REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8

Poslovni broj: Pp-3095/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog UU, radi prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a povodom a povodom Prekršajnog naloga Policijske postaje Bjelovar Klasa: 211-07/25-1/19227, Urbroj: 511-02-05-25-1. od 11.10.2025., nakon održane usmene, javne i glavne rasprave u odsutnosti okrivljenika i predstavnika tužitelja, na temelju članka 183. u vezi članka 160. Prekršajnog zakona Prekršajnog zakona (NN 107/07), dana 28. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENI UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin U, rođen **.**.1991. u [adresa],  s  prebivalištem  u [adresa].,  zaposlen,  državljanin Republike  Hrvatske,  pismen,  ostali  podaci nepoznati, prekršajno osuđivan,

k r i v  j e

I što je dana 11. listopada 2025., u 17:30 sati, u mjestu Bjelovar, Trg Hrvatskih branitelja kućni broj 22., upravljao osobnim automobilom registarske oznake i broja [registarska oznaka] pod utjecajem alkohola, a što je utvrđeno primjenom alkometra marke «Drager» u koncentraciji od 1,46 g/kg,

dakle, kao vozač u prometu na cesti upravljao motornim vozilom pod utjecajem alkohola,

pa je time počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. u vezi stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu se na temelju istog propisa, a uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona

i z r i č e

NOVČANA KAZNA OD 450,00 EURA (četiristo pedeset eura).

II Na temelju članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 90 dana od dana pravomoćnosti presude.

Ako okrivljenik u određenom roku u cijelosti ili djelomično ne plati izrečenu novčanu kaznu ista će se na temelju članka 34. stavka 2. Prekršajnog zakona naplatiti prisilnim putem.

Ako okrivljenik plati 2/3 izrečene novčane kazne i to iznos od 300,00 eura (tristo eura), u gore navedenom roku, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini.

III Na temelju članka 58. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, u vezi članka 199. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, okrivljeniku se izriče zaštitna mjera ZABRANE UPRAVLJANJA MOTORNIM VOZILOM « B « KATEGORIJE U TRAJANJU OD 1 (jedan) MJESEC, time da zaštitna mjera počinje teći od dana izvršnosti presude.

IV Na temelju članka 298. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (N.N. 105/04), u trajanje izrečene zaštitne mjere uračunat će privremeno oduzimanje vozačke dozvole u trajanju od 1 dan, a na temelju pravomoćne naredbe o određivanju mjere opreza.

V Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura), u gore navedenom roku, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. POLICIJSKA POSTAJA BJELOVAR, Prekršajnim nalogom Klasa: 211-07/25- 1/19227, Urbroj: 511-02-05-25-1. od 11.10.2025., oglasila je okrivljenika krivim radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Na navedeni Prekršajni nalog okrivljenik je pravodobno uložio prigovor, nakon čega je pobijani nalog stavljen van snage i proveden je redovni postupak.

3. Okrivljenik se očitovao o optužbi na način da se u vezi činjeničnih navoda izjasnio kako se ne smatra krivim za prekršaj stavljen mu na teret.

4. Okrivljeni UU iznio je pisanu obranu u kojoj navodi da je kritičnog dana on upravljao osobnim vozilom krećući se prema Trgu Hrvatskih branitelja poštujući sve prometne propise. Naime, u prekršajnom nalogu navodi se koncentracija alkohola od 1,460 g/kg, ali nije navedeno uobičajeno sniženje koncentracije od 10 %. Mjerni uređaji moraju imati certifikat o baždarenju, službena osoba treba imati uvjerenje o osposobljenosti za rukovanje mjernim uređajem, time da ništa od toga nije njemu prezentirano prilikom utvrđivanja prekršaja. Zaposlen je u Zagrebu u tvrtki AMB Gradnja gdje mu je za obavljanje posla neophodno motorno vozilo.

5. Obzirom da je okrivljenik porekao prekršaj za koji se tereti, sud je u dokaznom postupku radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja izvršio uvid u zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti za okrivljenika.

6. U postupku nije bilo sporno da se okrivljenik kritične zgode nalazio na naznačenoj lokaciji te upravljao predmetnim osobnim automobilom.

7. Međutim, valjalo je kao sporno utvrđivati da li je okrivljenik u ovoj situaciji u organizmu imao koncentraciju alkohola veću od dopuštene da bi smio upravljati motornim vozilima na prometnici.

8. Na temelju provedenih dokaza sud je na nesumnjiv način utvrdio da je okrivljenik postupao protupravno u prometu na način kako mu se to inkriminira optužnim aktom.

9. Okrivljenik je tokom postupka naznačio kako se ne smatra krivim za spomenuti prekršaj te je u obrani napomenuo kako u optužnom aktu nije naznačeno da je utvrđena koncentracija alkohola nakon testiranja snižena za 10 %, time da mjerni uređaj kojim je obavljeno testiranje mora imati certifikat o umjeravanju dok službena osoba koja obavlja testiranje mora imati uvjerenje o osposobljenosti za rukovanje tim mjernim uređajem, a što sve njemu nije prezentirano u navedenoj kontroli prometa. Također ističe da mu je svakodnevno nužno potrebno za korištenje motorno vozilo obzirom da je zaposlen izvan mjesta prebivališta.

10. Međutim, navodi obrane okrivljenika nisu uvjerljivi i prihvatljivi, jer je stupanj njegove etiliziranosti utvrđen na adekvatan način odnosno sofisticiranim i krajnje pouzdanim mjernim uređajem koji se u pravilu po potrebi baždari odnosno umjerava, a koju činjenicu inače nije potrebno dokazivati, što znači da nije moglo doći do značajnije pogreške u mjerenju, tim više kada je doista od utvrđene koncentracije alkohola odbijena potencijalna pogreška mjerenja od 0,1 g/kg prema tvorničkim postavkama uređaja, što je i naznačeno u samom zapisniku. To znači kako je bez sumnje predmetni mjerni uređaj zbog svojih karakteristika svakako vrlo precizno utvrđivao koncentraciju alkohola, a k tome treba dodati kako taj mjerni uređaj ujedno uopće ne reagira na prisutnost drugih vrsta intenzivnih mirisa koji mogu biti zatečeni u organizmu kao što je kiselina, duhan i slično. Time se nameće zaključak kako objektivno mjerni uređaj nije mogao iskazati izvjesnu vrijednost prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika ako izvjesno vrijeme prije nije u organizam unosio neku vrstu alkohola, kod čega je u zapisniku naveden anmnestičk i podatak o tome da je prije upravljanja vozilom ipak konzumirao izvjesnu količinu alkohola. Dakle, predmetni mjerni uređaj pouzdan je i pogodan te zadovoljava sve odredbe Pravilnika o mjeriteljskim zahtjevima za uređaje kojima se mjeri udio etilnog alkohola u izdahu ispitanika. S druge strane, za slučaj da je okrivljenik na mjestu događaja bio nezadovoljan iskazanom koncentracijom alkohola u njegovom organizmu nakon testiranja, tada je odmah sam mogao i morao tražiti i inzistirati da se provede analiza prisutnosti alkohola u krvi i mokraći, što bi svakako bilo i naznačeno u samom zapisniku o provedenom testiranju, te bi u tom slučaju službene osobe nužno morale okrivljenika doista voditi u zdravstvenu ustanovu radi obavljanja takve analize. Ovako u situaciji gdje okrivljenik nije prigovarao rezultatu provedenog testiranja te je bez stavljanja primjedbi potpisao sačinjeni zapisnik, u tom slučaju služene osobe nisu imale razlog i obavezu da okrivljeniku ponude provođenje predmetne analize. I na kraju, valja napomenuti vezano za tvrdnju okrivljenika, kako prema odredbama Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika u obavljanju poslova nadzora i upravljanja prometom na cestama, kao niti prema odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, policijski službenici ne moraju biti posebno osposobljeni za rukovanje mjernim uređajem niti im mora biti izdano uvjerenje o osposobljenosti za obavljanje tih poslova.

11. Nadalje, uvidom u naprijed spomenuti zapisnik ističu se svi osobni podaci okrivljenika kao vozača nad kojim je izvršeno alkotestiranje i potom anamnestički podatak iz kojeg proizlazi da je on doista konzumirao alkohol prije upravljanja vozilom i to 1,5 litara piva oko 17:00 sati. Nadalje je istaknuta je točna i precizna koncentracija alkohola iskazana na mjernom instrumentu i to 1,46 g/kg, upravo nakon oduzimanja granice dopuštene pogreške mjerenja, što znači da se radi o stupnju etiliziranosti kod kojeg nije dopušteno da bilo koja osoba upravlja nekim prijevoznim sredstvom na prometnici, time da je samom ispitivanju i provjeri rezultata bila prisutna i druga službena osoba. Potom su u zapisniku važne napomene iz kojih proizlazi da na rezultat provedenog testiranja okrivljenik nije imao nikakve primjedbe, što znači da ne poriče iskazani rezultat, nakon čega je sam zapisnik i potpisao. Već i ovaj posljednji podatak jasno ukazuje na to da okrivljenik nije imao razlog stavljati prigovor na provođenje testiranja, jer za slučaj da su navodi njegove obrane istiniti, tada bi on to svakako stavio kao prigovor odnosno primjedbu koja bi morala biti unesena u predmetni zapisnik, što ovdje nije slučaj, već je zapisnik od njegove strane potpisan sa naznakom da nema primjedbi na samo testiranje i iskazani rezultat. Također je životno neprihvatljivo da bi u zapisnik bio unesen podatak o tome kako je ispitanik uzimao alkohol prije upravljanja vozilom, ako to faktično ne odgovara istini, pri čemu nema sumnje da se radi o anamnestičkom podatku , jer službena osoba ne bi imala motiv niti razlog da svojevoljno takav podatak upisuje u zapisnik, niti bi u tom slučaju ispitanik potpisao sadržaj takvog zapisnika, posebno ako je istaknuo da nije prethodno uzimao alkoholna pića.

12. Dakle, predmetni materijalni dokazi svakako ne potvrđuju i ne potkrjepljuju navode obrane okrivljenika vezano za njegovo negiranje prisutnosti alkohola u organizmu, što znači da je sadržaj obrane isključivo usmjeren ka tome da se izbjegne odgovornost za nesavjesno postupanje u smislu donošenja odluke da upravlja motornim vozilom nakon uzimanja alkoholnih pića.

13. Nakon ocijene tako provedenih dokaza i to svakog zasebno te u njihovoj ukupnosti, okrivljenik je u subjektivnom i objektivnom smislu ispunio biće navedenog prekršaja koji mu se stavlja na teret, pa je oglašen krivim te mu je izrečena novčana blaža novčana kazna od zakonom propisanog minimuma.

14. Prilikom odmjeravanja kazne sud nije uzeo u obzir obiteljsko i imovno stanje okrivljenika, obzirom da se tokom postupka o tome nije izjašnjavao, ali se kao olakotna okolnost cijeni činjenica da nije došlo do konkretnog ugrožavanja drugih sudionika u prometu te on do sada nije sankcioniran za takvu vrstu prekršaja niti za ugrožavanje prometa gdje je za protupravnu radnju predviđena zaštitna mjera zabrane upravljanja, time da sud nije kao otegotno cijenio njegovu kažnjavanost u jednom navratu za prekršaje iz prometa blaže naravi, obzirom da su počinjeni prije dvije godine. Stoga uzevši u obzir raspon novčane kazne za predmetni prekršaj, ipak su postojali uvjeti za izvjesno ublažavanje novčane kazne, kod čega je izrečena novčana kazna primjerena načinu počinjenja prekršaja, njegovoj težini kao i stupnju krivnje, te se svakako takvom novčanom kaznom može utjecati na njegovu svijest i resocijalizaciju u prometnom smislu, kako bi ubuduće izbjegavao činjenje teških prekršaja s namjerom, na koji način će se postići zakonska svrha kažnjavanja u smislu generalne i individualne prevencije.

15. Također, odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona izričito je propisano da okrivljenik u roku koji mu je određen u presudi može platiti i dvije trećine izrečene novčane kazne u kojem slučaju se smatra da je novčana kazna plaćena u cjelini, dok protekom tog roka ipak mora platiti cjelokupan iznos izrečene novčane kazne.

16. Za prekršaj opisan u izreci presude propisana je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima. Međutim, Zakonom se određuje da se takva vrsta zaštitne mjere može odrediti ovisno o težini počinjenog prekršaja i objektivne mogućnosti daljnjeg ugrožavanja sigurnosti drugih sudionika u prometu i imovine. Ovdje je sud takvu mjeru odredio za počinjeno djelo prekršaja iz članka 199. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te smatra primjerenim i svrsishodnim izreći mu tu vrstu zaštitne mjere, a u trajanje izrečene zaštitne mjere uračunat će se privremeno oduzimanje vozačke dozvole u trajanju od 1 dan prema nalogu Policijske Postaje Bjelovar. Kako je okrivljenik počinio prekršaj izravnom namjerom i dobrovoljno se stavio u stanje izvjesne opijenosti kod koje je bio nesposoban na siguran način upravljati vozilom, te je time potencijalno ugrožavao sebe i druge sudionike u prometu, tada je zbog težine prekršaja i razloga specijalne prevencije bilo uputno i svrsishodno isključiti ga iz prometa makar na kraće vrijeme, kako bi zbog te zaštitne mjere bio spriječen u novom kršenju prometnih propisa i dovođenja u opasnost ljudi i imovine, a dužina trajanja mjere u skladu je sa stupnjem alkoholiziranosti okrivljenika.

17. Navedena zaštitna mjera počinje teći danom izvršnosti ove presude.

18. Okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona dužan platiti trošak postupka s naslova paušala, čija je visina odmjerena obzirom na dužinu trajanja i složenost postupka, kao stvarni trošak koji se odnosi na upotrebu alkometra, jer je zaposlen te može platiti naznačeni trošak bez da ugrožava vlastitu egzistenciju.

U Bjelovaru, 28. travnja 2026.

Zapisničar

SUDAC

Andrea Hudoletnjak v.r.

Ratko Laban v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude okrivljenik i podnositelj Optužnog prijedloga imaju pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, a ista se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1.) Okrivljeniku

2.) Podnositelju Optužnog prijedloga

- Po pravomoćnosti

3.) Referadi za promet