REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-1669/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman, na prijedlog više sudske savjetnice Margarete Duvnjak, uz sudjelovanje Ljerke Perica, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Mihaela Koren Šola, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Pajtak & Delija d.o.o., Zagreb, Ivana Lučića 2A, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja poreza na dohodak, nakon objave presude, 28. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/20-01/304, URBROJ: 513-04-24-2 od 16. siječnja 2024. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Dubrava KLASA: UP/I-410-23/14-02/49520, URBROJ: 513-07-01-03/20-11 od 1. lipnja 2020.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/20- 01/304, URBROJ: 513-04-24-2 od 16. siječnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Dubrava KLASA: UP/I-410-23/14-02/49520, URBROJ: 513-07-01-03/20-11 od 1. lipnja 2020.

2. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 1. lipnja 2020., točkom I. izreke poništeno je porezno rješenje KLASA: UP/I-410-23/2014-02/49520, URBROJ: 513-07-24-10/2020-10 od 2. travnja 2020. o utvrđivanju poreza na dohodak za 2013. godinu tužiteljici. Točkom II. izreke, u ponovnom postupku , tužiteljici se utvrđuje porez na dohodak za 2013. i godišnja razlika poreza i prireza za povrat u iznosu od 26.617,84 kn. Točkom III. izreke povrat više plaćenog poreza na dohodak i prireza izvršit će se na naznačeni broj računa u OTP banci d.d.

3. Tužiteljica u cijelosti osporava zakonitost pobijanog akta. U bitnom ističe da je do 14. travnja 2013. imala isključivo status hrvatskog poreznog rezidenta, a da je od 15. travnja 2013. osim hrvatskog, imala i status mađarskog poreznog rezidenta, sukladno mađarskim poreznim propisima. Navodi da je s Mađarskom imala uže osobne odnose, da je tijekom njenog izaslanja od 15. travnja 2013. do kraja izaslanja s njom živio u [adresa] njen suprug te da je centar njenih osobnih interesa u navedenom periodu nalazio u Mađarskoj na način kako to definira članak 4. stavak 2. točka a., Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i imovinu. Ističe da je u obračunu hrvatske porezne obveze za 2013. godinu pogrešno i bez pravne osnove u odnosu na činjenice koje je tužiteljica iznijela uključen cjelokupan dohodak, uključujući i onaj koji se odnosi na nehrvatske radne dane te su dodijeljena prava koja se isključivo primjenjuju za hrvatskog poreznog rezidenta (pravo na uračunavanje inozemnog poreza u hrvatsku poreznu obvezu) iako za navedeno nema zakonske obveze. Smatra da je oštećena za preostali iznos poreza koji je uplaćen/preplaćen u Republici Hrvatskoj na dohodak vezan uz nehrvatske radne dane za razdoblje od 15. travnja 2013. do 31. prosinca 2013. jer u navedenom periodu svoj nesamostalni rad nije obavljala u Republici Hrvatskoj. Predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, utvrditi razliku poreza i prireza za 2013. za povratom tužiteljici iznosa od 78.053,49 kn ( 10.359,48 EUR) temeljem preplaćenog poreza uz naknadu troškova upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja, predlaže da sud riješi predmetni spor bez rasprave i tužbu odbije kao neosnovanu.

5. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 36/24 – dalje: ZUS), te je sud održao usmenu i javnu raspravu dana 21. travnja 2026. Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je provedena u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio, niti je svoj izostanak opravdao.

6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te isprave priložene spisu tuženika.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz spisa predmeta proizlazi da je u odnosu na tužiteljicu doneseno porezno rješenje od 1. lipnja 2020. U obrazloženju navedenog rješenja navedeno je da je tužiteljica dostavila prijavu poreza na dohodak za 2013. u kojoj je navela ostvareni dohodak od nesamostalnog rada - plaća, isplatitelja INA INDUSTRIJA NAFTE d.d. u iznosu od 243.242,47 kn te uplaćen porez i prirez u iznosu 79.608,69 kn uz napomenu da je u određenom periodu bila izaslana na rad u inozemstvo. Dostavila je u upravnom postupku prijavu poreza na dohodak u Republici Mađarskoj i poreznu potvrdu Republike Mađarske u kojoj je navedeno da tužiteljica nema evidentirani dug, odnosno javni dug koji se naplaćuje poput poreza. Nadalje, navodi se, da je tužiteljici na temelju dostavljene dokumentacije utvrđeno prema tuzemnim propisima, godišnja porezna obveza i uračunava se porez plaćen u inozemstvu, te tako ukupno oporezivi dohodak iznosi 243.242,47 kn, uplaćeni predujam poreza i prireza u tuzemstvu iznosi 79.608,69 kn i uplaćeni porez u inozemstvu koji se može odbiti iznosi 26.617,84 kn. Prema navedenom, ukupno uplaćeni porez i prirez iznosi 106.226,53 kn te se utvrđuje razlika poreza i prireza za povrat u iznosu od 26.617,84 kn.

9. Tuženik je odbio žalbu tužiteljice s pozivom na odredbe članka 6. stavka 1., članka 37. stavka 3. Zakona o porezu na dohodak te članka 82. Pravilnika o porezu na dohodak, uz obrazloženje da je izaslani radnik osoba zaposlena kod tuzemnog poslodavca, osigurana u Hrvatskoj, prema propisima iz socijalnog osiguranja, koje je poslodavac uputio na rad u inozemstvo u trgovačko društvo ili podružnicu sa sjedištem u inozemstvu. Uredbom EZ-a za koordinaciju sustava socijalne sigurnosti br. 883/2004. Europskog parlamenta te provedbene Uredbe 987/2009, Hrvatska ima sklopljenu koordinaciju sustava sa Republikom Mađarskom te sukladno navedenoj uredbi, radnik koje poslodavac iz Hrvatske upućuje na rad u drugu državu članicu ostaje isključivo u socijalnom osiguranju Republike Hrvatske i u radnom odnosu kod tuzemnog poslodavca. Plaća izaslanog radnika podliježe oporezivanju u skladu sa Zakonom o porezu na dohodak i Pravilnikom o porezu na dohodak. Smatra da je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo prema tuzemnim propisima godišnju poreznu obvezu s tim da se uračunava porez plaćen u inozemstvu. Također, tuženik navodi da je Ugovorom između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i imovinu, sukladno odredbama članka 1. određeno da se Ugovor primjenjuje na osobe koje su rezidenti jedne ili obiju država ugovornica, a u članku 15. određeno je u kojoj državi se oporezuju primanja koja rezident države ugovornice ostvaruje od nesamostalnog rada dok je člankom 23. stavkom 1. Ugovora propisano kako rezident Hrvatske izbjegava dvostruko oporezivanje. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

10. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u 2013. godini radila u Republici Hrvatskoj te da je kao izaslani radnik radila i u Republici Mađarskoj.

11. Međutim, sporno je da li je tužiteljici pravilno utvrđena razlika poreza i prireza porezu na dohodak za povrat, kako je to određeno osporenim rješenjem.

12. Člankom 1. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i imovinu (Narodne novine, br. 11/97, dalje: Ugovor) određeno je da se ovaj Ugovor primjenjuje na osobe koje su rezidenti jedne ili obiju država ugovornica.

13. Sukladno članku 15. Ugovora, u skladu s odredbama članaka 16., 18., 19. i 20., plaće i slična primanja, koje rezident države ugovornice ostvaruje od nesamostalnog rada, oporezuje se samo u toj državi, osim kada se radi o nesamostalnom radu u drugoj državi ugovornici. Ako se radi o takvom nesamostalnom radu, primanje koje se od toga ostvaruje može se oporezivati u toj drugoj državi (stavak 1.). Neovisno o odredbama stavka 1., primanje koje rezident države ugovornice ostvaruje od nesamostalnog rada u drugoj državi ugovornici oporezuje se samo u prvospomenutoj državi ako:

a) primatelj boravi u drugoj državi u razdoblju ili razdobljima koja ukupno ne traju duže od 183 dana u bilo kojem dotičnom 12 mjesečnom razdoblju, i

b) primanje isplati poslodavac koji nije rezident druge države ili se ono isplati u njegovo ime, i

c) primanje ne tereti stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sjedište koja poslodavac ima u toj drugoj državi (stavak 2.)

Neovisno o prethodnim odredbama ovoga članka, primanja ostvarena od nesamostalnog rada na pomorskom brodu, zrakoplovu ili cestovnom transportnom vozilu što se koriste u međunarodnom prometu ili na riječnom brodu u prometu na unutarnjim plovnim putovima mogu se oporezivati u državi ugovornici u kojoj se nalazi sjedište stvarne uprave poduzeća ( stavak 3.)

14. Sukladno članku 23. stavku 1. Ugovora ako se radi o rezidentu Hrvatske, dvostruko oporezivanje uklanja se kako slijedi u nastavku:

Kad rezident Hrvatske ostvari dohodak ili posjeduje imovinu koju se, u skladu s odredbama ovog Ugovora, mogu oporezivati u Mađarskoj, Hrvatska će odobriti: a) kao odbitak od poreza na dohodak tog rezidenta iznos koji je jednak porezu na dohodak plaćenom u Mađarskoj;

b) kao odbitak od poreza na imovinu tog rezidenta iznos koji je jednak porezu na imovinu plaćenom u Mađarskoj.

Takav odbitak u oba slučaja, međutim, ne smije biti veći od onoga dijela poreza na dohodak ili na imovinu koji je utvrđen prije odbitka, a koji se može, ovisno o slučaju, pripisati dohotku ili imovini koji su oporezivi u Mađarskoj.

15. Sukladno članku 82. stavku 1. Pravilnika o porezu na dohodak ( Narodne novine, broj: 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 120/13) U inozemstvu plaćen porez iz dohotka rezidenta, koji prema tuzemnim propisima podliježe oporezivanju u tuzemstvu, uračunava se u tuzemni porez na dohodak, ako ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ili višestranim međudržavnim ugovorima i sporazumima nije drukčije određeno (članak 37. stavak 4. Zakona).

Stavkom 2. istog članka određeno je da se porez plaćen u inozemstvu može uračunati samo na temelju potvrde inozemnog poreznog tijela o uplaćenom porezu u inozemstvu ili na temelju potvrde za to ovlaštene osobe o uplaćenom porezu u inozemstvu. Stavkom 3. istog članka propisano je da se inozemni porez može uračunati samo ako odgovara tuzemnom porezu na dohodak, i to do visine obračunanog tuzemnog poreza na inozemni dohodak.

16. Predmet ovog spora je utvrđivanje razlike za povrat poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak za 2013. godinu.

17. Osnovni prigovor tužiteljice odnosi se na činjenicu da je u 2013. godini imala status hrvatskog i mađarskog poreznog rezidenta pa da iz tog razloga nije bilo osnove da ju se oporezuje za cijelu 2013. godinu isključivo kao hrvatskog poreznog rezidenta.

18. Pritom, Sud nalazi da je u ovom sporu nesporno utvrđeno da je tužitelj ica u 2013. godini radila u Republici Hrvatskoj i imala status hrvatskog rezidenta te da je kao izaslani radnik radila i u Republici Mađarskoj od 15. travnja 2013. do 31. prosinca 2013. te da je mađarsko porezno tijelo izdalo potvrdu kojom joj se za 2013. godinu utvrđuje status mađarskog poreznog rezidenta. Za vrijeme izaslanog rada u Mađarskoj, plaću je tužiteljici isplaćivao isključivo hrvatski poslodavac, a uvidom u podatke Jedinstvenog registra osoba Republike Hrvatske Ministarstva unutarnjih poslova, sud nalazi da je tužiteljica za vrijeme izaslanog rada u Mađarskoj imala prijavljeno prebivalište u [adresa]. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju imaju se primijeniti odredbe Ugovora.

19. Sukladno članku 15. stavku 2. Ugovora primanja koja tužiteljica kao rezident Republike Hrvatske ostvaruje od nesamostalnog rada u Republici Mađarskoj se oporezuju samo u Republici Hrvatskoj (kao državi rezidentnosti), ali samo ako (kumulativno) tužiteljica u Republici Mađarskoj boravi ne dulje od 183 dana u godini i ako joj primanja isplaćuje poslodavac koji nije rezident Republike Mađarske i ako primanje ne tereti stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sjedište koje poslodavac ima u Republici Mađarskoj.

20. Uzimajući u obzir navedeno, a suprotno navodima tužiteljice, u konkretnom slučaju se ne mogu primijeniti odredbe članka 15. stavka 2. Ugovora da bi se tužiteljicu za vrijeme rada u Mađarskoj moglo smatrati isključivo mađarskim poreznim rezidentom, jer iako je tužiteljica boravila u [adresa] dulje od 183 dana, plaću joj je za vrijeme boravka u Mađarskoj isplaćivao isključivo poslodavac koji je hrvatski rezident, a uvjeti propisani člankom 15. stavkom 2. Ugovora moraju biti ispunjeni kumulativno da bi se tužiteljicu moglo smatrati isključivo mađarskim poreznim rezidentom.

21. Slijedom navedenog, imaju se primijeniti načela izbjegavanja dvostrukog oporezivanja iz članka 23. stavka 1. Ugovora, a koje odredbe je tuženik imao u vidu prilikom donošenja osporenog rješenja. Shodno tome, sud nalazi kako je prvostupanjsko tijelo osporenim rješenjem porez koji je plaćen u Republici Mađarskoj uračunalo u tuzemnu poreznu obvezu, slijedom čega je doneseno rješenje zakonito.

22. S obzirom da tužiteljičini prigovori nisu osnovani te isti nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari, a niti je tužiteljica svojim prigovorima dovela u sumnju zakonitost postupanja tuženika, ovaj Sud smatra da je osporena odluka donesena u zakonito provedenom postupku, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava te provedeni postupak i osporeno rješenje ocjenjuje zakonitim.

23. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I izreke presude.

24. Budući da je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen, odluka o troškovima donesena je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a (točka II izreke)

U Zagrebu 28. travnja 2026.

Sutkinja:

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnica Mihaela Koren Šola, Zagreb, Ivana Lučića 2A

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za

drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV,

3. U spis