REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb - Istok, Turinina 3
Poslovni broj: Pn-99/2019-55
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužitelja JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Matko Novinc, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 13. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, odvjetnika Stipe Vuletića i zamjenice punomoćnice tuženika, odvjetničke vježbenice AĐ, **.**.2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba sadržana u članku 8. Ugovora o kreditu br. 2402006-1031262160/51400607-5102116371 sklopljenog između tužitelja JĐ kao korisnika kredita i tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. kao kreditora 16. studenog 2004. u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu s važećim Odlukama tuženika.
II. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d. isplatiti tužitelju JĐ iznos od 1.068,10 EUR (tisućušezdesetosam eura i deset eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
13,69 EUR od 2.2.2008.,
13,87 EUR od 2.3.2008.,
13,94 EUR od 4.4.2008.,
13,51 EUR od 6.5.2008.,
13,65 EUR od 14.6.2008.,
13,65 EUR od 2.7.2008.,
13,42 EUR od 9.8.2008.,
13,48 EUR od 3.9.2008.,
13,70 EUR od 2.10.2008.,
14,83 EUR od 2.11.2008.,
13,97 EUR od 2.12.2008.,
14,99 EUR od 2.1.2009.,
15,05 EUR od 5.2.2009.,
15,12 EUR od 2.3.2009.,
14,82 EUR od 5.4.2009.,
24,28 EUR od 6.5.2009.,
23,96 EUR od 2.6.2009.,
23,84 EUR od 23.7.2009.,
23,71 EUR od 2.8.2009.,
24,01 EUR od 2.9.2009.,
23,62 EUR od 24.10.2009.,
24,03 EUR od 1.12.2009.,
24,04 EUR od 2.12.2009.,
24,31 EUR od 2.1.2010.,
24,67 EUR od 2.2.2010.,
24,58 EUR od 2.3.2010.,
25,20 EUR od 2.4.2010.,
25,07 EUR od 2.5.2010.,
25,21 EUR od 2.6.2010.,
26,85 EUR od 2.7.2010.,
26,49 EUR od 2.8.2010.,
27,83 EUR od 2.9.2010.,
27,16 EUR od 2.10.2010.,
19,54 EUR od 2.11.2010.,
20,80 EUR od 2.12.2010.,
21,45 EUR od 11.1.2011.,
20,86 EUR od 3.2.2011.,
21,11 EUR od 2.3.2011.,
20,71 EUR od 1.4.2011.,
21,28 EUR od 17.5.2011.,
12,78 EUR od 11.6.2011.,
12,96 EUR od 10.7.2011.,
13,89 EUR od 3.8.2011.,
13,62 EUR od 2.9.2011.,
13,01 EUR od 5.10.2011.,
2,34 EUR od 2.11.2011.,
2,33 EUR od 2.12.2011.,
2,36 EUR od 2.1.2012.,
2,39 EUR od 2.2.2012.,
2,39 EUR od 2.3.2012.,
2,37 EUR od 2.4.012.
2,39 EUR od 16.5.2012.,
2,39 EUR od 2.6.2012.,
2,38 EUR od 2.7.2012.,
2,37 EUR od 23.8.2012.,
2,37 EUR od 7.9.2012.,
2,34 EUR od 3.10.2012.,
2,39 EUR od 30.11.2012.,
2,38 EUR od 20.12.2012.,
2,33 EUR od 24.1.2013.,
2,35 EUR od 23.2.2013.,
2,37 EUR od 27.3.2013.,
2,37 EUR od 25.4.2013.,
2,31 EUR od 25.5.2013.,
2,32 EUR od 28.6.2013.,
2,31 EUR od 5.7.2013.,
2,32 EUR od 9.8.2013.,
2,33 EUR od 19.9.2013.,
2,36 EUR od 12.10.2013.,
2,36 EUR od 15.11.2013.,
2,37 EUR od 6.12.2013.,
2,35 EUR od 21.1.2014.,
2,04 EUR od 7.2.2014.,
2,05 EUR od 18.3.2014.,
2,04 EUR od 5.4.2014.,
2,02 EUR od 20.5.2014.,
2,02 EUR od 19.6.2014.,
2,02 EUR od 2.7.2014.,
2,04 EUR od 2.8.2014.,
2,06 EUR od 2.9.2014.,
2,06 EUR od 2.10.2014.,
2,06 EUR od 2.11.2014.,
2,08 EUR od 2.12.2014.,
2,07 EUR od 8.1.2015.,
2,08 EUR od 2.2.2015.,
2,08 EUR od 3.3.2015.,
2,08 EUR od 3.4.2015.,
2,08 EUR od 2.5.2015.,
2,08 EUR od 2.6.2015.,
2,08 EUR od 2.7.2015.,
2,08 EUR od 2.8.2015.,
2,08 EUR od 2.9.2015.,
2,08 EUR od 2.10.2015.,
2,08 EUR od 2.11.2015.,
2,08 EUR od 2.12.2015.,
2,08 EUR od 2.1.2016.,
2,26 EUR od 16.2.2016.,
2,27 EUR od 2.3.2016.,
2,24 EUR od 2.4.2016.,
2,22 EUR od 2.5.2016.,
2,20 EUR od 2.6.2016.,
2,25 EUR od 2.7.2016.,
2,24 EUR od 2.8.2016.,
2,22 EUR od 2.9.2016.,
2,25 EUR od 2.10.2016.,
2,25 EUR od 2.11.2016.,
2,27 EUR od 2.12.2016.,
2,29 EUR od 2.1.2017.,
2,28 EUR od 2.2.2017.,
2,27 EUR od 2.3.2017.,
2,26 EUR od 6.4.2017.,
2,24 EUR od 2.5.2017.,
2,21 EUR od 2.6.2017.,
2,20 EUR od 2.7.2017.,
2,11 EUR od 3.8.2017.,
2,10 EUR od 2.9.2017.,
2,13 EUR od 2.10.2017.,
2,10 EUR od 2.11.2017.,
2,10 EUR od 13.12.2017.,
2,06 EUR od 11.1.2018.,
2,08 EUR od 2.2.2018.,
2,10 EUR od 2.3.2018.,
2,05 EUR od 7.4.2018.,
2,01 EUR od 2.5.2018.,
2,06 EUR od 8.6.2018.,
2,07 EUR od 5.7.2018.,
2,07 EUR od 2.8.2018.,
2,15 EUR od 5.9.2018.,
2,12 EUR od 5.10.2018.,
2,12 EUR od 2.11.2018.,
2,13 EUR od 2.12.2018.,
2,14 EUR od 2.1.2019.,
2,13 EUR od 2.2.2019.,
2,13 EUR od 2.3.2019.,
po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
III. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. prema tužitelju JĐ u iznosu od 5.177,78 CHF, a na ime razlike mjesečnih anuiteta nastalih između početno ugovorene kamatne stope od 4,99 % i fiksirane kamatne stope od 3,23 %, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose pojedinih anuiteta od dana obveze njihovog plaćanja do isplate.
IV. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d. naknaditi tužitelju JĐ trošak parničnog postupka u iznosu od 3.424,08 EUR (tritisućečetristodvadesetčetiri eura i osam eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
V. Odbija se zahtjev tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. za naknadu parničnog troška, u cijelosti.
Obrazloženje
1. Tužitelj JĐ podnio je ovom sudu tužbu u kojoj je naveo da je sa tuženikom Erste & Steiermarkische bank d.d. 16. studenog 2004. sklopio Ugovor o kreditu u iznosu od 72.448,33 CHF, 22. studenog 2004. Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanje založnog prava na nekretnini, a 13. prosinca 2006. Aneks Ugovora o kreditu, da je tuženik tijekom otplate kredita samovoljno mijenjao visinu kamatne stope, da je stoga mjesečni anuitet rastao, a da su sudovi u Republici Hrvatskoj utvrdili da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika ovakvih kredita tako što je sa njima ugovorio da se njegovom jednostranom odlukom može mijenjati kamatna stopa bez da su stranke o tome pregovarale i da je takvo ugovaranje ništetno pa da smatra da mu je tuženik dužan isplatiti razliku koja je u njegovim mjesečnim anuitetima uslijed takvog ugovaranja nastala. Još je naveo da je tuženik kamatnu stopu u njihovom ugovornom odnosu mijenjao po svom nahođenju i bez njegovog sudjelovanja, da ga nije informirao o smislu i sadržaju ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi već mu u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru prezentirao smo nedorečene i nerazumljive formulacije o tome, da smatra da je tuženik stoga postupio nesavjesno i nepošteno te da su prava stranaka ovog ugovora bila u neravnoteži. Još je naveo da je sam izračunao prethodno navedenu razliku te da ona iznosi 39.387,75 HRK pa je slijedom svega navedenog predložio da sud presudom utvrdi da je ništetna odredba čl. 8. Ugovora o kreditu koji je sklopio sa tuženikom u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope te da su nezakonite odluke tuženika o promjenama te stope i da naloži tuženiku da mu isplati iznos od 39.387,75 HRK sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja ove razlike u mjesečnim anuitetima do isplate, a i da tuženiku naloži da mu naknadi trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.
2. Tuženik Erste & Steiermarkische bank d.d. je podnio odgovor na tužbu u kojem je prvenstveno naveo da prigovara mjesnoj nadležnosti ovog suda za rješavanje ovog spora jer su stranke čl. 14. predmetnog Ugovora o kreditu za to ugovorile nadležnost suda u mjestu sjedišta banke u Rijeci pa da stoga smatra da je za suđenje nadležan Općinski sud u Rijeci. Dalje je naveo da spori osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva te da ističe prigovor zastare tužbenog zahtjeva. Još je naveo kako smatra da je promjenu kamatne stope vršio zakonito, da je o njoj obavijestio tuženika, da ovdje predmetne ugovorne odredbe nisu ništetne ni nepoštene te da je sa tuženikom postigao dogovor o promjenjivoj kamatnoj stopi pri čemu su ugovorne odredbe bile jasne, a obveze tuženika odredive pa da spori da je tuženiku uzrokovao nastanak štete. Još je naveo da u slučaju da sud utvrdi ništetnost i njegovu obvezu prema tužbenom zahtjevu, predlaže da sud utvrdi da on ima tražbinu prema tužitelju u iznosu od 5.177,78 CHF, a na ime razlike mjesečnih anuiteta nastalih između početno ugovorene kamatne stope od 4,99 % i fiksirane kamatne stope od 3,23 %, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose pojedinih anuiteta od dana obveze njihovog plaćanja do isplate te da izvrši prijeboj tražbina stranaka. Slijedom navedenog predložio je tužbeni zahtjev odbiti, a tužitelju naložiti da mu naknadi trošak ovog postupka.
3. Tužitelj JĐ je u nastavku prethodnog postupka naveo kako smatra da je nepoštena i ništetna među strankama ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženika za rješavanje ovakvog spora, a jer o toj odredbi sa tuženikom nije pregovarao, jer ju je unaprijed formulirao tuženik, a on na nju nije imao nikakav utjecaj te je uzrokovala znatnu neravnotežu među pravima stranaka ovog ugovora, uvažavajući da je njegovo prebivalište u [adresa]. Još je naveo da i tuženikov prigovor radi prijeboja smatra neosnovanim te da ističe prigovor zastare ovog potraživanja tuženika. Naveo je i kako smatra da tuženik ne uživa zaštitu prava potrošača, da tužitelj nije nepošteni stjecatelj iznosa koji ga tuženik traži isplatiti i da se među strankama ugovorena početna kamatna stopa ima primijeniti sve dok ne nastupe ugovorom ili zakonom predviđene okolnosti kada se ima zamijeniti drugom kamatnom stopom.
4. Tuženik je u nastavku prethodnog postupka još naveo kako smatra da tužitelj nema pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata tekućih na utuženi iznos od dana plaćanja svakog anuiteta već tek od dana pravomoćnosti presude kojom je pružena kolektivna zaštita odnosno najranije od 14. lipnja 2014..
5. Tužitelj je potom u nastavku postupka naveo i da tužbeni zahtjev uređuje prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka te da predlaže sudu da tuženiku naloži da mu isplati iznos od 1.068,10 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim kako je navedeno u izreci ove presude.
6. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u presliku izračuna (list 27 do 65 spisa), presliku ugovora (list 66 do 69 spisa), presliku aneksa (list 70 spisa), presliku sporazuma (list 71 do 73 spisa) presliku otplatnog plana (list 74 do 81 spisa), presliku pregleda prometa (list 82 do 95 spisa), preslike obavijesti (list 96 do 106 spisa), presliku metodologije (list 167 do 173 spisa), presliku odgovora (list 174 spisa), presliku priopćenja (list 176 spisa), presliku objave (list 180 spisa), preslike članaka (list 298 do 375 spisa) i presliku sudske prakse (list 107 do 124, 177 do 179, 191 do 232, 236 do 269, 271 do 273, 288 do 297, 376 do 394 spisa), saslušao je tužitelja (list 416 spisa) te je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću (list 433 do 444, 476 te 477 spisa).
7. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
8. Prvenstveno valja reći da je sud rješenjem od 7. travnja 2022. odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.
9. Slijedom navoda stranaka tijekom postupka sud nalazi da je među istima sporno jesu li odredbe (čl. 8.) ugovora o kreditu koji su stranke sklopile, a kojima je određeno da je tuženik ovlašten izvršiti promjenu kamatne stope, uslijed sudskim presudama utvrđene povrede tuženika propisa zaštite potrošača u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 125/07, 79/09, 89/09; dalje ZZP), ništetne u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO), a slijedom toga i je li tuženik u obvezi vratiti tužitelju ono što je temeljem ove ugovorne odredbe primio. Među strankama je također sporno je li utuženo potraživanje tužitelja zastarjelo.
10. Ovaj sud je stava da je među strankama nesporna predmetna ugovorna odredbe o promjeni kamatne stope jasna i lako uočljiva, no ne i razumljiva. Naime, istom je nedvojbeno određeno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci tuženika, no ne i koje će kriterije tuženik pri donošenju navedene odluke primijeniti niti koji su parametri za donošenje ove odluke, a obzirom je riječ o bitnim sastojcima predmetnog ugovora koji ovako ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja te za drugog ugovaratelja, ovdje tuženika, bez precizno određenih uvjeta za koju se veže promjena kamatne stope, ove odredbe uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužiteljice jer dovode do situacije da tuženik kao vjerovnik jednostrano određuje obvezu tužiteljice kao dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih jasnih kriterija. Tuženik je ovakvim odredbama potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu što je prema stavu ovog suda suprotno odredbi čl. 247. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a uvažavajući odredbu 269. st. 2. ZOO-a kojom je propisano da ovaj bitan sastojak ugovora istim mora biti određen ili barem odrediv, u situaciji kada se ista određuje isključivo prema odluci tuženika pa tako jednostrano i bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, sud nalazi i da su ovakve odredbe nedvojbeno protivne načelu savjesnosti i poštenja propisanom čl. 4. ZOO-a (ovako i VTSRH u presudi i rješenju poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine).
11. Valja pri tome reći da nepostojanje propisa koji bi nalagao tuženiku da u ugovoru o kreditu precizno utvrdi uvjete promjenjivosti kamatne stope u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, tuženiku ne daje ovlaštenje kamatnu stopu, a time i visinu obveze tužitelja, mijenjati jednostrano i po svom nahođenju već ukazuje na to da je tuženik upravo u svom interesu i iskoristivši činjenicu da nije bilo propisa koji mu je to nalagao, kao banka tužitelju kao potrošaču nametnuo ugovornu odredbu koja ga je stavila u neravnopravan položaj i koja je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, a što je ponovno u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja.
12. Valja reći i da je ugovor o kreditu dvostrani pravni posao za kojeg vrijede i ostala temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe i načelo zabrane zlouporabe prava, a da je predmetna sporna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi suprotna i navedenim načelima obveznog prava jer je njome tužiteljica kao korisnik kredita dovedena u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca obzirom je na temelju iste jedino mogla znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, no ne i procijeniti kolika će kamata bili u budućem kreditnom razdoblju, a tuženik tijekom postupka nije niti naveo niti ičim dokazao da je tužitelju objasnio način utvrđivanja kamatne stope odnosno parametre koji utječu na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja na temelju kojih bi tužitelj mogao predvidjeti učinke koji će za njega nastupiti u budućnosti. Iz iskaza, pak, tužitelja kao stranke, a koji je sud ocijenio logičnim, životnim i uvjerljivim, da on nije imao nikakvog udjela u formiranju visine ugovorne kamatne stope već da mu je samo rečeno da je ona promjenjiva pri čemu ne i jasno radi li se o razlici na razini pojedinih mjesečnih anuiteta ili cijelog iznosa kredita prema stavu suda jasno proizlazi da tuženik istom prethodno navedene parametre koji utječu na formiranje kamatne stope nije objašnjavao, a da ih on sam nije razumio.
13. Konačno valja uzeti u obzir i Direktivu 93/13/EEZ prema kojoj se sukladno čl. 3. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora s time da ugovorne odredbe koje se potrošaču nude u pisanom obliku moraju biti jasne i razumljive, a ovaj je članak i formalno implementiran u nacionalno zakonodavstvo na temelju odredbe čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (NN 78/12).
14. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P - 1401/2012 od 04. srpnja 2013., utvrđena je ništetnost jednostrano promjenjive kamatne stope, a ta je presuda Trgovačkog suda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 od 13.06.2014. dok je presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., utvrdila je nepoštenim i ništetnim i odredbe ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 14.06.2018. te presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev -2221/18 od 03.09.2019., pa je tako Vrhovni sud Republike Hrvatske ovom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak, čime je spor kolektivne pravne zaštite pravomoćno okončan i to na način da su konačno oba bitna sastojka ugovora o kreditu i to odredba o jednostrano promjenjivoj kamati (odredba o cijeni kredita) kao i odredba o valuti švicarski franak (odredba o predmetu) utvrđene nepoštenim i ništetnim. Predmetni je ugovor utvrđenje ništetnosti čije odredbe traži tužitelj zaključen 16. studenog 2004. i tako upravo u razdoblju na koje se odnosi prethodno navedena presuda kojom utvrđeno da je ništetna i nepoštena odredba ugovora o jednostrano promjenjivoj kamati (odredba o cijeni kredita), a takva presuda veže sve sudove u Republici Hrvatskoj dok tuženik u ovom sporu ničim nije dokazao da sadržaj ovog ugovora ne odgovara sadržaju ugovora o kreditu koji su bili predmet prethodno navedenih presuda niti da je tužitelj stan koji je predmet ovog ugovora kupio u sklopu kakve trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti te stoga ne kao potrošač u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača.
15. Slijedom svega navedenog sud je nedvojbeno utvrdio da su u smislu odredbi čl. 270. st. 1., čl. 272. st. 1. i konačno čl. 322. st. 1. ZOO-a odredbe čl. 8. predmetnog ugovora o kreditu ništetne pa je primjenom odredbe čl. 323. st. 1. istog zakona ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja da mu tuženik vrati iznos koji mu je na ime povećanja anuiteta otplate predmetnog kredita temeljenog na pravu tuženika ugovorenim ništetnim odredbama predmetnog ugovora, isplatio i to u ukupnom iznosu od 1.068,10 EUR, koji je prema ocjeni suda vjerodostojno utvrdio sudski vještak Zrinko Ručević u svom nalazu i mišljenju od 27. svibnja 2025. jasno i iscrpno prema ocjeni suda iste obrazloživši.
16. Primjenom odredaba čl. 1115. te čl. 29. st. 1. ZOO-a osnovanim je ocijenjen i zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati zakonske zatezne kamate na prethodno naveden iznos isplate i to tekuće od dana preplate svakog pojedinog preplaćenog anuiteta predmetnog kredita, a koje datume tuženik nije izričito osporio, uvažavajući prethodno nedvojbeno utvrđenje o nesavjesnom postupanju tuženika prilikom predmetnog ugovaranja, a time i nesavjesnom stjecanju pojedinih iznosa anuiteta. Tužitelju su kamate dosuđene po stopi propisanoj odredbama čl. 29. st. 2. važećeg ZOO-a.
17. Sud je neosnovanim ocijenio zaključak tuženika da uslijed prethodno utvrđene ništetnosti postoji njegova tražbina prema tužitelju na ime razlike mjesečnih anuiteta nastalih između početno ugovorene kamatne stope od 4,99 % i zakonom fiksirane kamatne stope od 3,23 % sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose pojedinih anuiteta od dana obveze njihovog plaćanja do isplate obzirom je navedeno smanjenje mjesečnog anuiteta posljedica zakonske odredbe, a ne ovdje predmetne ugovorne odredbe koju je sud utvrdio ništetnom pri čemu valja naglasiti da tužitelj uslijed tako smanjenih mjesečnih anuiteta od tuženika nije ništa niti stekao, a da bi mu mogao vratiti. Stoga je i prijedlog tuženika da ovu tražbinu prebije sa utuženom ocijenjen neosnovanim.
18. Također valja reći da je prema stavu ovog suda prigovor tuženika da je potraživanje tužitelja zastarjelo neosnovan. Naime, iako je, kako je prethodno utvrđeno, obveza tuženika vratiti tužitelju neosnovano stečene dijelove plaćenih anuiteta, upravo uslijed njegovog nesavjesnog postupanja prilikom ugovaranja, počela teći već danom stjecanja istih, zastarni je rok od pet godina, propisan odredbom čl. 225. ZOO-a (koji je isticao u ovom slučaju 30. travnja 2012.), podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava Trgovačkom sudu u Zagrebu (čl. 502. a ZPP-a) u travnju 2012. godine, o kojoj je odlučeno presudom poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013., godine, prema stavu ovog suda prekinut u smislu odredbe čl. 241. ZOO- a te je isti kako je propisano odredbom čl. 245. st. 1. i st. 3. ZOO -a, ponovno počeo teći tek donošenjem pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine u odnosu na tražbinu preplate s osnova ništetne ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope, a donošenjem pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 dana 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu preplate s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, kojim presudama je ovaj spor okončan, a koje presude svojim pravomoćnim utvrđenjem povrede tuženika propisa zaštite potrošača sukladno odredbi čl. 502. c. ZPP-a vežu i ovaj sud. Tužitelj je tako predmetnu tužbu podnesenu 24. svibnja 2019. podnio prije isteka nanovo započetog tijeka zastarnog roka od pet godina, propisanog odredbom čl. 225. ZOO-a.
19. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u toč. I., II. i III. izreke ove presude.
20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je, obzirom je u ovom sporu uspio u cijelosti, priznat i dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i to trošak sastava tužbe od 100 bodova (tbr. 7/1), sastava podnesaka od 19.10.2020., 29.10.2020., 5.5.2022., 9.9.2025. od po 100 bodova za svaki (tbr. 8/1), sastava podneska od 9.12.2025. od 50 bodova (tbr. 8/3) i zastupanja na ročištima 27.10.2020., 28.4.2022., 23.5.2022., 14.7.2022., 12.9.2025., 4.12.2025. i 13.3.2026. od po 100 bodova za svako (tbr. 9/1) odnosno ukupno 1250 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR i uvećano za PDV iznosi 3.125,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 199,08 EUR i trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 100,00 EUR pa mu je sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 3.424,08 EUR. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO -a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a. Zahtjev tuženika za naknadom troškova ovog postupka ocijenjen je neosnovanim jer isti u ovom sporu nije uspio. Stoga je odlučeno kao u toč. IV. i V. izreke ove presude.
U Zagrebu, 28. travnja 2026.
Sutkinja:
Marija Orošić Kranjčec
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).
DNA:
1. Tužitelju JĐ po punomoćniku
2. Tuženiku Erste & Steiermarkische bank d.d. po punomoćniku
