REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: P-1522/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Anamarija Biočić Siničić, odvjetnica u Solinu, protiv tuženika: 1) Općina Dugopolje, OIB: 57240842564, Trg Franje Tuđmana 1, Dugopolje, kojeg zastupa punomoćnik Vinko Samardžić, odvjetnik u Splitu, 2) LZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 12.ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika pod 1), dana 28.travnja 2026. na ročištu za objavu odluke,

p r e s u d i o  j e:

I. Utvrđuje se da je tužitelj suvlasnik za 3/4 dijela nekretnine č. zem. [katastarska čestica], POD KRČOM, PAŠNJAK (pov 932 m2), K. O. [katastarska općina] i to baš fizički odvojenog dijela nekretnine prikazanog na SKICI IZMJERE geod. ureda TRIPODIJ GEODEZIJA d.o.o. mag. ing. geod.et geoinf. TZ u M 1:450 od 20.05.2025.g. točkama 4-5-6-4 u pov. od 227 m2 (novoformirana č. zem. [katastarska čestica] oranica K. O. [katastarska općina] ukupne pov. 227 m2), te je tužitelj ovlašten temeljem ove presude ishoditi parcelaciju predmetne nekretnine, a nakon toga na novoformiranoj zemljišnoknjižnoj čestici ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, za 3/4 dijela, uz istovremeni upis brisanje tog prava s imena tuženika osobno: OPĆINA [adresa], GZ.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao da se utvrdi vlasnikom nekretnine pobliže označene u toč.I izreke za daljnji udio od 1/4 te da se uknjiži i za taj udio na novoformiranoj zemljišnoknjižnoj čestici.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 20.4.2023. podnio tužbu ovom sudu protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva. Tužba se činjenično temelji na tome: da su tuženici uknjiženi kao vlasnici č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od koje se formira predmetna č. zem. [katastarska čestica]; da je tužitelj vlasnik dijela čestice č. zem. [katastarska čestica] te je u kvalificiranom posjedu tog dijela računajući i svoje pravne prednike (oca, baku) koje je naslijedio.

1.1.Tužitelj je podneskom od 4.6.2025. precizirao tužbeni zahtjev na realni dio č. zem. [katastarska čestica] koja je nastala od č. zem. [katastarska čestica] i od koje bi daljnjom parcelacijom trebala nastati č. zem. [katastarska čestica].

2.U odgovoru na tužbu tuženik pod 1) se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, predložio isti odbiti te obvezati tužitelja na plaćanje parničnog troška tuženiku. Nadalje, tuženik u bitnom navodi da tužitelj mora dokazati sve uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću.

2.1.Tuženik pod 2) nije dao odgovor na tužbu, ali sud u odnosu na njega nije donio presudu zbog ogluhe jer su tuženici nužni suparničari.

3.Ovaj sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, saslušanjem tužitelja i svjedoka ŠZ, OZ i BZ.

3.1.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

4.Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za utvrđenje vlasništva točno određenog realnog dijela nekretnine.

4.1.Među strankama nije sporno: da su tuženici pasivno legitimirani kao uknjiženi vlasnici.

4.2.Među strankama je sporno: jesu li ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću.

4.3.U ovom postupku su mjerodavne niže citirane odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV).

5.U postupku je utvrđeno sljedeće:

U zemljišnoj knjizi predmetna nekretnina č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ima površinu 932 m2 te je uknjižena kao vlasništvo tuženika (prema izvatku koji je dostavio tuženik).

5.1.Predmetni sporni dio zemljišta, koji ima površinu 227 m2, dio je čestice č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i na skici geodeta TZ omeđen je točkama 4- 5-6-4. Tuženik pod 1) se nije protivio da se, umjesto provođenja geodetskog vještačenja, koristi ova skica te je u podnesku učinio nespornim da je ova nekretnina predmet spora.

5.2.Kao posjednik u katastru u pogledu č. zem. [katastarska čestica] (parcele od koje je nastala 90/36) i 92/1 (susjedna parcela prema skici TZ) k. o. [katastarska općina] od terenske revizije 1963. bio je upisan ŽZ (tužiteljev stric), a potom je 1988. taj posjed podijeljen na dva jednaka dijela na dotičnog ŽZ i na tužiteljevog oca DZ pok. Ž što je vidljivo iz povijesti promjena (listovi 44, 49, 52 spisa). Također, u posjedovnim listovima su upisani tužiteljev stric ŽZ i otac DZ (list 55-56).

5.3.Tužitelj svoje posjedovanje spornog dijela temelji na nasljeđivanju od svojih pravnih prednika – oca DZ pok. Ž i bake NZ ud. Ž. Nasljeđivanje proizlazi iz priloženih rješenja o nasljeđivanju br. O-2516/03 od 8.6.2004. i 17.2.2015. te br. O-522/68 od 23.9.1968.

5.4.Što se tiče posjedovanja predmetnog spornog dijela od strane pravnih prednika tužitelja, saslušani svjedoci ŠZ (rođ.1956.), OZ (rođ.1955.) i BZ (rođ.1952.) su iskazali da je to zemljište, još od doba kad su polazili u školu, posjedovala tužiteljeva baka, a kasnije otac i stric tužitelja koji su se međusobno podijelili. Na postojanje te podjele nedvojbeno ukazuje i promjena u katastru 1988. (vidi toč.5.2.).

Što se tiče tužiteljeve tetke EZ (koja je NZ naslijedila za 2/8 prema rješenju o nasljeđivanju), za nju su svjedoci iskazivali oprečno („da je uzela dio nasljedstva i to od zemljišta koje se nasljeđivalo po ocu“; „da ona preko puta ove parcele ima nekakve nekretnine“; „da ona nije naslijedila ništa niti je za svog života išta tražila od nasljedstva te je rijetko kada i dolazila“).

Tužitelj je u iskazu ponovio svoje navode iznesene tijekom postupka, a u pogledu EZ je naveo da je ona 2/8 naslijedila samo na susjednoj velikoj parceli, a prilikom podjele između tužiteljevog oca i strica negdje 1956., ona je isplaćena u pogledu svojih nekakvih vlasničkih prava po nasljeđivanju iza oca.

5.5.Sadržaj javnih i javno ovjerenih isprava nijedna od stranaka nije dovela u pitanje.

5.6.Iskazima svih saslušanih svjedoka se poklanja vjera u dijelu u kojem iskazuju o posjedovanju budući da nijedna od stranaka nije osporila njihove iskaze niti ih je nekakvim protudokazima učinila nevjerodostojnim, a osim toga to proizlazi i iz posjedovnih listova. Njihove iskaze, kao i iskaz tužitelja u dijelu u kojemu iskazuju o suvlasničkim pravima EZ ovaj sud ne prihvaća kao vjerodostojne budući da su im iskazi međusobno oprečni i u suprotnosti sa sadržajem rješenja o nasljeđivanju iza pok. NZ.

Naime, ako je EZ u diobi nasljedstva s braćom ŽZ i DZ pripala neka druga nekretnina, onda bi bilo logično da je tužitelj dostavio dokaz o tome (npr. izvadak iz zemljišne knjige ili katastra iz kojeg bi bilo vidljivo da je ona vlasnik ili barem upisana kao posjednik iste). Ako je dotičnoj za odricanje od suvlasništva isplaćen neki iznos (kako on tvrdi u iskazu), onda bi bilo logično da je tužitelj dostavio odgovarajuću izjavu EZ (ili njezinih nasljednika ako je umrla) kojom se to potvrđuje jer u suprotnom, temeljiti prihvaćanje tužbenog zahtjeva samo na izjavi tužitelja da je njegova tetka (koja bi bila nasljednik za 1/4) isplaćena, bio bi opasan presedan i time bi se otvorila mogućnost oštećivanja imovinskih interesa nositelja stvarnih prava koji ne sudjeluju u postupku.

6.S obzirom na to da je tijekom postupka utvrđeno da su pravni prednici tužitelja posjedovali neometano najmanje 60 godina prije podnošenja tužbe sporni dio č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je na skici geodeta omeđen točkama 4-5-6-4, a sad ga posjeduje i tužitelj, može se reći da su da su zbog posjedovanja od najmanje 1963. do 20.4.2023. temeljem čl.159.st.3. i 4. u vezi s čl.160.ZV ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva točno određenog realnog dijela nekretnine opisanog u izreci koji predstavlja pojedinačno određenu stvar (tako VSRH, Rev-2328/16) pa je temeljem navedenih odredbi i čl.130.st.1.ZV odlučeno kao u izreci s tim da je tužitelj utvrđen suvlasnikom samo za 3/4 dijela te nekretnine. To stoga jer nijednim vjerodostojnim dokazom nije dokazano da se nakon nasljeđivanja iza NZ EZ odrekla svoje 1/4 dijela u korist tužiteljevog oca.

6.1.Kad je u pitanju stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su 8.10.1991. bile u društvenom vlasništvu, treba reći da je, u skladu sa pravnim shvaćanjima Europskog suda za ljudska prava (predmeti L protiv [adresa], T i dr. protiv [adresa] te G protiv Republike Hrvatske), recentna sudska praksa (ŽS Zagreb: Gž-656/20; ŽS Rijeka: Gž- 2494/2020; VSRH: Rev-3014/19) zauzela stav da se računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije 8.10.1991. te da nije odlučno je li tužba podnesena nakon 17.11.1999., kao dana donošenja odluke Ustavnog suda RH kojom je bila ukinuta odredba čl.388.st.4.ZV kako je tad glasila.

6.2.Povrh toga, treba reći da je Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava dana 20.3.2018. objavilo presudu (u predmetu T i dr. protiv RH) kojom je presudio da država nije povrijedila pravo podnositelja na mirno uživanje vlasništva (članak 1. Protokola br.1. uz Konvenciju) te je utvrđeno da su nedopušteni prigovori u mjeri u kojoj obuhvaćaju razdoblje od 6.4.1941. do 8.10.1991.

Ovakva presuda je donesena zbog toga što podnositelji zahtjeva nisu u zahtjevima uključili razdoblje od 6.4.1941. do 8.10.1991. u činjeničnu i pravnu osnovu svojih prigovora (toč.130.obrazloženja te presude) pa da je gore navedena presuda donesena izvan opsega predmeta kako je određen prigovorima podnositelja zahtjeva (toč.133.).

Dakle, ovom presudom Velikog vijeća nije dirano u pitanje odlučnosti vremena podnošenja tužbe radi utvrđenja vlasništva tj. je li podnesena prije ili nakon 17.11.1999.

6.3.Nadalje, ovaj sud je mišljenja da bi, prema testu razmjernosti, nepriznavanje prava vlasništva tužitelju predstavljalo povredu njegovog prava na mirno uživanje vlasništva u smislu članka 1. Protokol br. 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine, MU, broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10: dalje-Konvencija) kojom je određeno da svatko ima pravo na mirno uživanje vlasništva i da se nitko ne smije lišiti vlasništva osim u javnom interesu uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Naime, kako su iskazali svjedoci, ta nekretnina je odavna u posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika, te državna vlast (tuženik) nije na nijedan način pokazivala da bi bila njezino vlasništvo, a s druge strane tužitelj i njegovi pravni prednici su istu koristili u svom svakodnevnom životu te su ju doživljavali kao svoje vlasništvo.

6.4.Što se tiče dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na ovlaštenje tužitelja da se uknjiži uz prethodno formiranje zasebne čestice, za reći je sljedeće.

Ovlaštenje tužitelja, kao vlasnika koji je vlasništvo stekao dosjelošću, da se uknjiži proizlazi iz odredbe čl.130.st.1.ZV. Međutim, u konkretnom slučaju, budući da predmet stjecanja vlasništva nije cijela čestica već dio iste, nužno je da prethodno taj dio dobije zasebnu katastarsku oznaku, a to može dobiti jedino parcelacijom. Pojedini sudovi (ŽS Zadar: Gž-820/21, Gž-893/20; ŽS Dubrovnik: Gž-769/20) odbacuju zbog apsolutne nenadležnosti tužbu u dijelu kojim se tužbeni zahtjev odnosi na ovlaštenje da tužitelji provedu parcelaciju realnog dijela nekretnine. Međutim, u konkretnom slučaju, tužitelj traži da se uknjiži što bi u smislu odredbe čl.130.st.1.ZV spadalo u sudsku nadležnost jer to predstavlja imovinski spor iz čl.1. u vezi s čl.34.st.2.Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) za što je nadležan općinski sud. Stjecatelj vlasništva je ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva u skladu čl.161.st.1.toč.3.Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj 153/13) (tako ŽS Split: Gž-7/18, Gž-2193/19, Gž-1257/15). Ovaj sud niti određuje niti provodi parcelaciju.

Ako je tužitelj vlasnik točno određenog dijela nekretnine, a jest jer je to utvrđeno ovom presudom, onda on temeljem ovlaštenja iz čl.30.st.1.ZV ima pravo prema onome tko mu osporava vlasništvo (ovdje tuženiku) staviti svaki zahtjev koji je nužan da bi realizirao svoje pravo vlasništva (tj. činio sa svojom stvari što ga je volja) i isključio tuženika od zadiranja u njegovo vlasništvo. Dakle, može s osnovom prema tuženiku staviti i zahtjev da ga se ovlasti da formira zasebnu česticu koja je nužna da bi kao vlasnik bio uknjižen jer zemljišno-knjižni odjel ga ne može uknjižiti kao vlasnika dijela čestice označenog slovima na skici vještaka.

Konačno, treba reći da ako bi se u upravnom postupku parcelacije tuženik usprotivio parcelaciji, tad bi po čl.55.st.1.Zakona o općem upravnom postupku upravno tijelo trebalo (ako ne želi samo riješiti to pitanje) prekinuti postupak i čekati da nadležni sud riješi to pitanje. Dakle, stranke bi se opet našle u parnici.

Stoga, temeljem čl.130.st.1.ZV prihvaćen je i ovaj dio tužbenog zahtjeva.

U Splitu, 28.travnja 2026.

S U D A C

Joso Puljić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.tužitelja

-pun.tuženika pod 1)

-tuženiku pod 2)