REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-510/2022-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Maji Čelan, u pravnoj stvari tužitelja LOVAČKO DRUŠTVO VOLJAK, OIB: 19474937318, Put Majdana 3A, Solin, kojeg zastupa predsjednik Žarko Matenda i punomoćnik Ivan Močić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE SPLIT, OIB: 65717231356, R. Boškovića 22, Split, kojeg zastupa ravnatelj ZP i punomoćnica ZPO, zaposlenica, te umješača na strani tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, kojeg zastupa generalna punomoćnica BP, zaposlenica, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 11. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Vedrana Milića, odvjetnika u Splitu i punomoćnice tuženika te generalne punomoćnice umješača na strani tuženika, na ročištu za objavu presude 28. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

”1. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 16.649,89 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a i to počevši od dana 03. veljače 2022. godine pa do isplate.

2. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presuđenja pa do isplate.“

Obrazloženje

1. Tužitelj je 17. kolovoza 2022. ustao tužbom protiv tuženika radi , naveo je, naknade štete. Naime, da se 20. listopada 2016. na kolniku ŽC 6115 kod km stupa broj 10 + 950 m dionica 1 u mjestu Bročanac dogodila prometna nezgoda uslijed naleta vozila na divljač, a u kojoj nezgodi je sudjelovao PP, 66 u svojstvu vozača automobila marke Mercedes klasa E 220, reg. oznake [registarska oznaka], vozila osiguranog kod Croatia osiguranja d.d., broj police [broj police] važeće do 29. srpnja 2017.

2. Kritične prigode da je došlo do oštećenja na vozilu u vlasništvu osiguranika društva Croatia osiguranje koje društvo je isplatilo vlasniku vozila dužan osigurninu radi nastale štete, a potom ustalo tužbom radi isplate protiv ovdje tužitelja, po osnovi regresa tako naknađene štete povodom koje je ovaj sud 16. studenog 2020. donio presudu poslovni broj P-171/2019-21, potvrđenu od Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, kojom je naloženo ovdje tužitelju da isplati Croatia osiguranju d.d. iznos od 21.378,66 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom te parnični trošak u iznosu od 4.632,00 kuna.

3. Tužitelj da je 18. siječnja 2022. dobrovoljno postupio po navedenoj presudi te uplatio Croatia osiguranju d.d. na ime glavnice, kamata i troškova ukupan iznos od 31.988,61 kuna, a po opomeni 3. veljače 2022. uplatio je i iznos od 1.311,16 kune, ukupno 33.299,77 kuna.

4. Obzirom da je 29. rujna 2004. godine tužitelj uputio zahtjev tuženiku za postavljanjem znakova upozorenja za prijelaz divljači preko županijske ceste Konjsko- Korušica-Lećevica, a tom zahtjevu nije udovoljeno te na kolniku županijske ceste, od podnošenja zahtjeva pa do prometne nezgode, nije postavljen prometni znak opasnosti od naleta na divljač, tužitelj, kako navodi tužbom potražuje regresnu naknadu štete. Istaknuo je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar, na temelju članka 50. stavka 1. Zakona o cestama, odgovara za štetu po principu krivnje, ako na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima, odnosno da se krivnja pravne osobe koja upravlja cestom odnosno koncesionara može sastojati u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači, a u konkretnom slučaju ta odgovornost nije derogirana budući da je tužitelja putem ovlaštene osobe uputio zahtjev da se postavi nužno upozorenje.

5. Prema tome, da je pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovorna za štetu zbog nepostavljanja i neodržavanja odgovarajuće prometne signalizacije čime je prekršila obvezu iz članka 16. Zakona o cestama te mjerodavnim odredbama Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta (NN 180/04) i Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (NN 14/11). Konkretno, prometna signalizacija da predstavlja postavljanje odgovarajućeg prometnog znaka opasnosti „divljač na cesti“, sukladno članku 17., 21. i 22. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama.

6. Naveo je da je u sudskoj praksi zauzet uvriježen stav da su lovačke udruge i društva solidarno odgovorni s onim koncesionarima koji nisu postupili po traženju za postavljanjem znaka od opasnosti od naleta na divljač pa da tužbom potražuje iznos od 16.649,89 kuna odnosno polovicu iznosa plaćenog društvu Croatia osiguranje d.d. po pravomoćnoj presudi ovog suda poslovnog broja P-171/2019.

7. Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije. Naveo je da tužitelj u tužbi nije naveo uzročno-posljedičnu vezu između stanja ceste i predmetne nezgode, odnosno osnovu po kojemu bi ova tužena bila odgovorna za naknadu štete tužitelju.

8. Tužitelj da je tuženoj uputio zahtjev za postavljanje znakova upozorenja za prijelaz divljači 29. rujna 2004., kada je na snazi bio Zakon o javnim cestama u kojem zakonu da nije postojala obveza tužene za označavanjem javne ceste temeljem zahtjeva osobe koja gospodari lovištem, a niti odgovornost iste za naknadu štete. Također, da su se na temelju članka 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji je bio na snazi u vrijeme kada je tužitelj uputio zahtjev tuženoj, znakovi postavljali na temelju prometnog elaborata, a ne na temelju pojedinačnog zahtjeva lovačkog društva.

9. Nadalje, da je u članku 33. Zakona o javnim cestama propisano da se prometna signalizacija i oprema postavlja temeljem prometnog projekta, te da je za ceste koje su izgrađene do stupanja na snagu ovoga Zakona, a nemaju prometni projekt mjerodavno postojeće stanje prometne signalizacije i opreme, dok da članak 6. stavak 1. tog Zakona određuje: Ceste, kao osnova na kojoj se odvija promet, moraju se projektirati, izgrađivati, opremati, održavati i štititi tako da odgovaraju svojoj namjeni i zahtjevima sigurnosti prometa u skladu s odredbama posebnog zakona i propisima donesenim na temelju toga zakona., a stavkom 3. članka 13. određeno je: Prometni znakovi, oprema i signalizacija na cestama postavljaju se na temelju prometnog projekta. Zakon o cestama člankom 61. stavkom 1. i 2. također da određuje da se prometni znakovi, signalizacija i oprema te turistička i ostala signalizacija postavljaju na javnoj cesti na temelju prometnog elaborata te da za javne ceste koje su izgrađene do stupanja na snagu ovoga Zakona, a nemaju prometni elaborat, je mjerodavno postojeće stanje prometne signalizacije i opreme.

10. Predmetna dionica da je predana tuženoj na upravljanje 1. siječnja 1998. u stanju kakvom jest, bez prometnog projekta, i tužena da je cijelo vrijeme održavala postojeće stanje prometne signalizacije i opreme. Sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama kao i Zakonu o javnim cestama tuženoj da nije nametnuta obveza, kao ni ovlaštenje, kroz radove održavanja postavljati nove prometne znakove tamo gdje nikad prije nisu postojali, nego održavati postojeće stanje prometne signalizacije i opreme, koji stav da je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev- 1008/07-2 od 21. siječnja 2009. Stoga, kako tužena nije imala obvezu postaviti, a ni održavati prometni znak "divljač na putu", nepostojanje takovog prometnog znaka ne može pripisati krivnji tuženika, a samim tim ni njegovoj odgovornosti.

11. Navela je tužena kako je tužitelj u postupku pred Trgovačkim sudom Splitu, poslovni broj P-171/2019, tvrdio da se prometna nezgoda dogodila izvan lovišta, u naselju, kod km stupa 10+950 m, u mjestu koje se ne može smatrati lovištem, a navedeno označavanje ceste u naselju je u nadležnosti jedinice lokalne samouprave. Da se navedeno mjesto gdje se dogodila prometna nezgoda ne može smatrati lovištem, ide u prilog i činjenica da je znak postavljen 2018. nakon izmjene Zakona o cestama na stacionaži kod km stupa 13+08 m, po izričitoj specifikaciji Lovačkog društva Voljak da na tom mjestu divljač često prelazi preko ceste.

12. Također je tužena istakla da u predmetnoj nezgodi ne može postojati solidarna odgovornost na strani tužene i tužitelja, jer takva odgovornost postoji samo ako je to ugovoreno ili Zakonom predviđeno, a predmetna šteta nije nastala na način predviđen odredbom o solidarnoj odgovornosti za štetu iz članka 1107. Zakona o obveznim odnosima, niti je ugovorena između tužene i tužitelja. Naime, da je jasno da predmetnu štetu nije prouzročilo više osoba, nije bilo poticatelja i pomagatelja, tužena i tužitelj nisu uzrokovali štetu radeći nezavisno jedna od druge, niti su isti međusobno povezani.

13. Sud je, na inicijativu tuženika, o predmetnoj parnici obavijestio društvo Croatia osiguranje d.d. koje je u podnesku od 27. siječnja 2025. izjavilo miješanje.

14. Raspravnim rješenjem od 11. ožujka 2026. sud je dopustio sudjelovanje društva Croatia osiguranje d.d. kao umješača na strani tuženika s obzirom da je kod istog tuženik imao ugovorenu policu od odgovornosti za razdoblje 1. travnja 2016. do 1. travnja 2017.

15. Umješač na strani tuženika također je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije radi nepostojanja uzročno – posljedične veze između stanja ceste i predmetne nezgode, odnosno nepostojanja osnove po kojoj bi tužena bila odgovorna za štetu. Naveo je i kako je nejasno po kojoj osnovi tužitelj potražuje 50 % isplaćenih iznosa po pravomoćnoj presudi od ovdje tuženika jer solidarna odgovornost, koje konkretno ni nema, ne znači podijeljenu odgovornost u omjeru od 50:50. U ostalom se to društvo priklonilo navodima tuženika.

16. Sud je izveo dokaz čitanjem isprava i pregledom dokumentacije sadržane u spisu i to službene zabilješke PU Splitsko-dalmatinske, PPP Split broj: 511-12-36-19- 1495/2016, presude Trgovačkog suda u Splitu pod posl. br. P-171/2019-21, presude Visokog trgovačkog suda pod posl. br. Pž-202/2021-2, zahtjev tužitelja broj 45/04-MK od 29. rujna 2024., dopis društva Županijske ceste Split klase 340-09-04-99/185 od 7. listopada 2004., preslika uplatnice, ispis oznake postavljenog znaka na dionici Ž6096. Također je sud priklopio spis Trgovačkog suda u Splitu pod poslovnim brojem P- 171/2019-21 i pročitao dostavljenu sudsku praksu. Sud nije izveo dokaze saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja (predloženo saslušanje tužitelja) jer je činjenice relevantne za donošenje odluke mogao utvrditi iz isprava koje prileže spisu. Također, sud nije pribavljao spis društva Croatia osiguranje d.d. broj 29-AK-36012/2016 s obzirom da je takav dokazni prijedlog bio nepotreban za donošen je odluke, odnosno protivan načelu ekonomičnosti postupka. Drugih dokaznih prijedloga nije bilo.

17. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP-a) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

18. Predmet spora je zahtjev za isplatu 2.209,82 EUR kao polovice iznosa kojeg je tužitelj isplatio Croatia osiguranju d.d. - osiguratelju vozila oštećenog u prometnoj nesreći koja se dogodila 20. listopada 2016. na kolniku županijske ceste 6115 naletom automobila na divljač, a po osnovi solidarne odgovornosti stranaka za nastalu štetu.

19. Radi se o sporu male vrijednosti sukladno odredbi članka 502., stavka 1. ZPP-a.

20. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj 29. rujna 2004. uputio tuženiku zahtjev za postavljanjem znaka opasnosti od divljači na županijske ceste 6115

- da se 20. listopada 2016. dogodila prometna nesreća na kolniku županijske ceste 6115 kod km stupa broj 10 + 950 m dionica 1 u mjestu Bročanac u kojoj je oštećen automobil marke Mercedes klasa E 220, reg. oznake [registarska oznaka] (dalje: predmetno vozilo) uslijed naleta vozila na divljač

- da u vrijeme prometne nesreće na županijskoj cesti 6115 nije bilo postavljen prometni znak upozorenja na opasnost od divljači

- da je u vrijeme prometne nezgode tuženik bio pravna osoba ovlaštena upravljati županijskom cestom 6115

- da je predmetno vozilo bilo osigurano kod Croatia osiguranja d.d., broj police [broj police] važeće do 29. srpnja 2017. koje društvo je vlasniku vozila naknadilo štetu

- da je pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj P-171-2019 od 16. studenog 2020. (dalje: presuda broj P-171/19) na ime regresne isplate naloženo tuženiku, ovdje tužitelju, isplatiti iznos od 21.378,66 HRK društvu Croatia d.d. s pripadajućim zateznim kamatama od 11. siječnja 2017. do isplate

- da je tužitelj postupajući po pravomoćnoj presudi ovog suda P-171/19 isplatio tuženiku iznos od ukupno 33.299,77 HRK na ime glavnice, kamata i troškova tog postupka.

21. Među strankama je sporna pasivna legitimacija tuženika, njegova solidarna odgovornost s tužiteljem za nastalu štetu i visina tužbenog zahtjeva.

22. Za vidjeti je iz presude broj P-171-2019 da je zahtjev za isplatu predstavljao regresni zahtjev na ime naknade štete, koju je društvo Croatia osiguranje d.d. platilo svom osiguraniku po osnovi kasko police osiguranja, nastale uslijed naleta automobila na divljač (zeca) u mjestu Bročanac 20. listopada 2016., na kolniku županijske ceste ŽC-6115, a koje mjesto je u granicama lovišta kojim gospodari Lovačko društvo Voljak.

23. U citiranoj odluci je sud zaključio da je Lovačko društvo Voljak kao lovooovlaštenik odgovoran za štetu nastalu od divljači kao opasne stvari , te da navedeno društvo nije dokazalo postojanje okolnosti za njegovim potpunim ili djelomičnim oslobođenjem od odgovornosti.

24. Tužitelj u ovom postupku tvrdi da za štetu ima odgovarati i tuženik po principu solidarne odgovornosti, a radi propuštanja postavljanja prometnog znaka opasnosti od divljači po zahtjevu tužitelja.

25. S obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja 20. listopada 2016. mjerodavni materijalnopravni propisi za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari su Zakon o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, dalje: ZOO), Zakon o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14, dalje: ZC), i Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015).

26. Odredbom članka 1067. ZOO-a propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a pa kojoj osnovi tužitelj kao lovoovlaštenik odgovara za štetu nastalu od divljači kao opasne stvari, kako je i utvrđeno pravomoćnom presudom ovog suda broj P-171/19.

27. Odredbom članka 1067. stavka 4. ZOO-a propisano je da ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje.

28. Stoga, za slučaj utvrđenja da je nastanku predmetne štete pridonio tuženik, on bi odgovarao oštećeniku solidarno s tužiteljem , što konkretno znači da bi tužitelj, koji je nesporno u cijelosti podmirio oštećenika, imao pravo namiriti se u odgovarajućem dijelu (prema težini krivnje i težini posljedice njegovog djelovanja) od tuženika kao drugog sudužnika.

29. U pogledu pitanja tuženikove solidarne odgovornosti ima se primijeniti odredba članka 50. Zakona o cestama kojom je propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje (stavak 1.), te da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (stavak 2.).

30. U tom smislu, tuženik bi kao društvo koje upravlja županijskim cestama odgovarao za štetu po načelu krivnje, odnosno sukladno odredbi članka 1045. ZOO -a prema kojoj se krivnja za prouzročenu štete presumira, radi čega je na tuženiku teret dokazivanja činjenice da je šteta nastala bez njegove krivnje.

31. Nepostupanje osobe ovlaštene upravljati javnom cestom po zahtjevu lovoovlaštenika iz članka 50. stavka 2. Zakona o cestama oslobađa lovoovlaštenika od objektivne odgovornosti za štetu nastalu naletom divljači na vozilo na cesti samo ukoliko je to nepostupanje u uzročnoj vezi sa štetnim događajem i štetom jer bi u tom slučaju lovoovlaštenik dokazao da je šteta, djelomično ili potpuno, nastala radnjom treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti čime bi bile ostvarene pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe članka 1067. stavaka 1., 2. i 4. ZOO-a (Tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-352/22).

32. Iz dopisa tužitelja broj 45/04-MK od 29. rujna 2004. upućenog društvu Županijske ceste, a proslijeđenog ovdje tuženiku (str. 7. i 9. spisa) je za vidjeti da tužitelj moli tuženika da na prometnici županijske ceste Konsko -Korušca-Lečevica postavi odgovarajuće znakove upozorenja na divljač. U istom je tužitelj naveo kontakt broj mobitela te izrazio da stoji na usluzi za dodatne informacije u svrhu realizaciju zahtjeva.

33. Suprotno navodima tuženika i umješača na strani tuženika da u vrijeme podnošenja zahtjeva 2004. nije postojala odgovornost tuženika za postavljanje prometnog znaka i odgovornosti za štetu (koja da je propisana tek stupanjem na snagu Zakona o cestama), odgovornost tuženika je postojala i to sukladno odredbi članka 7. Zakona o javnim cestama („Narodne novine“ broj: 2004, dalje ZJC/2004) koja je propisivala da javne ceste moraju biti održavane na način da ih na siguran način mogu koristiti svi korisnici cesta kojima su namijenjene, odnosno sukladno odredbi članka 58. Zakona o javnim cestama („Narodne novine“ broj: 76/1998, 27/2001, 114/2001, 117/2001, 65/2002, 180/2004, dalje ZJC/1996) koja je propisivala da su županijske uprave za ceste dužne na temelju tog Zakona i drugih propisa osigurati neometan i siguran promet na javnim cestama.

34. Pri tom nisu od značaja navodi tuženika da ranije za predmetnu županijsku cestu nije bio izrađen prometni projekt pa da je bilo mjerodavno samo postojeće stanje, budući su odredbe članka 4. stavka 3. Zakona o javnim cestama (ZJC/2004), odnosno članka 61. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisale da je županijska uprava za ceste uz prethodnu suglasnost ureda državne uprave u županiji nadležnog za poslove prometa, odnosno suglasnost nadležnog upravnog tijela županije ovlaštena izmijeniti postojeće stanje. Po osnovi citiranih odredbi županijska uprava za ceste također je mogla izmijeniti prometne elaborate, pa se analogijom zaključuje, i izraditi iste, odnosno inicirati njihovu izradu za slučaj ukazane potrebe.

35. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir da je tuženik nesporno prethodno bio obaviješten o potrebi stavljanja znaka opasnosti od divljači na predmetnoj cesti, odnosno da je za navedenu opasnost znao, isti je bio dužan izmijeniti postojeće stanje odnosno zatražiti suglasnost nadležnog upravnog tijela županije za postavljanje prometnog znaka upozorenja odnosno izradu prometnog elaborata. Njegova obveza je proizlazila iz opće obveze sigurnosti prometa (članak 58. ZJC/1996, članak 7. ZJC/2004), jer je tuženik, koji je bio odgovaran za održavanje ceste i sigurnost na istoj, znao za konkretnu opasnost.

36. Stupanjem na snagu Zakona o cestama iz 2011. tuženikova odgovornost postala je i izričita sukladno odredbi članka 50., stavka 2. tog Zakona jer opasnost naleta na divljač na predmetnoj dionici županijske ceste, za koju je tuženik nesporno znao od 2004., nije u međuvremenu prestala.

37. Napominje se da je iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1008/07 na koju se poziva tuženik za vidjeti da je riječ o različitom činjeničnom supstratu jer u toj stvari pravna osoba koja upravlja cestom za konkretnu opasnost nije znala.

38. Slijedom navedenog, sud je ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije u dijelu u kojem navodi da nije bilo njegove obveze za postupanjem po zahtjevu lovoovlaštenika jer ista nije bila zakonom propisana.

39. Međutim, načelo pretpostavljene krivnje ne oslobađa tužitelja tereta dokazivanja da je upravo radnja tuženika djelomično pridonijela nastanku štete , odnosno da je propust tuženika da po zahtjevu tužitelja postavi prometni znak upozorenja na divljač na cesti u uzročno – posljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja, a što je, po ocjeni ovog suda, tužitelj propustio dokazati i radi čega ne postoji odgovornost tuženika za štetu.

40. Naime, sud je pročitao nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za strojeve, cestovni promet i motorna vozila Stanka Smodlake broj 3510-03/20 izrađenog u predmetu broj P-171/19 u pogledu prometne nesreće kao i usmeni nalaz i mišljenje tog vještaka (str. 90.-94., 100.-102. priklopljenog spisa P-171/19), s obzirom na to da drugih dokaznih prijedloga na okolnost postojanja uzročne veze u ovom postupku nije bilo.

41. Iz navedenog nalaza i mišljenja proizlazi kako je moguća brzina kretanja predmetnog vozila bila 50- 60 km/h, da je zec istrčao vozilu s desne strane te da vozač u tom slučaju nema mogućnost na vrijeme reagirati na kočnicu u cilju izbjegavanja prometne nesreće. Naveo je i da je u vrijeme kada zec istrčava na kolnik vozilo od mjesta sraza bilo udaljeno oko 4-8 m, što da vozaču nije dovoljno da reagira na kočnicu ili na upravljač. Naveo je također sudski vještak da je zaustavni put pri brzini kretanja vozila od 55 km/h bio oko 34-36 metara, računajući vrijeme reagiranja i vrijeme kočenja.

42. S obzirom da iz stanja ovog kao i priklopljenog predmeta broj P-171/19 ne proizlazi da je vozač prilikom predmetne nesreće prekoračio ograničenje brzine, a uzimajući u obzir utvrđenje da je zec istrčao vozilu s desne strane te da vozač u tom slučaju nije imao mogućnost na vrijeme reagirati na kočnicu u cilju izbjegavanja prometne nesreće, to vozač, a kako je to utvrdio vještak Stanko Smodlaka, nije imao mogućnosti izbjeći nalet na zeca. Stoga je sud zaključio da čak i u slučaju i da je znak upozorenja postavljen, nalet na zeca se ne bi mogao izbjeći zbog prekratkog vremena reakcije, radi čega propust u postavljanju prometnog znaka nije bio pravno relevantan uzrok štete jer bi ishod bio isti i s postavljenim znakom.

43. S tim u vezi, a kako odgovornost za štetu ne može postojati bez adekvatne uzročnosti kao jedne od kumulativnih pretpostavki koje imaju biti ispunjene, a uzimajući u obzir da u konkretnom slučaju nije utvrđeno da je nastanku štete na predmetnom vozilu pridonio, barem djelomično, tuženik, to ne postoji doprinos tuženika za štetu, a time ni njegova solidarna odgovornost iz odredbe članka 1067. stavka 4. ZOO-a, odnosno osnova za isplatu koju tužitelj u ovom postupku potražuje.

44. S tim u vezi, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 28. travnja 2026.

Sutkinja

Maja Čelan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354., stavka 2., ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354., stavak 3., točka 3., tog Zakona (članak 467., stavak 1., ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku

- umješaču

- u spis