Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-301/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Jasne Smiljanić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog FG i 2. okrivljenog ŽG, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/2024 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama 1. okrivljenog FG i 2. okrivljenog ŽG, izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Sisku broj K-2/2026-10 od 9. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe 1. okrivljenog FG i 2. okrivljenog ŽG kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sisku broj K-2/2026-10 od 9. veljače 2026. 1. okrivljeni ĐG i 2. okrivljeni ŽG proglašeni su krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. KZ/11, činjenično i pravno opisanog u izreci prvostupanjske presude. 1. okrivljeni ĐG i 2. okrivljeni ŽG su na temelju istog članka osuđeni na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine - svaki. Na temelju članka 54. KZ/11 1. okrivljenom AG i 2. okrivljenom ŽG u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 21. listopada 2025. pa nadalje. Na temelju članka 270. stavka 1. i članka 189. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12– Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP) privremeno oduzeti predmeti od 1. okrivljenog ĐG i to mobilni uređaj marke i tip "Samsung Galaxy S 25 Ultra“, IMEI 1: 354222656763127/01 i IMEI2: 355458476763124/01, koji predmeti su privremeno oduzeti od uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Novska sa Ispostavom Jasenovac, broj: 511-10-11-03-K-116/25, serijski broj: [serijski broj] od 22. listopada 2025. i pripadajući zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta te privremeno oduzeti predmeti od 2. okrivljenika ŽG i to mobilni uređaj marke marke i tipa "Redmi Note 11 Pro 5G“, IMEI: 864451059286088/85, pozivnog broja [broj telefona] i mobilni telefon marke i tipa "Realme C2“, IMEI1: 868571040097330 i IMEI2: 868571040097322, nepoznatog pozivnog broja, a koji predmeti su privremeno oduzeti od 2. okrivljenog ŽG uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave sisačko- moslavačke, Postaje granične policije Novska sa Ispostavom Jasenovac, broj: 511- 10-11-03-K-116/25, serijski broj: [serijski broj] od 22. listopada 2025. i pripadajući zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta vraćaju se okrivljenicima. Ukoliko 1. okrivljenik i 2. okrivljenik navedene mobilne uređaje ne preuzmu nakon pravomoćnosti presude, u roku od 15 dana od izdržane kazne, isti postaju vlasništvo Republike Hrvatske te se povjerava na upravljanje Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP 1. okrivljenik i 2. okrivljenik su oslobođeni plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio 1. okrivljeni ĐG po branitelju po službenoj dužnosti Berislavu Balenoviću, odvjetniku iz Siska, zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači u dijelu odluke o kazni na način da se on blaže kazni „ispod zakonski propisanog minimuma“.
2.1. Žalbu je podnio i 2. okrivljeni ŽG po branitelju po službenoj dužnosti Marku Bebeku, odvjetniku iz Siska, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 2. ZKP, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, „ali ne u odnosu na činjenična utvrđenja već na odluku o kazni“. 2. okrivljenik je u žalbi predložio da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da ga osudi na blažu kaznu, odnosno da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbe nije podnesen .
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalbe 1. okrivljenog FG i 2. okrivljenog ŽG nisu osnovane.
6. Nije u pravu 2. okrivljeni ŽG kada navodi da sud nije zasebno za 2. okrivljenika obrazložio okolnosti koje utječu na odluku o vrsti i mjeri kazne zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati čime da je počinjena bitna povreda odredbi kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP, ali i povreda iz članka 468. stavka 2. ZKP jer je povrijeđeno temeljno pravo 2. okrivljenika na obrazloženu sudsku odluku, što je jedna od sastavnica prava na pravično suđenje . Naime, prvostupanjski sud je i za 1. okrivljenog FG i za 2. okrivljenog ŽG utvrdio sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža za oba okrivljenika te je utvrdio i vrednovao olakotne, ali i otegotne okolnosti (toč. 10.), stoga žalba 2. okrivljenog ŽG u tom dijelu nije snovana
7. Osporavajući odluku o kazni 1. okrivljeni ĐG i 2. okrivljeni ŽG u žalbi u bitnome suglasno navode da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio olakotne i otegotne okolnosti u odnosu na njih, smatraju da je u odnosu na oba okrivljenika sud trebao primijeniti odredbe o ublažavanju kazne i osuditi ih na blažu kaznu od one na koju su osuđeni. Međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud 1. okrivljenom AG i 2. okrivljenom ŽG pravilno utvrdio sve okolnosti važne da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja te je ispravno na strani oba okrivljenika olakotnim cijenio njihovo priznanje kaznenog djela od samog početka kaznenog postupka čime su doprinijeli ubrzanju i ekonomičnosti kaznenog postupka, izraženo žaljenje i kajanje, neosuđivanost te obiteljske prilike 1. okrivljenog FG jer je otac dvoje djece o kojima skrbi, dok je otegotnim cijenjeno da se tim kaznenim djelom ugrožava sigurnost Republike Hrvatske, njezinih građana i njihove imovine, kao i činjenicu što su 1. i 2. okrivljenici kao strani državljani na teritoriju druge države činili kazneno djelo. Sve navedene okolnosti pravilno su i dostatno vrednovane. Iako su u pravu okrivljenici kada navode da se koristoljublje kao obilježje kaznenog djela ne može cijeniti i kao otegotna okolnost, imajući na umu sve utvrđene okolnosti važne za određivanje kazne te vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), kao i društvenu opasnost ove vrste kaznenih dijela kada se narušava sigurnosti ostalih građana time što se neevidentirane osobe nedozvoljeno kreću po teritoriju Republike Hrvatske, ovaj drugostupanjski sud smatra da je osuda na kaznu zatvora u trajanju u trajanju 1 (jedne) godine što je minimalna zakonom propisana kazna za kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11 - u cijelosti je primjerena svim utvrđenim okolnostima, njome će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno, u dovoljnoj će mjeri utjecati kako na okrivljenike tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Okolnost da su okrivljenici kazneno djelo počinili zbog loših imovinskih prilika, po stavu ovog drugostupanjskog suda ne može biti opravdavajuća niti može predstavljati osobito olakotnu okolnosti koja bi pored, po prvostupanjskom sudu, utvrđenih olakotnih okolnosti, dovela do izricanja kazne ispod zakonskog minimuma jer se takvom, ublaženom kaznom ne bi ostvarila svrha kažnjavanja kako u smislu specijalne tako niti u smislu generalne prevencije.
8. Kako žalbenim razlozima 1. okrivljenog FG i 2. okrivljenog ŽG nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Stoga je, primjenom članka 482. ZKP trebalo presuditi kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 28. travnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak
