REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Garešnici

Garešnica, V. Nazora 22

P-664/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru Stalna služba u Garešnici po sutkinji toga suda Dajani Gabud Jandoš kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ČC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po odvjetnici Meliti Babić iz Bjelovara, protiv prvo tuženika HC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i drugo tuženika CC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 19. ožujka 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude, 28. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan u dijelu koji glasi:

"Nalaže tuženiku CC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ČC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati iznos od 14.000,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. kolovoza 2025. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na prvo tuženu HC u cijelosti kao neosnovan, te u odnosu na drugo tuženog FC u dijelu kojim se potražuje isplata iznosa koji prelazi 14.000,00 € pa do ukupno potraživanih 16.000,00 € zajedno s potraživanim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, te za zakonske zatezne kamate koje bi se na dosuđen iznos od 14.000,00 € obračunavale prije 19. kolovoza 2026., kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku FC naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.458,47 €, zajedno sa zateznom kamatom koja se obračunava po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude odnosno dana 28. travnja 2026. pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u odnosu na prvo tuženu HC u cijelosti.

Obrazloženje

1. U pravnoj stvari pobliže navedenoj u uvodnom dijelu ove odluke dana 19.08.2025. podnesena je tužba.

2. U tužbi se navodi, da je tužitelj tuženicima tijekom mjeseca prosinca 2022. godine pozajmio novčani iznos od ukupno 16.000,00 EUR, s rokom povrata zajma do kraja mjeseca lipnja 2023. godine, a koji pozajmljeni iznos do dana podnošenja tužbe tuženici nisu vratili tužitelju. Navedeni iznos novca, tužitelj je pozajmio tuženicima na njihovu molbu, a sve radi kupnje i adaptacije kuće upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Garešnica, a koja nekretnina je kupljena dana 19. prosinca 2022. godine i za koju je u cijelosti isplaćena kupoprodajna cijena, time da je tužitelj podigao kredit kod OTP banka d.d. dana 15. prosinca 2022. godine u iznosu od 26.000,00 EUR, a od kojeg podignutog iznosa je pozajmio tuženicima iznos od 16.000,00 EUR. Tužitelj je u više navrata, kako usmenim putem tako i putem pisane korespondencije, pozivao I. i II. tuženika na povrat predmetnog novčanog iznosa. Međutim, tuženici su se svaki put pozivali na različite razloge zbog kojih nisu bili u mogućnosti izvršiti povrat zajma, pritom upućujući molbe za produženje roka te dajući nova obećanja o skorom povratu

3. U odgovoru na tužbu prvo tužena HC se protivi zahtjevu tuženika. Osporava da bi ona ikada pozajmila novac od tužitelja, te ima jedino saznanja o tome da su se o mogućnosti pozajmice dogovarali tužitelj i drugo tuženi, koji je morao kupiti kuću, jer je sa suprugom i dvoje djece te trećim na putu živio u lošim i derutnim uvjetima, no ne zna jesu li se oni na kraju dogovorili. Ona osobno nikada nije vidjela niti dobila novac od tužitelja.

4. U odgovoru na tužbu drugo tuženik CC osporava, da bi ikada od tužitelja primio bilo koji novčani iznos niti je s njim imao bilo kakav dogovor o zajmu ili vraćanju novaca. Nekretninu je kupio novcem kojega je dobio od djeda. Osporava da bi on i tužitelj ikada zaključili Ugovor o zajmu, te ističe da tužitelj nije priložio nikakav dokaz o predaji novca, te da o istome ne postoji bilo kakva dokumentacija, svjedok ili bankovni trag. U razdoblju na koje se tužitelj poziva, isti ga je učestalo kontaktirao i tražio novac, iako između njih nije postojao nikakav dogovor o zajmu.

5. U postupku izvođenja dokaza sud je saslušao svjedoke: JC, ZC, ĐC, MC te stranke. Izvršen je uvid u dokumentaciju koju čine: zvučni zapis telefonskog razgovora, SMS, messenger/koresponedenicija, preslik ugovora o zajmu od 15.12.2022. OTP banke d.d. (list 5-22), Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 19.12.2022. (list 29-30).

6. Na temelju provedenih dokaza i njima utvrđenog činjeničnog stanja sud je ocijenio zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.

7. Među strankama nije bilo sporno, da su tužitelj i II tuženi CC vodili razgovor u jesen 2022. oko toga, da bi tužitelj realizirao kredit i pozajmio novac II tuženom FC. Prvo tužena HC potvrdila je dio iskaza tužitelja, da su razgovori o tome da bi tužitelj pozajmio novac II tuženom FC počeli kod nje, novac je bio potreban FC za kupnju kuće koja se prodavala u [adresa], kako bi riješio svoje stambeno pitanje. Prvo tužena HC iskazuje, da nikada nije preuzela obvezu vraćati pozajmicu koju bi tužitelj učinio II tuženom FC, te ima saznanja, da je II tuženi kupio kuću u prosincu 2022. te je prvo mislila da su tužitelj i drugo tuženi iz realizirali dogovor, no onda joj je 2024., otac počeo spominjati, da je CC dobio svoj dio, jer da ne bi imao kuću . Ona je osobno sukladno dogovoru stranaka pripremila i izjavu koju su njih dvojica trebala potpisati vezno za pozajmicu. Iz iskaza tužitelja proizlazi, da je doista prvo tužena HC u vrijeme kada se dogovarala pozajmica, pripremila izjavu-potvrdu o pozajmici, te su ju trebali potpisati on i drugo tuženik, dok istu nije trebala potpisati prvo tužena HC, no istu nisu potpisali, jer nisu stigli zbog obveza, a ne zato što ne bi htjeli (list 74). Prema iskazu tužitelja, on je novac od 14.000,00 € predao na ruke drugo tuženom FC, a tome nije prisustvovala prvo tužena HC. Imajuću u vidu, da prvo tužena, niti po iskazu tužitelja nije preuzela nikakav novac, niti isto proizlazi iz iskaza bilo kojega saslušanog svjedoka niti iz iskaza tuženih, niti je utvrđeno da bi izričito preuzela obvezu u svojstvu solidarnog dužnika , jer iz iskaza samog tužitelja proizlazi, da izjavu-potvrdu o pozajmici nije trebala potpisati i prvo tužena, a on i drugo tuženi nisu je potpisali samo zato što zbog obveza nisu stigli, to u smislu čl. 43. Zakona o obveznim odnosima, a u svezi članka 499. Zakona o obveznim odnosima, nije osnovan tužbeni zahtjev prema prvo tuženoj, pa ga je sud u odnosu na istu odbio.

8. Što se tiče tužbenog zahtjeva u odnosu na drugo tuženog FC, sud je ocijenio, da je tužitelj dokazao, da su njih dvoje zaključili usmeni Ugovor o Zajmu u smislu čl. 499. Zakona o obveznim odnosima, odnosno da je tužitelj pozajmio tuženom Matiji Lakota 14.000,00 €, a koji novac se tuženi CC obvezao vratiti tužitelju. Naime, svjedoci JC (sestra tužitelja) i PC (tužiteljev prijatelj) iskazuju da im je tužitelj pričao, da je podigao kredit od 26.000,00 € u prosincu 2022., od kojeg iznosa je 16.000,00 € pozajmio FC. Niti jedno od njih nije vidjelo je li i kada tužitelj predao novac tuženom FC, no sestra tužitelja JC, bila je prisutna u Bjelovaru, te je vidjela brata i FC kako ulaze u OTP banku, toga dana kada je njezin brat tužitelj, a ovo po njegovu kazivanju, dao novac PC. Iz Ugovora o kreditu od 15.12.2022. (list 17-21) zaključenog sa OTP bankom proizlazi, da je tužitelj toga dana zaključio navedeni ugovor za iznos kredita od 26.000,00 €, uz mogućnost korištenja u roku od 30 dana od dana potpisivanja istoga. Tuženi CC zaključio je Ugovor o kupoprodaji nekretnina 19.12.2022. dakle, nekoliko dana iza nakon što je tužitelj zaključio već spomenuti Ugovor o kreditu. Ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 19.12.2022. ugovorena je kupovnina u iznosu od 40.000,00 kn/5.308,81 €. Prema iskazu tuženog CC, isti je svojoj supruzi ĐC prvo rekao, da je kuću kupio iz iznosa od 16.000,00 € koji mu je pozajmio tužitelj, jer se ista protivila tome da im novac za kupnju kuće daje tuženikov djed, no kasnije je tuženik promijenio priču, pa joj je rekao da novac potječe od njegova djeda, a što je po njegovu iskazu i bila prava istina. Svjedokinja JC bila je prisutna u više prigoda kod tuženog FC i njegove supruge ĐC, pa i na njihovu svadbenom ručku u prosincu 2022., jer su ona i tužitelj bili istima vjenčani kumovi, kada se nazdravljalo za njihovo kumstvo kao i za to što su im pomogli u kupnji kuće. Iz dostavljene prepiske SMS, poruka sa messengera te zvučnog zapisa glasovne poruke ĐC, nedvojbeno proizlazi, da su tužitelj i drugo tuženi CC razgovarali i dogovarali pozajmicu, te vodili razgovor preko poruka vezano za povrat iznosa od 16.000,00 €. Sud nije prihvatio uvjerljivim iskaz tuženog CC, da bi novac za kupnju kuće njemu zapravo dao njegov djed, obzirom iz iskaza njegove supruge ĐC proizlazi, da je u ljeto 2022. došlo do sukoba između drugo tuženog i njegova djeda, zbog čega je drugo tuženi bio priveden i u policijsku postaju, i nakon čega su oni iselili iz kuće tuženikov djeda, i potom stanovali u unajmljenim prostorima, dok nije kupljena kuća u prosincu 2022. Obzirom na navedeno, teško je povjerovati , da bi djed davao novac drugo tuženom za kupnju kuće, uz obrazloženje da će time biti riješeno pitanje njegova nasljedstva, osobito što se radi o unuku koji po Zakonu o nasljeđivanju ne ulazi u prvi nasljedni red, jer po Zakonu o nasljeđivanju prvi nasljedni red čine potomci (djeca i supružnici). Na koncu i iz iskaza svjedokinje ĐC proizlazi, da je Matijinog djeda, odnosno svog oca naslijedila njena svekrva HC. Što se tiče iskaza svjedoka MC isti nikada nije razgovarao s bratom CC od kud mu novci za kupnju kuće, niti mu je djed izričito rekao da bi dao novac CC za kupnju kuće. Stoga, imajući u vidu sve naprijed izloženo, te dovodeći u svezu iskaze saslušanih svjedoka JC i PC sa u spis dostavljenim SMS porukama, te porukama sa messengera te zvučnim zapisom, te ostalom pisanom dokumentacijom, sud cijeni da isti zajedno i sa dijelom iskaza tuženih o tome, da su tužitelj i drugo tuženi vodili razgovor i dogovarali pozajmicu, jer je drugo tuženi trebao riješiti stambeno pitanje, čine jednu logičnu cjelinu, pa im sud poklanja vjeru, no kako iz iskaza tužitelja proizlazi, da je on na ruke predao tuženom FC iznos od 14.000,00 €, i nije se određeno izjasnio, zašto bi mu tuženik PC se obvezao vratiti 16.000,00 €, odnosno na što bi se točno odnosila ova razlika od 2.000,00 €, što više u svom iskazu je rekao da je novac od ukupno 12.000,00 € od podignutog kredita u iznosu od 26.000,00 € utrošio za vlastite potrebe (10.000,00 € za zatvaranje ranijeg kredita za kupnju auta, te 2.000,00 € za podmirenje duga u Erste banci), sud prihvaća utvrđenim da je tužitelj tuženom FC pozajmio iznos od 14.000,00 € (koji mu je stvarno i predan), te je stoga tuženi CC u obvezi vratiti upravo navedeni iznos, a ne utuženih 16.000,00 €.

9. Budući, da stranke nisu određeno ugovorile krajnji rok za povrat pozajmljenog iznosa (dogovarale povrat u anuitetima do 6. mjeseca 2023., a potom bi tuženi CC podigao kredit i vratio preostali iznos, a ovo prema iskazu tužitelja), niti iz iskaza proizlazi da bi se dogovorile i ugovorile kamate, a tužitelj prilaže samo preslik prijamne knjige iz koje je vidljivo da je 28.03.2025. poslana odvjetnička opomena tuženicima, ali nije priložio sadržaj opomene iako se na istu poziva u tužbi, niti dokaz da su je tuženici primili, kako bi sud mogao sa sigurnošću utvrditi, da se tužitelj sa navedenim danom obratio tuženicima upravo vezano za povrat predmetnog zajma, to je sud zakonske zatezne kamate sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima dosudio tužitelju od dana podnošenja predmetne tužbe odnosno dana 19.08.2025., smatrajući da je s tim danom tuženik došao u zakašnjenje prema tužitelju.

10. Tuženici nisu postavili zahtjev za naknadu parničnog troška, dok je tužitelj postavio određen zahtjev na glavnoj raspravi održanoj dana 19. ožujka 2026. Tužitelj nije uspio u odnosu na I tuženu HC, pa mu ista niti nema obvezu naknaditi trošak postupka u smislu čl. 154. Zakona o parničnom postupku. U predmetnom postupku tužitelj je u odnosu na II tuženog FC uspio sa osnovom 100 %, a sa visinom zahtjeva 87,50 % (od zatraženih 16.000,00 € dosuđeno 14.000,00 €), što čini njegov prosječni uspjeh od 93,75 %, pa nakon što se isto umanji za prosječan uspjeh II tuženog CC za 6,25% ostaje razlika od 87,50 %, te je II tuženi CC temeljem članka 154. st. 2. u svezi čl. 155. Zakona o parničnom postupku dužan naknaditi tužitelju 87,50% njegovih opravdanih parničnih troškova. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23, u daljnjem tekstu: OT), u opravdano zatraženi trošak tužitelja ulaze nagrade njegovu punomoćniku odvjetniku za: sastav tužbe 500,00 €, za sastav obrazloženog podneska od 14.11.2025. u iznosu 500,00 €, zastupanje na dva održana ročišta sa 500,00 € po ročištu. Obračunati PDV na priznate nagrade iznosi 500,00 €. Sudska pristojba na tužbu plaćena je u iznosu od 103,23 € dok na presudu iznosi 206,45 € te iste ulaze u opravdan trošak tužitelja. Sud nije priznao zatraženu nagradu za sastav opomene, jer opomena nije dostavljena u spis, te nije priznao potraživanu nagradu za podnesak od 19.11.2025., jer je uvidom u spis utvrđeno, da je tužitelj dostavio samo jedan obrazloženi podnesak datumiran sa 14.11.2025., a poslan e-komunikacijom 21.11.2025. i za koji je priznata nagrada punomoćniku tužitelja. Dakle, ukupan opravdani trošak tužitelja u ovome predmetu iznosi 2.809,68 €, od čega 87,50 % iznosi 2.458,47 €, te je navedeni iznos na ime troškova postupka dužan naknaditi tužitelju tuženi CC, sve kako je odlučeno u točki III. izreke odluke.

U Garešnici, 28. travnja 2026.

S U T K I N J A :

Dajana Gabud Jandoš

P O U K A : Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od uručenja otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. Odvjetnik Tihomir Volić, Garešnica

2. HC, [adresa]

3. CC, [adresa]