REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-2017/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Martini Sučević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, sa sjedištem u [adresa], OIB: 02958272670, kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju, protiv I-tuženika RP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženice PP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i II-tuženice osobno, dana 28. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o radu s početkom rada na dan 24.7.2020. kojeg su sklopili RP i PP, ništetan."

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod) je ovom sudu podnio tužbu u kojoj navodi da su I-tuženik RP i II- tuženica PP (ranije: R) sklopili su Ugovor o radu s početkom rada od dana 24.7.2020. Navodi da se II-tuženica zaposlila kod I-tuženika da bi ostvarila prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na teret tužitelja. Navodi da temeljem odredbe čl. 122. st. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju izvodi pravo svoje na osporavanje tog ugovora pred ovim sudom te da su stranke zasnovale radni odnos čija svrha nije bila obavljanje poslova u skladu s ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Ujedno navodi da temeljem odredbe čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima prividnost kao mana volje ima za posljedicu ništetnost takvog pravnog posla pa se stoga smatra da nije niti sklopljen. Ujedno je na ročištu od 24.6.2025. naveo da navodi koji se odnose na prividnost u smislu odredbe čl. 285. ZOO koji su istaknuti u tužbi su navedeni omaškom, a svoj zahtjev temelji na odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima. Traži od suda prvog stupnja da utvrdi da je ugovor između navedenih stranaka ništetan.

2. I-Tuženik je podnio odgovor na tužbu navodeći da nema povreda iz radnog odnosa jer su sve obveze prema Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje i Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje plaćene, a II-tuženica je bila zaposlena u kućanstvu. Predlaže sudu prvog stupnja odbačaj tužbe.

3. II-Tuženica nije podnijela odgovor na tužbu.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, te je izveo dokaz saslušanjem I-tuženika i II-tuženice kao stranaka.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim Ugovora o radu kojeg su sklopili I-tuženik i II-tuženica.

7. Među strankama nije sporno da su I-tuženik i II-tuženica zasnovali radni odnos radi obavljanja poslova u kućanstvu I-tuženika. Nije sporno niti da je II- tuženica stekla status osigurane osobe kod Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

8. Sporno je je li ugovor koji su sklopili I-tuženik i II-tuženica protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, odnosno je li taj ugovor ništetan.

9. Iz iskaza I-tuženika proizlazi da je isti trebao pomoć u kući za čuvanje oca koji je imao 94 godine jer je on s obzirom na dob i svoje zdravstveno stanje bio jako loše. Nije mogao uvijek samostalno ostati kod kuće. Navodi da mu se otac gubio, a bilo je i situacija da bi otišao od kuće, uzeo taxi, a on bi ga tražio. Navodi da je zaposlio II-tuženicu samo da čuva oca, a vjeruje da je na radu ostala kratko jer nije mogla izdržati s njim. Naime, navodi da je njegov otac imao naviku vikati, psovati, nije bio nasilan, ali je bio teškog karaktera.

10. II-tuženica je u svom iskazu navela da se kod I-tuženika zaposlila da bi stekla pravo na zdravstveno osiguranje. Navodi da je kod njega pomagala u kućanstvu, malo čistila, a prestala je s radom nakon neka tri dana jer joj se međuljudski odnosi nisu sviđali. Navela je da je za I-tuženika saznala preko poznanika preko kojih je i dobila broj njegovog telefona, slijedom čega ga je kontaktirala. Navela je da je da u tome vidjela svoju priliku da ode raditi te ako joj se posao svidi, da i ostane, a ako ne barem može ostvariti prava na zdravstveno osiguranje. Navela je da je primila i plaću, ali se ne sjeća koji je bio iznos, ali je bilo jako malo. Nakon toga sam je bila jedno vrijeme nezaposlena, a poslije se zaposlila.

11. Ovaj sud ocijenio je iskaze I-tuženika i II-tuženice kao životne i uvjerljive, iskazi su suglasni, a osobito su suglasni u odlučnim činjenicama da su zasnovali radni odnos radi izvršenja posla, da je II-tuženica radila kod I-tuženika u kućanstvu te da je taj radni odnos okončan zbog specifičnih okolnosti radnoga mjesta. Iako tuženica navodi da je njezina pobuda za sklapanje tog ugovora bila i radi ostvarivanja prava iz zdravstvenog osiguranja, obje stranke su suglasno iskazale da je II-tuženica radila kod I-tuženika, dakle izvršavala je ono radi čega su i zasnovali radni odnos.

12. Sukladno odredbi čl. 10. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, u daljnjem tekstu: ZR) radni odnos zasniva se ugovorom o radu. Nadalje, sukladno čl. 8. st. 4. ZR na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno ovim ili drugim zakonom, primjenjuju se u skladu s naravi toga ugovora, opći propisi obveznoga prava.

13. Sukladno čl. 322. st. 1. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

14. Prije svega valja reći da su kod ništetnih ugovora formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora, ali se njihovi učinci anuliraju budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.

15. Tužitelj svoju tužbu temelji na pretpostavci da su stranke zasnovale radni odnos čije svrha nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, pa radi toga smatra da je taj ugovor ništetan. Iz provedenih dokaza ovaj sud je utvrdio da su I- tuženik i II-tuženica slobodnom voljom zasnovali radni odnos upravo radi izvršenja ugovorene radne obveze te da je II-tuženica odradila ugovoreni posao, za što joj je I-tuženik isplatio plaću. Prema tome, razvidno je da ugovor koji su sklopili I-tuženik i II-tuženica nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima niti moralu društva, dakle predmetni ugovor nije ništetan budući da učinci tog ugovora nisu protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima niti moralu društva .

16. Nadalje, neosnovan je navod tužitelja da bi činjenica kraćeg trajanja Ugovora o radu imala za posljedicu ništetnost ugovora o radu. Navedene okolnosti koje ističe tužitelj predstavljaju samo indicije, dokazivanje indicijama moguće je samo u slučaju kada je nemoguće neposrednim dokaznim sredstvima dokazati postojanje važnih činjenica. Sud tada ispituje istinitost tvrdnji o postojanju pravno relevantnih činjenica utvrđivanjem indicija (činjenica koje nisu neposredno važne, ali u sklopu s nizom činjenica iste kvalitete pružaju osnovu za utvrđenje da postoji i neposredno važna činjenica, koja je uzrok ili posljedica indicija). Sve dok postoji razumna mogućnost da je istinita i neka druga tvrdnja, a ne samo ona koja je predmet dokazivanja (u ovom slučaju da ugovor o radu zaključen upravo radi obavljanja poslova koji su u istome i navedeni) jedna indicija nije dovoljna za formiranje izvjesnog uvjerenja o neposredno važnoj činjenici. Sud je ovlašten izvesti zaključak o važnim činjenicama samo kada rezultati indicijalnog dokazivanja pružaju više razloga za uvjerenje da određene činjenice postoje, nego li za suprotan zaključak, a što u ovom postupku, nije slučaj.

17. Sukladno čl. 273. st. 1. ZOO propisano je da pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka.

18. U odnosu na navod tužitelja da je pobuda II-tuženice da sklopi ugovor s I- tuženikom bila samo ostvarivanje prava iz zdravstvenog osiguranja, ocjena je ovog suda da takva pobuda ne utječe na valjanost ugovora jer je tijekom postupka utvrđeno da je II-tuženica zaista i odradila ono što su ugovorili. Međutim, sve i kada bi se uzelo da je riječ o nedopuštenoj pobudi, za ukazati je da tužitelj nije dokazao u skladu s odredbom čl. 273. st. 2. ZOO da je drugi ugovaratelj znao ili morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor, niti je tako što izričito tvrdio tijekom postupka.

19. Ujedno valja reći da bi, sve i da je navedene okolnosti tužitelj dokazao, a nije ih dokazao, posljedica takvih utvrđenja bi bila da ugovor ne proizvodi pravne učinke, dakle posljedica ne bi bila ništetnost ugovora. Isto takvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Rev 175/2024-2 od 11. lipnja 2024., Rev-12/2020 od 14. travnja 2021. i Rev-3586/2018 od 21. siječnja 2020.

20. Isto pravno shvaćanje u istovjetnoj pravnoj stvari izrazio je i Županijsku sud u Zagrebu u presudi poslovni broj Gž R-343/2025-3 od 20. siječnja 2026. i Županijski sud u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-90/2025-2 od 18. rujna 2025.

21. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 28. travnja 2026.

Sutkinja

Martina Sučević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. I. tuženiku

3. II. tuženici