Poslovni broj: Us I-2063/2025-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Milke Škaro Grozdanić, u upravnom sporu tužitelja BF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenicima Bepu Marušiću i Ivanu Topiću, odvjetnicima iz Splita, Trg hrvatske bratske zajednice 3, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, zastupan po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) CF, radi prava iz mirovinskog osiguranja, nakon javne rasprave zaključene dana 10. travnja 2026. u prisutnosti tužitelja, opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika, dana 28. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Klasa: UP/II 140-02/24-01/03463354098, Urbroj: 341-99-05/3-24-7667 od 30. lipnja 2025. te za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 140-02/24- 01/03463354098, Urbroj: 341-18-05/3-24-37020 od 20. kolovoza 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 140-02/24-01/03463354098, Urbroj: 341-99- 05/3-24-7667 od 30. lipnja 2025. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 140-02/24- 01/03463354098, Urbroj: 341-18-05/3-24-37020 od 20. kolovoza 2024., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na starosnu mirovinu.
2. Tužitelj pravodobno podnesenom tužbom ovome sudu pobija navedena rješenja navodeći da se pobijanim rješenjima tužitelju odbija njegov zahtjev za donošenjem rješenja o starosnoj mirovini i to iz razloga što se navodi da se tužitelju još uvijek nije prestao radni odnos, a isto tako da u vremenskom periodu od 01.11.2000. godine pa do 31.01.2003. isti uopće nije bio zaposlen kao pirotehničar već da je bio zaposlen u tvrtki kao vodič pasa, a što da nije točno. Navedena rješenja da nisu na zakonu osnovana. Ističe se naime da niti prvostupanjsko, a niti drugostupanjsko upravno tijelo nije vodilo računa o tome da je tužitelj podnio i zahtjev za ostvarivanjem starosne mirovine i 2019. godine i da je u tom rješenju faktički obrazloženje zbog čega se isti odbija identično, a zatim da tužitelj ponovno podnosi isti zahtjev i da se donosi rješenje od 30. lipnja 2025. godine, dakle šest godina nakon donošenja rješenja iz 2019. godine i da činjenično stanje upravnih tijela ostaje nepromijenjeno. Stoga da se postavlja pitanje kako je moguće da su prema rješenju iz 2019. godine tužitelju nedostajale tri godine da bi ostvario pravo na starosnu mirovinu, a nakon šest godina i donošenja rješenja koje se pobija u ovom upravnom sporu, unatoč tome što je i dalje bio zaposlen, tužitelju da ponovno nedostaje identičan vremenski period za ostvarivanje prava za starosnu mirovinu. Ističe se da je tužitelj ispunio sve potrebne uvjete za podnošenje zahtjeva, obzirom da više nije zaposlen u tvrtki te kada se zbroji i redoviti i beneficirani radni staž da iznosi dovoljno godina da bi isti imao pravo na ostvarivanje starosne mirovine . Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, ponište te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj u tužbi u bitnom ponavlja navode iz žalbe uložene na prvostupanjsko rješenje, da tužba nije osnovana, da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Svi dokazi u prilog navedenom da prileže mirovinskom spisu tužitelja. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno .Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.
4. Tužitelj u podnesku zaprimljenom kod ovoga suda dana 6. veljače 2026. navodi da je došao do podataka u Državnom arhivu koji da dokazuju njegov rad na poslovima razminiranja kao vodič pasa za detekciju MES-a i NUS-a, a koji da nedostaju za ostvarivanje prava na povlaštenu starosnu mirovinu. Uz isti podnesak je dostavio podatke o sudjelovanju i radu na razminiranju pribavljenu iz Hrvatskog državnog arhiva, Odjela za zaštitu i obradu arhivskog gradiva, Odsjeka za arhivsko gradivo od 1991. od 26. siječnja 2026.
5. U sporu je održavanjem rasprave i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).
6. Tužitelj je po svom opunomoćeniku na raspravi ustrajao u navodima tužbe i tužbenom zahtjevu, isti je u spis priložio vrlo obimu dokumentaciju navodeći da je iz iste razvidno da je tužitelj obavljao poslove koji su navedeni u tužbi te da ispunjava sve uvjete zatražene svojim zahtjevom u upravnom postupku.
7. Tužitelj osobno je na raspravi naveo da je još uvijek u radnom odnosu.
8. Tuženik je po svojoj opunomoćenici ostao pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja ističući da se uvjetima za priznavanje prava na starosnu mirovinu prema Zakonu o pirotehničarima ne može odlučivati jer nije ispunjen osnovni uvjet prestanka radnog odnosa odnosno osiguranja iz odredbe članka 37. Zakona o mirovinskom osiguranju.
9. Sud je izveo dokaze čitanjem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu ovog upravnog spora te dokumentacije spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu dok je odbijen zahtjev tužitelja za saslušanjem istog u svojstvu stranke spora, kao suvišno i nepotrebno, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom.
Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
10. Tužitelj je zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.
11. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
12. Iz sadržaja spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu je razvidno:
-da je tužitelj prvostupanjskom tijelu dana 14. studenog 2022. podnio zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu,
-da je tužitelj u radnom odnosu na puno radno vrijeme počevši od 1. listopada 2010, da se nije odjavio iz radnog odnosa niti pružio dokaze o prestanku osiguranja;
-da je tužitelju rješenjem prvostupanjskog tijela broj 336290 od 11. rujna 2023. odbijen zahtjev za priznanje prava na starosnu mirovinu jer nisu ispunjeni uvjeti propisani člankom 2. Zakona o posebnim pravima iz mirovinskog osiguranja zaposlenika na poslovima razminiranja („Narodne novine“ broj 253/05, 152/08);
-da je tužitelj na to rješenje izjavio žalbu koja je rješenjem tuženika, broj 764012 od 9. travnja 2024. uvažena iz drugih razloga odnosno jer je doneseno na temelju nevažećeg propisa;
-da je u izvršenju navedenog rješenja doneseno ovdje pobijano prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na starosnu mirovinu, pozivom na odredbu članka 37. stavka 2. ZOMO-a;
-da je tužitelj na to rješenje izjavio žalbu koja je osporavanim drugostupanjskim rješenjem odbijena te potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja.
13. Polazeći od svih prednjih utvrđenja, ovaj sud osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, smatra pravilnim i zakonitim, dok navodi tužitelja nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.
14. Naime, prema odredbi članka 37. stavku 1. pravo na starosnu mirovinu i prijevremenu starosnu mirovinu osiguranik može steći kada ispuni uvjete za mirovinu, a nakon prestanka osiguranja ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Prema stavku 2. istog članka osiguranik kojemu nije prestalo osiguranje može podnijeti zahtjev za priznanje prava na starosnu mirovinu i prijevremenu starosnu mirovinu najranije jedan mjesec prije prestanka osiguranja uz pružanje dokaza o datumu prestanka osiguranja.
15. Suprotno navodima u tužbi iz podataka spisa tuženog tijela nedvojbeno proizlazi da je tužitelj podno zahtjev za starosnu mirovinu, da tužitelju nije prestao radni odnos te da isti uz svoj zahtjev za priznanje prava na starosnu mirovinu nije dostavio dokaz o prestanku radnog odnosa.
16. Činjenica je i da je tužitelj na raspravi pred ovim sudom dana 10. travnja 2026. osobno naveo da je još uvijek u radnom odnosu.
17. U odnosu na tužbene navode da je tužitelj 2019. podnio zahtjev za mirovinu je za reći da je iz podataka spisa tuženog tijela razvidno da je tužitelj prvostupanjskom tijelu 5. travnja 2019. podnio zahtjev za priznavanje prava na starosnu mirovinu prema odredbama Zakona o posebnim pravima iz mirovinskog osiguranja zaposlenika na poslovima razminiranja („Narodne novine“ broj 153/05, 152/08), da je njegov zahtjev prvostupanjskim rješenjem od 23. svibnja 2019. odbijen uz obrazloženje, u bitnome, da tužitelj ne ispunjava uvjete iz odredbe članka 2. navedenog Zakona obzirom da ima ukupno 22 godine, 11 mjeseci i 11 dana mirovinskog staža a od toga na poslovima razminiranja na kojima se staž osiguranja računa u uvećanom trajanju 12/18 radio od 1. veljače 2003. do 24. rujna 2010. što iznosi 7 godina, 7 mjeseci i 24 dana. Međutim, suprotno navodima tužitelja, zahtjev istoga u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu nije odbijen iz identičnih razloga, a kako je to gore pojašnjeno.
18. Tužitelj je uz žalbu na prvostupanjsko rješenje priložio potvrdu tvrtke Sanjack d.o.o. za humanitarno razminiranje prema kojoj je tužitelj kod te tvrtke bio zaposlen od 01. studenog 2000. do 31. siječnja 2003. kao vodič pasa za otkrivanje MES-a i NUS-a. Iz iste potvrde proizlazi i to da tužitelj u tom razdoblju nije ostvario pravo na beneficirani radni staž jer prema Zakonu o pomoćnim djelatnicima u razminiranju isti nije priznat, a na što i tuženik pravilno ukazuje u osporavanom drugostupanjskom rješenju. Za navesti je da je tužitelj istu potvrdu priložio i u spis ovog upravnog spora na raspravi održanoj 10. travnja 2026., uz drugu obimnu dokumentaciju, koja dijelom prileži i spisu upravnog tijela.
19. Obzirom na sva prednja utvrđenja, a posebno imajući u vidu nespornu činjenicu da je tužitelj još uvijek u radnom odnosu, to je u konkretnom slučaju sukladno citiranoj odredbi članka 37. stavak 2. ZOMO-a pravilno odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem prava na starosnu mirovinu.
20. U svemu izloženom ovaj sud osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, cijeni pravilnim i zakonitim. U postupku koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Prigovori tužitelja nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.
21. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je, a kako je osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, zakonito, na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.
22. Obzirom da tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti i zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Splitu, 28. travnja 2026.
S U D A C
Marica Goreta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.
DNA:
-tužitelju putem opunomoćenika,
-tuženiku,
-u spis.