Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81

Poslovni broj: P-877/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217), po sutkinji Martini Miletić Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja IH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupan po punomoćnicima iz OD Burić & Kudela, Šibenik, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA D.D. (OIB: 78427478595) Varšavska ulica 9, Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave, zaključene dana 23. ožujka 2026. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ŠH, odvjetničke vježbenice u OD Burić & Kudela, Šibenik i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, po objavi dana 28. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA D.D., OIB: 87939104217, Jurišićeva 4, Zagreb, da u roku od 15 dana tužitelju IH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 3.933,46 EUR, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od dana izvršene svake pojedine uplate i to kako slijedi:

od dana na iznos:

1.4.2007. na iznos 0,00 EUR

2.5.2007. na iznos 0,00 EUR

1.6.2007. na iznos 0,00 EUR

2.7.2007. na iznos 0,00 EUR

1.8.2007. na iznos 0,00 EUR

1.9.2007. na iznos 0,00 EUR

1.10.2007. na iznos 0,00 EUR

2.11.2007. na iznos 0,00 EUR

2.1.2008. na iznos 0,00 EUR

1.2.2008. na iznos 0,00 EUR

1.3.2008. na iznos 0,00 EUR

1.4.2008. na iznos 0,00 EUR

2.5.2008. na iznos 5,66 EUR

2.6.2008. na iznos 8,22 EUR

1.7.2008. na iznos 8,60 EUR

1.8.2008. na iznos 7,61 EUR

1.9.2008. na iznos 7,71 EUR

1.10.2008.na iznos 8,41 EUR

3.11.2008. na iznos 13,79 EUR

1.12.2008. na iznos 8,81 EUR

2.1.2009. na iznos 19,20 EUR

2.2.2009. na iznos 18,90 EUR

2.3.2009. na iznos 18,94 EUR

1.4.2009. na iznos 17,48 EUR

2.5.2009. na iznos 18,34 EUR

1.6.2009. na iznos 16,03 EUR

1.7.2009. na iznos 15,52 EUR

1.8.2009. na iznos 15,60 EUR

1.9.2009. na iznos 15,98 EUR

1.10.2009. na iznos 21,03 EUR

2.11.2009. na iznos 21,07 EUR

1.12.2009. na iznos 20,21 EUR

2.1.2010. na iznos 22,04 EUR

1.2.2010. na iznos 21,05 EUR

1.3.2010. na iznos 25,59 EUR

1.4.2010. na iznos 34,33 EUR

3.5.2010. na iznos 33,06 EUR

1.6.2010. na iznos 35,53 EUR

1.7.2010. na iznos 49,41 EUR

2.8.2010. na iznos 46,25 EUR

1.9.2010. na iznos 58,10 EUR

1.10.2010. na iznos 51,85 EUR

2.11.2010. na iznos 47,15 EUR

1.12.2010. na iznos 61,44 EUR

3.1.2011. na iznos 70,28 EUR

1.2.2011. na iznos 63,88 EUR

1.3.2011. na iznos 64,81 EUR

1.4.2011. na iznos 60,21 EUR

2.5.2011. na iznos 61,63 EUR

1.6.2011. na iznos 77,28 EUR

1.7.2011. na iznos 75,90 EUR

1.8.2011. na iznos 96,80 EUR

1.9.2011. na iznos 90,51 EUR

1.10.2011. na iznos 80,72 EUR

2.11.2011. na iznos 80,46 EUR

1.12.2011. na iznos 79,39 EUR

2.1.2012. na iznos 82,95 EUR

1.2.2012. na iznos 86,86 EUR

1.3.2012. na iznos 86,98 EUR

2.4.2012. na iznos 84,52 EUR

2.5.2012. na iznos 85,52 EUR

1.6.2012. na iznos 86,99 EUR

2.7.2012. na iznos 85,40 EUR

1.8.2012. na iznos 85,54 EUR

1.9.2012. na iznos 84,08 EUR

1.10.2012. na iznos 81,38 EUR

2.11.2012. na iznos 84,67 EUR

1.12.2012. na iznos 85,87 EUR

2.1.2013. na iznos 85,39 EUR

1.2.2013. na iznos 80,58 EUR

1.3.2013. na iznos 83,91 EUR

2.4.2013. na iznos 84,68 EUR

2.5.2013. na iznos 83,18 EUR

1.6.2013. na iznos 78,74 EUR

1.7.2013. na iznos 75,99 EUR

1.8.2013. na iznos 78,43 EUR

2.9.2013. na iznos 80,11 EUR

1.10.2013. na iznos 84,41 EUR

2.11.2013. na iznos 82,04 EUR

2.12.2013. na iznos 83,10 EUR

2.1.2014. na iznos 83,97 EUR

1.2.2014. na iznos 85,62 EUR

1.3.2014. na iznos 87,80 EUR

UKUPNO: 3.933,46 EUR

pa do isplate, po stopi koja se određuje do 31.12.2007. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, do 31.07.2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA D.D., OIB: 87939104217, Jurišićeva 4, Zagreb da tužitelju IH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] namiri troškove parničnog postupka u iznosu od 2.856,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj IH, zastupan po punomoćniku Ante Burić, odvjetniku OD Burić i Koudela, [adresa], podnio je ovom sudu, dana 20. svibnja 2020. godine, tužbu protiv tuženika Hrvatska Poštanska banka d.d. radi isplate.

1.1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je sa tuženikom zaključio Ugovor o kreditu i to dana 02. veljače 2007. godine, solemiziran po javnom bilježniku Ljiljanki Malenica iz [adresa], broj OV-1746/07, kojim Ugovorom se tuženik kao kreditor obvezao staviti tužitelju na raspolaganje kredit u iznosu od 21.859,00 CHF, preračunato u kune po srednjem tečaju Kreditora – tuženika na dan korištenja, a početna ugovorena kamatna stopa iznosila je 5,10 %. Ugovor da je sklopljen na vremenski period od 7 godina odnosno da je ugovorena otplata kredita u 84 jednakih mjesečnih anuiteta čiju visinu utvrđuje banka planom otplate.

1.2. Nadalje, navodi je tuženik u standardiziranom ugovoru u čl. 2 utvrdio da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukama kreditora, bez jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ista mijenjati a o kojoj odredbi da se nije pojedinačno pregovaralo. Tuženik da je protupravno, jednostrano, neobrazloženo i na štetu tužitelja vršio promjene kamatne stope. Isto tako, u vrijeme zaključenja ugovora, prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, tuženik da je propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor o kreditu vezan a što da je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Od početka otplate kredita pa nadalje tečaj švicarskog franka da se stalno mijenjao i to na način da se isti povećavao a što da je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužitelja.

1.3. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/2017 od dana 14. lipnja 2018. godine pravomoćno da je utvrđeno kako je ugovorna odredba u ugovorima o kreditu o jednostranoj promjenjivoj kamatnoj stopi od strane tuženika u ovom postupku nepoštena i ništetena. I to tako, navedenom presudom pravomoćno je utvrđeno kako je i ugovorna odredba o kreditima kojom se kreditiranje i povrat kredita vezivao za valutu švicarski franak, također ništetna i nepoštena a u kojem postupku je sudjelovao i tuženik i to u ugovorima koji su sklopljeni u vremenskom periodu od 01. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine. Dakle, iz navedenog da proizlazi da je tuženik na štetu tužitelja bez valjane pravne osnove stekao nepripadajuću imovinsku korist, a koja da se ogleda u razlici obračunatih i plaćenih iznosa u mjesečnim anuitetnima koje je tuženik zaračunavao uslijed protupravnih promjena kamatnih stopa u odnosu na početno ugovorenu kao i u razlici između tečaja CHF prilikom uplate svake pojedine rate kredita u odnosu na početni tečaj CHF koji je egzistirao u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu., pa je imajući u vidu sve naprijed navedeno tužitelj predložio da sud prihvati tužbu.

2. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu osporavao tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, osporavao je osnov i visinu tužbenog zahtjeva te je isticao prigovor zastare. Isto tako, osporavao je tuženiku status potrošača navodeći kako tuženik nije dokazao se sredstvima od kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe. Odredba o promjenjivosti kamatne stope da je jasna , uočljiva i lako razumljiva, budući je ista dio ugovora i izričito navedena. O istoj da se prethodno pregovaralo, prvenstveno s obzirom na to da su ugovorne strane izrijekom ugovorile primjenu odredbe o promjeni kamatne stope odlukom tuženika te je tužitelj u svakom trenutku bio slobodan odrediti neki drugi model kredita od onih koji su u konkretnom periodu bili dostupni na tržištu. Isto tako i odredba o valutnoj klauzuli da je jasna i lako uočljiva. U odnosu na razumljivost odredbe o valutnoj klauzuli tuženik smatra da je tužitelj prethodno sklapanju ugovora, kao savjesna ugovorena strana, bio dužan informirati se o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njega prava i obveze iz samog ugovora. Tužitelj da nije dokazao kako je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužitelja.

3. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom preslike Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 27. veljače 2007. godine solemiziran od strane javnog bilježnika Ljiljanke Malenica iz [adresa], broj OV-1746/07 od dana 28. veljače 2007. godine, preslike informativnog otplatnog plana, nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financijsko-računovodstvene poslove Željko Deković iz [adresa] od dana 23. prosinca 2025. godine, saslušanju tužitelja na ročištu dana 26. veljače 2026. godine.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19) utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Među strankama nije sporno da su dana 27. veljače 2007. godine sklopili Ugovor o kreditu, međutim sporna je osnov i visina tužbenog zahtjeva kao i prigovor zastare tuženika te status potrošača.

6. Pregledom Ugovora o kreditu od dana 27. veljače 2007. godine vidljivo je kako je tuženik tužitelju odobrio i isplatio kredit u iznosu od 21.859,00 CHF po srednjem tečaju Kreditora sa godišnjom kamatnom stopom od 5,10 % promjenjivom u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora. Otplata kredita da će se vršiti u razdoblju od 84 mjeseca a visina mjesečnog anuiteta koju određuje banka planom otplate da će iznositi 309,98 CHF.

7. U postupku također nije sporno da je Ugovor o kreditu sklopljen u vrijeme važenja Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. godine ( Narodne novine broj: 96/03) a koji zakon je specijalni propis na području zaštite potrošača na temelju koje je trgovac ovlašten jednostrano izmijeniti ugovornu odredbu, ako za to ima valjani razlog naveden u ugovoru. Konkretno radi se o odredbi čl. 81. citiranog Zakona u kojoj se navodi kako se nepoštenom odredbom smatra odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu potrošača.

8. Presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17-10 od dana 14. lipnja 2018. godine kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 od dana 04. srpnja 2013. godine pravomoćno je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 01. travnja 2005. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditu, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da nije prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imao za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, dok je presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske polovni broj Pž-7129/13 od dana 13. lipnja 2014. godine utvrđeno da je tuženik u razdoblju od dana 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2014. godine, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći iste ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu, na način da je ugovarana redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga – potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrditi egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8.1. Isto tako, iz odluke Vrhovnog suda RH br. Rev-3412/2018 od dana 19. ožujka 2019. godine razvidno je da je mišljenje Vrhovnog suda RH prema odredbi čl. 502a st. 1 Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19) udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom, zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijetu tužbu ( tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava, dok je čl. 502.c. ZPP-a propisan učinak presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1. ZPP-a. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

8.2. Stoga, kako je dakle, utvrđeno da je tuženik kao poslovna banka povrijedio prava tužitelja kao potrošača, tj. kao korisnika kredita, jer je ugovorio nepoštenu i ništetenu odredbu o valutnoj klauzuli, tuženik je dužan vratiti vrijednost više preplaćenih anuiteta budući je iste stekao bez osnove. Prema odredbi čl. 210. st. 1. 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96 i 112/96 u daljnjem tekstu ZOO) kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu, a ako to nije moguće dužan je naknaditi vrijednost ostvarene koristi. Obveza vraćanja nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

9. U pogledu prigovora zastare tuženika, isti prigovor je neosnovan u odnosu na potraživanje s osnova preplate vezane za valutnu klauzulu jer je odlukom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od dana 14. lipnja 2018. godine pravomoćno odlučeno da je odredba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, točnije kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 u toč. 8 a u kojoj je odlučeno da je tužitelj povrijedio prava i obveze potrošača ugovorivši ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Stoga se primjenjuje novi zastrani rok od 5 godina počevši od 15. lipnja 2018. godine do 15. lipnja 2023. godine. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena dana 20. svibnja 2020. godine, proizlazi da je ista podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe čl. 371. ZOO-a.

10. Slijedom svega naprijed navedenog pravni osnov za valutnu klauzulu utvrđen je u cijelosti.

11. Budući da je tuženik u tijeku postupka osporavao visinu tužbenog zahtjeva sud je odredio provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja te je isto povjereno stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Željko Deković iz [adresa]. U svom nalazu i mišljenu, a kojeg je sud cijenio kao stručan i objektivan, vještak je utvrdio da je ukupna razlika nastala uslijed promjene tečaja valute iznosi 3.933,46 eura. U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbi dok je tužitelj podneskom od dana 23. veljače 2026. godine, uredio tužbeni zahtjev na način da je isti uskladio sa nalazom i mišljenjem vještaka.

11.1. U odnosu na uređenje tužbenog zahtjeva valja napomenuti promjena u visini tužbenog zahtjev ne predstavlja preinaku već samo usklađenje sa nalazom i mišljenjem vještaka, a ne mijenjanje pravne osnove i postavljanje sasvim novog tužbenog zahtjeva. Naprijed navedeno shvaćanje je zauzeo i Vrhovni sud na sjednici predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske u Zagrebu, dana 26. studenog 2021. godine.

12. Slijedom svega naprijed navedenog, utvrdivši da je pravni osnov za valutnu klauzulu u cijelosti utvrđen i osnovan, a visina utvrđena u nalazu i mišljenu vještaka kojem stranke nisu u bitnom prigovarale, sud je sukladno odredbi čl. 210. ZOO-a po osnovu stjecanja bez osnove dosudio tužitelju utvrđenu razliku između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate kredita i tečaja za valutu CHF u vrijeme isplate kredita, te razliku u promjenjivoj kamatnoj stopi.

12.1. Na dosuđeni iznos tužitelju je sukladno čl. 214. ZOO-a priznata zakonska zatezna kamata od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa anuiteta pa do isplate, što je preciznije određeno u izreci presude.

13. Podredno, valja naglasiti kako je tužitelj uz tužbu dostavio Ugovor o kreditu čija je svrha isključivo bila kupnja automobila, pa tužiteljev status potrošača u ovom postupku nije upitan, budući isti ne može dokazivati negativne činjenice a to bi eventualno bilo da se bavi nekom profesionalnom djelatnošću, a sve iz razloga jer bi takav navod trebao dokazati tuženik ako se na njega poziva.

13.1. U prilog ovom utvrđenu suda ide i iskaz samog tužitelja iz kojeg proizlazi da je kredit podigao radi kupnje osobnog automobila za potrebe njega samom i njegove obitelji. Kada je tužitelj došao u banku i da mu nisu nudili kredite u nekim drugim valutama već isključivo u valuti CHF navodeći da se radi o najsigurnijoj opciji. Prilikom sklapanja ugovora o kreditu da se radilo o tipskom ugovoru te da nije bilo mogućnosti pregovaranja o pojedinoj ugovornoj odredbi. Za vrijeme otplate kredita nitko da ga nije kontaktirao iz banke niti mu je bilo predloženo rješavanje nastale situacije uslijed povećanja visine anuiteta radi promjene kamatne stope i tečaja.

14. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje: ZPP-a). Budući da je tužitelj u uspio u tužbenom zahtjevu istom je priznat trošak postupka i to sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika I. 7. toč.1, trošak za sastav tužbe u iznosu od dana 20. svibnja 2020. godine u iznosu od 200,00 eura uvećano za PDV iznosi ukupno 250,00 eura, trošak za sastav podneska od dana 15. lipnja 2020. godine u iznosu od 200,00 eura što uvećano za PDV iznosi ukupno 250,00 eura,, trošak za sastav podneska od dana 28. travnja 2021. godine u iznosu od 200,00 eura što uvećano za PDV iznosi ukupno 250,00 eura, trošak za sastav podneska od dana 01. ožujka 2024. godine u iznosu od 200,00 eura što uvećano za PDV iznosi ukupno 250,00 eura, trošak za sastav podneska od dana 05. studenog 2025. godine u iznosu od 200,00 eura što uvećano za PDV iznosi ukupno 250,00 eura, trošak za sastav podneska od dana 23. veljače 2026. godine u iznosu od 200,00 eura što uvećano za PDV iznosi ukupno 250,00 eura, trošak za pristup na ročište dana 29. listopada 2025. godine u iznosu od 200,00 eura što uvećano za PDV iznosi ukupno 250,00 eura, trošak za pristup na ročište dana 26. veljače 2026. godine iznosu do 200,00 eura što uvećano za PDV iznosi ukupno 250,00 eura, trošak za pristup na ročište dana 23. ožujka 2026. godine u iznosu do 200,00 eura što uvećano za PDV iznosi ukupno 250,00 eura, trošak predujma za vještačenje u iznosu od 250,00 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 86,00 eura. Dakle, dužan je tuženik tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu do 2.856,00 eura.

14.1. Odredbom čl. 11 st. 1 toč. 20 Zakona o sudskim pristojbama ( Narodne novine broj: 118/18 i 51/23) propisano je da su od plaćanja pristojbi u Republici Hrvatskoj oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.

14.2. Budući da se u konkretnom slučaju radi upravo o postupku pokrenutom na temelju pravomoćne sudske presude radi zaštite kolektivnih interesa, tužitelj je kao takav oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na presudu.

15. Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je riješiti kao u izreci.

U Šibeniku, 28. travnja 2026. godine

SUTKINJA

Martina Miletić Lovrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka sud i protivnu stranu.

DN-a:

- za tužitelja punomoćnici iz OD Burić & Koudela, Šibenik

- tuženiku