REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-2111/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Ivana Lubine, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i nabavu, Rijeka, Slogin kula 2/IV, OIB: 32420472134, radi poreza na kuće za odmor, 28. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i nabavu KLASA: UP/II-410-03/24- 01/45, URBROJ: 2170-02-01/5-25-4 od 16. rujna 2025. i rješenja Općine Lopar, Upravnog odjela za financije i komunalni sustav, KLASA: UP/I-410-15/24-01/418, URBROJ: 2170-24-03/1-24-1 od 31. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Općine Lopar, Upravnog odjela za financije i komunalni sustav, KLASA: UP/I-410-15/24-01/418, URBROJ: 2170-24-03/1-24-1 od 31. prosinca 2024., utvrđen je tužitelju porez na kuću za odmor za 2024. za nekretninu koja se nalazi na adresi [adresa], površine 305,07 m2 (udio ½), u iznosu od 1.525,35 EUR.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu, koja je rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-03/24-01/45, URBROJ: 2170-02-01/5-25-4 od 16. rujna 2025. odbijena kao neosnovana.

3. Navedeno rješenje tuženika od 16. rujna 2025., ispravljeno je rješenjem istog tijela KLASA: UP/II-410-03/25-01/45, URBROJ: 2170-02-01/3-25-8 od 27. studenog 2025., na način da se ispravlja oznaka KLASA-e u zaglavlju rješenja od 16. rujna 2025. te je određeno da umjesto KLASA: UP/II-410-03/24-01/45, pravilno treba stajati KLASA: UP/II-410-03/25-01/45.

4. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu, a u tužbi te na raspravi 21. travnja 2026. navodi, u bitnom, da je suvlasnik objekta na adresi [adresa] te da je suvlasnik zajedničkog ugostiteljskog obrta [obrt], [adresa], koji u objektu na adresi [adresa] obavlja registriranu cjelogodišnju djelatnost odnosno da je navedeni obrt otvoren i posluje cijelu godinu, da je u sustavu poreza na dodanu vrijednost koji se obračunava mjesečno, da zapošljava na neodređeno vrijeme jednu radnicu koja cijelu godinu obavlja poslovne aktivnosti u objektu; čišćenje, održavanje, ugovaranje poslova i rezervacije. Nadalje, navodi da se u predmetnom objektu nalazi se šest apartmana kategoriziranih na pet zvjezdica u skupini „Kampovi i druge vrste objekata za smještaj, za vrstu apartman“ po rješenju nadležnog tijela od 7. lipnja 2017. u kojem je navedeno: „Ugostitelj će poslovati tijekom cijele godine, a pružat će usluge smještaja.“ Nadalje, navodi da su režijski troškovi manji nego u ljetnoj sezoni s obzirom da je mali broj gostiju ili ih nema tijekom zime, no da je njegov objekt raspoloživ cijelu godinu, a želja mu je dolazak gostiju i u zimi. Nadalje, navodi da se potrošnja vode, električne energije i slično u zimi troši na održavanje objekta te da je potrošnje električne energije nešto manja iz razloga što se na objektu nalaze fotonaponske ćelije. U odnosu na potrošnju vode navodi da se ona ne očitava svaki mjesec već jednom u nekoliko mjeseci tijekom zime. Također navodi i da redovito plaća sve fiskalne i parafiskalne namete boravišne pristojbe kao i sve doprinose i poreze koji je dužan plaćati. Stoga smatra da je razvidno da predmetni objekt obavlja cjelogodišnje poslovanje te da nije objekt koji ulazi u kategoriju kuća za odmor. Slijedom navedenog predlaže da Sud poništi osporavana rješenja javnopravnih tijela.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da u cijelosti ostaje pri navodima iz osporenog rješenja od 16. rujna 2025. iz razloga navedenih u njegovom obrazloženju. Nadalje, ističe da je iz podataka o potrošnji vode izdane od Vrelo d.o.o., razvidna sezonska potrošnja vode, to stoga što je potrošnja vode zabilježena na dva vodomjera koja postoje u predmetnoj nekretnini samo u razdoblju od svibnja do listopada 2023., dok za preostalo razdoblje 2023. ona iznosi 0 m3. Također, navodi da je pribavljen i izvještaj o učestalosti odvoza otpada iz kojeg je razvidno da se otpad u 2023. odvozio u periodu od svibnja do listopada 2023. dok ga u preostalom dijelu godine nije bilo. Nadalje, navodi da je pribavljen i ispis potrošnje električne energije za predmetnu nekretninu, a iz kojih kartica da se također može vidjeti povećana potrošnja električne energije samo od svibnja do rujna 2023., dok je u ostalim mjesecima ona zanemariva. Tuženik ističe da se navedeno podudara s potrošnjom vode i odvozom otpada u nekretnini te potvrđuje sezonsko korištenje nekretnine. Nadalje, navodi da obveza plaćanja poreza na dohodak s osnove obavljanja djelatnosti iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima te organiziranja kampova prema odredbama posebnog propisa o porezu na dohodak nema utjecaja na utvrđivanje statusa kuće za odmor sukladno članku 25. stavku 2. Zakona o lokalnim porezima ("Narodne novine", broj 115/16., 101/17., 114/22. i 114/23., dalje: ZLP). Tuženik navodi i da je Općina Lopar doista na web stranici objavila poziv vlasnicima kuća za odmor na području te općine za prijavu podataka za utvrđivanje poreza na kuće za odmor za 2024. u kojem je, između ostalog, navedeno da se kućom za odmor ne smatraju zgrade, dijelovi zgrade i stanovi koji se koriste za obavljanje registrirane djelatnosti. U odnosu na navedeno, tuženik ističe da takvo oslobođenje nije predviđeno zakonom ni Odlukom o porezima Općine Lopar zbog čega je zatražio u drugom predmetu obrazloženje od Općine Lopar zašto je navedena iznimka propisana Pozivom, a na što da je Općina Lopar odgovorila da se radi o pogrešci. Tuženik navodi da je usprkos omašci navedenoj u Pozivu, prvostupanjsko tijelo postupilo sukladno zakonu kad je tužitelja obvezalo na plaćanje poreza na kuću za odmor iz razloga što je on vlasnik nekretnine koja se koristila povremeno ili sezonski. Slijedom navedenog predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

6. U tijeku spora održana je rasprava 21. travnja 2026. kako bi se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu.

7. Nesporno je da je tužitelj suvlasnik predmetne nekretnine u Općini Lopar te suvlasnik zajedničkog ugostiteljskog obrta [obrt] koji posluje u predmetnoj nekretnini za koju je razrezan porez na kuće za odmor za 2024.

8. Sporno je među strankama ovog spora, jesu li pravilno i zakonito javnopravna tijela utvrdila da se predmetna nekretnina u Općini Lopar koristi kao kuća za odmor, te da posljedično tome, podliježe oporezivanju.

9. Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora i u spisu upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio. Druge dokaze Sud nije izveo iz razloga što su se odlučne činjenice za odluku u ovom sporu mogle utvrditi uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora i upravnog postupka.

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Odredbom članka 13. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnim porezima ("Narodne novine", broj 152/24) propisano je da će se postupci utvrđivanja i naplate lokalnih poreza započeti po ZLP-u završiti po odredbama toga Zakona.

12. Odredbom članka 2. stavka 1. točkom 12. ZLP-a definirana je kuća za odmor, kao svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Kućom za odmor ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.

13. Odredbom članka 25. stavkom 1. ZLP-a propisano je da porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.

14. Odredbom članka 88. OPZ-a propisano je da u poreznom postupku teret dokaza snosi: 1. porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a u skladu s člankom 6. stavkom 2. OPZ-a, 2. porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.

15. Odredbom članka 6. stavka 2. OPZ-a propisano je da je porezno tijelo dužno utvrđivati sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je s jednakom pažnjom dužno utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika. Koje će se radnje u postupku poduzimati i u kojem opsegu, određuje porezno tijelo.

16. Člankom 4. Odluke o porezima Općine Lopar ("Službene novine Primorsko- goranske županije", broj 42/23., dalje: Odluka) propisana je visina poreza na kuće za odmor u visini od 5,00 eura po četvornom metru korisne površine kuća koje se nalaze na području Općine Lopar.

17. Kod određivanja statusa kuće za odmor odlučan je način korištenja same nekretnine bilo od vlasnika ili trećih osoba, odnosno treba utvrditi koristi li se ili stanuje u objektu stalno i kontinuirano (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usž-2591/2025-2 od 16. srpnja 2025.), a u slučaju da se utvrdi da se stalno i kontinuirano koristi nekretnina, tada se ne radi o kući za odmor. Suprotno tome, nekretnina koja se koristi samo povremeno ili sezonski ima status kuće za odmor u smislu odredbe članka 2. stavka 1. točke 12. ZLP-a te, kao takva, podliježe oporezivanju.

18. Dakle, s obzirom da je za predmetnu obvezu odlučno koristi li se nekretnina stalno i kontinuirano, a ne je li nekretnina registrirana za cjelogodišnje poslovanje, nije odlučno pozivanje tužitelja na činjenicu da je tužitelj suvlasnik zajedničkog ugostiteljskog obrta koji u predmetnoj nekretnini obavlja registriranu cjelogodišnju djelatnost, da je u sustavu poreza na dodanu vrijednost koji se obračunava mjesečno te da zapošljava na neodređeno vrijeme jednu radnicu koja cijele godine obavlja poslove u tom objektu. To stoga što mjerodavne zakonske odredbe ne propisuju kao kriterij za oslobođenje od obveze plaćanja poreza na kuće za odmor, činjenice koje, kao mjerodavne, navodi tužitelj.

19. U svrhu razreza poreza na kuću za odmor, javnopravna tijela provela su ispitni postupak te su pribavila isprave o potrošnji vode i električne energije u predmetnoj nekretnini te odvozu otpada, na temelju kojih su utvrdila da je potrošnja vode na oba vodomjera koja postoje u nekretnini zabilježena samo u razdoblju od svibnja do listopada 2023., dok za preostalo razdoblje 2023. ona ne postoji ili je minimalna. Također, i iz pribavljenog zapisa o potrošnji električne energije za predmetnu nekretninu, razvidno je da je povećana potrošnja električne energije zabilježena od svibnja do rujna 2023., dok je ona zanemariva u preostalim mjesecima. Nadalje, iz izvještaja o učestalosti odvoza otpada razvidno je da se otpad u 2023. odvozio u periodu od svibnja do listopada 2023., dok u preostalom dijelu godine odvoza nije bilo. Na temelju tako utvrđene potrošnje vode i električne energije u predmetnoj nekretnini te odvoza otpada s nje, javnopravna tijela utvrdila su da se predmetna nekretnina ne koristi stalno, već povremeno odnosno sezonski, slijedom čega da je ona kuća za odmor te je tužitelju, kao njezinom suvlasniku, razrezana predmetna porezna obveza za 2024.

20. Sagledavajući ukupnost činjenica utvrđenih u provedenom upravnom postupku kao i onih utvrđenih u ovom sporu te cijeneći navode tužitelja iznesene tijekom ovog spora i prethodno provedenog upravnog postupka, ocjena je Suda da je primjenom citiranih odredbi zakona i Odluke u odnosu na predmetnu nekretninu tužitelju pravilno razrezana obveza plaćanja poreza na kuće za odmor za 2024., budući da je u provedenom postupku pravilno utvrđena odlučna činjenica da se predmetna nekretnina u tom poreznom razdoblju koristila povremeno, odnosno sezonski, zbog čega ona jest kuća za odmor. Navedeno jasno proizlazi iz potrošnje vode u predmetnoj nekretnini koja je u 2023. evidentirana u većim količinama u ljetnim mjesecima, dok u preostalom dijelu godine ona nije zabilježena, ili je zabilježena u malim količinama. Jednako tako i veća potrošnja struje razvidna je u razdoblju koje obuhvaća ljetne mjesece, dok za ostale mjesece u godini ona nije evidentirana u većim količinama. Također i odvoz otpada zabilježen je u periodu od svibnja do listopada 2023., dakle u ljetnim mjesecima, dok ga u preostalom dijelu godine nije bilo. Utvrđeni sezonski karakter korištenja predmetne nekretnine u skladu je i s navodima tužitelja da mu je želja dolazak gostiju i zimi te da se potrošnja vode, električne energije i slično u zimi troši na održavanje objekta. Dodatno se ističe da su podaci o potrošnji struje i vode mjerodavan pokazatelj učestalosti korištenja nekretnine sukladno dosljednoj upravnosudskoj praksi, a na što pravilno ukazuje i tuženik u odgovoru na tužbu.

21. Nadalje, zakonito je tuženik utvrdio da obveza plaćanja poreza na dohodak s osnove obavljanja djelatnosti iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima te organiziranja kampova prema odredbama posebnog propisa o porezu na dohodak nema utjecaja na utvrđivanje statusa kuće za odmor sukladno odredbi članka 25. stavka 2. ZLP-a. Jednako tako, zakonito je utvrđenje tuženika i u odnosu na postupanje Općine Lopar u pogledu objavljenog Poziva vlasnicima kuća za odmor na području Općine Lopar na prijavu podataka za utvrđivanje poreza na kuće za odmor za 2024., to stoga što pogreška u navedenom Pozivu u pogledu određivanja što se smatra, odnosno ne smatra, kućom za odmor, a koje nije predviđeno zakonom i Odlukom, ne može biti osnova za oslobođenje od plaćanja predmetne obveze, a koju pogrešku je utvrdila i sama Općina Lopar.

22. S obzirom da su osporena rješenja donesena u pravilno provedenom postupku, da su odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrđene te da je pravilno primijenjeno materijalno pravo, ocjena je Suda da nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

23. Slijedom svega navedenog, osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela ocijenjena su zakonitima pa je stoga na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

U Rijeci 28. travnja 2026.

Sudac

Vedran Juričić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje pobijane presude (čl.126. st. 6. ZUS- a).

Dostaviti:

- tužitelju ĆA, [adresa] 510

- tuženiku Primorsko-goranskoj županiji, Upravnom odjelu za proračun, financije i nabavu, Rijeka, Slogin kula 2/IV