REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Turinina 3

Poslovni broj: K-534/2025-25

U  IME  REPUBLIKE  HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu pojedincu Zvjezdani Murat Milas uz sudjelovanje Andree Sesvečan kao zapisničara u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ĆG zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona (Narodne Novine br.: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 - dalje u tekstu KZ/11) u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva (dalje u tekstu ODO) u Novom Zagrebu broj: KO- DO-177/2025 od 25. travnja 2025. nakon provedene javne rasprave zaključene 27. travnja 2026. u prisustvu savjetnice ODO u Novom Zagrebu ZG, okrivljenika ĆG i oštećenice LG, **.**.2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e :

I. Okrivljeni ĆG, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ŽG i LG djevojački Ć, rođen **.**.1977. u [adresa], državljanin RH, s prebivalištem u [adresa], pismen sa završenom SSS, komercijalist, zaposlen u vlastitom obrtu za prijevoz " [obrt]", s mjesečnim prihodima od oko 1.500,00 eura, bez drugih prihoda, bez imovine, neoženjen, bez djece, vojsku služio 1998./1999. u Požegi, Novoj Gradišci i Kerestincu, bez čina, neosuđivan,

k r i v  j e

što je

10. siječnja 2025., oko 13,00 sati, u [adresa], pristupio u stan na navedenu adresu pa nakon što mu je majka LG odbila dati iznos od 390,00 eura te mu rekla mu da ih uznemirava te da je to nedopustivo, revoltiran navedenim, u cilju da zastraši majku LG, uzeo u jednu ruku čašu, a u drugu kriglu i istoj uputio riječi: „Jebem ti mater, ubit ću te kurvo, ubit ću te, vi ste dvolični, vi se pravite da mi pomažete, a zapravo mi radite štetu!“, a čime je kod imenovane izazvao osjećaj uznemirenosti i straha za vlastiti život,

II. d a k l e, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno u odnosu na blisku osobu,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11.

III. Temeljem članka 139. stavak 3. KZ/11 okrivljeni ĆG se osuđuje

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 10 (DESET) MJESECI.

IV. Temeljem članka 56. KZ/41 okrivljeniku ĆG se izriče

UVJETNA OSUDA

kojom se istodobno određuje da se kazna zatvora na koju je okrivljeni ĆG osuđen neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

V. Temeljem članka 68. KZ/11 okrivljeniku se izriče sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, a koja mjera će trajati do prestanka razloga zbog kojih je okrivljeniku izrečena, a najdulje 2 (dvije) godine.

VI. Temeljem članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne Novine br.: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje u tekstu ZKP/08) okrivljeni ĆG dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. i 6. ZKP/08 u ukupnom iznosu od 1.400,00 eura od čega se iznos od 658,30 eura odnosi na troškove provedenog psihijatrijskog vještačenja, iznos od 650,00 eura na troškove provedenog psihologijskog vještačenja, a iznos od 91,70 eura na paušalnu svotu.

Obrazloženje

1. ODO u Novom Zagrebu tereti okrivljenika ĆG da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11, a koje je djelo činjenično opisano u optužnici KO-DO-177/2025 od 25. travnja 2025.

2. Pred ovim sudom provedena je javna rasprava na kojoj se o osnovanosti optužbe izjasnio okrivljenik te je proveden dokazni postupak.

3. Upitan kakav stav zauzima prema optužbi okrivljenik je odgovorio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

4. U dokaznom postupku sud je pregledao i pročitao izvješće o uhićenju i dovođenju (list 3-5 spisa), izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji od 10. siječnja 2025. (list 7-8 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu okrivljenika (list 21 spisa), uz suglasnost stranaka pročitao je zapisnik o ispitivanju svjedokinje LG sa snimkom ispitivanja (list 75 i 77 spisa) te dopunski iskaz oštećenice u svojstvu svjedoka LG (list 112-113 spisa), nalaz i mišljenje psihijatrijske vještakinje dr. Lane Mužinić Marinić i psihologijske vještakinje Inge Tonković s prilozima (list 127-160 spisa), izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika (list 104 spisa) i izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika (list 105 spisa), dok je na kraju dokaznog postupka ispitao okrivljenika ĆG.

5. U svom iskazu okrivljenik je u bitnome naveo da je kritične zgode došao do svojih roditelja i bila je sasvim normalna komunikacija. Pio je kavu sa svojom majkom s kojom je počeo razgovarati o nekim ozbiljnijim temama, pa su se posvađali. Bilo je tu uvreda i ružnih riječi te pogrdnih riječi, međutim prijetnji nije bilo, a jednako tako nije bilo niti fizičkog dodira. Ono što danas može sa sigurnošću reći jest da nikakvih prijetnji nije bilo, nije bilo riječi ubit ću te, udarit ću te ili slično. U ruci je tada držao čašu jer je prethodno pio vodu ili je bila šalica od kave više ne zna. Što se tiče njegove konzumacije opojnih droga ranije je konzumirao travu (marihuanu), a prije 6 mjeseci u par navrata konzumirao je kokain. Zadnjih par mjeseci ne konzumira ništa. Ponovio je nikakve prijetnje smrću tada nije uputio jer svojim roditeljima ne bi nikada učinio ništa nažao. Na upit kako je došlo do situacije koja mu se inkriminira odgovorio je da je tom prilikom razgovarao sa svojom majkom nešto oko ostavštine, majka je psihijatrijski bolesnik od kad on zna za sebe, a i sam je kratkog fitilja, pa su se tenzije malo pojačale i međusobno su se posvađali. Njegova majka nikada ranije nije zvala policiju zbog njega. Na upit koji bi bio motiv da je majka baš 10. siječnja ove godine, iako nikada ranije nije, nazvala policiju i zatražila njihovu intervenciju, ako se baš ništa između njih nije dogodilo izuzev svađe, odgovorio da njegova majka ima OKP, ona misli da on treba piti medikamente, da ga treba hospitalizirati i želi nadzirati život, život njegovog oca i sestre. Naime, on je sada osoba u dobi od 50 godina, uspio se riješiti Xanaxa kojeg je trošio sigurno petnaestak godina i normalno funkcionira bez ikakvih medikamenata, onako kako misli da je najbolje za njega. Nije točno da bi se liječio od ovisnosti o opijatima, već je zbog svoje anksioznosti. Nekad ranije uzimao je Xanax, te se desilo da bez Xanaxa ne može funkcionirati, pa se doktoru obratio da ga "skine" sa Xanaxa, što je u konačnici i napravljeno uz pomoć dr. Z. U iskazu njegove majke izrečeno je mnogo neistina, naime majka se sada rastala od oca, sa sestrom nije u kontaktu, pa je došlo do potpunog raskola u obitelji. Zaključno je naveo da je zaprimio nalaz s mišljenjem psihologijske i psihijatrijske vještakinja te se s njihovim utvrđenjima u potpunosti slaže.

6. Oštećena LG ispitana u svojstvu svjedoka je navela je da je od srpnja saznala i primijetila da se nešto loše događa s njezinim sinom, te ga upozoravala da njegovo ponašanje nije društveno prihvatljivo i da mora potražiti stručnu pomoć. On joj nije htio reći što mu je, sve je skrivao, tražila je dokumentaciju. Slala ga je kod specijaliste koji je stručna osoba jer je takvo njegovo ponašanje neprihvatljivo, društveno neprihvatljivo. A i prema njima, prema obitelji. Počeo se otvarati kad mu je rekla da je društveno neprihvatljivo, da ne može tako prema ljudima i s ljudima razgovarati jer to nije u redu, svi su mu za sve krivi samo je on ok, to je nemoguće, nešto nije u redu s njim. Molila ga je da ode kod psihologa ili kod psihijatra, zatraži stručnu pomoć. Osjeća, vidi i primjećuje, dolaze joj informacije od drugih ljudi da ulazi u kladionice i troši enormne svote eura u različito doba dana. Pošto je imala uvid u ovo, tog 10. siječnja ga je nazvala u 8,30 sati. Rekla mu je „dobro jutro, kako si“, okrivljenik je rekao „Tako-tako. Zašto? Sad sam trenutno u fazi kada me proganjaju ljudi.“ Prvo što je pomislila je da ima halucinacije, pa ga je pozvala da dođe kod nje u kuću. Došao je za pola sata, pitala je li gladan i hoće li kavu. Pristao je te je skuhala kavu. Uzeo je njezine cigarete, na što mu je rekla čekaj malo, on joj je odgovorio neka mu kupi cigarete jer nema cigarete, a onda mu je rekla da neće. U međuvremenu njen suprug se spremao da ide kod doktora i bio je već obučen na izlazu. Ona i okrivljenik su pili kavu, pričali su o životu općenito, davala mu je savjete i ispitivala zašto nije na radnom mjestu, da bi u ovo vrijeme trebao biti na radnom mjestu, da ako nije dobar u glavi što mu je. Rekao joj je da je ušao u tu fazu da ga proganjaju ljudi. Sugerirala mu je da uzme bolovanje i da ako on ne zna da će mu pomoći na koji način se može doći na bolovanje, da mora ići kod liječnika. Njoj je to dojadilo, te upute, a okrivljenik joj je najedanput rekao da mu samo savjetima pomaže. Rekla mu je da onda ne sluša njezine savjete što treba učiniti, da ima problema s mentalnim zdravljem i da se urazumi. Ne zna što mu je bilo jer skriva dokumentaciju. Uzela je novine i čitala jer je vidjela da s njim ne može doći na kraj. Okrivljenik je šutio i sjedio. Njezin suprug je otišao kod doktora i vratio se nakon sat vremena. Okrivljenik nije mogao dočekati da se suprug vrati pa je se ustao i izašao van. Pogledala je kroz prozor kuda ide i vidjela da je sjeo u svoj auto. U međuvremenu se suprug vratio, a okrivljenik je ponovno pozvonio i vratio se u stan. Suprug se još raspremao u hodniku kada je okrivljenik došao na vrata. Ušao je u stan i tražio od oca još 100,00 eura, rekao je „tata treba mi još par sto eura“. Otac ga je pitao za što mu treba, a ona mu je već dva puta prije toga pomogla i spremila robu za bolničko liječenje. Okrivljenik je rekao da mu treba par stotina eura da plati mobitel, na što se njezin suprug odmah ustao i uzeo cipele, te krenuo u banku. Na pitanje koliko mu točno treba, okrivljenik je rekao 390,00 eura. Nakon što je upoznala supruga s cijelom situacijom, rekla je da ne može. Okrivljeniku je tada rekla da ih uznemirava i maltretira i prisiljava na nešto, da je to nedopustivo, da je dosta, zamolila ga je da izađe iz stana inače će zvati policiju, na što se okr ivljenik ustao i uhvatio jednu čašu i drugu kriglu koje su bile na stolu, prazne, uperio ih prema njoj i izgovorio: „vi ste oboje dvolični“, otac ga je pitao kako su to dvolični, a on je odgovorio: „tako ste dvolični da s jedne strane kažete da ćete mi pomoć, a s druge strane mi pravite štetu“. Kada je čašu i kriglu uperio prema njoj rekao je: „a tebe, tebe ću ubiti, obadva ću vas ubiti majku vam jebem“, i druge ružne proste stvari. Ona se tada nije uplašila, znala je što mora napravit, da mora zvati policiju. Otišla je i nazvala policiju, dva puta ih je zvala jer ih dugo nije bilo. Otac mu je rekao da se smiri i sjedne jer je prvo htio pobjeći iz stana. Međutim, otac ga je smirio, te je sjeo i rekao da ne ide nigdje, da će dočekati policiju i to je to. U odnosu na to kako su se osjećali kada je okrivljenik izgovorio da su dvolični i da će ih ubiti, navela je da se nisu osjećali baš dobro, zaključila je da okrivljenik ne može procijenit i tko su oni i što su oni, a kada je zaprijetio prvo nije doživjela strah nego joj je prva pomisao bila telefon i policija, tek naknadno ju je paralizirao strah da njoj može to učiniti kao majci, okrivljenik inače vozi taksi, nadrogiran ili bolestan s takvom dijagnozom može nekoga i ubiti ili nešto drugo napraviti. Prvo za sebe nije osjetila strah nego općenito, razmišljajući što može napraviti ako takav taksira i vozi stranke. U samom startu kad je to izgovorio pomislila je to što je rekla i nije osjećala strah za sebe jer joj je nezamislivo, u životu mu nikada nažao nije učinila nego samo dobro i nije taj čas doživjela prijetnju i opasnost za svoj život. Darovala mu je i stan od pokojne, a okrivljenik ga je prodao. Toga dana kada je došao kod nje, oko 09,00 sati, bio je normalan. Nije bio pijan, nije izgledao nadrogirano, bilo je sve normalno, komunikacija je bila mirna i tiha bez povišenih tonova. Njega je iziritiralo kada mu je rekla da je dosta uznemiravanja od srpnja do siječnja i da ide van iz stana, da će zvati policiju. To ga je iziritiralo, pa je došlo do puknuća agresivnog i nekontroliranog. Tako je ona to doživjela ali kasnije, nakon dva dana, imala je naknadnu reakciju i nije mogla ni spavati, a ne može još ni danas. Ne može vjerovati da se to događa, u njihovoj obitelji se tako ne ponaša s povišenim tonovima i ne daj Bože prijetnjama ili tučnjavom ili tako nešto, a to je sada doživjela i nije se mogla od tog prizora odmaknuti dva - tri dana niti spavati po noći, niti ona niti suprug i čak je zatražila psihoterapiju. Suprug je tada sjedio na stolcu, okrivljenik se ustao, a ona je sjedila s druge strane stola i kada je to izgovorio pošla je odmah u hodnik po telefon, a suprug je tada ustao jer je mislio valjda da će ona hoće s njim sukobiti pa je stao između njih, no to ne dolazi u obzir da ona nekoga tuče. Dok je okrivljenik izgovarao to držeći čaše, obraćao se njoj i isključivo njoj, a onda je rekao da će ih oboje ubiti. Obraćao se njoj jer je rekla da je dosta, dok je njezin naivni suprug htio odmah ići u banku po onoliko novca koliko je okrivljenik tražio. Ispitana dopunski oštećenica je dodala kako je kao majka zamijetila određene probleme i promjene u ponašanju svog sina, međutim od nje i od svog oca on je to cijelo vrijeme skrivao. No, ona ga je cijelo vrijeme motivirala i poticala da se javi liječniku. Jedan dan joj je rekao da se javio u PB Jankomir na hitni prijem, međutim medicinsku dokumentaciju nije joj želio pokazati. Nakon toga oca i nju počeo je ucjenjivati i manipulirati, da bi ipak nekako uspjela preko njega doći do imena liječnika kojem se javio. Saznala je da se javio kod doktora Z na odjel za odvikavanje od ovisnosti. Jednom prilikom pozvao ju je da se nađu na kavi, govorio joj je da ima velikih financijskih poteškoća, a tada je nekako uspjela dobiti na uvid medicinsku dokumentaciju u kojoj su bile navedene dijagnoze F60.3 i liječenje od ovisnosti o opijatima. Okrivljenik ih, neovisno o izrečenim mjerama, kontaktira, a uspjela je nekako saznati i da od travnja ove godine ne uzima propisanu terapiju. Zaključno je navela kako je njezina želja da se njezin sin izliječi, suprug i ona onkološki su bolesnici i jedino što hoće jest da se on liječi i izliječi.

7. Iz izvješća o uhićenju i dovođenju (list 3-5 spisa) proizlazi da je okrivljenik ĆG uhićen **.**.2025. zbog osnove sudnje da je počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11.

8. Iz izvješća o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji od 10. siječnja 2025. (list 7-8 spisa) proizlazi da je 10. siječnja 2025. u 13,38 sati zaprimljena dojava oštećenice LG u povodu koje su na mjesto događaja, na adresu [adresa] upućeni policijski službenici VI. PP Zagreb LG i L koji su dolaskom na naznačenu adresu zatekli oštećenicu LG, okrivljenika ĆG te ŽG.

9. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu okrivljenika (list 21 spisa) proizlazi da je okrivljeni ĆG alkotestiran 10. siječnja 2025. po djelatnicima VI. PP Zagreb kojom prilikom mu je utvrđena koncentracija od 0,00 g/kg apsolutnog alkohola.

10. Gore navedene dokaze ispravom koji su izvedeni tijekom dokaznom postupka, sud je ocijenio vjerodostojnima budući da nisu bili osporavani od strane stranaka niti ičime dovedeni u sumnju.

11. Tijekom postupka izveden je dokaz psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem okrivljenika te je iz nalaza i mišljenja psihijatrijske vještakinje dr. Lane Mužinić Marinić i psihologijske vještakinje Inge Tonković s prilozima (list 127-160 spisa) utvrđeno da je je okrivljenik osoba kod koje je dijagnosticiran poremećaj ličnosti dominantno emocionalno nestabilnog tipa i štetna uporaba više psihoaktivnih tvari. Intelektualno funkcioniranje je bolje prosječno. U povremenom je ambulantnom tretmanu u ustanovi od 2012. g. zbog poremećaja ličnosti i štetne uporabe psihoaktivnih tvari (dominantno kokain). U dva je navrata hospitalno liječen ove godine, a po demisiji je bio na jednom kontrolnom pregledu i uzimao je propisanu terapiju do lipnja ove godine. Nakon toga dolazi do pogoršanja psihičkog stanja, sniženog je raspoloženja, razdražljiv. Unatrag dva mjeseca je počeo ponovno uzimati kokain, s pratećim padom apetita, nesanicom. S liječenja se demitira psihički stabiliziranog stanja uz preporuku nastavka psihijatrijskog tretmana ambulantno. Prema psihologijskoj obradi u okviru vještačenja rezultati pokazuju da se radi o osobi bolje prosječnog općeg intelektualnog funkcioniranja s emocionalno nestabilnim poremećajem ličnosti. Radi se o impulzivnoj, emocionalno nestabilnoj i nezreloj, visoko agresivnoj osobi s izraženom tendencijom impulzivnim radnjama bez razmišljanja o posljedicama, sklonoj opasnim i rizičnim situacijama, nedostatne kontrole nagona, s izljevima intenzivne ljutnje koji mogu dovesti do napadaja nasilnog i prijetećeg ponašanja, naročito kao odgovor na kritiku drugih. Anksiozan je, napet, nervozan, razdražljiv, disforičan. Kao mehanizam smanjivanja napetosti može se pojaviti pretjerana uporaba psihoaktivnih tvari ili nekih lijekova. Ispitivanja ovisnosti sugeriraju da se zloporaba droga i/ili alkohola više osniva na psihološkoj neprilagodbi nego na tipičnom ovisničkom obrascu. Na temelju provedenog ispitivanja te medicinske dokumentacije može se reći da je okrivljenik osoba kod koje je prisutan poremećaj ličnosti dominantno emocionalno nestabilnog tipa uz štetnu uporabu više psihoaktivnih tvari, u zadnje vrijeme kokaina. Povremeno je prisutna sklonost kockanju, aktualno nema jasnih elemenata za postavljenje dijagnoze ovisnosti. Uočavaju se i dissocijalna obilježja, no ne nalazi se psihotične simptomatologije. Ne nalazi se niti objektiviziranih podataka da je djelo bilo psihopatološki motivirano. Prema podacima dobivenim ispitivanjem, medicinskoj dokumentaciji te podacima iz sudskog spisa može se reći da je počinjenje djela proizašlo uslijed povišene afektivne tenzije i disbalansa kod osobe s poremećajem ličnosti, smanjenom kontrolom impulzivnosti, koja ima razvijenu štetnu uporabu više psihoaktivnih tvari, u zadnje vrijeme dominantno kokaina. Prema anamnestičkim podacima dan ili dva prije djela uzeo je kokain. Negira alkoholiziranost u vrijeme djela. Tijekom aktualnog psihijatrijskog ispitivanja nije uočeno postojanje psihotičnih simptoma. Nema podataka da je djelo bilo psihotično motivirano. U vrijeme ostvarenja obilježja kaznenog djela, njegovo shvaćanje svog postupanja kao i mogućnost vladanja svojom voljom moglo je dosezati razinu bitnog smanjenja. Riječ je o bitno smanjenoj ubrojivosti. S obzirom na karakteristike i oštećenja ličnosti ispitanika te smanjenu samokontrolu uz mogućnost impulzivnog i agresivnog reagiranja te mogućnosti dublje dekompenzacije što bi u budućnosti moglo poticajno djelovati na počinjenje težeg kaznenog djela, preporučuje se izricanje sigurnosne mjere obaveznog psihijatrijskog liječenja sukladno čl. 68 KZ/11.

12. Sud je vjerodostojnima ocijenio nalaze i mišljenja psihijatrijske vještakinje dr. Lane Mužinić Marinić i psihologijske vještakinje prof. Inge Tonković koje su jasno i precizno odgovorile na postavljeni im zadatak, a kako su osim toga, nalaze i mišljenja sačinile u skladu sa pravilima struke i dostignućima znanosti sud ih je u cijelosti i prihvatio.

13. Analizom svih provedenih dokaza zajedno i u njihovoj ukupnosti te svakog dokaza posebno tijekom ovog postupka nije bilo sporno da je okrivljeni ĆG **.**.2025. oko 13,00 sati, došao u stan svojih roditelja LG i ŽG na adresu [adresa].

14. Nije bilo sporno da je između okrivljenika i njegove majke, oštećenice LG došlo do svađe kao i da je oštećenica pozvala policijske službenike VI. PP Zagreb koju su potom okrivljenika i uhitili zbog osnove sumnje da je počinio kazneno djelo prijetnje.

15. Navedeno osim što okrivljenik tijekom postupka nije osporavao utvrđeno je iz iskaza oštećenice LG te pročitanih dokaza ispravom – izvješća o uhićenju i dovođenju te izvješća o pruženoj intervenciji u povodu dojave o nasilju u obitelji od 10. siječnja 2025.

16. Ono što je tijekom postupka bilo sporno jest je li oštećenica LG okrivljeniku kritične zgode odbila dati iznos od 390,00 eura te mu rekla da ih uznemirava i da je to nedopustivo, pa revoltiran navedenim, u cilju da ju zastraši uzeo u jednu ruku čašu, a u drugu kriglu i istoj uputio riječi: „Jebem ti mater, ubit ću te kurvo, ubit ću te, vi ste dvolični, vi se pravite da mi pomažete, a zapravo mi radite štetu!“. Samim time bilo je sporno je li okrivljenik počinio kazneno djelo na način i pod okolnostima kako ga se tereti.

17. Naime, okrivljenik poriče učin inkriminiranog mu kaznenog djela i u svom iskazu u bitnome tvrdi da je sa majkom pio kavu i bila je normalna komunikacija, ali su u jednom trenutku počeli razgovarati o nekim ozbiljnijim temama, pa su se posvađali. Navodi kako je tu bilo uvreda i ružnih riječi te pogrdnih riječi, međutim prijetnji nije bilo, a jednako tako nije bilo niti fizičkog dodira. U ruci je tada držao čašu jer je prethodno pio vodu ili je bila šalica od kave više ne zna, no nikakve prijetnje smrću tada nije uputio jer svojim roditeljima ne bi nikada učinio ništa nažao. Njegova majka nikada ranije nije zvala policiju zbog njega, a na upit koji bi bio motiv da je majka baš tog 10. siječnja, iako nikada ranije nije, nazvala policiju i zatražila njihovu intervenciju, ako se baš ništa između njih nije dogodilo izuzev svađe, odgovorio da njegova majka ima OKP, ona misli da on treba piti medikamente, da ga treba hospitalizirati i želi nadzirati život, život njegovog oca i sestre.

18. Nasuprot tome, oštećenica LG, iskazivala je o kritičnom događaju oprečno okrivljeniku navodeći da je okrivljeniku davala savjete i pokušala sugerirati da uzme bolovanje, da je u jednom trenutku uzela novine i čitala jer je vidjela da s njim ne može doći na kraj, da se u međuvremenu suprug vratio od liječnika te se još raspremao u hodniku kada je okrivljenik došao na vrata i tražio od oca još 100,00 eura, rekavši mu „tata treba mi još par sto eura“. Otac ga je pitao za što mu treba, na što je ocu rekao da mu treba par stotina eura da plati mobitel, pa se njezin suprug odmah ustao i uzeo cipele, te krenuo u banku upitavši okrivljenika koliko mu točno treba, na što mu je odgovorio 390,00 eura. Nakon što je upoznala supruga s cijelom situacijom, rekla je da ne može, i okrivljeniku je tada rekla da ih uznemirava i maltretira i prisiljava na nešto, da je to nedopustivo, da je dosta i zamolila ga je da izađe iz stana inače da će zvati policiju, na što se okrivljenik ustao i uhvatio jednu čašu i drugu kriglu koje su bile na stolu, prazne, uperio ih prema njoj i izgovorio: „vi ste oboje dvolični“, otac ga je pitao kako su to dvolični, a on je odgovorio: „tako ste dvolični da s jedne strane kažete da ćete mi pomoć, a s druge strane mi pravite štetu“. Kada je čašu i kriglu uperio prema njoj rekao je: „a tebe, tebe ću ubiti, obadva ću vas ubiti majku vam jebem“ i druge ružne proste stvari nakon čega je pozvala policiju.

19. Kada se izneseni iskaz oštećenice dovede u vezu sa utvrđenjima iz nalaza i mišljenja vještakinja ovaj sud smatra kako se događaj od 10. siječnja 2025. dogodio upravo onako kako ga je opisala oštećenica. Naime, oštećenica je životno logično i okolnosno te dosljedno tijekom cijelog postupka iskazivala o inkriminiranom događaju od njegova početka odnosno od trenutka kada je okrivljenik došao kod njih u stan, o čemu je sa sinom razgovarala kao i kako je tekla njihova komunikacija do trenutka kada joj je izrekao prijeteće riječi. Tako je oštećenica između ostalog navela i da je okrivljenik tog dana bio normalan, nije bio pijan, nije izgledao nadrogirano, bilo je sve normalno, komunikacija je bila mirna i tiha bez povišenih tonova, a da je okrivljenik iziritiralo kada mu je rekla da je dosta uznemiravanja od srpnja do siječnja i da ide van iz stana, da će zvati policiju. To ga je iziritiralo, pa je došlo do puknuća (agresivnog i nekontroliranog) kada se okrivljenik ustao i uhvatio jednu čašu i drugu kriglu koje su bile na stolu, prazne, uperio ih prema njoj i izgovorio da joj jebe ti mater, da će ju ubiti, kurvo, da su dvolični, da se prave da mu pomažu, a zapravo mu rade štetu. Ovaj dio iskaza oštećenice u skladu je s utvrđenjima iz pisanog nalaza i mišljenja vještakinja u kojem navode da se u konkretnom slučaju radi o impulzivnoj, emocionalno nestabilnoj i nezreloj, visoko agresivnoj osobi s izraženom tendencijom impulzivnim radnjama bez razmišljanja o posljedicama, sklonoj opasnim i rizičnim situacijama, nedostatne kontrole nagona, s izljevima intenzivne ljutnje koji mogu dovesti do napadaja nasilnog i prijetećeg ponašanja, naročito kao odgovor na kritiku drugih. Naime, prema vještakinjama okrivljenik je osoba kod koje je prisutan poremećaj ličnosti dominantno emocionalno nestabilnog tipa uz štetnu uporabu više psihoaktivnih tvari, u zadnje vrijeme kokaina, kod koje je povremeno prisutna i sklonost kockanju, a počinjenje djela proizašlo je uslijed povišene afektivne tenzije i disbalansa, zbog čega je u vrijeme ostvarenja obilježja kaznenog djela, njegovo shvaćanje svog postupanja kao i mogućnost vladanja svojom voljom moglo dosezati razinu bitnog smanjenja, riječ je o bitno smanjenoj ubrojivosti.

20. Vezano na prethodno navedeno sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećenice LG ocijenivši ga vjerodostojnim i istinitim. Ovdje je za dodati kako u prilog vjerodostojnosti iskaza oštećenice svakako govori i činjenica da oštećenica, unatoč utvrđenom poremećaju ličnosti (dominantno emocionalno nestabilnog tipa) uz štetnu uporabu više psihoaktivnih tvari (u zadnje vrijeme kokaina) uz povremenu sklonost kockanju, nikada ranije nije okrivljeniku pozvala policiju, što okrivljenik i ne osporava, već je s njim pokušala razgovarati, dati mu savjete, sugerirati mu što da napravi odnosno da se liječi, konačno i kako jedino što hoće, a budući su suprug i ona onkološki bolesnici, jest da se njezin sin liječi i izliječi.

21. Nasuprot tome sud nije prihvatio obranu okrivljenika u kojem tvrdi da se sa majkom posvađao, da je bilo uvreda i ružnih riječi te pogrdnih riječi, da je u ruci tada držao čašu jer je prethodno pio vodu ili je bila šalica od kave više ne zna, no da prijetnje smrću tada nije uputio jer svojim roditeljima ne bi nikada učinio ništa nažao. Naime, taj dio iskaza okrivljenika opovrgnut je iskazom oštećenice koja je izrijekom navela kako je okrivljenik u trenutku kada mu je odbila dati novac i rekla da ih ne uznemirava, da je to nedopustivo, da izađe iz stana te da će pozvati policiju uzeo u jednu ruku čašu, a u drugu kriglu i istoj uputio riječi: „Jebem ti mater, ubit ću te kurvo, ubit ću te, vi ste dvolični, vi se pravite da mi pomažete, a zapravo mi radite štetu!", ali i već ranije navedenim utvrđenjima psihijatrijske vještakinje dr. Lane Mužinić Marinić i psihologijske vještakinje prof. Inge Tonković s čijim utvrđenjima je naveo da se u potpunosti slaže. Uz to, njegov odgovor na upit koji bi bio motiv da je majka baš tog 10. siječnja, iako nikada ranije nije, nazvala policiju i zatražila njihovu intervenciju, ako se baš ništa između njih nije dogodilo izuzev svađe, da majka ima OKP, ona misli da on treba piti medikamente, da ga treba hospitalizirati i želi nadzirati život, život njegovog oca i sestre ovaj sud ocjenjuje neuvjerljivim i nelogičnim time više ako se ima na umu da je okrivljenik odrasla osoba, u dobi od 49 godina, koji je, prema vlastitim navodima uredno zaposlen u vlastitom obrtu i ostvaruje prihode. Nastavno na izneseno navode okrivljenika o motivu zvanja i traženja intervencije policije od strane oštećenice, a onda i posljedično tome njezinog neosnovanog terećenja kao i njegove navode da kritične zbog nije bilo ikakvih prijetnji sud ne prihvaća već ih ocjenjuje samo kao njegov pokušaj da od sebe otkloni kaznenu odgovornost.

22. Slijedom iznesene analize dokaza ovaj sud smatra kako je tijekom postupka nedvojbeno dokazano da je okrivljeni ĆG **.**.2025., oko 13,00 sati, u [adresa], pristupio u stan na navedenu adresu pa nakon što mu je majka LG odbila dati iznos od 390,00 eura te mu rekla mu da ih uznemirava te da je to nedopustivo, revoltiran navedenim, u cilju da zastraši majku LG, uzeo u jednu ruku čašu, a u drugu kriglu i istoj uputio riječi: „Jebem ti mater, ubit ću te kurvo, ubit ću te, vi ste dvolični, vi se pravite da mi pomažete, a zapravo mi radite štetu!“, a čime je kod imenovane izazvao osjećaj uznemirenosti i straha za vlastiti život.

23. Sa subjektivne strane okrivljeni je postupao sa izravnom namjerom jer je znao da čini kazneno djelo, a to je i htio. Naime, riječi koje je izgovorio svojoj majci „Jebem ti mater, ubit ću te kurvo, ubit ću te, vi ste dvolični, vi se pravite da mi pomažete, a zapravo mi radite štetu!“, u svakom slučaju predstavljaju ozbiljne prijetnje i objektivno su podobne kod oštećenice izazvati osjećaj straha i preplašenosti za svoj život i tjelesni integritet, neovisno o tome je li okrivljenik imao ili nije imao namjeru ostvariti ih. Za kazneno djelo prijetnje odlučno je da su prijeteće riječi takve da su, s obzirom na okolnosti, podobne izazvati uznemirenost i nesigurnost te osobnu ugroženost. Imajući u vidu sve okolnosti u kojima su prijeteće riječi upućene oštećenoj (držeći u rukama kriglu i čašu) ocjena je suda da ih je okrivljenik uputio s namjerom da ustraši oštećenu te da je upravo to i htio, a da je u toj svojoj nakani uspio vidljivo je i iz č injenice da je oštećena cijeli događaj odmah prijavila policiji. Prema tome, okrivljeni je postupao s izravnom namjerom, bio je svjestan svog postupanja i htio je njegovo počinjenje, u vrijeme počinjenja bio je ubrojiv (iako bitno smanjeno kako je utvrđeno iz nalaza i mišljenja vještakinja dr. Lane Mužinić Marinić i prof. Inge Tonković) te svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a nije postojao niti jedan ispričavajući razlog.

24. Okrivljenik je, dakle, drugom, ovdje konkretno oštećenoj LG ozbiljno prijetio da će ju usmrtiti a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi (što oštećena kao okrivljenikova majka jest prema članku 87. stavak 9. KZ/11) pa kako je, po stavu ovog suda, opisanim radnjama u cijelosti ostvario sve elemente kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 sud ga je za to djelo proglasio krivim i izrekao mu primjerenu kaznu.

25. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, sukladno članku 47. KZ/11, primijenio opće pravilo o izboru vrste i visine kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, a cijeneći pritom sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela te trud da naknadi štetu.

26. Tako je sud okrivljeniku prilikom odmjere kazne olakotnim cijenio da do ovog događaja nikada nije osuđivan i to kako kazneno tako i prekršajno što je utvrđeno iz pročitanih izvadaka iz kaznene i prekršajne evidencije, iz čega proizlazi da je njegov život do ovog djela bio u potpunosti usklađen sa općeprihvaćenim.

27. Nadalje, sud je prilikom odabira vrste i visine kazne imao u vidu osobne i imovinske prilike okrivljenika te je tako imao u vidu da je okrivljenik osoba u dobi od 49 godina, zaposlen je u vlastitom obrtu i ostvaruje prihode, no druge imovine u svom vlasništvu nema. Nije oženjen i nema djece iz čega svega je razvidno da je urednog socijalnog funkcioniranja.

28. Uz to, sud je imao na umu da je u vrijeme ostvarenja obilježja kaznenog djela bio bitno smanjeno ubrojiv što je utvrđeno iz nalaza i mišljenja vještakinja dr. Lane Mužinić Marinić i prof. Inge Tonković.

29. Nasuprot tome, sud otegotnih okolnosti na strani okrivljenika nije našao.

30. Slijedom svih utvrđenih okolnosti sud je okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, ali je, s obzirom da smatra da okrivljenik i bez izvršenja kazne zatvora neće ubuduće činiti kaznena djela, okrivljeniku izrekao uvjetnu osudu sa rokom provjeravanja od 2 godine jer smatra da će upravo ovakvom kaznom biti postignuta svrha kažnjavanja, odnosno da će upravo ovakva kazna korektivno utjecati na okrivljenika da se kloni protupravnog postupanja te da uskladi svoje ponašanje s normama prihvaćenim u društvu.

31. Naime, kada se u korelaciju stave olakotne okolnosti na strani okrivljenika s jedne strane, a stupanj povrede odnosno ugroze zaštićenog dobra, način počinjenja djela te stupanj krivnje, s druge, ocjena je ovog suda da je upravo odmjerena kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci sa rokom kušnje u trajanju 2 godine primjerena svim utvrđenim okolnostima kao i samoj osobi okrivljenika te da se upravo tom kaznom postići i generalna i specijalna prevencija. Osim toga, ovakva je kazna, po mišljenju ovog suda, primjerena da izrazi društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, da jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utječe na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te da omogući okrivljeniku ponovno uključivanje u društvo.

32. Nadalje, sud je okrivljeniku temeljem članka 68. KZ/11 izrekao i sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja te je odredio da će ista mjera trajati do prestanka razloga zbog kojih je određena, a najdulje 2 godine. Naime, iz nalaza i mišljenja psihijatrijske vještakinje dr. Lane Mužinić Marinić i psihologijske vještakinje prof. Inge Tonković je utvrđeno je da je okrivljenik osoba kod koje je prisutan poremećaj ličnosti dominantno emocionalno nestabilnog tipa uz štetnu uporabu više psihoaktivnih tvari, u zadnje vrijeme kokaina, kod koje je povremeno prisutna i sklonost kockanju, a počinjenje djela proizašlo je uslijed povišene afektivne tenzije i disbalansa, zbog čega je u vrijeme ostvarenja obilježja kaznenog djela, njegovo shvaćanje svog postupanja kao i mogućnost vladanja svojom voljom moglo dosezati razinu bitnog smanjenja. Riječ je o bitno smanjenoj ubrojivosti. S obzirom na karakteristike i oštećenja ličnosti okrivljenika te smanjenu samokontrolu uz mogućnost impulzivnog i agresivnog reagiranja te mogućnosti dublje dekompenzacije preporučile su se izricanje sigurnosne mjere obaveznog psihijatrijskog liječenja. Budući da iz navedenog proizlazi da je okrivljenik kazneno djelo počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti kao i da kod njega postoji opasnost da bi zbog svojih duševnih smetnji, a zbog kojih je i nastupila njegova bitno smanjena ubrojivost mogao u budućnosti počiniti i teže kazneno djelo sud je primjenom gore navedene odredbe okrivljeniku izrekao ranije pobliže opisanu sigurnosnu mjeru jer smatra da će se upravo takvom mjerom otkloniti okolnosti koje omogućavaju odnosno poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela.

33. Sukladno članku 148. stavak 1. ZKP/08 okrivljeni ĐG dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 u ukupnom iznosu od 1.400,00 eura od čega se iznos od 658,30 eura odnosi na troškove provedenog psihijatrijskog vještačenja, iznos od 650,00 eura na troškove provedenog psihologijskog vještačenja, a iznos od 91,70 eura na paušalnu svotu. Prilikom odmjere visine paušalne svote sud je vodio računa o trajanju i složenosti postupka, a imao je u vidu i imovinske prilike okrivljenika. Naime, okrivljenik je prema vlastitim navodima zaposlen u vlastitom obrtu i ostvaruje primanja od 1.500,00 eura dok obveze uzdržavanja nema, slijedom čega sud smatra da plaćanjem troškova postupka u gornjem iznosu neće biti dovedeno u pitanje njegovo nužno uzdržavanje.

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

28. travnja 2026.

SUDAC:

Zvjezdana Murat Milas

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 4 primjerka u pisanom obliku putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud kao sud drugog stupnja.

DN:

1. ODO Novi Zagreb, na broj: KO-DO-177/2025

2. okr. ĆG

3. ošt. LG