, dodataka i mirovine) za razdoblje od 16. prosinca 2001. do 31. svibnja 2017. i to iznos od 47.969,92 eura sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni iznos od dospjeća do isplate.

II. Prvotuženik HŽ Infrastruktura d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12., drugotuženik HŽ Putnički prijevoz d.o.o., Zagreb. Strojarska cesta 11 i trećetuženik HZ Cargo d.o.o.. Zagreb, Heinzelova 51, dužni su solidarno platiti tužitelju MR iz [adresa], mjesečnu rentu u iznosu od 294,68 eura mjesečno počevši od 16. srpnja 2017. pa nadalje, koji iznosi rente dospijevaju svakog 16-tog u mjesecu, a odnose se na obrok za prethodni mjesec

III. Prvotuženik HŽ Infrastruktura d.o.o. Zagreb, Mihanovićeva 12, drugotuženik HŽ Putnički prijevoz, d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 11 i trećetuženik HZ Cargo d.o.o Zagreb, Heinzelova 51, dužni su solidarno platiti tužitelju MR iz [adresa] parnične troškove u iznosu od 34.848,19 eura sa zateznom kamatom koja teče od 28. travnja 2026. do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijab ilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj VR iz [adresa] sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na uplaćene predujmove od uplate do presuđenja, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev za naknadu troškova postupka HŽ Putnički prijevoz d.o.o. Zagreb, Strojarska cesta 11 i HŽ Cargo d.o.o. Zagreb, Trg kralja Tomislava 11, kao neosnovan.

VI. Odbija se tužitelj VR iz [adresa] sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 22.082,50 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kod ovog suda podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete.

1.1. U tužbi je navedeno da je tužitelj dana 28. ožujka 2000.godine u 6,15 sati prelazio na prijelazu željezničku prugu u blizini Željezničkog kolodvora u Slavonskom Brodu. Uslijed otpojenja nosivog užeta elektrovoda koje se spustilo do visine od 1,5 m od zemlje tužitelj je zadobio strujni udar, jer ga je dodirnulo uže. Uslijed toga je pretrpio višestruke ozljede u obliku opeklina II i III stupnja. Zbog zadobivenih ozljeda tužitelj je bio na liječenju, a u vrijeme nesreće je bio star 25 godina. Tužitelj potražuje naknadu štete za pretrpljeni strah u iznosu od 6.636,14 eura/ 50.000,00 kn, za pretrpljene fizičke boli u iznosu od 13.272,28 eura/ 100.000,00 kn, za duševne boli zbog potrebe ulaganja pojačanih napora u životu u iznosu od 19.908,42 eura/ 150.000,00 kn, za duševne bolove zbog naruženja iznos od 6.636,14 eura/ 50.000,00 kn. Tužitelj je bio djelatna vojna osoba, ali mu je rješenjem Ministarstva obrane od 16. studenog 2001. ocijenjeno da je nesposoban za djelatnu vojnu službu. U svezi navedenog tužitelj je predložio da sud nakon provedenog postupka obveže tuženika na naknadu štete u iznosu od ukupno 46.452,98 eura / 350.000,00 kn.

1.2. Tužitelj je bio podnio tužbu protiv tuženika Hrvatske željeznice d.o.o. Mihanovićeva 12.

1.3. Tužitelj je u podnesku od 1. srpnja 2002. naveo da je nakon podnošenja tužbe tužitelju od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područna služba u zagrebu dostavljeno rješenje kojim je umirovljen kao invalid zbog profesionalne nesposobnosti za rad i tužitelju je određena mirovina u iznosu od 184,70 eura / 1.391,69 kn mjesečno i tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu rentu, Da je nastavio raditi primao bi plaću u iznosu od 552,12 eura / 4.160,00 kn pa potražuje razliku u iznosu od 367,37 eura / 2.768,00 kn mjesečno na ime rente (str. 35 do 16 spisa).

2. Tuženik Hrvatske željeznice u svom odgovoru na tužbu je naveo da su točni navodi tužbe da je tužitelj dana 28. ožujka 2000. zadobio tjelesne povrede prelazeći na otvorenoj pruzi preko pružnih kolosijeka nedaleko od kolodvora u Slavonskom Brodu. Tužena osporava navode tužbe da bi postojala bilo kakva odgovornost tužene za povredu i štetu tužitelja jer se tužitelj kretao preko kolosijeka gdje kretanje nije dozvoljeno čak postoje izričite pisane zabrane o prelasku i kretanju preko pružnog kolosijeka. Kako se tužitelj kretao preko pružnog kolosijeka gdje postoji u istoj ravnini 12 pružnih kolosijeka, to direktno ukazuje da je tužitelj iskazao svoju grubu nepažnju kršeći zakonske odredbe Zakona o sigurnosti u željezničkom prometu, podredno Pravilnika o unutarnjem redu na željeznici te Zakona o sigurnosti u cestovnom prometu o prelasku preko pješačkog i cestovnog prijelaza u razini. 200 metara ulijevo je podvožnjak a 200 metara udesno je pješački most. Stoga je Postaja prometne policije slavonski Brod protiv tužitelja podnijela prijavu Prekršajnom sudu u Slav. Brodu. Slijedom toga tužena osporava osnovanost tužbe u cijelosti što uključuje i najmanji stupanj suodgovornosti na strani tužene. tužena smatra da se u konkretnom slučaju pravo tužitelja na naknadu štete od tužene mora cijeniti prema načelu krivnje, a ne prema načelu objektivne odgovornosti. tužena osporava visinu tužbenog zahtjeva po svim vidovima i za fizičke bolove i za strah i za naruženje i za duševne boli za pojačanje napore jer su zatraženi iznosi neprimjereni povredama i posljedicama koje tužitelj trpi kao i postojećoj sudskoj praksi. Osporava se i proširenje tužbenog zahtjeva koji se odnosi na gubitak zarade i buduće rente jer tužitelj nije dostavio dokaze da je otišao u invalidsku mirovinu isključivo zbog povreda od 28. ožujka 2000. a u liječničkoj dokumentaciji se spominju i druga oboljenja koja nisu u uzročno-posljedičnoj vezi sa spornom nezgodom. Tužena osporava i visinu plaće kako je iskazano u potvrdi koju je tužitelj priložio jer su u iznos plaće očito uključena i primanja po osnovu toplog obroka i trošak prijevoza. U cijelosti se osporava potraživanje po osnovu božićnice i darova za djecu.

2.1.Nadalje je tuženik u svom podnesku od 20. rujna 2005. naveo da je možda i točan navod tužitelja da isti prelazi preko pružnog kolosijeka od rujna 1999. kad je počeo stanovati u [adresa]. Možda je točno da i drugi građani prelaze preko pružnog prijelaza, ali to sve još uvijek ne znači da je prijelaz preko pruge i pružnih kolosijeka legalan i dopušten. Navodi tužitelja ukazuju na činjenicu da tužitelj pored svoje životne dobi, zanimanja i pored vidljivih upozorenja zabrane prelaska preko pruge nije shvatio opasnost prelaska preko pruge, na mjestu prelaska gdje je čak sedam pružnih kolosijeka. Netočno je u navodima tužitelja da prijelaz preko pruge nije zabranjen i vidno postavljenim natpisima.

3. Budući da je u ovom predmetu bio sporan osnov i visina zahtjeva tužitelja sud je na ročištu održanom kod ovog suda 22. rujna 2005. naveo da će odlučiti međupresudom o osnovu tužbenog zahtjeva (str. 83 spisa) jer isti po ocjeni ovog suda nije bio osnovan.

4. Ovaj sud je 30. rujna 2005. donio presudu pod brojem P-39/02-24 (str. 88 do 95 spisa) kojom je odbio tuženi zahtjev jer isti po ocjeni ovog suda nije osnovan. 5. Presuda ovog suda je bila potvrđena presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-1498/05-2 od 31. svibnja 2006. (str. 116 do 118 spisa).

5.1. U presudi Županijskog suda je navedeno da ne postoji nikakva zakonska obveza tuženika da posebno zabranjuje ono što je već zakonom zabranjeno (čl. 50 st.1. Zakona o sigurnosti željezničkog prometa), a posebno ne da na drugi način sprečava prijelaz na dijelu pruge na kojem prijelaz nije bio dopušten.

6. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svom rješenju od 18.siječnja 2007. broj Rev 905/06-2 ukinuo presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu i presudu Općinskog suda u Slavonskom Brodu i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak (str. 128 do 130 spisa).

6.1. U rješenju VSRH je navedeno da su željeznički uređaji pod visokim naponom električne struje opasna stvar u smislu odredbe iz čl. 173 Zakona o obveznim odnosima, (Narodne novine broj 53/91, 72/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje ZOO), a prema odredbi čl. 174. st. 1 ZOO za štetu od opasne stvari odgovara njezin imalac, koji se u smislu odredbe čl. 177. st. 2 ZOO oslobađa od odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Tuženiku je svakako bilo poznato ili je moralo biti poznato da pješaci prelaze preko željezničke pruge na mjestu gdje se zbio predmetni štetni događaj, iako je na tom mjestu njima prijelaz preko pruge bio zabranjen, u smislu odredbe čl. 50. st. 1 Zakona o o sigurnosti u željezničkom prometu (Narodne novine 77/92) koji je tada bio na snazi, koji je i propisao da takvo prelaženje pješaka preko željezničke pruge predstavlja prekršaj u smislu odredbe čl. 95. toč. 1 istog Zakona pa je tuženik mogao predvidjeti da može doći do nastanka štete pješacima ako dođe do nastanka kvara na uređajima koji su pod naponom električne struje, koje nije održavao na način da ne dođe do kvara na njima. U konkretnom slučaju do toga je i došlo jer se odpojilo nosivo uže kontaktne mreže te je tužitelj u kontaktu s tim užetom zadobio strujni udar. Kretanjem tužitelja preko željezničke pruge na zabranjenom mjestu tužitelj je doprinio nastanku štetnog događaja, ali ga nije isključivo prouzročio.

7. Ovaj sud je rješenjem broj P-1417/07-8 od 5. studenog 2007. odredio prekid postupka jer je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu tuženik bio brisan iz registra pa je kao pravna osoba prestao postojati (str. 144 spisa).

8. Rješenjem ovog suda broj P-1417/07-11 od 11. prosinca 2007. pozvani su pravni slijednici tuženika da preuzmu postupak (str. 148 do 149 spisa).

9. Protiv tog rješenja je tuženik HŽ Vuča Vlakova d.o.o. Zagreb uložila žalbu 28. prosinca 2007. (str. 150 spisa).

10. Rješenje ovog suda je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-54/08-2 od 3. ožujka 2008. (str. 154 spisa).

11. Tuženik HŽ Vuča Vlakova je u svom podnesku od 18. ožujka 2008. naveo da predlaže da sud pozove i Republiku Hrvatsku na preuzimanje postupka budući je 27. rujna 2006. izvršeno smanjenje temeljnog kapitala u iznosu od preko 6 milijardi kuna te je imovina prenesena na Republiku Hrvatsku.

12. Na ročištu održanom kod ovog suda 26. svibnja 2008. tužitelj je naveo da su svi naznačeni tuženici pasivno legitimirani u ovom predmetu. Niti u Zakonu o podjeli trgovačkog društva HŽ niti u planu podjele (predviđeni ZPD-om) ne stoji izričito tko je preuzeo ovu konkretnu obvezu. Slijedom navedenog u ovom predmetu primjenjuje se Zakon o trgovačkim društvima i to: Čl.550a.st.6. iz kojeg proizlazi da su svi tuženici pravni slijednici za obveze društva koje se pod ijelilo. Zakon o trgovačkim društvima jasno predviđa pravne posljedice upisa razdvajanja, tako citiran čl.550n.st.l. toč..4. u kojem se navodi da bi vjerovnik društva koje se razdvojilo ( tužitelj) sve dok nije obaviješten na koje od novih društva je prešla njegova tražbina može zahtijevati njegovo ispunjenje od bilo kojeg od njih. Također, čl.550.o. st.l. određeno je da sve obveze društva koje se dijele a koje su nastale do upisa u sudski registar zajedno s društvom na koje je ta obveza prešla suglasno planu podjele sva ostala društva koja su sudjelovala u podjeli solidarno odgovaraju.

13.Tuženik HŽ Infrastruktura je naveo da su tuženi solidarno odgovorni i da priznaju pasivnu legitimaciju.

14. Tuženik HŽ Putnički prijevoz je istakao prigovor promašene pasivne legitimacije budući je djelatnost HŽ Putničkog prijevoza isključivi prijevoz putnika ne može nitko biti odgovoran za otpojenu žicu na kolosijeku.

15. Tuženik HŽ Vuča vlakova je istakao prigovor promašene pasivne legitimacije i da se odredbe Zakona o trgovačkim društvima ne primjenjuju se jer je lex specialis Zakona o podjeli trgovačkih društva HŽ. Zakon o trgovačkim društvima se primjenjuje u odnosu na smanjenje temeljnog kapitala HŽ koji je izvršen prije podjele i to tokom rujna 2006.g. Vlada RH je željela podijeliti HŽ temeljem odredbi HŽ te se ne bi odnosio navedeni zakon za podjelu navedenog društva. Tužitelj nije prijavio tražbinu HŽ Vuči vlakova.

16. Tuženik HŽ Cargo je naveo da se pridružuje navodima punomoćnika HŽ Vuča vlakova.

17. Tuženik HŽ Cargo d.o.o. je u svom podnesku od 6. veljače 2013. naveo da sukladno odredbi čl. 177 zakona o obveznim odnosima propisano da će se vlasnik ili imatelj opasne osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe, koja se nije mogla predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći. Iz nalaza i mišljenje vještaka Vladimira Jadnačka iz Zagreba jesno i nedvojbeno proizlazi da je tužitelj isključivo odgovoran za predmetni štetni događaj iz razloga što se kritične zgode neovlašteno i bez valjanog razloga prelazio željezničku prugu, odnosno nalazio se u području pružnog prijelaza. Sukladno odredbi iz č l. 4. Zakona o sigurnosti u željezničkom prometu (narodne novine 72/92) pružni pojas je prostor između kolosijeka, a i pokraj krajnjih kolosijeka, na udaljenosti od 8 m najmanje, ako željeznička pruga prolazi kroz naseljeno mjesto na udaljenosti od 6 m najmanje, računajući od osi krajnjeg kolosijeka. Čl. 67. Zakona o sigurnosti u željezničkom prometu, propisano je da pristup osoba i kretanje osoba na željezničkom području je dozvoljen samo na mjestima koje odredi upravitelj infrastrukture. Predmetna željeznička pruga na kojoj je došlo do štetnog događaja u trenutku istog je bila ispravna sukladno uvjetima i odredbama koji su propisani Pravilnikom o tehničkim uvjetima za sigurnost željezničkog prometa kojima moraju udovoljavati željezničke pruge (nar. nov. broj 77/92, 26/93, 32/94, 96/94, 33/01, 122/03, 83/04; dalje – Pravilnik). prednik tuženika nije mogao predvidjeti predmeti štetni događaja, a samim tim ga izbjeći ili otkloniti njezine posljedice. Da su poduzete sve potrebne mjere opreznosti radi izbjegavanja predmetnog štetnog događaja ide u prilog i zakonom propisana zabrana da pješaci prelaze kolosijek na mjestima koji nije određen za prijelaz te da prednik tuženika nije bio dužan poduzimati nikakve posebne mjere kojim bi pješacima onemogućavao zabranu kretanja. U svezi navedenog tužitelj je isključivo odgovoran za predmetni štetni događaj iz razloga što se kritične zgode nije pridržavao odredbi Zakona o sigurnosti u željezničkom prometu te se neovlašteno kretao unutar pružnog pojasa, odnosno područja na kojem je zabranjeno kretanje, zadržavanje i prelazak željezničke pruge.

18. Tužitelj je u podnesku od 5. lipnja 2015. naveo da uređuje tuženi zahtjev za neimovinsku štetu i tuđu pomoć i njegu u skladu sa nalazom i mišljenjem Medicinskog fakulteta i potražuje na ime:

- pretrpljenih bolova 3.318,07 eura / 25.000,00 kn,

- pretrpljenog straha 1.990,84 eura / 15.000,00 kn,

- duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti 8.626,98 eura / 65.000,00 kn,

- duševnih bolova zbog naruženja 2.654,45 eura /20.000,00 kn,

- tuđe pomoći i njege (15/1h) 1.659,03 eura / 12.500,00 kn

što ukupno iznosi 18.249,38 eura / 137.500,00 kn.

19.Tuženik HŽ Cargo d.o.o. Zagreb je u svom podnesku od 21. lipnja 2015. naveo da prigovara nalazu i mišljenju vještaka sa Medicinskog fakulteta i smatra da nalaz nije dovoljno obrazložen.

20. Tuženik HŽ Infrastruktura d.o.o. Zagreb je u podnesku od 7. rujna 2015. naveo da u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Vladimira Jednačak dipl. ing. jer je isti dan u skladu sa pravilima struke.

21. Tuženik HŽ Putnički prijevoz je u podnesku od 14. rujna 2015. naveo da nema prigovor na nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta, a ističe prigovor velikog doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja.

22. Tužitelj je u podnesku od 10. listopada 2017. naveo da smatra da u njegovom postupanju nema protupravnosti, ali priznaje suodgovornost zbog nastanka prometne nezgode u omjeru od 20%. U skladu sa priznatim omjerom suodgovornosti tužitelj je i postavio konačni tužbeni zahtjev i predložio da sud nakon provedenog postupka obveže tuženike na isplatu.

23. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u preslik rješenja Ministarstva obrane od 16. listopada 2001. iz kojeg je vidljivo da je tužitelj ocijenjen nesposobnim za djelatnu vojnu službu na temelju ocjene zdravstvene komisije (str. 6 spisa). Uvidom u dopis PP Brodsko–posavske od 6. lipnja 2000. je vidljivo da je na 10. kolosijeku željezničke pruge Zagreb – Vinkovci u blizini željezničkog kolodvora u Slavonskom Brodu uslijed udara električne energije stradao VR rođen 1975. koji je 28. ožujka 2000. oko 6,30 sati prilikom prelaska željezničke pruge na 221 km + 230 m uslijed kiše te slabe preglednosti najvjerojatnije dijelom tijela zapeo za nosivo uže kontaktne mreže HŽ napona 25 kW koja se najvjerojatnije tijekom noći 17/28. ožujka 2000. odpojila iz nosive spojnice. Uslijed odpojenja nosivog krajevi užeta ostali su visjeti na visini 1.5 m od zemlje razmaknuti 6,5 m, a uže je bilo pod naponom 25 KW, tako da je uslijed dodira tijela VR dobio strujni udar (str. 7 spisa). Uvidom u izvješće iz Bolnice dr. Josip Benčević u Slavonskom Brodu je vidljivo da VR oko 6 sati išao na posao, stao na tračnicu,desnom nogom i srušio ga je napon struje, žica od 3 m je visjela sa stupa i opečeno mu je bilo tijelo i glava (str. 8 spisa). Sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju tužitelja iz koje je vidljivo koje je ozljede tužitelj zadobio i liječenje istog (str. 9 do 20, str. 25 do 31 spisa). Uvidom u potvrdu o ozljedi na radu je vidljivo da je tužitelj prilikom odlaska na posao prelazeći željezničku prugu zapeo za otkinutu žicu električnog voda pri čemu ga je zakačio strujni udar, a tužitelj je po stručnom obrazovanju frizer i bio je na poslovima vojnika – strijelac uz. zapovjednik desetine (str. 21 do 23 spisa). Uvidom u dopis HZMO-a je vidljivo da je isplata mirovine tužitelju počela s danom 16. prosinca 2001. (str. 45 spisa). Uvidom u dopis Općinskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu od 7. travnja 2005. je vidljivo da se radilo o nesretnom slučaju do kojeg je došlo nepažnjom MR i da nije pokrenut kazneni postupak (str. 56 spisa). Uvidom u Zapisnik o očevidu koji je sastavljen po djelatnicima MUP-a PP Slavonski Brod od 7. travnja 2005. je vidljivo o

da je za vrijeme očevida bilo oblačno, kišovito i da je temperatura bila oko 10 C i da se mjesto događaja tj. mjesto gdje se odspojilo nosivo uže kontaktne mreže HŽ napona nalazi na 10. kolosijeku na 221 pružnom kilometru + 230 pružnom metru i zatečeno je nosivo čelično uže kontaktne mreže koja se proteže u pravcu istok- zapad na visini od 5,50 m od zemlje tako da se istočni dio užeta (tj. žice) dužine oko 4 m zatiče okomito na kolosijek na visini 1.5 m od zemlje, drugi dio odspojenog užeta tj. zapadni dio užeta dužine oko 2,5 m zatiče se okomito na kolosijek na visini 1,5 m od zemlje. Razmak između odspojenih dijelova nosivog užeta kontaktne mreže iznosi 6,5 m, Opisana odspojenja se nalaze iznad 10. kolosijeka tj. u njegovom središnjem dijelu (str. 57 do 59 spisa). U Službenoj bilješci PP Slavonski Brod od 28. ožujka 2000. je navedeno da je ista sastavljena po ovlaštenoj službenoj osobi BR i da je isti kontaktirajući s HŽ istražiteljem došao do saznanja da je oko 5,27 sati došlo do izbacivanja sklopke napona na 10. kolosijeku (str. 60 spisa), a iz službene bilješke koju je sastavio RR je vidljivo da je isti obavio razgovor s tužiteljem u bolnici 28. ožujka 2000. i da mu je tužitelj naveo da je oko 6,00 sati stao desnom nogom na željezničku tračnicu te je tom prilikom došlo do udara električne energije (str. 61 spisa). Uvidom u prijavu o izvanrednom događaju koji je sastavljen po djelatnicima HŽ-a je utvrđeno da je uže visjelo iznad tla na visini od 1,5 m, a da pošto je bio mrak i padala je kiša VR je došao blizu i napon ga je odbacio van kolosijeka (str. 62 spisa). Sud je izvršio uvid i u fotografije mjesta štetnog događaja iz kojih je vidljivo da je na istima postavljen znak "zabranjen prijelaz preko pruge" –str. 71 do 72 spisa. Sud je izvršio uvid i u podatke koje je Ministarstvo obrane dostavilo o tome koliku bi plaću tužitelj primao da je ostao raditi i prema tim podacima je vještak Filip Tolić izradio nalaz i mišljenje (str. 177 do 180 spisa). Sud je izvršio uvid u podatke o visini mirovine za tužitelja koje je dostavio sudu HZMO i prema kojima je također vještak izradio nalaz i mišljenje (str. 197 do 198 spisa). Uvidom u preslik rješenja Ministarstva obrane od 10. prosinca 2001. je utvrđeno da je tužitelju prestala djelatna vojna služba 15. prosinca 2001. uz častan otpust s pravom na invalidsku mirovinu (str. 269 spisa). Provedeno je medicinsko vještačenje po liječniku vještaku dr. Dragutinu Križanoviću i dr. Ivanu Radišiću. Provedeno je i vještačenje po vještaku dr. Vladimiru Jednačak. Saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja. Svjedok DR je dao svoj iskaz.

23.1. Iz iskaza tužitelja je utvrđeno da na mjestu gdje je prelazio prugu nije postavljen nikakav znak niti da se zabranjuje niti da se prelazi tim prijelazom. Na tom mjestu ima oko 10 kolosijeka, a taj prijelaz je udaljen 700 metara od pješačkog prijelaza za željezničku prugu. Nije išao preko pješačkog prijelaza jer mu je supruga s Kolonije i tu gdje prelazi, prelaze i ostali stanovnici grada jer u tom dijelu grada si je iznajmio stan u [adresa]. Išao je na posao, na autobusni kolodvor jer su tako bili prevoženi djelatnici HV-a u Novu Gradišku, padala je sitna kiša, imao je beretku i bio je u uniformi. Postoje betonske ploče koje se nalaze do tračnica, međutim između tračnica se ne nalaze, postoje drveni pragovi. Nitko nikada nije upozorio da ne smije prelaziti tim dijelom. Ne sjeća se da li je stao na željezni ili drveni dio tračnice, a do strujnog udara je došlo, koliko se sjeća, kod druge tračnice. Ne sjeća se kako je izgledao kabel koji je izazvao štetni događaj. Ne zna da li su djelatnici policije vršili očevid, zna da je bila vojna policija i da mu je vojni policajac DR rekao da su djelatnici civilne policije vršili očevid. Spasio ga je djelatnik HV SR koji je išao 30 metara iza njega i izvukao ga iz vode u koju je pao, onda je otrčao do željezničkog kolodvora, a tamo je bio DR, vojni policajac i oni su isto bili tu jer su trebali dalje ići na postao te je DR došao do tog mjesta gdje je on stradao, to mu je bila dužnost i tu je dočekao vojnu policiju, hitnu pomoć i civilnu policiju, a posebno je rekao da su djelatnici HŽ-a htjeli sami popraviti taj kabel, ali im on nije dao dok nije došla civilna policija. Taj dio gdje je prelazio prugu nije nimalo osvijetljen, iza se nalazi hangar u kojem se prodaju rigips ploče, a osvijetljen je daljnji dio oko kolodvora. SR ga je uhvatio za nogavicu, to mu je poslije rekao, jer se i on bojao da ne dođe u doticaj sa strujom.

23.2. Svjedok DR je u svom iskazu naveo da je 8 godina radio u Đakovu u vojnoj policiji i godinama je prelazio na tom mjestu gdje je tužitelj stradao od Budakove ulice prema željezničkom kolodvoru. Vidio je to jutro bljesak, kiša je padala i tamo je vidio vojnika za kojeg zna da se preziva M i još jednog i taj drugi je otišao i izvijestio hitnu pomoć, a on je otišao u HŽ u MUP da javi što se dogodilo. Poslije je došla vojna i civilna policija u vezi toga. Kada je naišao tužitelj je bio na zemlji pored kolosijeka. Na tom mjestu ima 12 – 15 kolosijeka pruge koji se moraju prijeći. Nije išao preko pješačkog mosta jer isti nije adekvatan, tu godinama prolaze svi gdje je tužitelj stradao. Djeca iz srednje i osnovne škole, radnici. Nakon što je tužitelj stradao postavljena je tabla s oznakom zabrane, međutim tu je utabana staza kojom se koriste. On je svako jutro išao tim prijelazom oko 5,30 sati, a vraćao se poslije podne oko 16 ili 17 sati, nikada nije vidio nikakvog redara od strane tuženika ko ji bi upozoravao da se tamo ne može proći. To je mjesto udaljeno 200 – 300 metara od natkrivenih perona. to mjesto nije otvorena pruga, nego kolodvor. Nije ga strah prelaziti preko 12 nezaštićenih kolosijeka.

23.3. Vještak dr. Dragutin Križanović je u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj pretrpio tešku tjelesnu ozljedu. Pretrpio je bolove u jakom stupnju koji su trajali 3 dana, u srednjem stupnju 30 dana i u lakom stupnju godinu dana, a povremeno u lakom stupnju trajno, vezano za promjenu vremena, fizičke napore i slično. Primarni strah trajao je kratkotrajno par sekundi, zatim sekundarni strah u jakom stupnju trajao je 3 dana, u srednjem stupnju 30 dana i u lakom stupnju oko 1 godine, a zaostao je strah u vidu zabrinutosti za ishod liječenja, kao i strah od električne energije. Tuđa pomoć i njega tužitelju je trebala nakon izlaska iz bolnice i to 10 dana 8 sati dnevno, mjesec dana 4 sata dnevno i 1 godinu 2 sata dnevno. Umanjenje opće životne aktivnosti je kod tužitelja 35% kao posljedica ožiljnih promjena tijela poslije strujnog udara i ograničene pokretljivosti desnog kuka, koljena i nožnog zgloba. Naruženje je srednje stupnja, postoje vidljivi ožiljci po tijelu i šepa na desnu nogu , upotrebljava podlakatnu štaku (str. 189 do 190 spisa)

23.4. Vještak je u podnesku od 26. travnja 2010. naveo da su ozljede koje je tužitelj pretrpio nakon nezgode sljedeće: udar električne struje, opekline glave, prsnog koša i obje noge. Nakon provedene medicinske rehabilitacije zaostaje intenzivna bol u križima, desnoj nozi te posebno u desnoj peti. Zadnji pregled kirurga je 18. lipnja 2001. Po nalazu oftalmologa ima fotofobiju i zamućenje leće., po nalazu EEG ima dizritmičke promjene. Po nalazu pulmologa spirometrija "restriktivne smetnje ventilacije manjeg stupnja". Sve navedene promjene nisu direktna posljedica strujnog udara i nisu navedene u otpusnom pismu, nakon završetka liječenja u Klinici za traumatologiju Zagreb. Kod otpusta opće stanje pacijenta uredno, pacijent mobilan. EMNG nalaz teža radikularna oštećenja – navode se u otpusnom pisnu, Daruvarske toplice, Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju. Syndroma L-S chr.Lumboischialgia 1.dx, Hernia disci i.v. L4-L5 nisu u direktnoj vezi sa predmetnom nezgodom nego su posljedica kroničnih degenerativnih promjena na kralježnici. Nalaz psihijatra je obuhvaćen u pismenom nalazu i mišljenju. Glede preostale radne sposobnosti i upućivanja u invalidsku mirovinu liječnik se nije očitovao, poziva se na očitovanje specijaliste medicine rada. Kod tužitelja se radi o opeklinama koje su većim dijelom na tijelu sanirane bez trajnih posljedica i nisu zahtijevale operativni zahvat. vidovi štete odnose se na opečenu površinu tijela i ograničenost pokreta u desnom kuku, koljenu i desnom nožnom zglobu, navedene su u pisanom nalazu i mišljenju -str. 226 spisa.

23.5. Vještak dr. Ivan Radišić je u svom nalazu i mišljenju naveo da je su teške ozljede tužitelja uspješnim liječenjem sanirane uz zaostale trajne posljedice na organu vida i neurotske smetnje. Zbog navedenih smetnji je umanjena radna sposobnost tužitelja za mali broj vrlo zahtjevnih poslova (veliki vidni zahtjevi, izrazito jaka bljeskajuća rasvjeta) i da je zaostalo trajno umanjenje radne sposobnosti i životne aktivnosti 5% u odnosu na zdravog vršnjaka (str. 253 do 257 spisa)

24. Tužitelj je u podnesku od dana 12.siječnja 2011.godine predložio da se provede vještačenje po Medicinskom fakultetu u Zagrebu (str. 263 spisa).

24.1. Vještaku do HR je u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj prelazio prugu na strog zabranjenom mjestu pa je dotakao otpojeni vod kontaktne mreže 25 kV 50 Hz i time zadobio strujni udar (str. 307 do 309 spisa).

25. Rješenjem ovog suda od 14. lipnja 2013. je određen prekid postupka je tuženik HŽ Vuča Vlakova d.o.o. Zagreb prestao postojati i pozvani su tuženi HŽ Putnički prijevoz d.o.o. Zagreb, HŽ Cargo d.o.o. Zagreb kao preuzimatelji cjelokupne imovine, prava i obveza tuženika HŽ Vuča Vlakova d.o.o. Zagreb da preuzmu postupak (str. 349 spisa).

26. Rješenjem ovog suda broj P-1417/07-41 je određeno provođenje vještačenja po Medicinskom fakultetu u Zagrebu (str. 351 spisa).

27. Medicinski fakultet u Zagrebu je u svom nalazu i mišljenju naveo da umanjenje životne aktivno kod tužitelja iznosi 40%. Tužitelj je trpio fizičke bolove jačeg intenziteta 10 dana, srednjeg intenzitete 3 tjedna, manjeg intenziteta 6 mjeseci kumulativno (dugotrajno liječenje). zaostali kronični bolovi, povremenog karaktera ulaze u tajne posljedice. Tužitelj nije pretrpio primarni strah koji se javlja u trenutku životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja jer je tužitelj u trenutku štetnog događaja izgubio svijest. zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja koje ima karakteristike sekundarnog straha trajala je u jakom stupnju kumulativno 10 dana, u srednjem stupnju kumulativno 20 dana, te slabom stupnju kumulativno 3 mjeseca. Teže vidljivi ožiljci na prednjoj strani oba ramena, prednjoj strani prsnog koša, trbuha i na desnoj nozi te jasno uočljivi na donjem dijelu trbuha i pubičnoj regiji uz povremeno lagano šepanje pri hodu predstavljaju naruženje srednjeg stupanja. tuđa pomoć u opsegu od 4 sata dnevno je bila potrebna tijekom 6 tjedana (hod uz pomoć štake) u opsegu od 3 sata dnevno tjedana, u opsegu od 2 sata dnevno 6 mjeseci u opsegu 1 sat dnevno 6 mjeseci za pomoć kod osobne higijene u prvom periodu liječenja, za pomoć kod previjanja rane na peti, za vođenje na brojne kontrolne preglede, za obavljanje kućanskih poslova, nabavku i pripremu hrane i sl. tužitelj je upućen u invalidsku mirovnu isključivo zbog posljedica ozljede na radu koja se dogodila 28. ožujka 2000. (str. 362 do 371 spisa).

27.1. Nadalje je Medicinski fakultet u Zagrebu u naveo da su vještaci izvršili uvid u zdravstveni karton tužitelja i da su pregledali tužitelja, da se tužitelj nije prije štetnog događaja liječio zbog degenerativnih promjena slabinske kralježnice. (str. 417 do 420 spisa).

27.2. Vještak Filip Tolić je u svom nalazu i mišljenju naveo da izgubljena zarada ukupno iznosi 60.295,97 eura / 454.300,06 kn i to sa neto plaćom tužitelja koju bi tužitelj primio sa zbrojem ostalih primanja koja bi tužitelj također ostvarivao da je ostao u radnom odnosu (regres, božićnica i dar za djecu). Vještak je sve navedeno prikazao u tablicama po mjesecima (str. 471 do 495 spisa).

28. Presudom ovog suda broj P-1417/07-104 od 20. prosinca 2017. je sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja (str. 529 do 546 spisa).

29. Presuda ovog suda je potvrđena presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž-431/2018-3 od 18. lipnja 2018. u točk. IV izreke presude (troškovi postupka) potvrđena je presuda ovog suda i u točk. I., II i IV izreke presude, a djelomično je preinačena presude ovog suda u točk. II. izreke presude na način da su tuženi solidarno platiti tužitelju MR dospjeli iznos mjesečne rente (s osnova razlike plaće, dodataka i mirovine) za razdoblje od 16.prosinca 2001 do 31. svibnja 2017. u iznosu od 47.969,92 eura umjesto iznosa od 48.236,78 eura (str. 584 do 592 spisa).

30. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u presudi i rješenju broj Rev-2776/2018- 2 od 26. listopada 2022. potvrdio presudu ovog suda kojom je tuženima naloženo solidarno platiti tužitelju nematerijalnu i materijalu štetu u iznosu od 14.599,50 eura /110.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2017 do isplate, a djelomično je prihvaćena revizija tuženika i ukinute su odluke ovog suda pod točk. II i III. izreke i u troškovima postupka i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

31. U skladu sa naputkom iz odluke VSRH iz čl. 27. je navedeno da je kod tužitelja utvrđena profesionalna nesposobnost za rad, a nije utvrđena njegova opća nesposobnost za rad. Prihvativši tužbeni zahtjev u navedenom dijelu a propustivši pri tome raspraviti može li se tužitelj zaposliti sa svojom preostalom radnom sposobnošću sudovi su pogrešno primijenili odredbu čl. 195 ZOO-a.

32. U ponovljenom postupku sud je proveo vještačenje po vještaku dr. Veroniki Laušin. Vještak je u nalazu navela da je pregledom vrlo opširnog spisa te uvidom i analizom opsežne medicinske dokumentacije evidentno da se radi o nesretnom događaju, strujnom udaru visokog napona, koji je rijetko spojiv s preživljavanjem. Primarno medicinsko zbrinjavanje učinjeno je u Općoj bolnici u Slavonskom Brodu te nakon osiguravanja venskog puta i primarne terapije u bolnici (analgetika, antibiotika, antitetanička zaštita, nadoknada tekućine) pripremljen za transport uz pratnju liječnika u Kliniku za traumtologiju Zagreb, koja je specijalizirana za zbrinjavanje teških opekotina, kao i onih koje zahvaćaju veće površine. Iz medicinske dokumentacije vidljivo je da je liječenje provedeno po pravilima medicinske struke, da je imao primjerenu i dostupnu medicinsku zdravstvenu skrb u svim fazama liječenja. Oporavak je na samom početku prvih tjedana bio vrlo dobar, međutim potpuni oporavak nije postignut. Povrede nastale strujnim udarom imaju svoje posebnosti što se potvrdilo i u ovom konkretnom slučaju. Iako se radilo o mladoj osobi u vrijeme kada se dogodio štetni događaj, oporavak je bio u ukupnosti spor, a terapijski ishod je takav da nije postignuta uspostava potpune funkcionalnosti. Ocjenom tijela vještačenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje utvrđeno je da postoji profesionalna nesposobnost za rad, za poslove djelatne vojne osobe koje je do tada obavljao. Sada, s protekom vremena od 25 godina od štetnog događaja, može se konstatirati sljedeće: Subjektivne smetnje koje su evidentirane neposredno iza štetnog događaja, a neke koji tjedan iza štetnog događaja, prisutne su u kontinuitetu do dana pregleda i dalje se stalno pogoršavaju. Provedenim dijagnostičkim postupcima potvrđeno je da postoje i organske podloge za iste, posebno prateći promjene u EMNG nalazu, koji se dinamički mijenjao u par mjeseci, što je obzirom na uzrok, medicinski objašnjivo. Također i MR LS kralježnice, koji je napravljen nekoliko puta, pokazuje progresiju sa suženjem i.v. prostora LS segmenta. Evidentno je postojanje višestrukih hernijacija L-S segmenta s kompresijom duralne vreće. Smanjena pokretljivost i nepotpuna funkcionalnost lokomotornog sustava, posebno L-S segmenta kralježnice i desne noge u sva tri velika zgloba. To je ograničavajući faktor i za i obavljanje svih poslova koji zahtijevaju dugotrajno stajanje, hodanje, dugotrajno sjedenje, kao obavljanje poslova u prisilnim položajima tijela pri radu, kao i poslova na visini. Također ne može raditi poslove u normi. Nije sposoban za podizanje ni prenošenje tereta preko 3 kg, osim kroz kraće vrijeme i na kraće udaljenosti. Oslabljena pažnja, smanjena koncentracija primjetne tijekom pregleda i razgovora, a tijekom odgovaranja na pitanja zastane i traži da ponovim pitanje, jer ne zna da li je sve odgovorio. Nesiguran, zabrinut, ima osjećaj da su ga svi ostavili i da nakon proteka koliko godina nikome ne treba. Sve ga živcira, primjetno neraspoložen, nemotiviran, razočaran. Stanje kronificirano, promjene trajne, terapijski nedostupne. Obzirom na protok vremena od štetnog događaja (25 godina) i sadašnje ukupno zdravstveno stanje, kako stanje tjelesnog zdravlja tako i promjena na planu duševnog zdravlja, liječnik vještak smatra da više ne postoji preostala radna sposobnost. Naime, procjenjujući sadašnje stanje preostale funkcionalnosti organskih sustava kao i stanje duševnog zdravlja, neupitno proizlazi da ne može raditi nikakve poslove u kontinuitetu, uz navedene kontraindikacije, osim kroz kratko vremensko razdoblje – ne duže od jednog sata. Nije sposoban obavljati ni posao za koji je izvorno stručno osposobljen, to jest ne može raditi ni posao frizera.

33. Nadalje je vještak u podnesku od 21. siječnja 2026. navela da je u vještačenju kronološki prezentirano zdravstveno stanje tijekom vremena i do od 28. ožujka 2000. kada je tužitelj doživio višestruke povrede od strujnog udara iza kojeg je slijedilo dugotrajno višegodišnje liječenje kompliciranog tijeka. Kronološki su navedeni nalazi mjerodavnih doktora medicine specijalista koji su provodili liječenje, s opisom funkcionalnosti pojedinih organa i organskih sustava, koji su jasno pokazivali spor i nepotpun oporavak, uz primjenu svih potrebnih oblika liječenja – kirurško, medikamentozno, postupci fizikalne terapije, kako ambulantne tako i stacionarne rehabilitacije u toplicama. Uz navedene i opisane promjene stanja tjelesnog zdravlja, došlo je i do promjena na planu duševnog zdravlja. Evidentno je tako da i nakon proteka vremena tj. više od dva desetljeća, ne može hodati bez pomagala te da je u kontinuiranoj skrbi psihijatra. Vezano uz prigovor tuženika da vještakinja nije ocijenila radnu sposobnost tužitelja za utuženo razdoblje, vještakinja je navela: od dana umirovljenja 16. prosinca 2001. iz raspoložive medicinske dokumentacije u spisu, kao i iz medicinske dokumentacije koju je tužitelj dostavio na uvid na dan kada je pregledan, vidljivo je da s danom umirovljenja nije prestalo liječenje, nego je isto bilo i dalje medicinski indicirano te se provodilo kroz sve naredne godine. Uvidom u medicinsku dokumentaciju spisa, kao i onu koju je tužitelj na dan pregleda stavio na uvid, vidljivo je da se zdravstvena zaštita provodila kroz sve godine od dana štetnog događaja, uključujući i 2024. u kojoj su kao i prethodnih godina učinjeni i pregledi brojnih doktora medicine specijalista i dijagnostički postupci radi upornih bolova i drugih smetnji. Također je vidljivo iz opisa kliničkog statusa da kroz sve godine nije uspostavljena funkcionalnost oštećenih organa i organskih sustava koji su oštećeni u štetnom događaju 2000. godine, da hoda uz pomoć štapa i apliciranog ortopedskog pomagala. Evidentno je iz medicinske dokumentacije da je radi stalnih subjektivnih tegoba, koje su objektivizirane dijagnostičkom obrado, uzimao terapiju, koja je prilagođavana i mijenjana ovisno o intenzitetu tegoba. Psihijatrijska skrb također se provodila kroz sve godine te je bila indicirana i neophodna. Potrebno je naglasiti da pretrpljene ozljede od ictus electricus, uz verificirane dijagnoze, ostavljaju i brojne mikro lezije, posebno neurološke, teško dostupne ili nedostupne terapiji. U konkretnom slučaju i u nalazima ortopeda i neurokirurga iz 2008. navedeno je da su bolovi i trnci desne pete (oštećenje Ahilove tetive), kao i hipoestezija i hipoanagezija desne natkoljenice i potkoljenice uz lumboischialgiju i pozitivan Lasegue kod 46 st, trajna posljedica strujnog udara jer je došlo do oštećenja živaca lumbalnog spleta . Pomnom analizom radne sposobnosti za traženo (utuženo) razdoblje neupitno proizlazi da kroz to cijelo razdoblje nije bio sposoban za posao. Uvažavajući kontraindikacije po ocjeni tijela vještačenja HZMO-a, kontinuirani i uporni zdravstveni problemi nisu omogućili uspostavljanje razdoblja u kojima bi mogao raditi poslove koji n isu isključeni, kontraindicirani. Obzirom na upornost, kontinuitet i intenzitet smetnji ne može se smatrati da je postojala radna sposobnost ukoliko je bilo moguće uspostavljanje iste povremeno u kraćim razdobljima od oko tjedan dana kroz 1 sat do sat i pol dnevno, a da su slijedili tjedni kada nije mogao uopće raditi. Obzirom da se radilo o strujnom udaru visokog napona, s brojnim oštećenjima kako vidljivim tako i mikrolezima,a koje su se kasnije sve više klinički manifestirale, upitno je bilo preživljavanje, a oporavak s uspostavljanjem djelomične radne sposobnosti nije uspostavljen.

34. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.

34.1. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:

- je tužitelj 28. ožujka 2000. prelazio na prijelazu željezničku prugu u blizini

Željezničkog kolodvora u Slavonskom Brodu,

- je uslijed otpojenja nosivog užeta elektrovoda koje se je spustilo do visine od 1,5 m od zemlje tužitelj je zadobio strujni udar,

- je tužitelj u vrijeme nesreće je bio star 25 godina,

- tužitelj je bio djelatna vojna osoba,

- Ministarstvo obrane rješenjem od 16. studenog 2001. ocijenjeno da je nesposoban za djelatnu vojnu službu,

- je tužitelj u invalidskoj mirovini od 16. prosinca 2001., a 15. prosinca 2001. je tužitelju prestala djelatna vojna služba,

- je u skladu sa naputkom iz odluke VSRH broj Rev 905/06-2 od 18. siječnja 2007. tužitelj kretanjem preko željezničke pruge na zabranjenom mjestu tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja ali ga nije isključivo prouzročio (str. 130 spisa) ,

- je tužitelju isplaćena šteta i troškovi postupka prema presudi ovog suda broj P - 1417/07

- je odluka ovog suda broj P-1417-104 potvrđena i odlukom Županijskog suda i odlukom VSRH u točk. I. izreke, dakle ista više nije dio ovog ponovljenog postupka.

35. Tijekom postupka je bilo sporno u svezi istaknutih prigovora tuženika: da li je tužitelj imao nakon ozljede preostalu radnu sposobnost i da li se mogao zaposliti na nekim drugim poslovima, osim u HV.

36. Tijekom ponovljenog postupka je utvrđeno kao nesporno iz nalaza i mišljenja dr. Veronike Laušin utvrđeno kao nesporno da i u vrijeme kada je tužitelj umirovljen tužitelj je još uvijek provodio liječenje i da i u vrijeme kada je umirovljen nije mogao obavljati zbog ozljeda koje zadobio nikakve poslove, dakle tužitelj nakon ozljede nije imao preostalu radnu sposobnost za obavljanje bilo kakvih poslova i nije mogao se zaposliti na bilo kojim drugim poslovima. Tužitelj je zadobio ozljede od električnog udara koje su specifične i koje ostavljaju trajne posljedice na cijeli organizam.

37. Ukinute su odluke ovog suda broj P-1417/07-104 pod točk. II. izreke (koja se odnosi na isplatu rente od 16. prosinca 201 do 31. svibnja 2017.; koja je sada postala točk. I. izreke presude) i pod toč. III. izreke koja se odnosi na isplatu mjesečne rente od 16.srpnja 2017.; koja je sada točk. II. presude).

38. Tijekom ponovljenog postupka nije bila sporna visina postavljenog zahtjeva, nije sporno da su tuženi isplatili u cijelosti naknadu tužitelju u svezi rente i budući da je tijekom ponovljenog postupka utvrđen kao nesporan i osnov postavljenog zahtjeva sud je ponovo usvojio taj dio zahtjeva na temelju čl. 195. ZOO-a (visina rente je utvrđena kao nesporna po vještaku Filipu Toliću, umanjena za iznos doprinosa od 20%) 39. U svezi navedenog sud je u točk. I. izreke presude obvezao tužene na isplatu iznosa od 47.969,92 eura, ali taj iznos je već naplaćen od strane tužitelja pa sud nije u ponovljenom postupku ponovo naveo pojedinačne iznose, jer tužitelj više i nema pravni interes za isto kada je svoje potraživanje u cijelosti naplatio u tom dijelu.

40. U svezi točke II. izreke presude tuženi nesporno već plaćaju solidarno iznos od 294,68 eura. Tijekom postupka nije bila sporna visina prema odluci VSRH nego samo osnov, koji je utvrđen iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka dr. Veronike Laušin pa će tuženi i nadalje, dok za to budu postojali zakonom propisani uvjeti na temelju čl. 195. st.1. ZOO-a, vršiti isplatu.

41. Na temelju čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025; dalje - ZPP-a) tuženi su u obvezi solidarno naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u postupku.

41.1. Od dana donošenja odluke broj P-1417/2007 izmijenile su se odredbe ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, 107/2025; dalje - OT). Vrijednost predmeta spora se računa prema zadnje postavljenom zahtjevu. OT/25 se primjenjuje na cjelokupne troškove postupka.

41.2. Tužitelju je u dosadašnjem tijeku postupka već dosuđen trošak u iznosu od 18.043,53 eura/135.949,00 kn koji je i naplaćen. Presudom ovog suda broj P- 1417/2007 koja je potvrđena presudom Županijskog suda. Odlukom VSRH je ukinuta odluka o troškovima postupka u cijelosti, pa je sud morao ponovno uračunati i već isplaćeni dio.

41.4. Tužitelju su priznati troškovi uplaćenih predujmova od ukupno 4.979,44 eura. Tužitelj je uplatio predujam u iznosu od 147,65 eura, u iznosu od 11,61 eura, u iznosu od 106,18 eura, u iznosu od 199,08 eura, u iznosu od 547,35 eura, u iznosu od 1.448,34 eura, u iznosu od 1.448,34 eura, u iznosu od 530,89 eura, 540,00 eura u ponovljenom postupku. To su materijalni troškovi koji se računaju u ukupne troškove postupka i na iste tužitelj nema pravo posebno na svaki zateznu kamatu od dana uplate do presuđenja, pa ga je sud u svezi navedenog i odbio sa zahtjevom kako je to i navedeno u izreci presude pod točk. IV. Vrijednost predmeta spora iznosi 66.105,58 eura, (čl. 16. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama; NN br. 118/2018, 51/2023) dakle priznaje se naknada od 605 bodova koja iznosi 1.210,00 eura (tbr. 54 OT; 1 bod = 2 eura). Tužitelju je priznat zahtjev za mirno rješenje spora od 24.10.2000. u iznosu od 1.210,00 eura (tbr. 28 eura). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 1.210,00 eura (tbr. 7.t.1. OT). Tužitelj je priznat i trošak sastava obrazloženog podneska od 1. srpnja 2002. kojim je i proširen tužbeni zahtjev za isplatu rente u iznosu od 1.210,00 eura (tbr. 8.t.1. OT). Priznat je trošak zastupanja na ročištu održanom kod ovog suda 24. ožujka 2005. u iznosu od 1.210,00 eura (tbr. 9.t.1. OT) jer je na tom ročištu izveden dokaz saslušanjem tužitelja. Priznat je trošak zastupanja na ročištu održanom kod ovog suda 22. rujna 2005. u iznosu od 1.210,00 eura jer je na tom ročištu izveden dokaz saslušanjem svjedoka (tbr. 9. t.1. OT). Tužitelju je priznat trošak sastava revizije od 27. lipnja 2006. u iznosu od 1.815,00 eura (tbr. 10 OT). Tužitelju je priznat trošak zastupanja na ročištu održanom kod ovog suda 30. listopada 2007. u iznosu od 605,00 eura jer se na tom ročištu raspravljalo o procesnim pitanjima nisu se izvodili dokazi (tbr. 9.t.2. OT). Tužitelju je priznat trošak sastava ostalog podneska od 15. studenog 2007. kojim je stavio prijedlog za nastavak prekinutog postupka u iznosu od u iznosu od 50,00 eura (tbr. 8. t.4. OT). Trošak zastupanja na ročištu održanom kod ovog suda 26. svibnja 2008. je priznat u iznosu od 605,00 eura jer se na tom ročištu nisu izvodili dokazi samo se raspravljalo o procesnim pitanjima (tbr. 9.t.2. OT). Tužitelju je priznat trošak sastava obrazloženog podneska od 6. kolovoza 2008.u iznosu od 1.210,00 eura (tbr. 8t.1. OT). Tužitelju je priznat trošak obrazloženog podneska od 24. prosinca 2009. u iznosu od 1.210,00 eura (tbr. 8.t.1. OT). Tužitelju je priznat trošak zastupanja na ročištu održanom kod ovog suda 2. ožujka 2010. u iznosu od 1.210,00 eura jer je na tom ročištu izveden dokaz saslušanjem vještaka (tbr. 9.t.1. OT). Tužitelju je priznat trošak sastava ostalog podneska od 26. srpnja 2010. u iznosu od 50,00 eura (tbr. 8.t.4. OT) i priznat je trošak sastava obrazloženog podneska s navođenjem činjenica bitnih za postupak od 12. siječnja 2011. u iznosu od 1.210,00 eura (tbr. 8.t.1. OT), kao i trošak sastava podneska od 26. srpnja 2011. u iznosu od 1.210,00 eura (tbr. 8.t.1. OT). Tužitelju je priznat trošak sastava podneska od 5. lipnja 2015. u iznosu od 1.210,00 eura jer je tim podneskom tužitelj uredio tužbeni zahtjev (tbr. 8.t.1. OT). Trošak zastupanja na ročištu održanom 14. rujna 2015. je priznat u iznosu od 605,00 eura jer se na tom ročištu nisu izvodili dokazi samo se raspravljalo o procesnim pitanjima (tbr. 9.t.2. OT). Trošak zastupanja na ročištu održanom 28. travnja 2017. je priznat tužitelju u iznosu od 605,00 eura jer se na tom ročištu nisu izvodili dokazi samo se raspravljalo o procesnim pitanjima (tbr. 9.t.1. OT). Priznat je trošak sastava obrazloženog podneska od 5. listopada 2017. u iznosu od 1.210,00 eura (tbr. 8.t.1. OT). Priznat je trošak zastupanja na ročištu održanom kod ovog suda 24. studenog 2017. u iznosu od 1.210,00 eura jer je na tom ročištu izveden dokaz saslušanjem vještaka (tbr. 9.t.1. OT). U ponovljenom postupku tužitelju je priznat trošak sastava podneska od 7. travnja 2023. u iznosu od 50,00 eura (tbr. 8.t. 4. OT) jer je to podnesak kojim punomoćnik predlaže odgodu ročišta. Priznat je i trošak zastupanja na ročištu održanom 19. travnja 2023. u iznosu od 1.210,00 eura (tbr. 9.t.1OT), priznat je i trošak sastava podneska od 22. siječnja 2025. iznosu od 50,00 eura jer u tom podnesku tužitelj dostavlja sudu dokaz da je uplaćen predujam za vještačenje (tbr. 8.t.4.OT), sastava obrazloženog podnesaka od 13. ožujka 2025. u iznosu od 1.210,00 eura (tbr. 8.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu održanom kod ovog suda 13. ožujka 2026. u iznosu od 1.210,00 eura (tbr. 8.t.1OT). trošak zastupanja na ročištu za objavu odluke je priznat u iznosu od 100,00 eura (tbr. 9.t. 3,OT), Pripadajući porez iznosi 5.973,75 eura. Ukupno je tužitelju priznat trošak u iznosu od

34.848,19 eura (točk. III izreke)

42. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u parničnom predmetu broj P-1417/2007 i odluka suda u svezi troškova postupka je potvrđena odlukom Županijskog suda broj Gž-431/18 i tužitelj ponovo postavlja zahtjev za naknadu istih troškova. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 2. studenog 2004. u iznosu od 1.210,00 eura jer sve što je navedeno u tom podnesku moglo je biti navedeno i na ročištu kod ovog suda, i nije priznat niti trošak sastava podneska od 28. siječnja 2005. u iznosu od 1.210,00 eura jer također sve što je tužitelj naveo u tom podnesku mogao je navesti i na ročištu kod ovog suda. Nije priznat tužitelju trošak sastava podneska od 1. travnja 2005. u iznosu od 1.210,00 eura u kojem tužitelj dostavlja sudu imena i točne adrese svjedoka jer je to trebao biti dostavljeno uz samu tužbu pa trošak sastava tog podneske na može ići na teret tuženika . Nije priznat trošak sastava podneska od 26. rujna 2005. u iznosu od 1.210,00 eura jer nije bilo niti potrebe za sastavom istog. Nakon što je ovaj sud na raspravni zapisnik od 22. rujna 2005. naveo da će odlučiti međupresudom o osnovu tužbenog zahtjeva više nije bilo potrebe sudu ništa dodatno objašnjavati niti je taj podnesak na bilo koji način utjecao na odluku ovog suda. Tužitelju nije priznat trošak sastava žalbe od 7. studenog 2005. u iznosu od 1.512,50 eura jer isti nije uspio u postupku s tom žalbom. Nije tužitelju priznat trošak sastava podneska od 7. ožujka 2008. u iznosu od 1.210,00 eura u kojem obrazlaže zašto ovaj sud nije trebao prekinuti postupak i to nakon odluke Županijskog suda kojim je potvrđeno rješenje ovog suda jer za sastavom tog podneska zaista nije bilo potrebe. Nije priznat niti trošak sastava podneska od 19. ožujka 2008. u iznosu od 1.210,00 eura jer je to požurni podnesak na trošak sastava kojeg tužitelj nema pravo tražiti od protivne stranke u postupku. Nije tužitelju priznat niti trošak sastava očitovanja na odgovor na žalbu tuženika u iznosu od 1.210,00 eura jer isti niti na koji način nije utjecao na odluku u postupku i nije bilo niti potrebe za njegovim sastavljanjem pa i trošak istog na može ići na teret tuženika. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 28. kolovoza 2007. u iznosu od 1.210,00 eura jer u njemu samo ponavlja navode VSRH pa i nije bilo potrebe za sastavom tog podneska. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 14. rujna 2007. u iznosu od 1.210,00 eura naveo da označuje pravne slijednike tuženika HŽ d.o.o. Zagreb bez da je naveo adrese istih i podatke o istima. Nije priznat trošak sastava požurnog dopisa od 24. listopada 2008., u iznosu od 1.210,00 eura jer se punomoćnicima ne priznaju troškovi sastava istih, ti dopisi na mogu ići na teret protivne stranke u postupku . Nije priznat trošak sastava podneska od 10. ožujka 2010. u iznosu od 1.210,00 eura u kojem tužitelj prigovora na nalaz i mišljenje vještaka jer su svi ti prigovori morali biti dani prije nego je sud održao ročište na kojem je tužitelj saslušan. Naknadnim isticanjem prigovora stranka samo nepotrebno povećava troškove postupka, a to ne može ići na teret protivne stranke u postupku. Nije priznat niti trošak sastava podneska od 21. svibnja 2010. u iznosu od 1.210,00 eura jer nije bilo potrebe da tužitelj sam bez da je provedeno vještačenje, uređuje tužbeni zahtjev. Nije priznat trošak sastava podneska od 8. veljače 2011. u iznosu od 1.210,00 eura jer se u njemu samo ponavljaju već istaknuti navodi tijekom postupka, pa i nije bilo potrebe za sastavom istog. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 17. rujna 2015. u iznosu od 1.210,00 eura jer se u njemu samo ponavljaju već istaknuti navodi kao niti trošak podneska od 20. lipnja 2016. u iznosu od 1.210,00 eura iz istog razloga. Nije priznat trošak sastava od 20.lipnja 2017. u iznosu od 1.210,00 eura jer sve što je navedeno u tom podnesku je moglo biti navedeno ina ročištu kod ovog suda, pa i nije bilo potrebe za sastavom tog podneska. Nije priznat niti trošak sastava podneska od 15. studenog 2017. u iznosu od 1.210,00 eura jer su u njemu samo ponovljeni navodi koji su već izneseni tijekom postupka , a nije priznat trošak sastava podneska od dana 13.studenog 2017. u iznosu od 1.210,00 eura jer se u njemu samo ponavljaju već istaknuti navodi pa i nije potrebe za sastavom tog podneska. Ukupno nije tužitelju priznat troška u iznosu od 22.082,50 eura i tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova u tom iznosu kao neosnovanim (toč. VI izreke presude).

43. Zatezna kamata na troškove postupka teče od 28. travnja 2026. kao dana presuđenja kako je to i navedeno u izreci presude na temelju čl. 29.st . 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

44. II-tuženik i III-tuženik su odbijeni sa zahtjevom za naknadu troškova postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u postupku, pa njihov zahtjev za naknadu troškova postupka nije osnovan (toč. V izreke presude).

45. Republika Hrvatska je svojim dopisom od 21. studenog 2011. izvijestila sud da nije suglasna preuzeti postupak u odnosu na tuženika u ovoj pravnoj stvari –str. 290 spisa.

45. Sud je u ponovljenom postupku odbio prijedlog tužitelja za saslušanje svjedoka na okolnosti radne sposobnosti tužitelja, to je utvrđeno kao nesporno iz nalaz i mišljenja vještaka pa nema osnove na te okolnosti izvoditi personalne dokaze. Nadalje sud je i odbio prijedlog za izvođenje dokaz o provođenju financijskog vještačenja kako bi se utvrdila razlika između plaće koju je tužitelj objektivno mogao ostvariti sa svojom preostalom sposobnošću i mirovine jer je iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka kao nesporno utvrđeno da tužitelj nema preostale radne sposobnosti pa nema osnove niti izvoditi taj dokaz, odbijen je i prijedlog za izvođenje dokaza tužitelja na okolnosti da sud od Zavoda za zapošljavanje u Slavonskom Brodu zatraži podatak o broju oglasa koji u oglašavali poslove koje bi tužitelj mogao radit i iz istog razloga,

U Slavonskom Brodu 28. travnja 2026.

Sudac:

Marina Vučetić

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se podnosi u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud.

O tom obavijest:

1. pun. tužitelja

2. pun.I-tuženika

3. pun. II-tuženika

4. pun. III-tuženika