Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-346/2020-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Kruni Liscu, odvjetniku iz Ivanić – Grada, Basaričekova ulica 3, protiv tuženika SECURITAS HRVATSKA d.o.o., OIB: 33679708526, Zagreb, Oreškovićeva ulica 6n/2, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz OD Wahl & partneri d.o.o., Zagreb, Miramarska cesta 24 , radi nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu, sudskog raskida ugovora o radu i naknadi plaće, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 01. travnja 2026. godine, u prisutnosti tužiteljice osobno, pun. tužiteljice i pun. tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 28. travnja 2026. godine,

presudio je

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka tuženika od 02. siječnja 2020. o izvanrednom otkazu ugovora o radu, kojom je tuženik SECURITAS HRVATSKA d.o.o., Zagreb, Oreškovićeva 6n/2 raskinuo radni odnos s tužiteljicom KD iz [adresa], sklopljen Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 04. lipnja 2008. godine.

2. Sudski se raskida Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između stranaka 04. lipnja 2008. sa danom 27. siječnja 2020..

3. Nalaže se tuženiku SECURITAS HRVATSKA d.o.o. platiti tužiteljici KD isplatu iznosa razliku plaće za siječanj 2020. godine u iznosu odnosno 396,08 EUR, a nadalje potražuje isplatu naknade štete u visini minimalne bruto plaće za 2020. godinu od 01.veljače do 31.prosinca 2020. godine u ukupnom iznosu 539,22x11= 5.931,42 EUR,

zatim, naknadu štete u visini godišnje minimalne bruto plaće za 2021. godinu, dakle za razdoblje od 01.siječnja 2021. -31.prosinca 2021. godine u iznosu (564,09 x12=) 6.769,08 EUR,

zatim, naknadu štete u visini godišnje minimalne bruto plaće za 2022. godinu, dakle za razdoblje od 01. siječnja 2022. godine -31.prosinca 2022. godine u iznosu (622,14x12=) 7.465,68 EUR, zatimnaknadu štete u visini godišnje minimalne bruto plaće za 2023. godinu, dakle, za razdoblje od 01.siječnja 2023. godine – 31.prosinca 2023. godine u iznosu (700,00x12=) 8,400,00 EUR,

zatim, naknadu štete u visini godišnje minimalne bruto plaće za 2024. godinu, dakle, za razdoblje od 01.siječnja 2024. godine – 31.prosinca 2024. godine) u iznosu (840,00x12=) 10.080,00 EUR,

zatim, naknadu štete u visini godišnje minimalne bruto plaće za 2025. godinu, dakle, za razdoblje od 01.siječnja 2025. -31.prosinca 2025. godine, u iznosu (970,00x12=) 11.640,00 EUR,

zatim, naknadu štete u visini godišnje minimalne bruto plaće za 2026. godinu, od 01.siječnja 2026. godine do pravomoćnosti ove presude u iznosu 1.050,00 EUR mjesečno, sve na tekući račun tužiteljice, IBAN [broj bankovnog računa] koji se vodi kod ZAGREBAČKE BANKE d.d., po kamatnoj stopi koja se u 2020. godini utvrđivala na temelju prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima na razdoblje dulje od godinu dana po tri postotna poena, a od 01.siječnja 2023. godine pa nadalje po referentnoj kamatnoj stopi po tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja tekuće godine.",

kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.625,00 €, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 05. ožujka 2020. navodi da joj je tuženik dana 02. siječnja 2020. nezakonito otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme Odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu. Tužiteljica navodi da su netočni navodi iz Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 02. siječnja 2020., da bi tužiteljica počinila osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa. Smatra da je navedena Odluka donesena iz osvete poslodavca prema tužiteljici jer je tužiteljica prijavila državnim institucijama nezakonite radnje uprave tuženika odnosno zlostavljanje, ponižavanje, uznemiravanje, prisiljavanje, stavljanje u nepovoljniji položaja, vrijeđanje i time izazvao tjeskobu i strah tužiteljice za njenu sigurnost i sigurnost njene djece i "uništio joj materijalni i društveni opstanak". Predlaže da sud donese presudu kojom će se utvrditi da je nedopuštena Odluka tuženika od 02. siječnja 2020. o izvanrednom otkaz u Ugovora o radu, kojom će se utvrditi da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, kojom će se naložiti tuženiku da vrati tužiteljicu na rad na radno mjesto zaštitara na kojem je radila prije izvanrednog otkazivanja ugovora o radu, te traži trošak parničnog postupka.

2. Tijekom postupa, a nakon zaključenja prethodnog postupka (prethodni postupak je zaključen 23. lipnja 2020.) tužiteljica je podneskom od 13. travnja 2023. zatražila da se pored utvrđenja nedopuštenosti Odluke tuženika od 02. siječnja 2020. o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, sudski raskine ugovor o radu između stranaka sa danom 27. siječnja 2020. (dan kada se tužiteljica zaposlila kod novog poslodavca). Zahtjev za naknadom parničnog troška ostao je neizmijenjen.

3. Nakon što je zastupanje tužiteljice preuzeo odvjetnik Kruno Lisac, isti je pored navedenih tužbenih zahtjeva tužiteljice, podneskom od 29. rujna 2025. (str. 251 -252 spisa), te konačno podneskom od 16. veljače 2026. (str. 285 -287 spisa) postavio i zahtjev za naknadom plaće tužiteljici za razdoblje od 02. siječnja 2020. do pravomoćnosti ove presude s time da je iznose naknade plaće naznačio kao minimalne iznose bruto plaće u Republici Hrvatskoj u pojedinim razdobljima koja se pobliže označena u navedenim podnescima.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor prekluzije roka za podnošenje tužbe u ovom predmetu u smislu čl. 133. Zakona o radu. Iz tužbe proizlazi da je ista zaprimljena na sudu 05. veljače 2020. po isteku prekluzivnog roka, te predlaže da se ista odbaci. Navodi da je tužiteljica zaprimila odgovor tuženika na zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa dana 20. siječnja 2020., a da je tužbu podnijela tek 05. veljače 2020. odnosno 16 dana od dana primitka odgovora na zahtjev. Ukoliko sud ne usvoji taj prigovor, tuženik se očitovao na navode iz tužbe navodeći da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 04. lipnja 2008., da je tuženik dana 02. siječnja 2020. donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, a koju je tužiteljica uredno zaprimila 09. siječnja 2020. Tužiteljica u tužbi navodi da ju je tuženik navodno iz osvete zlostavljao, ponižavao, uznemiravao, mučio, prisiljavao, stavljao u nepovoljniji položaj i vrijeđao. Tuženik u cijelosti osporava sve navode tužiteljice da ju je uznemiravao na radnom mjestu te ističe da je Odluka o izvanrednom otkazu donesena iz razloga jer tužiteljica dana 09. prosinca 2019. nije radila u vrijeme kada je po rasporedu radnog vremena bila dužna raditi, te što tog dana, kada je došla na posao, nije bila odjevena u zaštitarskoj odori, već u donji dio trenirke roze boje; jer dana 17. prosinca 2019. ponovo nije radila u vrijeme kada je po rasporedu radnog vremena bila dužna raditi, te ponovno nije bila odjevena u zaštitarsku odoru, već u uobičajenu građansku odjeću; jer 20. prosinca 2019. tužiteljica ponovo nije obavljala poslove u zaštitarskoj odori, te jer 21. prosinca 2019. uopće nije došla na posao, iako je prema rasporedu rada bila dužna raditi, te je time ugrozila sigurnost štićenog objekta i naštetila ugledu tuženika. Tuženik navodi kao je tužiteljici radni odnos izvanredno otkazan zbog navedenih razloga koji predstavljaju osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa. Tuženik ističe da je tužiteljica dana 25. listopada 2019. podnijela pisanih prigovor radi navodne diskriminacije na radu temeljem članstva u sindikatu te radi navodnog uznemiravanja od strane pojedinih tuženikovih zaposlenika. Tuženik je odmah po primitku prigovora ispitao navode tužiteljice, proveo detaljan interni postupak, radi utvrđivanja postojanja moguće diskriminacije ili uznemiravanja. Postupak je pokazao kako niti jedna osoba koja je zaposlenik tuženika, niti bilo koja treća osoba s kojom je tužiteljica na radnom mjestu dolazila u redovan kontakt nisu postupali na način koji bi predstavljalo uznemiravanje ili bilo koju drugu nezakonitu radnju. O tome je tuženik obavijestio tužiteljicu dopisom od 04. studenog 2019., te dvama dopisima od 11. prosinca 2019., a koje je tužiteljica uredno zaprimila. Ukoliko je tužiteljica smatrala da tuženik nije poduzeo mjere radi sprečavanja uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja imala je pravo prekinuti rad dok joj se ne osigura zaštita pod uvjetom da u daljnjem roku od 8 dana zatraži zaštitu pred nadležnim sudom. Tužiteljica takvu zaštitu nije zatražila već je nastavila raditi kršeći raspored radnog vremena, ne obavljajući u zaštitarskoj odori, a naposljetku 21. prosinca 2019. uopće nje došla na posao. Tužiteljica nije bila diskriminirana ili uznemiravana na radnom mjestu od strane tuženika, te su svi navodi iz tužbe u cijelosti neosnovani i paušalni. Tuženik smatra da je tužiteljica namjerno i grubo kršila radne obveze propisane Zakonom o radu, Zakonom o privatnoj zaštiti, te Pravilnikom o radu, te je isto ponavljala iako ju je tuženik više puta opominjao i upozoravao na učestale povrede obveza iz radnog odnosa i mogućnost otkaza njezinog ugovora o radu. Prije donošenja Odluke o izvanrednom otkazu tuženik je proveo savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom UD koji se suglasio sa prijedlogom poslodavca da se tužiteljici izvanredno otkaže ugovor o radu. Tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao pravno neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženiku.

5. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u upozorenje tuženika tužiteljici na obveze iz radnog odnosa od 24.07.2019. (str. 4-5 spisa), u pritužbu tužiteljice Upravi tuženika na uznemiravanje od 10.01.2019. (list 6-14 spisa), u zahtjev tužiteljice od 14.01.2020. za zaštitu prava povodom izvanrednog otkaza Ugovora o radu (list 15 -19 spisa), u očitovanje tuženika od 16.01.2020. na tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava (list 20 -22 spisa), u prijavu tužiteljice od 16.12.2019. tuženiku radi diskriminacije temeljem članstva u sindikatu i prijava nezakonitih radnji tuženika državnim institucijama od strane tužiteljice (list 23-28 spisa), u pritužbu tužiteljice od 30.07.2019. Pučkom pravobranitelju radi diskriminacije na temelju članstva u sindikatu i prijave nezakonitih radnji državnim institucijama (list 29-30 spisa), u Odluku tuženika od 02.01.2020. o izvanrednom otkazu Ugovora o radu (list 31-33 spisa), u dopis tužiteljice tuženiku od 24.10.2019. (list 53-54 spisa), u očitovanje tuženika od 04.11.2019. na pritužbu tužiteljice od 24.10.2019. (list 54-55 spisa), u odgovor tuženika od 11.12.2019. na dopis tužiteljice od 19.11.2019. i 26.11.2019. (list 58 spisa), u obavijest tuženika od 11.12.2019. o provedenom postupku radi povrede dostojanstva radnika (list 59-60 spisa), u Pravilnik o radu tuženika od 20.11.2014. (st. 61-80 spisa), u raspored rada odnosno radne naloge tuženika za prosinac 2019. (list 81-82 spisa), u izvještaje o nesukladnosti od 09.12.2019., 17.12.2019., 20.12.2019., 21.12.2019. zajedno sa pisanim upozorenjima na povredu obveza iz radnog odnosa, te obranama tužiteljice (str. 83-98 spisa), u dopis sindikata tuženiku o tome da je UD imenovan sindikalnim povjerenikom Republičkog sindikata radnika Hrvatske na razini poslodavca (list 99 spisa), u očitovanje sindikalnog povjerenika UD od 02.01.2020. o namjeravanoj odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu (list 100 spisa), u fotografije mobitela (list 104-107 spisa), u CD (list 108 spisa), saslušani su svjedoci ŠD (str. 120-122 spisa), FD (str. 122-124 spisa), CD (str. 124-125 spisa), ND (str. 131-135 spisa), VD (str. 135-136 spisa), HD (str. 145-146 spisa), LD (str. 173 spisa), DD (str. 174 spisa), ŽD (str. 228-230 spisa), MD (str. 277-282, 290-292 spisa), ĐD (str. 292-296 spisa), GD (str. 302-308 spisa), izvršen je uvid u presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagreb broj Pp G-4015/2019 od 17.05.2021. (str. 193-220 spisa), u presudu Visokog prekršajnog suda RH broj Ppž-8260/2021 od 28.02.2023. (str. 223-227 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke (str. 244-249, 255-258 spisa).

6. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

7. U čl. 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

8. U čl. 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nedopuštenosti Odluke tuženika od 02. siječnja 2020. o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu s danom 27. siječnja 2020., te zahtjev za naknadom plaće za razdoblje od 02. siječnja 2020. do pravomoćnosti ove presude.

10. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu zaštitara prije izvanrednog otkazivanja ugovora o radu tužiteljici.

11. U čl. 116. st. 1. i 2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge neke osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

12. U čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23), a koji se odnosi na sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa, propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko opravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

13. U čl. 135. st. 3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanog opravdanog razloga za otkaz na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je radnik ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

14. U konkretnom slučaju poslodavac je tužiteljici otkazao ugovor o radu, pa je na poslodavcu teret dokazivanja postojanja opravdanih razloga za izvanredno otkazivanje ugovora o radu.

15. U odgovoru na tužbu tuženika je istaknuo prigovor prekluzije odnosno gubitka prava tužiteljice na podnošenje tužbe u ovom predmetu navodeći da je tužiteljica tužbu podnijela izvan rokova propisanih čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu. Tuženik je Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici donio dana 02. siječnja 2020.. Tužiteljica je zahtjev za zaštitu prava protiv te odluke podnijela tuženiku dana 14. siječnja 2020.. Tuženik se očitovao dana 16. siječnja 2020. na zahtjev tužiteljice za zaštitu prava. Tužiteljica je tužbu u ovom predmetu podnijela poštom preporučeno dana 03. veljače 2020.. Tužiteljica je zaprimila odgovor tuženika na zahtjev za zaštitu prava dana 20. siječnja 2020. (str. 46 spisa). Od 20. siječnja 2020. do 03. veljače 2020. nije proteklo više od 15 dana, pa je tužiteljica postupala u rokovima koji su naprijed navedeni. Tužba tužiteljice ja pravovremena. Navedeni prigovor tuženika nije pravno osnovan.

16. Uvidom u Odluku tuženika od 02. siječnja 2020. o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici (str. 47-49 spisa), sud je utvrdio da je tuženik tužiteljici izvanredno otkazao ugovor o radu jer tužiteljica dana 09. prosinca 2019. nije radila u vrijeme kada je po rasporedu radnog vremena bila dužna raditi, te što tog dana, kada je došla na posao, nije bila odjevena u zaštitarskoj odori, već u donji dio trenirke roze boje; jer dana 17. prosinca 2019. ponovo nije radila u vrijeme kada je po rasporedu radnog vremena bila dužna raditi, te ponovno nije bila odjevena u zaštitarsku odoru, već u uobičajenu građansku odjeću; jer 20. prosinca 2019. tužiteljica ponovo nije obavljala poslove u zaštitarskoj odori, te jer 21. prosinca 2019. uopće nije došla na posao, iako je prema rasporedu rada bila dužna raditi, te je time ugrozila sigurnost štićenog objekta i naštetila ugledu tuženika.

17. Tužiteljica je tijekom postupka istaknula prigovor prekluzije odnosno tvrdi da je tuženik Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici donio po proteku roka od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Tvrdi da se Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu može eventualno temeljiti na činjenicama koje su istaknute u upozorenju tuženika od 23. prosinca 2019., a ne i prije toga jer jedino u odnosu na činjenice koje su iznesene u tom upozorenju je udovoljeno prekluzivnom roku od 15 dna u kojem poslodavac može izvanredno otkazati ugovor o radu, a sve prije toga se dogodilo izvan prekluzivnog roka od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Kod izvanrednog otkaza zbog produljenog kršenja radnih obveza bit je u tome da se radi o kontinuiranom ili ponovljenom ponašanju radnika koje je toliko ozbiljno da nastavak radnog odnosa više nije moguć. Prema Zakonu o radu poslodavac može dati izvanredni otkaz ako postoji osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa ili neka druga važna činjenica zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć. "Produljeno kršenje" ne predstavlja jednu izoliranu povredu radne obveze već predstavlja učestalo ponavljanje lakših ili težih povreda ili jednu povredu koja traje kroz dulje razdoblje. Da bi izvanredni otkaz bio zakonit mora postojati težina povrede odnosno kumulacija ponašanja radnika mora doseći razinu teške povrede i mora postojati nemogućnost nastavka radnog odnosa odnosno poslodavac mora dokazat i da više nema povjerenja u radnika. Bitan je i rok od 15 dana, odnosno otkaz se mora dati u roku od saznanja za povredu. Kod produljenog kršenja rok teče od zadnjeg događaja u nizu. U konkretnom slučaju ponovljeni rad tužiteljice u suprotnoj smjeni od one u kojoj je trebala raditi se nakon 09.12.2019.. dogodio i 17.12.2019. Ponovljeni rad tužiteljice u nekompletnoj radnoj odori se zadnji puta dogodio 20.12.2019. Tužiteljica uopće nije došla na posao dana 20.12.2019. Dakle tužiteljica je zamijenila smjenu dana 09.12.2019. i 17.12.2019., radila je bez kompletne službene odore dana 09.12.2019., 17.,12.2019. i 20.12.2019. i dana 21.12.2019. uopće nije došla na posao. Poslodavac je tužiteljici izrekao pisano upozorenje na povredu obveza iz radnog odnosa vezano za događaje od 09.12.2019. dana 12.12.2019.Na kršenje radnih obveza iz događaja od 17.12.2019. poslodavac je tužiteljicu upozorio pismeno dana 18.12.2019. Na kršenje obveza iz radnog odnosa od 21.12.2019. poslodavac je tužiteljicu upozorio pismeno dana 23.12.2019. S obzirom da se radi o produljenom kršenju radnih obveza ovaj sud smatra da je tuženik u zakonskom roku od 15 dana od saznanja za zadnju povredu (dana 21.12.2019.g.) donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu dana 02.01.2020. godine, jer od zadnjeg ponašanja tužiteljice od 21.12.2019. do 02.10.2020. (otkaz) nije proteklo 15 dana. Stoga je neosnovan prigovor tužiteljice da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije donesena u zakonskom roku od 15 dana od saznanja poslodavca za kršenje radnih obveza od strane radnika.

18. Analizirajući sve provedene dokaze i materijalne (dokumentacija koja prileži spisu) i personalne (iskaze saslušanih svjedoka i iskaz tužiteljice kao stranke) sud je utvrdio sljedeće: Sindikalni povjerenik Republičkog sindikata radnika Hrvatske, Podružnica tuženika, kao preuzimatelj prava i obveza funkcije Radničkog vijeća na razini poslodavca, dana 02. siječnja 2020. očitovao se na namjeru poslodavca da tužiteljici izvanredno otkaže ugovor o radu na način da je naveo da nema primjedbi na provedeni postupak prilikom otkazivanja ugovora o radu tužiteljici, odnosno suglasio se sa namjerom poslodavca da tužiteljici izvanredno otkaže ugovor o radu. Uvidom u Raspored rada za tužiteljicu za prosinac 2019. (str. 81 spisa) sud je utvrdio da je tužiteljica dana 09.12.2019. trebala raditi u smjeni broj 2 odnosno od 19,00 do 07,00 sati, da je dana 1712.2019. trebala raditi u smjeni broj 2 odnosno od 19,00 d0 07,00 sati, te da je u istoj smjeni trebala raditi i dana 21.12.2019. Dokazima je potvrđeno, a to je potvrdila i sama tužiteljica u svom iskazu da je dana 09.12.2019. i 17.12.2019. svoje smjene zamijenila sa radnim kolegama za njihove smjene 1 koje su trajale od 07,00 do 19,00 sati. Tužiteljica je potvrdila da o zamjeni smjena nije obavijestila nadređenu osobu, već da je to učinila samoinicijativno. U čl. 79. Pravilnika o radu tuženika (str. 61-80 spisa) navodi se što se smatra osobito teškim povredama obveza iz radnog odnosa, pa se, između ostaloga, navodi i neizvršavanje, nesavjesno, nepravovremeno i nemarno izvršavanje radnih obveza , te odbijanje radnog naloga, nepropisno odijevanje i korištenje službene odore. Tužiteljica je zamjenom smjene sa radnim kolegama postupila suprotno radnom nalogu poslodavca, nije o zamjeni obavijestila poslodavca i prekršila je svoju radnu obvezu postupanja po radnom nalogu poslodavca. Sve to treba promatrati i u kontekstu činjenice da se tuženik bavi pružanjem privatnih zaštitarskih usluga. U odnosu na izostanak tužiteljice sa posla od 21.12.2019. zbog odlaska na ranije dogovoreno putovanje (na duhovnu obnovu), ovaj sud smatra takav izostanak neopravdanim, jer tužiteljica toga dana uopće nije došla na posao, svoj izostanak n ije opravdala, i tome nije obavijestila poslodavca. Gledajući u skupnosti ponašanje tužiteljice dana 09.12.2019., 17.12.2019. i 21.12.2019. (zamjena smjena, bez obavještavanja o tome poslodavca i nedolazak na posao dana 21.12.2019.) isto predstavlja, po mišljenju ovog suda, osobito teške povrede radnog odnosa zbog kojih je poslodavac mogao izgubiti povjerenje u tužiteljicu kao radnicu. U odnosu na činjenicu koju tužiteljicu navodi da je tužiteljica u dane koje su navedeni u Odluci o otkazu radila bez hlača koje su dio službene zaštitarske odore, zbog toga što su joj hlače koje je zadužila od poslodavca bile premale, provedenim dokazima tuženik nije dokazao da je tužiteljici osigurao hlače odgovarajuće veličine, svjedoci su potvrdili da su tužiteljici zadužene hlače bile premale, pa odgovornost za rad tužiteljice u njezinim privatnim hlačama, jer nije imala hlače odgovarajuće veličine, nije na strani tužiteljice, već tuženika koji je joj trebao i morao osigurati hlače koje su dio službene zaštitarske odore u odgovarajućoj veličini, a što nije učinio, tj. u spisu nema za to dokaza . Tužiteljica tvrdi da joj je poslodavac namjerno davao da radi u noćnim smjenama, iako je znao da je samohrana majka troje maloljetne djece, međutim tužiteljica nije dostavila dokaze iz kojih bi bilo vidljivo da su njena djeca u sporno vrijeme bila maloljetna i koliko su točno bila stara u prosincu 2019. godine. Osim toga nije dokazala, niti da je poslodavca obavijestila da je samohrana majka troje maloljetne djece, koju činjenicu bi poslodavac trebao imati u vidu jer je poslodavac dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika, a u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima (čl. 7. st. 3. Zakona o radu/14). Na temelju utvrđenja u spisu proizlazi da tužiteljica poslodavaca nije obavijestila o svojoj obiteljskoj situaciji. Budući da je tužiteljica osobno u svom iskazu potvrdila da je dana 09.12.2019. i dana 17.12.2019. zamijenila zaštitarsku smjenu s drugim radnikom bez da je o tome prethodno obavijestila tuženika, te da je 21.12.2019. neopravdano izostala s posla iako je navedenog dana prema rasporedu rada bila dužna raditi, ovaj sud smatra da su postojali opravdani razlozi za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici budući da je zbog navedenog ponašanja tuženik izgubio povjerenje u radnicu koja je obavljala poslove privatne zaštite za poslodavca. Iako tužiteljica smatra da se povrede radnih obveza koje navodi poslodavac kao otkazne razloge, ne mogu smatrati osobito teškim povredama iz radnog odnosa, to nije točno jer se u Pravilniku o radu tuženika koji prileži spisu i koji je naprijed naveden točno navodi koje povrede radnih obveza radnika se smatraju osobito teškim povredama radnih obveza. Tužiteljica u tužbi tvrdi da joj poslodavac nije otkazao ugovor o radu zbog razloga navedenih u Odluci o izvanrednom otkazu, već da joj je ugovor o radu otkazan zbog činjenice da je tužiteljica prijavila državnim institucijama nezakonite radnje tuženika (prekovremeni rad radnika kod tuženika o čemu je vođen prekršajni postupak). Tužiteljica nije dokazala da je pokrenula sudski spor radi diskriminacije ili uznemiravanja na radnom mjestu. Povrede obveza iz radnog odnosa u ovom predmetu odnose se na postupanja tužiteljice koje je ona u svojem iskazu potvrdila, ali olako smatra da takva ponašanja nemaju dovoljnu težinu za izvanredno otkazivanje ugovora o radu, već ih smatra lakšim povredama radnih obveza. Sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nedopuštenim Odluke tuženika od 02. siječnja 2020. o izvanrednom otkazu ugovora o radu, jer je tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici odnosno dokazao je da je zbog postupanja tužiteljice u konkretnim slučajevima izgubio povjerenje u tužiteljicu kao radnicu zbog čega nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika nije moguć.

19. U čl. 125. st. 1 Zakona o radu/14 navodi se da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje 3, a najviše 8 propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti, te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je otkaz poslodavca dopušten, pa nema mjesta primjeni čl. 125. st. 1. Zakona o radu/14. To stoga što je pretpostavka za dopuštenost sudskog raskida ugovora o radu utvrđenje suda da otkaz poslodavca nije dopušten. Stoga je i taj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice odbijen kao pravno neosnovan.

20. Kod sudskog raskida radnog odnosa radnik ima pravo zahtijevati, osim naknade štete pod uvjetima iz čl. 125. st. 1. Zakona o radu/14 i naknadu plaće do određenog dana kada mu prestaje radni odnos. Međutim, s obzirom da je radni odnos tužiteljice kod tuženika prestao Odlukom tuženika od 02. siječnja 2020. o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a ne sudskim raskidom ugovora o radu, i taj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice je odbijen kao pravno neosnovan iz istih razloga koji su navedeni pod točkom 19. obrazloženja ove presude.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbama čl.154 st. 1. i čl. 155. ZPP -a. Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagradu odvjetnika ili za druge troškove, podmiriti će se takvi troškovi prema toj tarifi.

22. Tuženika je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave postavio zahtjev za naknadom parničnog troška (str. 313-315 spisa).

23. Tuženik je uspio u sporu u cijelosti, pa mu je tužiteljica dužna nadoknaditi prouzročeni parnični trošak.

24. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Tuženiku je priznat trošak jednokratne nagrade za četiri radnje (odgovor na tužbu od 28.02.2019., pripremno ročište od 01.06.2020., podnesak od 15.06.2020. i pripremno ročište od 23.06.2020.) temelje Tbr. 7 st. 1. toč. 2. važeće OT u visini od 250 bodova. Za svaku daljnju radnju odvjetniku pripada nagrada u visini od 50 bodova (Tbr. 7 st. 2. važeće OT), pa je slijedom toga tuženiku priznat trošak: sastava podnesaka od 11.05.2023., 04.02.2025., 29.10.2025. i to za svaki po 50 bodova (Tbr. 7 st. 1. toč. 2 važeće OT); za zastupanje na ročištima od 14.10.2020., 17.02.2021., 04.05.2021., 10.10.2021., 15.02.2023., 05.03.2024., 17.09.2024., 11.02.2025., 02.07.2025., 01.10.2025., 11.11.2025., 17.02.2026. i to za svako po 50 bodova (Tbr. 7 st. 1. toč. 2 važeće OT); tuženiku je priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude u visini od 50 bodova (Tbr. 9 toč 3. važeće OT). To ukupno iznosi 1050 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 € (Tbr. 54 važeće OT). Ukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 2.100,00 eura. Na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući PDV (Tbr.42. važeće OT) koji trenutno iznosi 25%, što je daljnjih 525,00 €. Sveukupno je tuženiku priznat trošak ove parnice u iznosu od 2.625,00 eura.

U Zagrebu, 28. travnja 2026.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužiteljice odvj. Kruno Lisac

- pun. tuženika odvjetnici iz OD Wahl & partneri d.o.o.