REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Av. Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-3468/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Maji Župančić Ukropina, prema nacrtu odluke više sudske savjetnice, specijaliste Marijane Đurinac, uz sudjelovanje zapisničara Ljiljane Novosel, odlučujući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ČM, zastupanog po branitelju Davoru Mariću, odvjetniku iz [adresa], radi djela prekršaja iz članka 10. točka 1.,2. i 3. kažnjivo po članku 22. stavak 3. i članku 22.stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine 70/17, 126/19, 84/21,114/22, 36/24) , povodom optužnog prijedloga PUZ-a, III. Policijske postaje Klasa: 211-07/26-5/5527, URBROJ: 511-19-29-26-1 od 4.3.2026., nakon ispitivanja okrivljenika u žurnom prekršajnom postupku, u odsutnosti okrivljenika i predstavnika tužitelja, temeljem čl.179.st.1., 2. i 3. i čl.183.st.1. i 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13,157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), objavio je i

presudio

Okrivljenik ČM, sin FM i KM, djevojačko prezime majke Č, rođen **.**.2005. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s adresom stanovanja u [adresa], državljanin RH, SSS, po zanimanju prodavač, zaposlen Arte moda d.o.o., s mjesečnim, primanjima od 1.100 eura, oženjen u tijeku je brakorazvodni postupak, jedno dijete, prekršajno nekažnjavan, ne vodi se drugi prekršajni niti kazneni postupak,

kriv je

I što je u prosincu 2025. u točno neutvrđeno vrijeme, u Zagrebu, u caffe baru na Cvjetnom trgu, u nazočnosti djeteta ĐM (rođen 2024.) počinio psihičko nasilje u obitelji na štetu supruge NM (rođ. **.**.2003.) na način da je vikao na suprugu razne pogrdne riječi te što je 4. ožujka 2026. u 12:30 sati u Zagrebu na adresi [adresa], ispred kuće, po dolasku supruge po stvari zbog pokrenute brakorazvodne parnice, istu vrijeđao riječima: "Kurvo, jebem ti mater!",

dakle, počinio psihičko nasilje u obitelji na štetu supruge, a u nazočnosti djeteta čime je počinio prekršaj opisan u članku 10. točka 3. i kažnjiv po članku 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji

pa mu se temeljem citiranih propisa izriče

novčana kazna u iznosu od 1.100,00 (tisuću sto) eura

Temeljem članka 40. Prekršajnog zakona okrivljenom se uračunava vrijeme za koje je bio lišen slobode i to vrijeme uhićenja od 4. ožujka 2026. u 17:10 sati do 5. ožujka 2026. u 13:10 sati, kada je rješenjem ovog suda pušten na slobodu kao 79,64 € (sedamdeset devet eura šezdeset četiri centa) novčane kazne tako da se izjednačavaju 2 (dva) dana lišenja slobode u vezi prekršaja sa 79,64 € (sedamdeset devet eura šezdeset četiri centa) novčane kazne, pa okrivljeni ima za platiti 1.020,36 € (tisuću dvadeset eura trideset šest centa) novčane kazne.

II Temeljem čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona okrivljeni je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 2 (dva) mjeseca po pravomoćnosti ove presude. Temeljem čl.152.st.3. i čl. 183.st.2. PZ-a, ukoliko okrivljeni u navedenom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena. U protivnom postupit će se prema odredbi čl.34. Prekršajnog zakona.

III Odbija se prijedlog tužitelja za primjenom zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji.

IV Temeljem čl.15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji na okrivljenom se primjenjuje zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti presude.

Po pravomoćnosti ove presude, okrivljeni će se uputiti na provođenje zaštitne mjere nadležnom tijelu.

Počinitelj nasilja u obitelji dužan je postupati u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom.

Temeljem čl.24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinitelj koji ne postupa prema primijenjenoj zaštitnoj mjeri kaznit će se za prekršaj kaznom zatvora od najmanje 10 (deset) dana.

V Temeljem članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona okrivljenik ČM

oslobađa se optužbe

da bi oko 15. listopada 2025. na adresi stanovanja u [adresa], počinio nasilje u obitelji na štetu djeteta ĐM (2024) jer je dijete slučajno isključilo kabel od laptopa dok je okrivljenik igrao kompjuterske igrice na način da bi dijete čvrsto primio za ruku i stisnuo pritom vičući na njega točno neutvrđene riječi zbog čega da bi se F uplašio i rasplakao,

dakle, da bi tjelesno kažnjavao ili ponižavajuće postupao prema djetetu , čime da bi počinio prekršaj opisan u članku 10. točka 2. i kažnjivo po članku 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji

VI Temeljem čl.139.st.6. PZ-a i u svezi čl.138.st.2.toč.3a PZ-a, okrivljenik se oslobađa dužnosti plaćanja troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.

Obrazloženje

1. PU Zagrebačka, III. Policijska postaja Zagreb, podnijela je optužni prijedlog, protiv okrivljenog radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.

2. Okrivljenik je u svojoj obrani uz nazočnost odvjetnika iskazao da nije točno da bi ikada počinio bilo kakav oblik nasilja u obitelji na štetu supruge i svoga djeteta. Kada bi išao kronologijom, može reći da su NM i on tri godine zajedno i u braku je rođen njihov sin F kojeg nikada nije udario. Što se tiče navoda da je 15.10.2025. vikao na dijete i grubo ga primio za ruku zbog čega bi on plakao, napomenuo je da je tada igrao igrice, a dijete je izvuklo električni kabel iz utičnice. Iz straha za njegov život, on mu je samo otvorio ruku kako bi uzeo taj kabel, pri čemu se on uopće nije rasplakao. Sve su to vidjeli njegovi roditelji koji su bili prisutni kao i to da je tom prilikom ona njega udarila desnim dlanom po lijevoj strani vrata, na što se on podizao, ali je njegov otac intervenirao kako ne bi napravio glupost. Što se tiče navoda da b i u prosincu 2025. u cafe baru na Trgu Bana Jelačića ponovno počinio nasilje prema njoj, a u nazočnosti djeteta, na način da bi joj govorio pogrdne riječi, udario ju otvorenim dlanom po licu te ju sa djetetom istjerao na hladnoću, istaknuo je da to nije točno i da je sa njima u društvu bilo više osoba koje to mogu potvrditi. Precizira da su bili na Cvjetnom trgu, a kako je F hiperaktivan, bilo mu je dosadno, počeo je plakati, pa je rekao NM neka izađe malo s njim van, jer je on morao obaviti razgovor sa kumom JM. Ona se počela na njega tada derati da tko je on da ju tjera van i tada joj je nešto opsovao, ali ne sjeća se točno šta. Kada su bili u Tuhelju, sa njima su bili njegovi roditelji, brat i sestra, a NM je bacila torbu u kojoj je bio mobitel, na što ju je njegova mama upozorila. Kada su izlazili sa bazena, ona je ponovno namjerno bacila torbu sa mobitelom i majka ju je ponovno upozorila, nakon čega je NM počela psovati njegovu majku, govoreći joj "jebote pod" i "jebo ti pas mater". Na to joj je okrivljenik dlanom samo okrenuo glavu prema gore, jer je bila sagnuta i rekao joj kako se to ponaša i razgovara. U tom trenutku F uopće nije bio s n jima. Ono što želi napomenuti je da on nije znao da ona želi razvod, da bi 4.3.2026. oko 12,30 sati došla kući i počela uzimati svoje stvari i to u pratnji policije, govoreći da je pokrenula brakorazvodnu parnicu, a o čemu on nije imao nikakvih saznanja. Zapravo može samo reći da ga je zadnja tri dana lagala o svojoj lokaciji, govoreći da ide na preglede kod ginekologa, a zapravo je išla u Hrvatski zavod za socijalni rad i na policiju. Oni su se znali ponekad posvađati i znao ju je opsovati, ali nikada nije psovao boga, pa tako niti tog dana kada je došla po stvari. Kako je bio ljut, rekao joj je ispred kuće "jebem ti mater kurvinsku". Kroz sve vrijeme koliko su bili zajedno, radio je „kao crnac“ da bi njoj omogućio sve što ima, kao i putovanja, jer je nju to interesiralo, a njega ne, zadužio se kod kamatara da bi joj plaćao preglede kod ginekologa dok je ona k njemu došla doslovce sa dvije haljine i dvoje gaćica. Ona je uzela stvari i nekuda otišla i ne zna gdje je sad. Osobno nema problem sa razvodom, samo ne želi da mu uzme dijete i udalji ga od njega. Isto tako je naveo da se on sam javio policiji kada mu je rečeno što se događa.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u obavijest o prekršaju, izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji, prijavu nasilja u obitelji HZZSR Područni ured Dubrava od 4.3.2026., zapisnik Centra, zapisnik o ispitivanju svjedoka-žrtve nasilja u obitelji NM, izvješće o uhićenju, zapisnik o prisutnosti alkohola ser. br. [serijski broj], obavijest žrtvi nasilja u obitelji obrazac A - suglasnost i kontakt podaci žrtve, obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja i potvrdu Odjela za prekršajne evidencije, dostavljenu punomoć odvjetnika Davora Marića, podnesak-molbu za ukidanje mjere zabrane prilaska žrtve nasilja NM od 9.04.2026., te je saslušao žrtvu nasilja u obitelji NM, svjedoke KM, FM i HM.

4. Svjedok žrtva nasilja u obitelji NM je na raspravi kod ovog suda iskazala da se sjeća događaja od 15.10.2025. te da je podnijela prijavu Hrvatskom zavodu za socijalni rad, međutim navela je da događaji nisu bili takvi i takvog intenziteta već je ona bila jako bijesna na supruga jer je stalno igrao igrice i nije doživljavao nju i dijete. Iz tog razloga obratila se Centru za socijalni rad u smislu traženja pomoći. Sve je započelo od listopada 2025. kada je prijavila prvi događaj, a tu se zapravo radilo o tome da je suprug opet igrao igrice, njihov sin se motao njemu pod nogama i primio punjač, na što mu ga je suprug uzeo iz ruku i dijete se iz protesta rasplakalo. On nije bio grub prema djetetu niti se može govoriti o nekom nasilju, ali ona ja to tako prezentirala. Nije bilo nikakvih povišenih tonova prema djetetu. Činjenica je da su njihovi odnosi narušeni, no kao što je navela u podnesku htjela bi izgladiti odnose sa suprugom i popraviti ih. Međutim, kada su bili u kafiću sa njegovim prijateljima u prosincu 2025. opet su se posvađali, dijete je bilo nemirno u kafiću i počelo plakat i on je rekao da izađe van, na što se ona uvrijedila. Nikada on nije njoj ništa psovao niti je udario. Jedini fizički kontakt koji je bio, dogodio se kada su bili sa njegovom mamom i djetetom u [adresa] kada su se šetali i tada je došlo do prepirke između njegove mame i nje, gdje joj je ona nešto psovala pa joj je ona i uzvratila, a kako se je sagnula po djetetov ruksak, suprug joj je rukom podigao glavu i rekao da ne može tako razgovarati sa njegovom mamom. Zbog njihovih narušenih odnosa i zato što je bila ljuta na supruga, krišom je otišla na Centar za socijalni rad radi savjetovanja oko pokretanja brakorazvodne parnice, no nije mislila da će sve ovo tako daleko otići. Tamo je dobila uputu da mora u pratnji policije otići po svoje stvari i da oni moraju po službenoj dužnosti obavijestiti policiju. Kada je sa policijskim službenicima došla na adresu stanovanja, ukućani su bili u šoku jer se tome nitko nije nadao . Suprug i ona su se ispred kuće ponovno posvađali i iz tog razloga je njoj u afektu rekao ružne riječi, ali ona to nije doživjela dramatično jer je razumjela da je bio ljut i iznenađen. Na upit suda kako bi žrtva protumačila ovako teške optužbe koje Hrvatski zavod za socijalni rad prezentirao policiji, ista je iskazala da je ona i pred Centrom govorila ovako kako kaže i sada, no bila je emotivno uznemirena, plakala je, pa je sve to i preuveličala. Nadalje, navela je da nije u strahu od supruga i moli sud ukidanje mjere opreza kako bi mogli raditi na njihovom odnosu. Okrivljenik je naveo da nema pitanja niti primjedbi na iskaz supruge, te da bi i sam htio poboljšati odnose. Branitelj n ije imao pitanja niti primjedbi na iskaz žrtve.

5. Svjedok KM, majka okrivljenika, na saslušanju je iskazala da nema nikakvih saznanja o nekim događajima za koje je kasnije čula od sina, pa o tome ne može niti govoriti. Nije bila prisutna njihovim svađama ako ih je bilo, nikada nije vidjela da bi njen sin udario snahu, a pogotovo nikada ne bi učinio ništa nažao djetetu. Njih dvoje su se upoznali prije cca 3 godine i prihvatili su snahu sa kojom se jako lijepo slagala i nije očekivala da bi se ovako nešto dogodilo. Sjeća se jedino događaja u [adresa] kada je snaha ispustila torbicu u kojoj su bili mobiteli radi čega ju je opomenula, na što joj je ona opsovala mater. Na upit suda sjeća li se svjedokinja da bi čula okrivljenika kako nešto govori žrtvi nasilja u obitelji, ista je iskazala da je bila okrenuta leđima i nije ništa niti čula da bi oni međusobno razgovarali. K je je navela da je njima cijela ova situacija šokantna, jer na dan kada je snaha došla u pratnji policije, čuvala je unuka budući da je snaha rekla da ide kod ginekologa. Kada je vidjela da je došla sa policijskim službenicima, mislila je da se njoj nešto dogodilo, pa je to i pitala, na što joj je odgovorila da je došla po stvari i da želi razvod. Policijski službenici su rekli da ne smije s njom razgovarati i pitali su je li ju voljna pustiti u kuću po stvari, na što je svjedokinja rekla da će prvo pozvati supruga i sina. Kada je sin došao bio je ljut i iznenađen i tu je došlo do nekih psovki, a nju je to sve toliko iznenadilo da se poslije i srušila. Najstrašnije od svega joj je bilo kada su službenici rekli da mora predati dijete majci jer je unuk jako vezan za nju kao baku, budući ga čuva svakodnevno. Dok su se ona i njen sin ispred kuće raspravljali, ona se sa unukom maknula sa strane da to ne slušaju.

6. Svjedok CM, otac okrivljenika, na saslušanju je izjavio da nema gotovo nikakvih saznanja da bi se nešto loše dešavalo između njegovog sina i snahe. Nikada ih nije čuo da se svađaju niti da bi sin ikada udario nju ili dijete. To mu on kao otac ne bi dozvolio niti ga je tako učio. Svjedok je naveo da nije mogao uopće očekivati da bi se ovako nešto dogodilo jer se nikada nitko nije od njih dvoje žalio, samo je u 3 . mjesecu ove godine dobio poziv od supruge da je snaha došla u pratnji policije i da je nekakav problem. Odmah je došao kući i to je bio ružan prizor zbog prisutnosti policijskih službenika. U afektu je sin vjerojatno nešto izgovorio jer nitko nije mogao naslutiti ovakav razvoj događaja. Supruga mu je rekla kako je snaha otišla kod liječnika, a vratila se u pratnji policije. Na upit suda ima li svjedok saznanja o događaju između okrivljenika i žrtve koji bi se dogodio u kafiću na [adresa] i u [adresa], isti je iskazao da nije bio prisutan kada su bili u tom kafiću, tako da ne zna što se tamo eventualno dogodilo, a u [adresa] su bili svi zajedno i lijepo su se zabavljali cijeli dan. Nema saznanja da bi se tamo nešto dogodilo, odnosno nije ništa čuo niti vidio. Na upit suda ima li saznanja gdje se nalazi lo dijete u trenutku dolaska snahe i policijskih službenika, isti je iskazao da je unuk bio sa njegovom suprugom u kući dok su oni vani razgovarali.

7. Svjedok HM na saslušanju je iskazala da nema saznanja o odnosima između okrivljenika i njegove supruge. Sa okrivljenikom je u prijateljskim odnosima, međutim nema saznanja da bi ikada došlo do sukoba između njih, osim tom jednom prilikom kada su se nalazili u kafiću u Zagrebu na Trgu bana Jospia Jelačića. Tada se našlo više parova i bili su prisutni okrivljenik, njegova supruga i dijete, a sjeća se da je njihov sin bio jako nervozan i glasan pa je već svima postalo neugodno. ČM je rekao svojoj supruzi neka izađe sa djetetom, što ona nije htjela učiniti i tu su se posvađali pa su si međusobno psovali mater. Na upit je li bilo kakvih fizičkih kontakta, ista je iskazala da nije, da su se samo verbalno sukobili. Izašla je van sa NM i djetetom te su one malo prošetale po Trgu, a maleni je bio nervozan je r su mu izbijali zubići. Tako su pričekale dok ostali završe sa pićem nakon čega se i ona vratila po svoje dijete i supruga, jer je njen sin spavao u kolicima. Na upit branitelja je li svjedokinja prijateljica i od okrivljenika i od žrtve, ista je iskazala da je više prijateljica sa ČM, jer je njega prvog upoznala preko supruga. Na upit branitelja, može li svjedokinja precizirati mjesto kafića u kojem su se nalazili, iskazala je da se radi se o kafiću na Cvjetnom trgu.

8. U završnoj riječi branitelj okrivljenika je naveo da, nakon provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja, a poglavito temeljem iskaza žrtve nasilja u obitelji, obrana drži da optužba niti na koji način nije dokazala niti jedno djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret, pa tako ne postoji primjena fizičke sile, nema tjelesnog kažnjavanja kao niti ponižavajućeg postupanja prema djetetu. Jednako tako nema niti psihičkog nasilja kojeg bi kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost. Evidentno se radi o jednom ekscesu kada su i žrtva i okrivljenik reagirali u afektu psujući jedan drugoga, ali čime ni na koji način nisu ostvarili biće dijela opisano u Zakonu u zaštiti od nasilja u obitelji. Sve je ostalo u domeni gotovo normalne bračne razmirice. Slijedom navedenog predlaže sudu da okrivljenika oslobodi od optužbe. Branitelj je predložio ukidanje mjere opreza budući da nema više razloga za istu te kako bi se supružnicima olakšala komunikacija i suradnja oko odgoja djeteta.

9. Na temelju obrane okrivljenika koji je djelomično priznao počinjenje prekršajnog djela kao i na temelju provedenog dokaznog postupka, analizirajući svaki dokaz zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljeni počinio prekršaj opisan u članku 10. točka 3. kažnjiv po članku 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koji mu je stavljen na teret optužnim prijedlogom , a kako je opisano u izreci presude.

10. Okrivljenik je priznao počinjenje djela prekršaja u odnosu na događaj od 4. ožujka 2026. kada je pred policijskim službenicima uputio uvredljive riječi svojoj supruzi na način da bi joj psovao mater kurvinsku, braneći se da je to učinio u afektu jer je bio u šoku njezinim postupkom kojim je tražila razvod i činjenicom da je došla u pratnji policije. Isto tako okrivljenik je obrani naveo da je bilo psovanja dok su se nalazili u kafiću na Cvjetnom trgu. U odnosu na ostale događaje i način počinjenja nasilja u obitelji, okrivljenik je osporavao da bi počinio bilo koji oblik nasilja na štetu supruge i djeteta. Sud je prihvatio ovakvu obranu okrivljenika ocjenjujući ju logičnom i životno mogućom, no ne i opravdavajućom. Iz obrane okrivljenika i iskaza svjedokinje HM proizlazi da je došlo do počinjenja psihičkog nasilja u obitelji od strane okrivljenika prema njegovog supruzi i to u nazočnosti djeteta u prosincu 2025. kada su se nalazili u kafiću jer je nesporno utvrđeno da je došlo do psovanja kao i da je okrivljenik tražio od supruge da izađe sa djetetom iz kafića iako je očito bilo hladno. U odnosu na predmetni događaj, svjedokinja HM je jasno i uvjerljivo opisala događaj pri čemu je navela da je ona primarno prijateljica okrivljenika što znači da bi imala više motivacije njega zaštiti no, ista je navela da je tada okrivljenik psovao svoju suprugu i rekao joj da izađe van s djetetom jer je isto bilo nemirno no da nije bilo nikakvog fizičkog nasilja. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu saslušane svjedokinje ocjenjujući ga nepristranim, objektivnim, uvjerljivim i vjerodostojnim u svim oblicima komunikacije. Sud je okrivljenika oglasio krivim za predmetno djelo prekršaja pri čemu je ujedno suzio područje inkriminacije na način da je iz predmetnog događaja izostavio primjenu fizičke sile od strane okrivljenika na štetu supruge u obliku šamara jer primjena fizičke sile niti na jedan načini nije dokazana. Valja istaknuti da je u pogledu predmetnog događaja iz prosinca 2025. tijekom postupka utvrđeno da se isti odvio u caffe baru na Cvjetnom trgu u Zagrebu, a ne u caffe baru na Trgu bana J. Jelačića pri čemu je sud izvršio izmjenu optužnog prijedloga promjenom mjesta događaja jer se radi o manjoj izmjeni koja ne utječe na identitet optuženja niti ga širi već ga modificira. Sud je suzio opis djela prekršaja i na događaj od 4. ožujka 2026. u odnosu na koji je okrivljenik priznao da je psovao suprugu govoreći jo j je da joj jebe mater kurvinsku iz razloga što je bio u šoku, no da nije psovao Đ. Činjenica ovakvog neprimjerenog ophođenja prema supruzi i to iz razloga što je došla po stvari u pratnji policije, sud nikako ne smatra ponašanjem uobičajenim za bračne razmirice kako to sugerira branitelj. Sud je mišljenja da se ovakvim ponašanjem izražava nepoštovanje partnera i uspostavlja odnos moći što po mišljenju suda predstavlja oblik psihički nasilničkog ponašanja, no kako je okrivljenik osporavao, a nitko od saslušanih svjedoka nije potvrdio da bi tom prilikom okrivljenik supruzi psovao i Đ, sud je suzio činjenični opis djela u pogledu ovog detalja izostavljajući ga iz istog i umanjujući ga ne dirajući time u identitet optuženja. U konkretnom slučaju, obzirom na vremenski kontinuitet i trenutak optuženja, sud je mišljenja da se radi o jednom djelu prekršaja produljenog karaktera. Budući da je nedvojbeno da je događaju počinjenja psihičkog nasilja u obitelji iz prosinca 2025. djelo počinjeno u nazočnosti djeteta , sud je okrivljenika oglasio krivim za navedeno, teže djelo budući da prilikom događaja od 4. ožujka 2026. nije nedvojbeno utvrđeno da bi se isti odvio u nazočnosti djeteta. U odnosu na tu činjenicu okrivljenik, a i svjedoci otac i majka okrivljenika, jasno navode da dijete nije bilo nazočno kada je došlo do svađe i uvreda od strane okrivljenika prema njegovoj supruzi u vrijeme događaja od 4. ožujka 2026. kada je žrtva nasilja u obitelji došla u pratnji policije. Temeljem utvrđenog činjeničnog stanja sud je okrivljenika oglasio krivim za počinjenje psihičkog nasilja od strane okrivljenika na štetu supruge, a u nazočnosti djeteta i to u odnosu na jedno, kvalificirano teže djelo ocjenjujući događaje za koje je utvrđeno počinjenje djela prekršaja nasilja u obitelji u nazočnosti djeteta kao produljeno djelo pri čemu sud smatra da okrivljenika treba oglasiti krivim za jedan oblik počinjenja i to teži koji u sebi konzumira svo nepravo blažeg oblika prekršaja. Obzirom da je predmetno djelo prekršaja ocjenjeno kao produljeno, isto obuhvaća period od prosinca 2025. do 4. ožujka 2026., pa time i događaj od 22. veljače 2026. kada su boravili u [adresa]. U odnosu na događaj od 22. veljače 2026., okrivljeniku je stavljeno na teret da je i tom prilikom, u nazočnosti djeteta, za vrijeme šetnje udario suprugu otvorenim dlanom u predjelu lica međutim, okrivljenik je to dosljedno poricao, roditelji okrivljenika, posebice majka, su naveli da nikakvog nasilja nije bilo. Majka okrivljenika KM je iskazala da je tada njezinoj snahi, tj. žrtvi nasilja u obitelji pao ruksak u kojem su bili mobiteli i da ju je opomenula zbog toga na što je žrtva njoj opsovala mater. Otac okrivljenika je pak naveo da su se tog dana svi zajedno nalazili u [adresa] i da su se lijepo zabavljali. Budući da je žrtva nasilja u obitelji pred djelatnicima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, a kasnije i pred policijom, opisala predmetni događaj kako je to opisano u činjeničnom opisu optuženja, ali je na raspravi pred sudom poricala ovakvu dinamiku događaja, dok je okrivljenik osporavao osnovanost optuženja, a iz iskaza ostalih svjedoka proizlazi da nemaju saznanja o počinjenju bilo kojeg oblika nasilja u obitelji od strane okrivljen ika prema njegovoj supruzi osim u odnosu na događaj od 4. ožujka 2026., sud u odnosu na navedeni događaj od 22. veljače 2026. nije mogao sa sigurnošću utvrditi da bi došlo do počinjenja fizičkog nasilja u obitelji od strane okrivljenika prema njegovoj supruzi pa je činjenični opis i u pogledu tog događaja sužen izostavljanjem istog iz činjeničnog opisa. Prilikom ocjene iskaza saslušanih svjedoka supruge i roditelja okrivljenika sud nije mogao istima u cijelosti pokloniti vjeru jer se radi o članovima obitelji koji su motivirani zaštititi okrivljenika od prekršajnog progona i posljedica. Njihove iskaze sud je ocijenio kao pristrane i subjektivne, no kako nije bilo nikakvih drugih personalnih ili materijalnih dokaza koji bi potvrdili sporne okolnosti, sud se vodio načelom "in dubio pro reo" te je iz činjeničnog opisa izostavio sve okolnosti koje nisu nedvojbeno utvrđene.

11. Okrivljeniku je optužnim prijedlogom ujedno stavljeno na teret i počinjenje djela prekršaja nasilja u obitelji na štetu djeteta, međutim, sud nije mogao nedvojbeno utvrditi da bi na strani okrivljenika postojala odgovornosti za počinjenje istog. Sud nije mogao isključiti kao logičnu i moguću obranu okrivljenika kada navodi da je samo primio za ruku sina kako bi mu uzeo kabel od laptopa i kako bi ga spriječio doći u doticaj sa električnom energijom. U tom dijelu činjenica je da se radi o dječaku male životne dobi kada su djeca znatiželjna, a nisu svjesna opasnosti. U takvim trenutcima nije neuobičajeno da se djetetu ukaže na opasnost i da mu se oduzmu stvari koje mogu biti opasne za njega. Pod pretpostavkom da je okrivljenik vikao na dijete, vjerojatno je da bi i netko drugi od ukućana to čuo i reagirao, no roditelji okrivljenika navode da nisu ništa čuli niti vidjeli. Sud prihvaća mogućnost da nastoje zaštititi sina, tj. okrivljenika od prekršajnog progona, no isto tako sud vjeruje da bi ipak reagirali na njegovo nasilno postupanje prema djetetu jer je očito da su emotivno vezani za dijete. To posebice proizlazi iz iskaza svjedokinje KM iz čijeg iskaza jasno proizlazi da je u svakodnevnom kontaktu sa djetetom i da ga čuva. Činjenica da se dijete rasplakalo, po mišljenju suda nije neuobičajeno jer je notorna činjenica da djeca navedene dobi tako reagiraju u znak protesta ako im se nešto ne dopušta što ne znači da roditelj time čini nasilje prema djetetu. Uvažavajući sve navedeno sud nije mogao nedvojbeno utvrditi da bi okrivljenik počinio nasilje u obitelji na štetu djeteta slijedom čega je istog oslobodio optužbe za navedeno djelo.

12. Za djelo prekršaja kažnjivo po članku 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koje je okrivljenik proglašen krivim, propisana je novčana kazna u iznosu od najmanje 1.100,00 eura ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 45 dana.

13. Prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne, sud je uzeo u obzir sve okolnosti propisane odredbom članka 36. Prekršajnog zakona te je okrivljeniku kao olakotno cijenio priznanje djela prekršaja u odnosu na događaj od 4. ožujka 2026., činjenicu da je okrivljenik spreman poraditi na odnosima sa suprugom, te da se radi o izuzetno mladoj osobi dok otegotnih okolnosti sud nije našao.

14. Sud je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom posebnom minimumu ocjenjujući ovako izrečenu kaznu primjerenu stupnju njegove odgovornosti, načinu počinjenja djela, njegovim osobnim i imovinskim prilikama budući da je okrivljenik mlad i u obvezi uzdržavanja djeteta i supruge, a primanja su mu ispod prosječne plaće u RH te da će se ovako izrečenom novčanom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja u smislu ostvarenja specijalne i generalne prevencije na način da će se utjecati na okrivljenika da više ne čini prekršaje te poštuje pozitivne propise RH, da shvati nužnost reakcije i nulte tolerancije na bilo kakav oblik nasilničkog ponašanja kao i da će se na taj način utjecati na druge pripadnike društva o nužnosti i pravednosti kažnjavanja počinitelja prekršaja te ne postupanja u skladu sa zakonskim odredbama.

15. U ovako izrečenu kaznu, sud je okrivljeniku uračunao vrijeme za koje je isti bio lišen slobode u vezi prekršaja na način da je izjednačio dva dana lišenja slobode u vezi prekršaja sa 79,64 eura novčane kazne pa je okrivljeni dužan platiti preostali iznos od 1.020,36 eura s time da, ukoliko plati dvije trećine ovako izrečene kazne u roku koji mu je za to određen, smatrat će se da je kazna plaćena u cijelosti.

16. U odnosu na predloženu zaštitnu mjeru sud je odbio prijedlog tužitelja za primjenom iste budući da je tijekom postupka utvrđeno da žrtva nasilja u obitelji i sama predlaže ukidanje mjere opreza koja je po svojoj naravi i sadržaju jednaka zaštitnoj mjeri zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhićenja žrtve nasilja u obitelji te da su i okrivljenik i žrtva naveli kako žele poraditi na svom odnosu što sud smatra pohvalnim obzirom da se radi o mladim ljudima koji su tek osnovali obitelj. Sud je mišljenja da je u ovom trenutku izricanje zaštitne mjere prekomjerno i nesvrsishodno te da bi se ustrajanjem u istoj otežala komunikacija između supružnika u smislu poboljšanja odnosa i zajedničke, adekvatne skrbi o njihovom djetetu. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke.

17. Međutim, uzimajući u obzir da se radi o mladoj osobi i roditelju koji očito ima problem sa nedovoljnom i neprimjerenom komunikacijom, te u svrhu pomoći i poboljšanja ophođenja i komuniciranja sa članovima obitelji, te razvijanja partnerskog odnosa i uvažavanja partnera, sud je mišljenja da je okrivljeniku svrhovito izreći zaštitnu mjeru psihosocijalnog tretmana u trajanju koje sud smatra primjerenim svim utvrđenim okolnostima, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom IV izreke presude.

18. Budući da je okrivljenik u obvezi uzdržavanja malodobnog djeteta a ima primanja ispod prosječne plaće u RH, okrivljenik je oslobođen dužnosti plaćanja troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu jer sud smatra da bi plaćanjem istih bila dovedena u pitanje egzistencija okrivljenika kao i osoba koje je dužan uzdržavati.

Zagreb, 28. travnja 2026.

Zapisničar

Viša sudska savjetnica, specijalist Ljiljana Novosel

Marijana Đurinac

Sutkinja

Maja Župančić Ukropina

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude okrivljenik, tužitelj, te osobe navedene u čl.192.st.1. Prekršajnog zakona imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana po primitku ove presude Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u dva istovjetna primjerka, putem ovog suda, na adresu [adresa], bez naplate pristojbe.

Dostavna naredba:

1. Okrivljeniku ČM, [adresa]

2. Žrtvi nasilja u obitelji NM,

3. Branitelju Davoru Mariću, odvjetniku iz Zagreba, Ulica Antuna Bauera 19,

4. Ovlaštenom tužitelju, III. Policijska postaja Zagreb, Dubrava 137,

5. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Dubrava, Dubrva 49, Zagreb

6. Spis