Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-5063/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Sanda Jeromela, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja LU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Zagreb, L [adresa] , radi novog naziva radnog mjesta i koeficijenta za obračun plaće, nakon održane usmene i javne rasprave, 28. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-112-07/24-01/473, URBROJ: 566-01/16-24-2 od 5. studenoga 2024.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-112-07/24-01/473, URBROJ: 566-01/16-24-2 od 5. studenoga 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, KLASA: UP/I-112-01/24-01/26, URBROJ: 513-02-3009/15-24-2 od 15. svibnja 2024. kojim je tužiteljici utvrđen novi naziv radnog mjesta – carinski istražitelj s koeficijentom za obračun plaće 2.20 i VIII. platnim razredom od 1. ožujka 2024., od kojeg dana će se prema ovom rješenju isplaćivati plaća, a žalba protiv rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.
2. Tužiteljica u tužbi smatra da je pogrešno izvršeno prevođenje dosadašnjeg radnog mjesta višeg inspektora i koeficijentom od 2,30 u novi naziv radnog mjesta carinski istražitelj i novi koeficijent za obračun plaće 2,20. Ističe da je osporeno rješenje nezakonito jer ne sadrži razloge a doneseno je temeljem čl. 16. st. 2. Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima, rasporedu i koeficijentima za obračun plaće u državnoj službi (Narodne novine broj 22/24) koja je stupila na snagu 1. ožujka 2024. utvrđeni nazivi radnih mjesta, uvjeti za raspored, klasifikacija radnih mjesta, pripadajući platni razredi i koeficijenti za obračun plaće u državnoj službi, iako prethodno nisu vrednovana radna mjesta prema Uredbi o načinu primjene standardnih mjerila u postupku vrednovanja i klasifikacije radnih mjesta u državnoj službi i javnim službama koja je također stupila na snagu 1. ožujka 2024. Smatra da Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske nije prethodno provelo postupak vrednovanja radnih mjesta, zatim određivanje platnih razreda i potom koeficijenata u skladu sa navedenom Uredbom koja je bila preduvjet za primjenu prvo navedene Uredbe, jer su obje Uredbe stupile na snagu isti dan. Tužiteljica navodi sadržaj opisa poslova radnog mjesta viši inspektor te napominje da je u obračunskim ispravama za obračun plaće za razdoblje ožujak - listopad navedeno radno mjesto viši inspektor sa propisanim koeficijentom 2,20 o čemu u privitku kao dokaz dostavlja obračunske isprave za obračun plaće. Prema broju bodova 544 utvrđenom u postupku bodovanja prema prethodno navedenoj Uredbi predmetno radno mjesto je trebalo biti razvrstano u 10. platni razred sa najmanjim koeficijentom 2,50 – 2,80 od 530-599 bodova prema Uredbi o rasponima koeficijenata u platnim razredima u jedinstvenoj platnoj ljestvici u državnoj službi i javnim službama. Slijedom navedenog smatra da su osporeno i prvostupanjsko rješenje nezakonita jer su donesena na osnovi prevođenja radnih mjesta u skladu sa člankom 16. stavkom 2. Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u državnoj službi koja je nezakonita, jer nije u skladu sa relevantnim odredbama koje su trebale osigurati provedbu dva konstitutivna elementa definicije osnovnog cilja Zakona o plaćama jednaki rad i jednaka plaća, a koji su propisani člankom 6. stavak 1., 9. i 14. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama i članka 47. Zakona o državnim službenicima. Predlaže sudu da poništi osporavano drugostupanjsko i sam riješi stvar ili vrati spis prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje kako bi prije određivanja novog koeficijenta izvršilo vrednovanje radnog mjesta prema postojećem opisu poslova za radno mjesto viši inspektor, sukladno Uredbi o načinu primjene standardnih mjerila i Uredbi o rasponima koeficijenata u ponovljenom postupku donese rješenje temeljem Zakona i Uredbi na način da se izvrši bodovanje radnih mjesta sukladno nazivu radnog mjesta prije prevođenja i pripadajućem opisu radnog mjesta višeg inspektora a zatim po dobivenim bodovima odredi platni razred, te unutar platnog razreda ovisno o bodovima dodijeli koeficijente.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, te navodi primijenjene propise na temelju kojih proizlazi da je radno mjesto tužiteljice pravilno prevedeno u skladu s pripadajućom Tablicom i sukladno odredbi članka 16. stavka 2. Uredbe kojom je propisan način prevođenja naziva radnih mjesta državnih službenika u skladu s pripadajućom Tablicom. Smatra da tužiteljica iznosi usporedbe s koeficijentima za obračun plaće drugih radnih mjesta, a koje ne mogu biti od utjecaja na rješavanje ovog upravnog spora, jer je Uredba stupila na snagu 1. ožujka 2024. i od tog datuma se primjenjuje na sve državne službenike na način kako su Uredbom utvrđeni nazivi radnih mjesta, uvjeti za raspored, klasifikacija radnih mjesta, pripadajući platni razredi te koeficijenti za obračun plaće u državnoj službi, prema sadržaju koji je objavljen u službenom listu Republike Hrvatske. Navodi da tužiteljica ničim konkretno ne osporava niti čini vjerojatnim da je koeficijent za obračun plaće radnog mjesta na koje je raspoređena, a koje je prevedeno pogrešno utvrđen, odnosno da je prvostupanjsko tijelo primijenilo pogrešan koeficijent, već se žalbeni i tužbeni navodi uglavnom odnose na koeficijente utvrđene gore navedenom Uredbom i mjerilima i kriterijima za vrednovanje radnih mjesta. Donošenje predmetne Uredbe u nadležnosti je Vlade Republike Hrvatske, pa ovo tijelo ne može preispitivati istu, jer ocjena zakonitosti propisa nije u nadležnosti tuženika, koji nije nadležan za ocjenu zakonitosti podzakonskih propisa i internih općih akata javnopravnih tijela, pa tako ni za preispitivanja sadržaja Uredbe te utvrđenih koeficijenata složenosti poslova i Pravilnika o unutarnjem redu tijela kojim je utvrđen opis poslova i složenost pojedinih radnih mjesta, već samo za kontrolu pojedinačnih akata donesenih u provedbi istih. Tuženik napominje da Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-II- 1591/2024 od 4. lipnja 2024. nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaća u državnoj službi, jer se ne radi o ustavnopravnom pitanju, niti je u nadležnosti suda ocjena o tome jesu ili nisu kompetencije bilo koje kategorije državnih službenika i namještenika iz osporene Uredbe trebali i/ili mogli biti vrednovani višim ili nižim koeficijentom za obračun plaće, te u odnosu na koga. Ustavni sud dalje navodi da jednakost pojedinca u društvu glede prava koje proizlaze iz rada nije Ustavom apsolutno zajamčena, a osobito kad se zbog specifičnosti uvjeta za obavljanje određenog posla traže različite sposobnosti pojedinog zaposlenika, pa niti načelo složenosti određenih poslova i utvrđivanje naziva pojedinih radnih mjesta nije ustavnopravno pitanje kao niti razlika u plaći, sve dok se njome ne zadire u ljudska prava i temeljne slobode građana zajamčene Ustavom, a što odredbama Uredbe nije učinjeno. Tuženik ističe da nije ovlašten niti za preispitivanje Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva financija, a kojim je utvrđen opis poslova radnih mjesta, a obzirom da ocjena zakonitosti podzakonskih propisa i internih općih akata javnopravnih tijela nije u nadležnosti tuženika. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u odsutnosti uredno pozvane tužiteljice i tuženika a prisutnosti opunomoćenice zainteresirane osobe, temeljem ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnom sporu (Narodne novine, broj: 36/24), o čemu su tužiteljica i tuženik uredno obaviješteni u pozivu za raspravu.
6. Opunomoćenica zainteresirane osobe je istakla da je prevođenje napravljeno pravilno i predložila da sud odbije tužbeni zahtjev.
7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u spis tuženika priložen uz odgovor na tužbu.
8. U konkretnom slučaju, tužiteljica u bitnom prigovara primjeni Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima, rasporedu i koeficijentima za obračun plaće u državnoj službi (Narodne novine, broj: 22/24) koja je stupila na snagu 1. ožujka 2024. i kojom su utvrđeni nazivi radnih mjesta, uvjeti za raspored, klasifikacija radnih mjesta, pripadajući platni razredi i koeficijenti za obračun plaće u državnoj službi, iako prethodno nisu vrednovana radna mjesta prema Uredbi o načinu primjene standardnih mjerila u postupku vrednovanja i klasifikacije radnih mjesta u državnoj službi i javnim službama koja je također stupila na snagu 1. ožujka 2024., a obzirom da su obje Uredbe stupile na snagu isti dan.
9. Tužiteljica navodi da je prije primjene navedene Uredbe radila poslove višeg inspektora sa koeficijentom 2,30 i da je i nakon primjene nove Uredbe nastavila raditi isti posao i radno mjesto višeg inspektora nije brisano ali je njeno radno mjesto prevedeno na radno mjesto carinski istražitelj s koeficijentom 2,20 te smatra da je pogrešno izvršeno prevođenje i da je trebala biti prevedena na radno mjesto viši inspektor s koeficijentom 2,30.
10. Odredbom članka 16. stavka 2. Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima, rasporedu i koeficijentima za obračun plaće u državnoj službi propisano je da se način prevođenja posebnih naziva radnih mjesta u državnoj službi utvrđenih dosadašnjim propisima u nove nazive radnih mjesta, s pripadajućim platnim razredima i koeficijentima za obračun plaće, utvrđuju u Tablici 5., koja se nalazi u prilogu i čini sastavni dio ove Uredbe.
11. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
12. Naime, u obrazloženju prvostupanjskog rješenja od 15. svibnja 2024. navedeni su materijalno pravni propisi koje se odnose na predmetno utvrđenje novog naziva radnog mjesta i koeficijenata za obračun plaće, te je nesporno utvrđeno da je tužiteljica bila raspoređena na radno mjesto viši inspektor s koeficijentom 1,697 i dodatkom od 5% na posebne uvjete rada i da je u modelu prevođenja isto prevedeno sukladno prethodno navedenom članku 16. stavku 2. Uredbe na temelju Tablice 5. u novi naziv radnog mjesta carinski istražitelj s novim koeficijentom 2,20. Stoga je sud zaključio da je tuženik imao osnove odbiti žalbu tužiteljice s obrazloženjem da je u konkretnom slučaju pravilno primijenjen model prevođenja radnog mjesta s pripadajućim koeficijentom 2,20 koje se razvrstava u 8. platni razred sukladno članku 3. Uredbe o rasponima koeficijenata u platnim razredima u jedinstvenoj platnoj ljestvici u državnoj službi i javnim službama (Narodne novine, broj: 22/24).
13. Tuženik je pravilno odgovorio na žalbeni prigovor tužiteljice da je donošenje prethodno navedene Uredbe u nadležnosti Vlade Republike Hrvatske te stoga u nadležnosti tuženika ne spada ocjena zakonitosti predmetne Uredbe. Također u odgovoru na tužbu navodi da Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-II- 1591/2024 od 4. lipnja 2024. nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaća u državnoj službi, jer se ne radi o ustavnopravnom pitanju, obzirom da načelo složenosti određenih poslova i utvrđivanje naziva pojedinih radnih mjesta nije ustavnopravno pitanje kao niti razlika u plaći, sve dok se njome ne zadire u ljudska prava i temeljne slobode građana zajamčene Ustavom, a što odredbama Uredbe nije učinjeno.
14. Iz navedenog razloga, sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim.
15. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, presudio kao u izreci.
U Zagrebu, 28. travnja 2026.
Sutkinja
Sanda Jeromela
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. tužiteljici
2. tuženiku
3. zainteresiranoj osobi
4. U spis
