Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-300/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice HL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kbr. 14, 2. tužiteljice IL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 3. tužitelja JL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 4. tužiteljice AL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i to 1. -4. tužitelji kao pravni slijednici iza pokojnog ŠL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te 5. tužiteljice LL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 6. tužiteljice BL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 7. tužitelja PL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 5, 6. i 7. tužitelji kao pravi slijednici iza pokojnog KL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koji je bio jedan od sunasljednika iza pok. ŠL, a svi tužitelji zastupani po punomoćniku EL, odvjetniku u [adresa], protiv 1. tuženika FL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Kallay, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kallay & Partneri, Zagreb, i 2. tuženika ML iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Irena Blauhorn, odvjetnica u Karlovcu, radi ništetnosti kupoprodajnog ugovora i specijalne punomoći, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P- 182/2023-11 od 12. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe 1. tuženika FL i 2. tuženika ML i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P- 182/2023-11 od 12. prosinca 2024., u stavcima I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se žalba 1. tužiteljice HL, 2. tužiteljice IL, 3. tužitelja JL, 4. tužiteljice AL, 5. tužiteljice LL, 6. tužiteljice BL, 7. tužitelja PL i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-182/2023-11 od 12. prosinca 2024., u stavku V. izreke.

III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-182/2023-11 od 12. prosinca 2024., u stavku III. i odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: „III. Utvrđuje se da je ŠL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine, i to: kčbr. [katastarska čestica], broj D.L. 6, [adresa] u površini od 588 m2 (Izgrađeno zemljište u površini od 134 m2; Dvorište u površini od 365 m2; Kuća, [adresa] u površini od 89 m2 ), koja dolazi upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].“

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba 1. tužiteljice HL, 2. tužiteljice IL, 3. tužitelja JL, 4. tužiteljice AL, 5. tužiteljice LL, 6. tužiteljice BL, 7. tužitelja PL i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-182/2023-11 od 12. prosinca 2024., u stavcima VI. i VII. izreke.

II. Preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana u stavku VIII. izreke navedene presude preko iznosa od 8.498,25 eura do iznosa od 9.825,47 eura, dakle za iznos od 1.327,22 eura i za navedeno rješava:

Odbijaju se 1. tužiteljica HL, 2. tužiteljica IL, 3. tužitelj JL, 4. tužiteljica AL, 5. tužiteljica LL, 6. tužiteljica BL, 7. tužitelj PL sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.327,22 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

III. Odbijaju se 1. tužiteljica HL, 2. tužiteljica IL, 3. tužitelj JL, 4. tužiteljica AL, 5. tužiteljica LL, 6. tužiteljica BL, 7. tužitelj PL, 1. tuženik FL i 2. tuženik ML sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Utvrđuje se da je ništetna Specijalna punomoć od dana 23. siječnja 2015. godine, koju je punomoć ŠL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao oporučitelj svojeručno potpisao i svoj potpis ovjerio dana 23. siječnja 2015. godine, pri Mladenu Burecu, javnom bilježniku iz Zagreba, broj ovjere: OV-921/15, te ista punomoć ne proizvodi nikakve pravne učinke

II. Utvrđuje se da je ništetan Kupoprodajni ugovor od dana 28. siječnja 2015. godine, koji je ugovor sklopljen između ŠL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao prodavatelja, zastupanog po 2. tuženiku ML, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao specijalnom punomoćniku, s jedne strane i 1. tuženika FL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na kojem je ugovoru potpis 1. tuženika ovjeren dana 28. siječnja 2015. godine, pri Snježani Plavetić Zrnić, javnom bilježniku iz [adresa], pod poslovnim brojem: OV-255/15, te na kojem je ugovoru potpis 2. tuženika ovjeren dana 28. siječnja 2015. godine, pri Snježani Plavetić Zrnić, javnom bilježniku iz [adresa], pod poslovnim brojem: OV-259/15, te isti ugovor ne proizvodi nikakve pravne učinke.

III. Utvrđuje se da je ŠL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine, i to: kčbr. [katastarska čestica], broj D.L. 6, [adresa] u površini od 588 m2 (Izgrađeno zemljište u površini od 134 m2; Dvorište u površini od 365 m2; Kuća, [adresa] u površini od 89 m2 ), koja dolazi upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

IV. Nalaže se 1. tuženiku da preda 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. tužiteljima u posjed, slobodnu od svih stvari koje nisu vlasništvo 1. tuženika, nekretninu i to: kčbr. [katastarska čestica], broj D.L. 6, [adresa] u površini od 588 m2 (Izgrađeno zemljište u površini od 134 m2; Dvorište u površini od 365 m2; Kuća, [adresa] u površini od 89 m2), koja dolazi upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

V. Odbijaju se tužitelji u dijelu tužbenoga zahtjeva kojim se nalaže 1. tuženiku da 1. tužiteljici HL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. tužiteljici IL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 3. tužitelju JL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 4. tužiteljici AL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 5. tužiteljici LL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 6. BL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužitelju PL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 251, i to 5., 6. i 7. tužiteljima kao pravnim slijednicima iza pokojnog KL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], a 1., 2., 3. i 4. tužiteljima kao pravnim slijednicima iza pokojnog ŠL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], izda valjanu tabularnu ispravu koja je podobna za brisanje prava vlasništva 1. tuženika na opisanoj nekretnini u zemljišnim knjigama, kao i upis RL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u zemljišnim knjigama kao vlasnika opisane nekretnine, jer će u protivnom takovu tabularnu ispravu u cijelosti zamijeniti ova presuda, a sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

2. Rješenjem prvostupanjskog suda je riješeno:

„VI. Odbija se privremena mjera koja glasi:

"Radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a u vezi tužbenih zahtjeva istaknutih u ovom postupku, određuje se p r i v r e m e n a m j e r a kojom se zabranjuje 1. tuženiku FL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da na bilo koji način otuđi ili optereti nekretninu, i to kčbr. [katastarska čestica] Visokoprizemna stambena obiteljska zgrada slobodnostojećeg tipa s poslovnim prostorijama u prizemlju, dvorišna prizemna gospodarska zgrada poluugrađenog tipa i dvorište u površini od 147 čhv, koja dolazi upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška]/A k. o. [katastarska općina], te se određuje p r i v r e m e n a m j e r a kojom se nalaže 1. tuženiku da se suzdržava od poduzimanja bilo kakovih radnji koje bi bile upravljene na sprječavanje i(li) onemogućavanje tužitelja u njegovom pravu da stanuje u opisanoj nekretnini u [adresa], koja je nekretnina predmetom ovog postupka, te se određuje p r i v r e m e n a m j e r a kojom se zabranjuje 1. tuženiku da poduzima bilo kakove građevinske ili druge radove i zahvate na kući u [adresa], kao i na čitavoj kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj je sagrađena ista kuća, a kojim bi radovima i zahvatima na bilo koji način promijenio postojeće stanje te kuće i pripadajućeg zemljišta, a sve to pod prijetnjom novčane kazne tuženiku u iznosu od 30.000,00 kn (slovima:trideset tisuća kuna), koja će se novčana kazna po ovom sudu prisilno naplatiti od 1. tuženika ukoliko poduzme bilo kakove radnje koje bi bile protivne ovim rješenjem određenim privremenim mjerama, te će u slučaju potreba ovaj sud zaprijetiti 1. tuženiku i takvim novim kaznama, te će ih izricati sve dok 1. tuženik ne postupi po određenim privremeni mjerama, a ukoliko 1. tuženik ne plati izrečenu novčanu kaznu, ta će se novčana kazna zamijeniti zatvorskom kaznom po pravilima kaznenog prava o zamjeni novčane kazne zatvorskom kaznom.

Ova privremena mjera određuje se i trajat će do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka, te će se naložiti upis predmetnog rješenja u zemljišnim knjigama, i to na kčbr. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška]/A, k. o. [katastarska općina]."

VII. Odbijaju se tužitelji s prijedlogom da odredi prisilna naplata zapriječene novčane kazne 1. tuženiku u iznosu od 30.000,00 kn i istodobno zaprijeti 1. tuženiku izricanje takvih novih kazni sve dok 1. tuženik ne postupi u skladu s predmetnom privremenom mjerom, uz prijetnju zamjene novčane kazne zatvorskom ukoliko 1. tuženik ne plati izrečenu novčanu kaznu, kako je predloženo u podnesku tužitelja od 28.lipnja 2016.godine.

VIII. Nalaže se 1. i 2. tuženicima da 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. tužiteljima solidarno naknade troškove ovog parničnog postupka sukladno Troškovniku u iznosu od 9.825,47 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.“

3. Protiv navedene presude pod stavcima I., II., III. i IV. izreke te protiv rješenja pod stavkom VIII. izreke žali se 1. tužitelj FL zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda i rješenje ukinu, preinači pobijana presuda na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, podredno ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova parničnog postupka te žalbenog postupka.

4. Protiv navedene presude u dijelu u kojem nije uspio, dakle pod stavcima I., II., III. i IV. izreke žali se 2. tuženik ML zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP s prijedogom da se pobijana presuda preinači uz naknadu troškova žalbenog postupka.

5. Protiv navedene presude pod stavkom V. izreke, te protiv rješenja pod stavcima VI., VII. i VIII. izreke žale se tužitelji zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se presuda i rješenje u pobijanom dijelu preinače na način da se tužbeni zahtjev i prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere usvoje u cijelosti, uz naknadu cjelokupnih parničnih troškova tužiteljima, podredno ukine presuda i rješenje u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak i odlučivanje.

6. Žalbe stranaka su djelomično osnovane, a djelomično neosnovane.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao nasljednika prvotnog tužitelja ŠL koji je umro tijekom ovog postupka za utvrđenje ništetnom Specijalne punomoći od dana 23. siječnja 2015., za utvrđenje da je ništetan Kupoprodajni ugovor od 28. siječnja 2015. koji je sklopljen između ŠL, kao prodavatelja, zastupanog po 2. tuženiku ML, s jedne strane i 1. tuženika FL, iz [adresa], kao kupca s druge strane, na kojem potpis 1. tuženika ovjeren 28. siječnja 2015., pri Snježani Plavetić Zrnić, javnom bilježniku iz [adresa], zatim zahtjev za utvrđenjem da je pokojni ŠL vlasnik nekretnine kčbr. [katastarska čestica], broj D.L. 6, [adresa] u površini od 588 m2 (Izgrađeno zemljište u površini od 134 m2; Dvorište u površini od 365 m2; Kuća, [adresa] u površini od 89 m2 ), koja dolazi upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nalog 1. tuženiku da tužiteljima preda u posjed predmetnu nekretninu, zahtjev da 1. tuženik tužiteljima izda valjanu tabularnu ispravu koja je podobna za brisanje prava vlasništva 1. tuženika na opisanoj nekretnini u zemljišnim knjigama, kao i upis ŠL u zemljišnim knjigama kao vlasnika opisane nekretnine, jer će u protivnom takovu tabularnu ispravu u cijelosti zamijeniti ova presuda.

8. Tužitelji predlažu i donošenje privremenih mjera radi osiguranja nenovčane tražbine.

9. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

10. Neosnovano se 1. tuženik žalbom poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 299. ZPP. Točno je da je tadašnji tužitelj tijekom postupka iznio nove činjenice i predložio novi dokaz na način da je njegov punomoćnik tijekom glavne rasprave naveo da je tužitelj ŠL djelomično lišen poslovne sposobnosti i to rješenjem Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj R1 Ob-42/16 od 5. prosinca 2016., te da je tek tada iz podataka sadržanih u tom spisu utvrdio da tužitelj i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora i potpisivanja specijalne punomoći nije bio sposoban za rasuđivanje, slijedom čega je predložio provođenje psihijatrijskog vještačenja na okolnost sposobnosti za rasuđivanje u vrijeme poduzimanja tih radnji. Međutim, prema odredbi čl. 299. st. 2. ZPP stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. U konkretnom slučaju, prema ocijeni ovoga suda nove činjenice i dokaze tužitelj bez svoje krivnje nije mogao iznijeti odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Naime, iz pismenog nalaza i mišljenja medicinskog vještaka u tom predmetu, gdje je navedeno da je zbog dugotrajne i teške psihičke bolesti mentalni kapacitet ŠL znatno oštećen, nedvojbeno proizlazi da tužitelj od prije podnošenja tužbe boluje od duševne bolesti – neorganske psihoze uz mentalni poremećaj uzrokovan disfunkcijom mozga te da se radi o kroničnim, teškim i trajnim psihičkim poremećajima, zbog čega nije bio sposoban da se brine o sebi i svojim osobnim interesima. U takvim okolnostima, za zaključiti je da tužitelj nije obavijestio svog punomoćnika o svim bitnim činjenicama vezanim za sklapanje predmetnog ugovora i punomoći, između ostalog svojoj duševnoj bolesti i posljedično tome nesposobnosti za rasuđivanje, slijedom čega te činjenice i dokaze bez svoje krivnje nije mogao iznijeti prije zaključenja prethodnog postupka. Kako je dakle tužitelj mogao iznijeti nove činjenice i predložiti nove dokaze nakon zaključenja prethodnog postupka sukladno čl. 299. st. 2. ZPP, prvostupanjski sud nije nepravilno primijenio čl. 299. st. 3. ZPP kada je pri donošenju odluke uzeo u obzir te činjenice i dokaze.

11. Točno 1. tuženik u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto je razriješio vještakinju dr. Jadranku Beus i imenovao drugog vještaka, no iz sadržaja spisa proizlazi da je dr. Jadranka Beus vratila spis prvostupanjskom sudu, navodeći da zbog ranije preuzetih obveza i vrlo opterećujuće situacije za vještakinju s neizvjesnim ishodom nije u mogućnosti provesti naloženo psihijatrijsko vještačenje, ali zbog toga nije počinjena bitna povreda odredaba čl. 354. st. 1. u vezi čl. 253. st. 2. ZPP, jer taj propust nije bio od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke.

12. Na daljnje žalbene navode 1. tuženika, valja odgovoriti da je nakon razrješenja dr. Jadranke Beus, vještačenje povjereno ustanovi Neurospihijatrijskoj bolnici „dr. Ivan Barbot“ Popovača, a ta ustanova je prema postavljenom zadatku odredila za vještake upravo osobe koje svojim znanjem i stručnošću mogu odgovoriti na postavljeni zadatak i to prof. dr. sc. HLO, subspecijalistu forenzične psihijatrije i alkoholizma i ovisnosti i UL, dr. med. subspecijalistu forenzične psihijatrije.

13. U odnosu na žalbeni navod da prvostupanjski sud nije donio rješenje o nastavku postupka iza smrti tužitelja ŠL, prvostupanjski sud je rješenjem od 12. srpnja 2023. u stavku I. izreke tog rješenja konstatirao da je postupak nastavljen nakon smrti tužitelja ŠL, a to rješenje je tadašnja punomoćnica 1. tuženika uredno primila.

14. Nadalje, na žalbene navode 1. tuženika valja odgovoriti da temeljem čl. 220. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke. Sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Sud nije dužan izvesti sve predložene dokaze, već samo one koje smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica, što je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju i učinio, te nije onemogućio tuženika glede prava na procesnu jednakost i prava na pravično suđenje. Za navesti je da za ishod postupka nije odlučno je li sud prvog stupnja saslušao sve predložene svjedoke, jer među strankama nije niti sporno da je Ugovor o kupoprodaji sklopljen već je sporna pravna valjanost Specijalne punomoći i Ugovora o kupoprodaji nekretnina te u svezi s tim odlučna činjenica sposobnosti ŠL da shvati značenje i posljedice svojih dijela pa tako i potpisivanja punomoći i sklapanja toga Ugovora u relevantno vrijeme njegova sklapanja, a o čemu je kao relevantan prvenstveno cijenjen nalaz i mišljenje vještaka psihijatra.

15. Vezano uz žalbeni navod 1. tuženika o zastupanju tužitelja tijekom postupka, čime ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st .2. toč. 8. ZPP, valja odgovoriti da u skladu s odredbom stavka 3. toga članka žalbu može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču, a to nije 1. tuženik.

16. Time, što je u stavku I. izreke uz ime ŠL umjesto opunomoćitelj navedeno oporučitelj, došlo je do očigledne pogreške u pisanju koju prvostupanjski sud može u svako doba ispraviti (čl. 342. ZPP).

17. U postupku je utvrđeno da je pok. ŠL **.**.2015. izdao specijalnu punomoć 2. tuženiku ML, na temelju koje je isti kao njegov punomoćnik 28. siječnja 2015. sklopio kupoprodajni ugovor sa 1. tuženikom CL, kao kupcem, a predmet tog ugovora je bila nekretnina kčbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nije sporno da su potpisi na punomoći i kupoprodajnom ugovoru ovjereni kod javnog bilježnika, niti da je temeljem tog ugovora izvršen upis prava vlasništva na ime 1. tuženika u zemljišnim knjigama.

18. Međutim, među strankama je sporna valjanost očitovanja volje pok. ŠL u vrijeme poduzimanja navedenih pravnih radnji.

19. Radi utvrđenja odlučne činjenice, sposobnosti pok. ŠL za rasuđivanje u vrijeme davanja punomoći i sklapanja kupoprodajnog ugovora – prvostupanjski sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještacima psihijatrijske struke.

20. Iz sadržaja spisa proizlazi da je prvo vještačenje proveo vještak doc. dr. sc. Goran Arbanas dr. med., koji je zaključio da je tužitelj u vrijeme poduzetih pravnih radnji mogao shvatiti njihovo značenje i htio je poduzeti takve radnje, što bi značilo da je imao poslovnu sposobnost u vrijeme sačinjenja navedene punomoći i sklapanja kupoprodajnog ugovora.

21. Nakon prigovora na nalaz i mišljenje ovog vještaka provedeno je novo vještačenje po prof. dr. sc. Anti Bagariću koji je prema podacima u spisu, medicinskoj dokumentaciji i vlastitom pregledu tužitelja utvrdio da pronađeni relevantni psihijatrijski elementi ukazuju da ispitanik u vrijeme sačinjena navedene Specijalne punomoći i Kupoprodajnog ugovora nije imao sposobnost za rasuđivanje i slobodno izražavanje vlastite volje.

22. U skladu s odredbom čl. 261. ZPP, prvostupanjski sud je zbog bitno različitih nalaza saslušao vještake, no kako su svaki od njih ostali kod svog nalaza i mišljenja određeno je vještačenje po drugim vještacima.

23. Iz nalaza i mišljenja Neuropsihijatrijske bolnice „dr. Ivan Barbot“ Popovača koji su u ime te ustanove izradile prof. dr. sc. HLO, subspecijalista forenzične psihijatrije i alkoholizma i ovisnosti i UL, dr. med. subspecijalista forenzične psihijatrije, proizlazi da je pok. ŠL dugi niz godina bolovao od psihoze, a svi simptomi koji se navode odgovaraju paranoidnoj-halucinatornoj psihotičnoj kliničkoj slici psihoze, a uz to je došlo do razvoja uznapredovalog psihoorganskog sindroma, da se nije bio sposoban brinuti o osobnom pravima, potrebama i interesima te da zbog oštećenja na emocionalnom, misaonom, nagonskom, voljnom i intelektualnom nivou, nije bio sposoban za donošenje pravno relevantnih odluka u spornom razdoblju, odnosno nije imao kapaciteta za odlučivanje tempore akti.

24. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio navedeni nalaz i mišljenje vještakinja iz Neuropsihijatrijske bolnice „dr. Ivan Barbot“ Popovača koji se temelji na medicinskoj dokumentaciji, uključujući i dokumentaciju iz postupka djelomičnog lišenja poslovne sposobnosti, iz koje proizlazi da je kod pok. ŠL postojala teška duševna bolest koja je bitno ograničavala njegovu sposobnost rasuđivanja i brige o vlastitim interesima, a osim toga tom nalazu stranke nisu prigovorile te prvostupanjski sud nije imao razloga ne prihvatiti ga.

25. U odnosu na žalbene navode 2. tuženika da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti nalaz i mišljenje vještaka dr. Arbanasa, jer da je on jedini imao prilike osobno razgovarati s pok. ŠL zbog čega njegov nalaz i mišljenje ima veću dokaznu vrijednost, za navesti je da to nije točno jer je i vještak dr. Bagarić također obavio razgovor s pok. ŠL i to 13. rujna 2019., kako to proizlazi iz njegovog nalaza i mišljenja.

26. Kraj tako utvrđenog, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je predmetna specijalna punomoć od 23. siječnja 2015. ništetna i ocjenjuje osnovanost zahtjeva za utvrđenje njezine ništetnosti sukladno odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO), jer je taj pravni posao protivan odredbi čl. 276. st. 1. ZOO koja propisuje da je za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtjeva za sklapanje tog ugovora, a koju davatelj punomoći nije imao prilikom potpisivanja, jer zbog nesposobnosti za rasuđivanje nije mogao izraziti svoju pravu volju, dok na takav zaključak i ocjenu prvostupanjskog suda ne utječu ni žalbeni navodi 1. tuženika o prividnosti, prijevari, jer je za ocjenu ništetnosti dovoljno da je isti protivan prisilnom propisu (kao u ovom slučaju).

27. Kako je predmetna punomoć ništetna, to pravni učinci iste izostaju ex tunc, slijedom čega je ništetan i kupoprodajni ugovor sklopljen na temelju takve punomoći (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju poslovni broj Rev- 789/2017-2 od 21. listopada 2020.).

28. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbe 1. i 2. tuženika i potvrditi pobijanu presudu u stavcima I. i II. izreke.

29. Međutim, osnovano 1. i 2. tuženici u žalbi ukazuju na pogrešnu odluku prvostupanjskog suda u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za utvrđenje prava vlasništva pokojnog ŠL, iako ne iz razloga koje ističu, dok žalbeni navodi tužitelja u odnosu na odbijanje zahtjeva za izdavanje tabularne isprave nisu osnovani.

30. Naime, prvostupanjski sud je, nakon što je pravilno utvrdio ništetnost predmetne punomoći i kupoprodajnog ugovora, prihvatio i zahtjev za utvrđenje da je pok. ŠL vlasnik predmetne nekretnine. Takav pravni zaključak, međutim, nije pravilan.

31. Ovo stoga što pravna posljedica utvrđenja ništetnosti pravnog posla, sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, nastupa po samom zakonu (ex lege), pa se smatra da pravni posao nije ni proizveo pravne učinke, slijedom čega nije došlo do valjanog prijenosa prava vlasništva s pok. ŠL na 1. tuženika. U takvoj situaciji, pravni položaj vlasništva uspostavlja se samom primjenom zakona, bez potrebe za posebnim utvrđenjem u izreci presude.

32. Stoga zahtjev tužitelja za utvrđenje da je pok. ŠL vlasnik predmetne nekretnine nema samostalno pravno značenje, jer predstavlja samo deklaraciju pravne posljedice već utvrđene ništetnosti, pa ga je kao nepotreban valjalo odbiti.

33. Posljedično tome, pravilno je prvostupanjski sud odbio i zahtjev za izdavanje tabularne isprave, budući da takav zahtjev, u situaciji kada pravni učinci ništetnog pravnog posla ne nastupaju, nema samostalnu pravnu osnovu, već je vezan uz zahtjev za utvrđenje vlasništva. Međutim, prvostupanjski sud je taj zahtjev odbio iz pogrešnih razloga, jer u situaciji ništetnosti pravnog posla ne postoji obveza izdavanja tabularne isprave, već se pravni učinci vraćaju po samom zakonu.

34. Suprotno žalbenim navodima 1. tuženika, pravilna je odluka prvostupanjskog suda kojom je naložena predaja predmetne nekretnine u posjed tužiteljima. Naime, iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog ŠL i iza pokojnog KL (kao nasljednika ŠL) proizlazi da su svi tužitelji zakonski nasljednici pok. ŠL, pa su stupili u sva njegova imovinska prava, uključujući i pravo zahtijevati predaju nekretnine u posjed od osobe koja ju drži bez valjane pravne osnove.

35. Budući da je utvrđeno da 1. tuženik nema valjanu pravnu osnovu za držanje predmetne nekretnine, to je pravilno naložena njezina predaja tužiteljima kao nasljednicima pokojnog vlasnika ŠL.

36. U odnosu na žalbeni navod 1. tuženika kojim ističe da je ulagao u predmetnu nekretninu te da ima pravo zadržanja do naknade uloženih sredstava, valja istaknuti da se radi o novim činjenicama i prigovoru koji nije istaknut tijekom postupka pred sudom prvog stupnja.

37. Sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP, u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se odnose na bitne povrede odredaba praničnog postupka, što ovdje nije slučaj. Naime, prigovor zadržanja temelji se na činjeničnoj osnovi (ulaganja u nekretninu i njihova visina), koja nije bila predmet raspravljanja u prvosutpanjskom postupku, niti su na tu okolnost izvođeni dokazi, pa ovaj sud takav žalbeni navod nije mogao uzeti u razmatranje.

38. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci presude.

39. U odnosu na rješenje prvostupanjskog suda kojim je odbijen prijedlog tužitelja za određivanje privremenih mjera (točke VI. i VII. izreke), ovaj sud nalazi da žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani.

40. Suprotno žalbenim navodima, pobijano rješenje u tom dijelu sadrži dostatne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

41. Prvostupanjski sud je pravilno polazio od pretpostavki za određivanje privremene mjere propisanih odredbama Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20. i 114/22.

– dalje: OZ), prema kojima je predlagatelj dužan učiniti vjerojatnim postojanje svoje tražbine, kao i opasnost da bi bez određivanja mjere protivnik osiguranja onemogućio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, odnosno da je mjera potrebna radi sprječavanja nastanka nenadoknadive štete ili nasilja.

42. U konkretnom slučaju, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelji tijekom postupka nisu učinili vjerojatnim postojanje takve opasnosti. Naime, sama okolnost da je 1. tuženik oglašavao iznajmljivanje dijela predmetne nekretnine ne upućuje na postojanje opasnosti od otuđenja ili opterećenja nekretnine, niti na promjenu postojećeg stanja u mjeri koja bi onemogućila ili znatno otežala ostvarenje tužiteljeve tražbine.

43. Jednako tako, činjenica da je na nekretnini upisano založno pravo ne predstavlja sama po sebi okolnost koja bi opravdavala određivanje privremene mjere, budući da tužitelji nisu učinili vjerojatnim da bi takvo stanje dovelo do nenadoknadive štete ili onemogućilo ostvarenje njihovih prava.

44. Pravilno je prvostupanjski sud uzeo u obzir i okolnost da je prvotni tužitelj ŠL tijekom postupka preminuo, zbog čega je otpao dio razloga na kojima se temeljio prijedlog za određivanje privremene mjere koji se odnosio na njegovo pravo stanovanja u predmetnoj nekretnini.

45. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog za određivanje privremenih mjera, kao i s tim povezani prijedlog za prisilnu naplatu zapriječene novčane kazne, pa je žalbu tužitelja u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. i 346. OZ.

46. Pravilno je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučio ocijenivši uspjeh stranaka u sporu (čl. 154. st. 2. ZPP), koji se niti ovom odlukom nije promijenio. Također, u odnosu na žalbene navode 1. tuženika da je prvostupanjski sud protivno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje: Tarifa) tužiteljima priznao naknadu troška više od 4 (četiri) podneska, valja reći da stranci sukladno odredbi čl. 155. ZPP u svezi s Tbr. 8.1. Tarife pripada pravo na naknadu za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku iz čega bi proizlazilo da im ne pripada naknada za više od četiri obrazložena podneska, ali je sud dužan ocijeniti za svaku od tih radnji, sastav obrazloženog postupka je li ta radnja bila potrebna za vođenje parnice. Dakle, mogućnost priznavanja nagrada za sastav više od četiri obrazložena podneska ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. To znači da je sud obvezan u svakom postupku svaku radnju odvjetnika, i svaki zahtjev stranke za naknadu troškova vezanih za zastupanje po odvjetniku procijeniti kroz pitanje "Je li neka procesna radnja i trošak koji je uz nju vezan objektivno bio potreban za vođenje parnice?", pa kada je odgovor pozitivan, cijeneći sve okolnosti slučaja sud će udovoljiti zahtjevu stranke za naknadu zatraženih troškova postupka (tako i Rev 396/2022-2 od 23. kolovoza 2022., te Rev-1067/2023 od 20. prosinca 2023. i Revd-3869/2024-2 od 17. rujna 2024.). Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud tužiteljima osim tužbe i četiri obrazložena podneska priznao nagradu za još dva obrazložena podneska, a to posebno imajući u vidu dugotrajnost vođenja ovog postupka. U odnosu na ostale priznate podneske, valja reći da je prvostupanjski pravilno primijenio materijalno pravo iz Tbr.8/3 i Tbr.8/4 Tarife kada je tužiteljima dosudio takve podneske, pravilno ih cijeneći kao potrebne radi vođenja ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, slijedom čega su žalbeni navodi 1. tuženika u tom dijelu neosnovani. No, međutim osnovano 1. tuženik osporava priznate troškove sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 1.327,22 eura, jer tužitelji nisu dokazali da su te troškove platili, slijedom čega je u pogledu troškova postupka valjalo odlučiti kao u stavku II. izreke rješenja, temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP.

47. Strankama nisu priznati troškovi žalbenog postupka, jer su samo djelomično uspjeli sa žalbama, zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi.

U Velikoj Gorici 28. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina