Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-357/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Jasne Smiljanić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ŽŽ, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 118. stavka 1. u vezi članka 34. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., ispravak 61/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj: K-537/2024–15 od 3. ožujka 2025. podnio okrivljeni ŽŽ, u sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenog ŽŽ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj: K-537/2024–15 od 3. ožujka 2025, okrivljeni ŽŽ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – pokušajem teške tjelesne ozljede, opisano i kažnjivo po članku 118. stavku 1. u svezi s člankom 34. KZ/11 i kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11, činjenično i pravno opisanih u izreci prvostupanjske presude. Okrivljenom ŽŽ je za kazneno djelo iz članka 118. stavka 1. u vezi članka 34. KZ/11 KZ/11 na temelju istog članka utvrđena kazna zatvora od 8 (osam) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11 na temelju istog članka utvrđena mu je kazna zatvora od 6 (šest) mjeseci te je okrivljenik na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 1 (jedne) godine. Na temelju članka 56. KZ/11 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se jedinstvena kazna zatvora od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko u roku 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. – dalje u tekstu ZKP) naloženo je okrivljeniku da naknadi troškove sudsko-medicinskog vještačenja u iznosu 139,68 eura i troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 200,00 eura.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljeni ŽŽ po branitelju po službenoj dužnosti Mati Burazinu, odvjetniku iz Karlovca, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji. Okrivljenik je u žalbi predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, odnosno da se presuda preinači i on oslobodi od optužbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije sjednice vijeća, u smislu članka 474. stavka 1. ZKP, predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Okrivljenik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP navodeći da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, ali sadržajno, u odnosu na tu žalbenu osnovu, obrazlaže da je pogrešna ocjena vjerodostojnosti iskaza oštećenog ĆŽ čime zapravo osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda. Suprotno tvrdnjama okrivljenika, prvostupanjski sud je nakon korektno prenesenog sadržaja dokazne građe dao argumente za ocjenu dokaza, poglavito personalnih, koje je međusobno usporedio i konfrontirao te je u razlozima presude iznio jasne, valjane i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, bez proturječja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, stoga žalba u tom dijelu nije osnovana.
6. Osporavajući pravilnost i potpunost, a zapravo samo pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik osporava vjerodostojnost iskaza oštećenog ĆŽ, navodeći da njegov iskaz o prijetnji nije potvrđen drugim dokazima te on o događaju različito iskazuje u iskazu dokazne radnje i na raspravi zbog čega smatra da njegov iskaz nije vjerodostojan. Međutim, pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da je životno da protekom vremena sjećanje na neki događaj slabi, pa je životno da se oštećenik na raspravi nije mogao sjetiti svih detalja inkriminiranog događaja u odnosu na kazneno djelo prijetnje od kojeg je prošlo gotovo četiri godine, ali nakon što mu je predočen iskaz iz dokazne radnje, sukladno članku 426. ZKP, oštećenik je ostao kod iskaza iz dokazne radnje te je decidiran da je u tom iskazu opisao pravo stanje stvari i da isti odgovara samom događaju. Stoga pravilno prvostupanjski sud prihvaća iskaz oštećenog ĆŽ iz dokazne radnje kao životan i vjerodostojan, pogotovo kada se ima na umu da je taj iskaz dan nekoliko tjedana nakon inkriminiranog događaja kada se svjedok sigurno bolje sjećao detalja samog događaja. Iz takvog iskaza oštećenog ĆŽ sud je utvrdio da mu je okrivljenik, nakon što ga je drvenim štapom za hodanje udario po glavi rekao: "Ako budeš zvao policiju padat će mrtve glave". Takvo ponašanje okrivljenika po svom sadržaju, okolnostima i načinu iznošenja objektivno je podobno da izazove osjećaj straha, osobne ugroženosti kod oštećenika, ali i kod svake druge osobe te je oštećenik zbog osjećaja ugroze i zatražio policijsku zaštitu. Stoga, suprotno stavu okrivljenika, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i ispravnom analizom svih provedenih dokaza pravilno utvrdio da je okrivljenik s namjerom da drugoga - oštećenog ĆŽ teško tjelesno ozlijedi poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela teške tjelesne ozljede te je drugome - ĆŽ ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti. U utvrđenom ponašanju okrivljenika ostvarena su sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela pokušaja teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. u svezi s člankom 34. KZ/11 i kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 za koja ga prvostupanjski sud proglasio krivim. Za svoja utvrđenja prvostupanjski sud je u obrazloženju iznio jasne i valjane razloge koje je u cijelosti prihvatio i ovaj drugostupanjski sud. Na ispravnost takvog utvrđenja nije od utjecaja što ne postoji svjedok izgovorenih prijetnji jer i po obrani okrivljenika u događaju nije bilo drugih osoba osim njega i oštećenog ĆŽ. Svjedok TŽ je bio udaljen u svom dvorištu gdje je kosio te je životno da je mogao vidjeti ozljeđivanje oštećenika, ali ne i čuti razgovor između oštećenika i okrivljenika. Stoga žalba okrivljenika niti u ovom dijelu nije osnovana.
7. Okrivljenik se žali zbog odluke o kazni navodeći da je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir sve okolnosti koje utjeću na odluku o kazni, pri čemu ne navodi koje je to okolnosti prvostupanjski sud propustio cijeniti. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio sve okolnosti važne da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja te je sve okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. Tako je, ispravno, prvostupanjski sud na strani okrivljenika olakotnim cijenio priznanje počinjenja kaznenog djela pokušaja teške tjelesne ozljede, korektno držanje pred sudom i protek vremena od počinjenja djela, dok je otegotnim cijenio da je okrivljenik ova kaznena djela počinio nakon što je upozoren na svoje ponašanje u prometu, bešćutnost u ponašanju jer oštećenika napada s leđa u trenutku kada se on ne nada takvom napadu, činjenicu da je osuđivan, a ova je kaznena djela počinio unutar roka provjeravanja. Vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) i o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da utvrđene kazne zatvora za kazneno djelo iz članka 118. stavka 1. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11 u trajanju 8 (osam) mjeseci te za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11 u trajanju 6 (šest) mjeseci, potom osuda na jedinstvenu kaznu zatvora od 1 (jedne) godine i izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje u trajanju 4 (četiri) godine - u cijelosti je primjerena svim utvrđenim okolnostima, njome će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno, u dovoljnoj će mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Treba napomenuti da na pravilnost odluke nije od utjecaja činjenica da okrivljenik nije osuđivan za istovrsno kazneno djelo, nego treba imati na umu da okrivljenik nakon osude za kazneno djelo krađe svoje ponašanje nije uskladio s očekivanim normama ponašanja niti se suzdržao od činjenja novih kaznenih djela. Stoga, blaže kažnjavanje okrivljenika nije osnovano.
8. Kako žalbenim razlozima okrivljenog ŽŽ nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je, primjenom članka 482. ZKP valjalo presuditi kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 28. travnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak
