Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-541/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Jasne Smiljanić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog IĐ, zbog kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 55/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici, broj: KO-DO-68/2022-5 od 5. siječnja 2024. i okrivljenog IĐ, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, broj K- 246/2021-11 od 8. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim predsjednikom vijeća.

II. Uslijed gornje odluke, žalba okrivljenog IĐ je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Koprivnici, broj K-246/2021-11 od 8. rujna 2022. okrivljeni DĐ na temelju članka 455. točke 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 125/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP) proglašen je krivim za počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode – protupravnim oduzimanjem slobode, opisano u članku 136. stavku 3. i 2. KZ/11., kažnjivo po članku 136. stavku 3. KZ/11, a činjenično i pravno opisanog u izreci prvostupanjske presude. Na temelju članka 136. stavka 3. KZ/11 uz primjenu članka 48. stavka 1. i 2. KZ/11 i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11 okrivljeni DĐ osuđen je na kaznu zatvora u trajanju 11 (jedanaest) mjeseci. Na temelju članka 55. stavka 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju 11 (jedanaest) mjeseci zamijenjena je radom za opće dobro, s time da se na temelju članka 55. stavka 2. KZ/11 jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada. Na temelju članka 55. stavka 7. KZ/11 određeno je da ukoliko okrivljenik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku koji odredi tijelo za probaciju, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu. Ukoliko okrivljenik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno tijelo za probaciju produžit će rok iz članka 55. stavka 5. KZ/11. Na temelju članka 54. KZ/11 sud je okrivljenom KĐ u kaznu zatvora u trajanju 11 (jedanaest) mjeseci uračunao vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru, kao vrijeme oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom, a koje teče od 26. listopada 2020. do 28. siječnja 2021. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP sud je okrivljenika obvezao da nadoknadi troškove kaznenog postupka i to u paušalnom iznosu od 132,72 eura (sto trideset dva eura sedamdeset dva centa) / 1.000,00 kuna (tisuću kuna), troškove kaznenog postupka u iznosu od 61,58 eura (šezdeset jedan euro pedeset osam centa) / 464,00 kune (četiristo šezdeset četiri kune) i troškove braniteljice po službenoj dužnosti o kojima će biti odlučeno posebnim rješenjem, dok se oslobađa obveze nadoknade troškova prijevoda.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP, povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 1. ZKP, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 2. ZKP i odluke o kazni iz članka 471. stavka 1. ZKP. U žalbi je državni odvjetnik predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Žalbu je podnio i okrivljeni DĐ po odvjetniku Davorinu Bukovcu, odvjetniku u Zagrebu, navodeći da se žali zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i da mu izrekne uvjetnu osudu.

4. Odgovor na žalbe nije podnesen.

5. Prije sjednice vijeća, u smislu članka 474. stavka 1. ZKP, predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok je žalba okrivljenika bespredmetna.

7. U pravu je državni odvjetnik kada navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP jer su razlozi presude nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Naime, prvostupanjski sud detaljno i opširno obrazlaže teoriju pojma konsumpcije, kao jednog od oblika prividnog stjecaja te daje svoje viđenje odnosa inkriminiranih kaznenih djela te smatra dokazanim da je namjera okrivljenika bila isključivo usmjerena na počinjenje kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 3. KZ/11 jer se počinjene kriminalne radnje vremenski preklapaju i počinjene su na štetu iste žrtve.

7.1. Analizirajući takav stav prvostupanjskog suda treba istaknuti da konsumpcija nije zakonska kategorija, već pravno-teoretska kategorija koja ''postoji kad na osnovi vrijednosne osnove jedno zakonsko biće djela, u svom konkretnom ostvarenju, uključuje drugo biće u čitavom njegovom deliktnom sadržaju pa osuda za jedno djelo obuhvaća kriminalni sadržaj čitave situacije'' (dr. ZĐ: ''Krivično pravo''- Informator). Kod ocijene da li se radi o konsumpciji, odnosno o obliku prividnog stjecaja kaznenih djela polazi se o vrijednosnoj ocjeni radnji i okolnosti vezanih za konkretan slučaj te je potrebno utvrditi da li su radnje pojedinih kaznenih djela uključene u način izvršenja drugog kaznenih djela koje je tu glavno djelo. Iz nerazumljivog i proturječnog obrazloženja prvostupanjskog suda nije jasno da li su, u konkretnom slučaju, kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. i 2. KZ/11 i kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. i. 1. KZ/11 u odnosu prividnog stjecaja s kaznenim djelom nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 koje je opet u odnosu prividnog stjecaja s kaznenim djelom protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 3. i 2. KZ/11 ili postoji pojedinačni prividni stjecaj između kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 3. i 2. KZ/11 i svih ostalih pobrojanih kaznenih djela, odnosno nije jasno u kakvom su međusobnom odnosu sva ta kaznena djela.

7.2. Analizirajući kronološki tijek postupanja okrivljenika proizlazi da je on s inkriminiranim postupanjem počeo prije zaključavanja okrivljenice u kući odnosno da je u razdoblju od 21,00 sati do ponoći on vrijeđao oštećenu ŽĐ govoreći joj „jebena kurva, prostitutka, debela smrdljiva svinja“, na pod je bacio opuške cigareta, a nakon video poziva oštećene IĐD okrivljenikovoj majci, u kojem se požalila na ponašanje okrivljenika, okrivljenik je počeo vikati na nju, vrijeđati je istim riječima, pljusnuo ju je i više puta bacio na kauč i na pod u dnevnom boravku i hodniku, nakon čega je oštećenica pobjegla iz kuće u štalu. Iz takvih utvrđenih radnji okrivljenika nije jasno na temelju čega prvostupanjski sud zaključuje da je i tim radnjama utvrđena namjera okrivljenika za počinjenjem kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 3. KZ/11 kao što to tvrdi prvostupanjski sud.

7.3. Nastavno, nakon što se oštećenica vratila u kuću, zaključao je vrata kuće i ključ je stavio u džep trenirke koju je nosio, usprkos njenim molbama nije ju pustio da izađe iz kuće nego je oštećenoj IĐD prijetio da će ju zaklati, izvaditi oči, odrezati uha, izvaditi zub jedan po jedan, odrezati prste i da će joj odrezati glavu s nožem, da joj je to zadnja noć, zatim je nož nabio u vrata smočnice te je oštrica noža probila vrata u visini glave oštećenice, zatvorenim ju je šakama udarao po licu i tijelu, tiskao je svojim rukama za njene nadlaktice, tiskao koljenima po rukama, gušio ju je na način da joj je svojim dlanom pritiskao nos i usta i bacao na tlo uslijed čega je oštećena IĐD zadobila tjelesne ozlijede u vidu površinske ozljede glave, kontuzije petog prsta lijeve ruke, višestrukih površinskih ozljeda ramena i nadlaktice, hematoma lijevo periorbitalno i ekskorijacije iznad lijeve zigomatične kosti. Sve inkriminirane radnje počinjene su na štetu iste žrtve, unutar istog vremenskog razdoblja pa prvostupanjski sud smatra da namjera okrivljenika nije bila usmjerena na ostvarivanje prijetnji i tjelesne ozlijede kao zasebnih radnji, već one predstavljaju dio jedinstvenog djelovanja okrivljenika i da se radi o prividnom stjecaju gdje se nasilje u obitelji pojavljuje kao glavno djelo koje u sebi uključuje kazneno djelo prijetnje i tjelesne ozljede kao sporedna djela.

7.4. Međutim, prvostupanjski sud propušta vrednovati da konsumpcija postoji kad jedno biće kaznenog djela iscrpljuje sve nepravo neke ukupne djelatnosti. Prema činjeničnom opisu presude proizlazi da je okrivljenik kazneno djelo nasilja u obitelji počinio postupajući protivno odredbi članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj: 70/17., 126/19. - u daljnjem tekstu: ZZNO) koje kao modalitete činjenja tog kaznenog djela predviđa primjenu fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda i psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost. Imajući na umu ozbiljnost i brojnost izrečenih prijetnji i radnji koje je poduzeo okrivljenik te brojnost radnji u kojima okrivljenik primjenjuje fizičku silu, kao i brojnost tjelesnih ozljeda koje je zadobila oštećenica i lokacije na kojima su iste nastale (glava, ramena, ruke), to argument suda da su sve inkriminirane radnje počinjene na štetu iste žrtve, unutar istog vremenskog razdoblja, nije dostatan argument da bi se iscrpilo sve nepravo koje čini okrivljenik prema oštećenici u kaznenom djelu nasilja u obitelji. Jednako tako argument suda da je kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 supsidijarno kazneno djelo nije dostatan razlog da ono bude konzumirano u kaznenom djelu protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 3. KZ/11 kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud, pogotovo jer nije obrazložio na koji način je kazneno djelo nasilja u obitelji konzumirano glavnim kaznenim djelom protupravnog oduzimanja slobode. Stoga pravilno ističe državni odvjetnik da je takvim nejasnim i proturječnim razlozima presude prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, pa je prihvaćajući žalbu državnog odvjetnika pobijanu presudu trebalo ukinuti.

7.3. Treba ukazati prvostupanjskom sudu da u presudi uopće ne spominje da je kao dokaz u postupku pročitao iskaze oštećene IĐD i iskaz svjedokinje HĐ pa posljedično te iskaze nije vrednovao niti je vrednovao ostale provedene dokaze iako je to dužan sukladno članku 459. stavku 5. ZKP. Prvostupanjski sud nije dao ocjenu vjerodostojnosti obrane okrivljenika osim što očitovanje o krivnji kojim okrivljenik priznaje kazneno djela iz članka 136. stavka 3. KZ/11 prvostupanjski sud pogrešno cijeni kao priznanje kaznenog djela, premda okrivljenik u obrani decidirano navodi da kuća nije bila zaključana i da je oštećenica mogla otići iz nje kada je htjela.

8. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve dokaze, te potom donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku koju će obrazložiti po članku 459. stavku 5. ZKP vodeći pri tome računa o navodima iz ove odluke i točno se odrediti da li radnje okrivljenika čine obilježja utuženih kaznenih djela, odnosno da li između tih kaznenih djela postoji realni ili prividni stjecaj (konsumpcija), pri čemu će dati jasne i određene razloge za takva svoja utvrđenja.

9. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 28. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Lidija Vidjak