Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: Pr-28/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu pojedincu Ireni Šegavić, u pravnoj stvari tužitelja DIV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku u Zagrebu, Bužanova 6d, protiv tužene Republike Hrvatske-Ministarstvo obrane, Zagreb, OIB 66486182714, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 7. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika u zamjeni tužitelja, DI, odvjetničkog vježbenika kod Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, i zamjen ice ODO u Karlovcu, AI, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj-Ministarstvo obrane, Zagreb, OIB 66486182714 da tužitelju DIV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.369,28 EUR bruto sa zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to:

- 100,63 EUR od 16. lipnja 2012. do isplate

- 320,20 EUR od 16. srpnja 2012. do isplate

- 10,93 EUR od 16. veljače 2013. do isplate

- 11,61 EUR od 16. travnja 2013. do isplate

- 840,26 EUR od 16. svibnja 2013. do isplate

- 85,65 EUR od 16. listopada 2013. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj-Ministarstvo obrane, Zagreb, OIB 66486182714 da tužitelju DIV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 2.464,53 EUR sa zateznom kamatom od 28. travnja 2026. do isplate, i to po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik tuženika, MORH – Hrvatska kopnena vojska, sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe. U razdoblju od 2011., tužitelj navodi da je obavljanje službenih poslova i zadaća na terenu bilo organizirano na način da je tužitelj bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama, a koje dodatke na plaću tuženik mu nije platio. Zbog neplaćanja plaće ostvarene radom na terenu, tužitelj navodi da je oštećen najmanje za iznos oko 300,00 kn bruto, za svaki mjesec utuženog razdoblja.

2. Tužitelj navodi da se prije podnošenja ove tužbe bezuspješno obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora sukladno čl.186.a. Zakona o parničnom postupku pa stoga podnosi ovu tužbu kojom traži da sud donese presudu kojom će tuženiku naložiti da mu isplati razlike plaće za utuženo razdoblje od 18. listopada 2011. do 1. lipnja 2014.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti jer osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da je kao poslodavac tužitelja isplatio tužitelju kao radniku sve dodatke koje mu je bio obvezan isplatiti prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plače (Narodne novine broj 118/09). Tuženik dalje ističe da su se u odnosu na radnopravni status tužitelja u utuženom razdoblju primjenjivali podzakonski akti doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, a navedeni zakon, kao i podzakonski akti doneseni na temelju tog Zakona, predstavljaju propise koji su lex specialis u odnosu na opće propise o radu, te se navedeni propisi primjenjuju isključivo na djelatne vojne osobe i doneseni su isključivo sa svrhom uređenja radnopravnog statusa djelatnih vojnih osoba, te navedeni propisi pritom uzimaju u obzir specifičnost službe djelatnih vojnih osoba koja je neposredno vezana uz zaštitu nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske. Tuženik se poziva na aktualnu sudsku praksu, i to odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1845/12, Revr-1902/12 i Revr- 1795/12 u kojem je zauzet upravo takav stav o važenju propisa. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

4. Nakon provođenja financijskog vještačenja, tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev na iznos od 1.369,28 EUR bruto za zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od 16. u mjesecu za prethodni mjesec.

5. Tuženik se protivio i konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Zahtjev za mirno rješenje spora od 18. listopada 2016., rješenje MORH od 22. studenog 2011., 2. travnja 2023., Odluku o rasporedu od 10. studenog 2014., dopis MORH od 10. veljače 2017., izvod iz zbirne mjesečne evidencije radnog vremena na listu 14-15, izvod iz mjesečnog izvješća o ostvarenim satima rada na listu 16-19, izvod iz mjesečnog izvješća o ostvarenim satima na listu 20, izvod iz evidencije nazočnosti na listu 20, izvod iz plana korištenja godišnjeg odmora na listu 21-23, dnevne evidencije radnog vremena na listu 24, 40- 55, 102-130, mjesečne evidencije radnog vremena na listu 25-39, dopis MORH od 30. studenog 2016., knjigovodstvene kartice na listu 57-59, kartice djelatnika na listu 60- 92, dopis MORH od 14. ožujka 2017., 7. veljače 2017., rješenja MORH od 13. ožujka 2012., 4. travnja 2013., 22. listopada 2013., Odluke MORH od 26. lipnja 2014., 26. lipnja 2015., 30. lipnja 2015., 27. srpnja 2015., 25. travnja 2016., izvod iz plana korištenja godišnjeg odmora na listu 100, mjesečne evidencije radnog vremena sa nalozima o korištenju slobodnih dana na listu 131-166, saslušao svjedoke CI, ŠI tužitelja kao stranku, te proveo financijsko vještačenje po vještaku D&S d.o.o. Karlovac, dok su daljnji dokazni prijedlozi odbijeni.

7. U ranijem tijeku postupka donesena je prvostupanjska presuda pod poslovnim brojem Pr-412/2017-41 od 22. svibnja 2025. koja je rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-208/2025-2 od 12. veljače 2026. ukinuta u pobijanim dijelovima pod točkama I. i IIi. izreke te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

8. U preostalom nepobijanom dijelu postala je pravomoćna presuda ovog suda pod poslovnim brojem Pr-412/2017-41 od 22. svibnja 2022. pod točkom II. izreke. Pod točkom II. pravomoćno je odbijen zahtjev radi isplate zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće pod točkom I.izreke.

9. U ponovnom postupku trebalo je odlučiti o ukinutom dijelu presude te je utvrđeno da je u tom dijelu tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

10. Prema ukidnoj odluci višeg suda postupak nije vraćen u fazu prethodnog postupka u kojoj bi stranke mogle predlagati nove dokaze bez ograničenja. Spis je vraćen u fazu ponovnog suđenja pa je nove dokaze bilo moguće predložiti samo ukoliko neskrivljeno nisu predloženi u ranijoj fazi postupka. Obzirom su i naknadno predloženi dokazi bili poznati i dostupni tužitelju, odbijeno je provođenje novih dokaza prema prijedlogu iz podneska od 6. ožujka 2026., a u odnosu na prijedlog radi dopunskog provođenja već predloženih i provedenih dokaza, odnosno dopunskog saslušanja tužitelja i svjedoka, ovaj sud je mišljenja da njihovi iskazi neće biti precizniji zbog proteka vremena. Osim toga, i viši sud je ukinuo raniju odluku suda smatrajući da prvostupanjski sud treba jasnije argumentirati svoju odluku u kojoj prednost daje personalnim dokazima u odnosu na materijalne dokaze.

11. Nije sporno da se, prije podnošenja ove tužbe, tužitelj obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora od 18. listopada 2016. (list 4-5 spisa) pa je time tužitelj ispunio procesnu pretpostavku za vođenje ovog postupka koja je propisana odredbom čl.186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14).

12. Prema odredbi članka 3.Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09) pripadnici Oružanih snaga u smislu odredaba ovoga Zakona su: vojne osobe te državni službenici i namještenici (u daljnjem tekstu: službenici i namještenici), a isto je propisano i odredbama Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 73/13) u članku 1. stavak 3.

13. Nije sporno da je tužitelj djelatna vojna osoba zaposlena kod tuženika, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske - Hrvatska kopnena vojska sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu.

14. Zakonom o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske i na temelju njega donesenim podzakonskim aktima reguliran je radnopravni status tužitelja kao djelatne vojne osobe u odnosu na utuženi prekovremeni rad na terenu pa se primjenjuju specijalni propisi, navedeni Zakon i na temelju njega doneseni podzakonski akti.

15. Za utuženo razdoblje od 18 .listopada 2011. do 1. lipnja 2014., odredbom članka 14. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09, u daljnjem tekstu: ZOSO/02) propisano je da o svim pitanjima koja nisu uređena ovim Zakonom ili propisima donijetima na temelju ovoga Zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.

16. Prema članka 97. stavak 5. ZOSO/02, djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad tj. rad dulje od punog radnog vremena, pod uvjetima i iznosima koji su određeni općim propisima, a prema stavka 2 na prekovremeni rad ne primjenjuju se vremenska ograničenja propisana općim propisima.

17. 26. lipnja 2013. stupio je na snagu Zakon o službi u oružanim snagama (Narodne novine broj 73/13, u daljnjem tekstu: ZOSO/13) koji u odredbi članka 155. propisuje da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139.navedenoga Zakona.

18. Međutim, odredbom čl. 219. ZOSO/13 propisano je kako će se plaće i druga materijalna prava djelatnih vojnih osoba do stupanja na snagu podzakonskih propisa donesenih na temelju tog Zakona, kojim će se urediti to područje, određivati u skladu s propisima donesenim na temelju ZSOS/02, kojima su uređena ta područja. To znači da se do 1. lipnja 2014. kada je stupila na snagu Odluka o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine", broj 66/14., 23/15., dalje: Odluka/14), koju je donio ministar obrane na temelju ovlaštenja iz čl. 153. st. 3. ZSOS/13, a kojom je u točki IV. izrijekom isključeno pravo djelatne vojne osobe na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, primjenjuje Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 118/09., dalje: Odluka/09).

19. Prema tome, tužitelju u razdoblju od 3. lipnja 2013. do 31. svibnja 2014. pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad temeljem Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika iz 2009. , a tek nakon 1.lipnja 2014. mu ne pripada pravo na isplatu razlike plaće za prekovremeni rad, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom, u smjenama i dr, za vrijeme boravka na terenu jer je Odlukom o rasporedu radnog vremena (Narodne novine 66/14, 23/15, 84/15, 106/17), i to u odredbi čl.IV. propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

20. Sporno je li tužitelj i koliko radio prekovremeno na terenu te je sporno pripada li mu uvećanje plaće s osnove prekovremenog rada na terenu.

21. Iz dostavljene evidencije radnog vremena tužitelja proizlazi da tužitelj nije radio prekovremeno na terenu u utuženom razdoblju ili da je radio kraće nego što to tužitelj i saslušani svjedoci navode u svojim iskazima.

22. Obzirom na suglasne iskaze svjedoka CI i TI te tužitelja, ovaj sud utvrđuje da je tužitelj radio na terenu prekovremeno duže od vremena navedenog u evidencijama o radnim satima koje je jednostrano sačinila tužena te da ne odražavaju stvarno odrađene radne sate na terenu jer nisu evidentirani svi prekovremeni sati koje je tužitelj odradio na terenu.

23. Okolnost je li tužitelj potpisivao evidencije o radnim satima nije odlučna obzirom okolnost da je tužitelj i potpisivao evidencije radnog vremena, a da se s njima nije slagao, ne znači da se tužitelj potpisivanjem takve evidencije naposljetku s njom složio. Potpisivanjem evidencije tužitelj je samo potvrdio da je istu dobio na uvid pa nakon toga ima pravo dokazivati drukčije, što upravo dokazuje u ovom postupku . (tako i Županijski sud u Zagrebu, Gž R-1910/2022-2 od 20. rujna 2022.).

24. Tužitelj i svjedoci nisu vodili osobnu evidenciju o stvarno odrađenim radnim satima na terenu, a zbog proteka vremena se nisu mogli detaljno sjetiti broja stvarno odrađenih radnih sati na svakom danu terena, to su isti iskazivali o trajanju njihovog radnog vremena na terenu u prosjeku pa je na temelju njihovih iskaza sud utvrdio da je tužitelj radio na terenu u prosjeku radnim danom i subotom i nedjeljom od 5,00 do 00,00 sati. Također je iz njihovih iskaza utvrdio da je tužitelj bio angažiran na davanjima počasti na sahranama, a tužitelj je je još iskazao da je prekovremeno radio na terenu uslijed poplave u Gunji.

25. Evidencije o prisutnosti tužitelja na radu koje je vodila tužena ne predstavljaju isprave iz čl. 230. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, u daljnjem tekstu: ZPP). Te evidencije ne predstavljaju javne isprave u smislu čl. 230. ZPP-a već predstavljaju dokaz kojega sud cijeni kao i sve druge predložene i provedene dokaze.

26. Stoga je tužitelj je imao pravo dokazivati te je naposljetku i dokazao da tuženikove evidencije nisu odgovarale stvarnom stanju stvari, dok je sve pravno relevantne činjenice u takvim okolnostima sud prvog stupnja utvrdio temeljem ostalih provedenih dokaza.(tako i Županijski sud u Zagrebu poslovni broj Gž R-2270/2022-2 od 17. siječnja 2023., Gž R-3586/2021-2 od 15. lipnja 2022.).

27. Osim toga, u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske iskazana su pravna shvaćanja prema kojima je dozvoljeno i na drugi način dokazivati radno vrijeme ukoliko poslodavac ne dostavi sudu evidencije radnog vremena odnosno ukoliko postoji sumnja u vjerodostojnost evidencija radnog vremena, s tim da utvrđenja suda o obavljenom prekovremenom radu i visini dodatka za obavljeni rad imaju uporište u sadržaju provedenih dokaza (Revr-1124/2016 od 17. siječnja 2017., Revr-1696/2016 od 1. ožujka 2017., Županijski sud u Zagrebu, Gž R 1910/2022-2 od 20. rujna 2022.).

28. Nesporno je da tužitelj u upravnom postupku nije osporavao zakonitost tuženikovih evidencija. Osim toga, ne radi se o upravnim aktima protiv kojih se može pokretati upravni postupak.

29. U bitnom suglasnim iskazima svjedoka i tužitelja ovaj sud je utvrdio da evidencije koje je vodila tužena nisu odgovarale stvarnom stanju.

30. Odredbom članka 131. stavak 4. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 149/2009, 6/2011, 82/2012, 88/2012 i 73/2013), odnosno odredbe članka 135. stavak 4. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/2014 i 127/2017) propisano je da u slučaju spora u svezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu. U takvom slučaju teret dokazivanja o radnom vremenu kojeg je radnik proveo na radu kod poslodavca, uključujući i onaj prekovremeni rad je na poslodavcu, te je poslodavac dužan dokazati da radnik u promatranom razdoblju nije radio prekovremeno (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-3773/18 od 8. siječnja 2019., i Županijski sud u Zagrebu, Gž R 1716/2022-2 od 29. lipnja 2022.).

31. U konkretnom slučaju tuženik nije dokazao da tužitelj nije radio prekovremeno. Zbog specifičnosti rada na terenu, za očekivati je da se poslovi ne odvijaju samo u redovnom radnom vremenu.

32. Kao sporno postavljeno je pitanje: Imaju li personalni dokazi veću dokaznu snagu (iskazi tužitelja i svjedoka) u odnosu na materijalne dokaze (dostavljene evidencije rada) ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, a pri čemu je moguće osporavati točnost takve evidencije, pa čak i kada je potpisana od strane tužitelja (tako i Rev-850/24).

33. U vezi tereta dokaza u smislu tih odredbi Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Rev-927/22-2 od 7. veljače 2023., u predmetu iste činjenične i pravne osnove odgovarajući na pitanje: ''Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu, potpisanim od strane tužitelja?'' odgovorio je da su sudovi ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva na temelju iskaza stranaka/svjedoka primjenom pravila o teretu dokazivanja, ali da je pri tome nužno imati u vidu jesu li, ne samo tužitelju nego i svjedocima kojima se dokazuje (ne)istinitost evidencije, davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, koje su isti jednim dijelom potpisali, a drugim dijelom nisu potpisivali, a posebno od kakvog je utjecaja na kvalitetu iskaza svjedoka o kvaliteti i potpunosti evidencije o radnom vremenu činjenica jesu li na tu evidenciju, bilo tužitelj, bilo svjedok, do pokretanja sudskih postupaka, iznosili primjedbe i jesu li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imali primjedbi na (ne)obračunate prekovremene sate rada, te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavao evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena.

34. Dakle, iz navedenog proizlazi, dakle, da nema prepreke da se o osnovanosti zahtjeva odluči na temelju iskaza svjedoka, ukoliko je u dovoljnoj mjeri vjerojatnim učinjeno da evidencije radnog vremena nisu vođene na pravilan način. Međutim, pri tome, iskazi moraju na uvjerljiv i objektivan način ukazivati na postojanje činjenica koje govore suprotno od onoga što je u evidencijama o radu navedeno.

35. Dakle, iz suglasnih iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka nesporno proizlazi da su na terenima radili prekovremeno. Zbog proteka vremena i okolnosti da nisu vodili osobne evidencije o radnom vremenu, iskazi tužitelja i tuženika nisu mogli biti precizni u navođenju radnog vremena za svaki dan pojedinačno nego su isti dali iskaze o prosječnom radnom vremenu na terenu te iz toga nedvojbeno proizlazi da su na terenu radili prekovremeno te da su radili duže i od prekovremenog rada koji im je evidentiran službenim evidencijama. U svojim iskazima tužitelj i svjedoci opisali su specifične okolnosti rada na terenu koji je započinjao u ranojutarnjim satima i trajao do kasno u noć. Obzirom na identičnost njihovih iskaza o prekovremenom radu na terenu na raznim vojnim poligonima, obzirom na specifičnost rada na terenu, ovaj sud je našao njihove iskaze uvjerljivim u tolikoj mjeri da je tim personalnim dokazima dao prednost u odnosu na materijalni dokaze, odnosno evidencije radnog vremena koje je vodila tužena i u kojima nije točno zabilježeno radno vrijeme tužitelja dok je radio na terenu.

36. Već je navedeno da je tužitelj dobivao evidencije na uvid i da njegov potpis na evidenciji radnog vremena ne znači da se slaže s evidencijom nego da mu je dana na uvid. Okolnost je li na poleđini stavio prigovor da se ne slaže nije odlučna jer je tužena isključivo na temelju svoje evidencije obračunavala i isplaćivala tužitelju plaću. Protiv evidencija koje je vodila tužena, tužitelj nije mogao pokrenuti upravni postupak jer se ne radi o upravnom aktu, već je svoje pravo na isplatu razlike plaće zbog prekovremenog rada na terenu tužitelj mogao ostvariti samo u ovom postupku.

37. Stoga, je financijski vještak, prema uputi suda, izradio sljedeće varijante nalaza i mišljenja:

1. prema evidenciji tužene

2. prema iskazima tužitelja i svjedoka na način da se:

- uzme prosječno trajanje radnog dana i vikendom od 5,00 do 00,00 sati

- iz dokumentacije u spisu utvrditi broj održavanja počasti na sahranama i radno vrijeme na terenu zbog poplava.

38. Osim toga, suglasnim iskazima svjedoka i tužitelja sud je utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju dobivao slobodne dane nakon odrađenih prekovremenih sati. Obzirom nisu bile evidentirani svi odrađeni prekovremeni sati, to tužitelju nije mogao biti određen adekvatan broj slobodnih dana niti je sve dobivene slobodne dane s osnove prekovremenog rada svaki put mogao koristiti neposredno nakon odrađenog prekovremenog rada na terenu.

39. Prema rezultatima provedenog financijskog vještačenja (list 6 nalaza i mišljenja) sud je utvrdio da iz dokumentacije koju je sačinila i dostavila tužena proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju odrađivao straže i dežurstva nakon kojih je ostvarivao slobodne dane koje ne bi trebalo koristiti za umanjenje prekovremenih sati jer su to slobodni dani koji su ostvareni s druge osnove-straže, a ne prekovremenog rada pa niti financijski vještak nije umanjivao prekovremeni sate za ove slobodne dane.

40. Obzirom na raspoloživu dokumentaciju i fond evidentiranih prekovremenih sati za koje je i tužitelj potvrdio da je dobivao određeni broj slobodnih dana, financijski vještak je, prema uputi suda, u četiri varijante, u prvoj i trećoj varijanti umanjuje za korištene slobodne dane po dostavljenim odobrenjima, a u drugoj i četvrtoj varijanti prekovremeni rad umanjuje za sve preostale korištene slobodne dane.

41. Dakle, prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka iz D&S d.o.o. Karlovac obračun neplaćenih radnih sati tužitelja izvršen je u sljedećim varijantama:

a) u varijanti (u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za korištene slobodne dane prema dostavljenim odobrenjima): – varijanta prema dokumentaciji iz spisa:− tužitelj za prekovremeni rad te rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju od 2. studenog 2011. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od7.540,76 kuna, odnosno 1.000,82 eura

b) u varijanti 2 (u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za sve preostale korištene slobodne dane) – varijanta prema dokumentaciji iz spisa− tužitelj za prekovremeni rad te rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju od 2. studenog 2011. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 2.116,21 kunu, odnosno 280,87 eura

c) u varijanti 3 (u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za korištene slobodne dane prema dostavljenim odobrenjima) – sati rada na terenu obračunati po prijedlogu tužitelja, prekovremeni rad koji nema oznaku TR obračunat temeljem podataka iz dnevnih evidencija:− tužitelj za prekovremeni rad te rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju od 2. studenog 2011. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 21.783,72 kune, odnosno 2.891,19 eura

d) u varijanti 4 (u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za sve preostale korištene slobodne dane) – sati rada na terenu obračunati po prijedlogu tužitelja, prekovremeni rad koji nema oznaku TR obračunat temeljem podataka iz dnevnih evidencija: − tužitelj za prekovremeni rad te rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju od 2. studenog 2011. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 10.316,82 kune, odnosno 1.369,28 eura.

42. Sud dosuđuje tužitelju razliku bruto plaće na ime dodataka na plaću za prekovremeni rad na terenu prema 4.varijanti, a kako je to tužitelj naposljetku zatražio. Tužitelj je radio na terenu prekovremeno duže od radnog vremena naznačenog u evidencijama koje je sačinila tužena koje se zbog toga ne mogu prihvatiti jer ne odražavaju pravo stanje koje je sud utvrdio iskazima saslušanih svjedoka i tužitelja kojima je povjerovao jer su bili suglasni u bitnom dijelu, da tužena nije evidentirala sav odrađeni prekovremeni rad, a posljedično tome ga nije obračunala niti isplatila tužitelju kao dodatke na plaću. Od tako utvrđenog cjelokupnog fonda odrađenih prekovremenih sati treba oduzeti slobodne dana koje je tužitelj iskoristio s osnove evidentiranih prekovremenih sati, a koje je i financijski vještak utvrdio prema dostavljenoj dokumentaciji u spisu.

43. Nakon što je tužitelj smanjio zahtjev na iznos od 1.369,28 EUR obzirom na izjavljeni prigovor zastare, valjalo je odlučiti je li osnovan prigovor zastare u odnosu na smanjeni zahtjev.

44. U odnosu na izjavljeni prigovor zastare, treba primijeniti odredbu čl.139.Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, u daljnjem tekstu: ZR/14) o zastarnom roku od pet godina, obzirom, primjenom daljnje odredbe članka 232.stavak 2.ZR/14, za najstarije potraživanje prema konačno postavljenom zahtjevu, koje se odnosi na svibanj 2012. koje je dospjelo 16. lipnja 2012., rok zastare od tri godine nije istekao prije stupanja na snagu ZR-a/14 koji je stupio na snagu dana 7.kolovoza 2014.

45. Zahtjev za mirno rješenje spora podnesen je 18. listopada 2016. pa je sukladno odredbi članka 186.a.stavak 3. i 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14) podnošenjem zahtjeva zastarijevanje zastalo na tri mjeseca. Nakon toga, zastara je nastavila teći do podnošenja tužbe, 12. lipnja 2017., kada je nastupio prekid zastare.

46. Obzirom na zastarni rok od pet godina i tri mjeseca zastoja, prije podnošenja tužbe 12. lipnja 2017. u zastari su bila potraživanja u obračunskom razdoblju od 18. listopada 2011.do zaključno veljače 2012., za koje razdoblje je tužitelj povukao tužbu, tako da prema konačno postavljenom zahtjevu za razdoblje od svibnja 2012. nije nastupila zastara niti jednog potraživanja.

47. Slijedom izložene pravne ocjene spora i utvrđenog činjeničnog stanja, tužitelju je dosuđen ukupan iznos od 1.369,28 EUR bruto sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od svakog 16. u mjesecu za prethodni mjesec.

48. U odnosu na potraživanje zateznih kamata. sukladno odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine Republike Hrvatske broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15 – dalje ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

49. Odredbama čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine Republike Hrvatske broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14 – dalje Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračuna tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12 i 15. Pravilnika umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezno osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenim za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD, te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez u odbitku.

50. Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te iznosi poreza na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje sadržanih u dosuđenim bruto iznosima pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju te je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev u prethodnoj odluci ovog suda koja je u tom dijelu ostala neizmijenjena.

51. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) obzirom tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu smanjenog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

52. Tužitelj je imao parnične troškove koji se sastoje od troškova zastupanja po punomoćniku-odvjetniku odmjerenog u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), i to za sastav mirnog rješenja spora u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr.28., za sastav tužbe iznos od 200,00 EUR prema Tbr.7.1., za zastupanje na ročištima 7.6.2022., 6.5.2025. i 7.4.2026. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište prema Tbr.9.t.1., za sastav podnesaka od 11.9.2017. i 29.1.2025. u iznosu od 200,00 EUR za svaki podnesak prema Tbr.8.t.1., za pristup na dva ročišta za objavu presude iznos od 100,00 EUR prema Tbr.9.t.3., sve uvećano za PDV od 25% prema Tbr.46. i trošak provedenog financijskog vještačenja u iznosu od 464,53 EUR, što ukupno iznosi 2.464,53 EUR koji iznos je naložen tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade parničnih troškova zajedno sa zatraženim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske odluke.

53. Tužitelju nije priznat trošak sastava ostalih podnesaka, i to temeljem odredbe članka 155. stavak ZPP kojom je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

54. Tužitelju nisu priznati niti troškovi sastava odgovora na žalbu protiv presude obzirom mu ovi troškovi nisu bili neophodni za uspjeh u sporu.

55. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 28. travnja 2026.

Sudac: Irena Šegavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8 ZPP-a). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9 ZPP -a). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz čl. 335. st. 9 ZPP-a sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP -a). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu

2. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu