Poslovni broj: Us I-125/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Milke Škaro Grozdanić, u upravnom sporu tužitelja MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćenik Nikoli Pervanu, odvjetniku u Vrgorcu, Hrvatskih velikana 55a, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, zastupanog po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) DJ, temeljem generalne punomoći pohranjene u Uredu predsjednice ovog Suda, radi priznanja prava na nacionalnu naknadu za starije osobe, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 10. travnja 2026. u prisutnosti opunomoćenice tuženika, dana 28. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, Klasa: UP/II 551 - 08/24-01/00180010443, Urbroj: 341-99-01/1-24-5049 od 29. listopada 2024.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 551-08/24 01/00180010443, Urbroj: 341-99-01/1-24-5049 od 29. listopada 2024. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 551-08/24- 01/00180010443, Urbroj: 341-18-01/1-24-25347 od 18. srpnja 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje), a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja, rođenog **.**.1948., za priznanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe.

2.Tužitelj pravodobno podnesenom tužbom ovome sudu pobija zakonitost navedenog drugostupanjskog rješenja iz svih zakonom predviđenih razloga. U tužbi se ističe da je pobijano rješenje tuženika doneseno postupajući po presudi ovoga suda, poslovni broj: Usl-1728/23-4 od 11. rujna 2023., no, suprotno uputi u navedenoj u presudi tuženik da u ponovljenom postupku ignorira pravno shvaćanje i primjedbe iz navedene presude. Nadalje tužitelj navodi kronologiju postupanja u predmetnoj upravnoj stvari, navodi utvrđenja u upravnom postupku u bitnome ponavljajući navode iz žalbe na prvostupanjsko rješenje te i nadalje smatra spornim kontinuitet prebivališta tužitelja od 21.06.2000. do 30.08.2010, odnosno od 11.03.2010. do 31.08.2010. godine. Ukazuje i na to, kao i u žalbi na prvostupanjsko rješenje, da je tuženik bio dužan pridržavati se izloženih pravnih shvaćanja i primjedbi navedenih u odluci Upravnog suda u Splitu, uzimajući u obzir i cijeneći izjave svjedoka, a koje da nedvojbeno potvrđuju stvarno prebivanje tužitelja na području [adresa], radeći djelatnost registriranog SOPG-a od 22.01.2003 do danas (MIBPG:0140583), a za to vrijeme da je imao registrirano teretno i/ili osobno vozilo – prometna dozvola broj: [broj prometne dozvole], a što da svakako ide u prilog navodima tužitelja da je u sporno vrijeme imao prijavljeno prebivalište u [adresa]. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano rješenje tuženika poništi te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana. Osporavano rješenje da je doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa važećim zakonskim propisima. Navodi i razlozi izneseni u tužbi da su jednaki onima istaknutim u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja te da je na žalbene razloge odgovoreno u obrazloženju osporavanog rješenja, na koje se i poziva. Nadalje tuženik ističe da je postupak proveden sukladno uputi danoj u presudi poslovni broj: poslovni broj: 14 Usl-1728/23-4 od 11. rujna 2023. te da su u njezinom izvršenju pribavljene izjave svjedoka i službeno očitovanje Ministarstva unutarnjih poslova od 24. lipnja 2024. u pogledu utvrđivanja činjenice neprekinutog prebivališta tužitelja u trajanju od 20 godina neposredno prije podnošenja zahtjeva. Nadalje, vezano za tužbeni navod kojim tužitelj ističe da je u spornom razdoblju od 10. ožujka 2010. do 1. rujna 2010. imao registrirano vozilo, tuženik navodi da isto nije relevantan dokaz za dokazivanje prebivališta. Ističe naime da se prebivalište dokazuje osobnom iskaznicom koja je javna isprava kojom hrvatski državljanin dokazuje identitet, hrvatsko državljanstvo, spol, datum rođenja i prebivalište u [adresa]. Budući tužitelj nije uspio dokazati da je u spornom razdoblju imao prebivalište u [adresa] jer je potvrdom nadležnog tijela (Ministarstva unutarnjih poslova) sukladno Zakonu o prebivalištu (Narodne novine, broj: 144/12, 158/13 i 114/22) kojim su propisani uvjeti prijave i odjave prebivališta i boravišta hrvatskih državljana, vođenje zbirke podataka o prebivalištu i boravištu te postupci odjave prebivališta po službenoj dužnosti i promjena tih podataka dokazano da je tužitelj imao prekid u prijavi. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

4.U sporu je održavanjem rasprave i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

5.Tužitelj odnosno njegov opunomoćenik na raspravu nije pristupio, iako uredno pozvan, a svoj izostanak nije opravdao. Stoga je sukladno ovlaštenju iz odredbe članka 91. stavak 3. ZUS-a rasprava održana u odsutnosti opunomoćenika tužitelja.

6.Tuženik je po svojoj opunomoćenici na raspravi ostao pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja.

7.U dokaznom postupku sud je čitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i spisu upravnog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu e komunikacijom. Ovaj sud nije smatrao potrebnim pribavljati radi uvida spis ovoga suda, poslovni broj: Us I-1728/23-4, obzirom da spisu tuženog tijela prileži presuda ovoga suda, poslovni broj: Us I-1728/23-4 od 11. rujna 2023. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

8.Tužitelj je zatražio da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora, međutim, iste nije popisao. Tuženik nije zatražio niti popisao troškove ovog upravnog spora.

9.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10.Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS -a ocjena zakonitosti osporavanog drugostupanjskog rješenja.

11.Među strankama nije sporno da je postupak za ostvarivanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe pokrenut zahtjevom tužitelja od 4. siječnja 2021.

12.Prema članku 4. Zakona o nacionalnoj naknadi za starije osobe („Narodne novine“ 62/20), pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe može ostvariti hrvatski državljanin koji je navršio 65 godina života s prebivalištem na području [adresa] u neprekidnom trajanju od dvadeset godina neposredno prije podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava.

13.Prema odredbi članka 5. stavka 1. istog Zakona osoba iz članka 4. ovoga Zakona može ostvariti pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe uz ispunjenje sljedećih uvjeta: 1. da nije korisnik mirovine prema propisima Republike Hrvatske ili prema propisima druge države i nije osiguranik u obveznom mirovinskom osiguranju, 2. da korisniku i/ili članovima kućanstva prihod ostvaren u prethodnoj kalendarskoj godini po članu kućanstva mjesečno ne prelazi dvostruki iznos nacionalne naknade za starije osobe iz članka 9. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona , 3. da nije korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu prema propisima o socijalnoj skrbi, 4. da mu nije priznato pravo na uslugu smještaja prema propisima o socijalnoj skrbi, 5. da nije sklopio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ili ugovor o doživotnom uzdržavanju kao primatelj uzdržavanja, osim u slučaju pokretanja postupka za raskid, utvrđenje ništetnosti ili poništenje ugovora.

14.Među strankama nije sporno, a razvidno je i iz sadržaja spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu e komunikacijom, da je zahtjev tužitelja prvostupanjskim rješenjem Klasa: UP/I 551-08/22-01/00180010443, Urbroj: 341-18- 01/1-22 2206 od 5. listopada 2022. odbijen, da je tužitelj na to rješenje izjavio žalbu koja je rješenjem tuženika Klasa: UP/II 551-08/23-01/00180010443, Urbroj: 341-99- 01/1 23-1058 od 24. svibnja 2023. odbijena, da je tužitelj pred ovim sudom protiv navedenih rješenja pokrenuo upravni spor u kojem su presudom, poslovni broj: 14 UsI-1726/23-4 od 11. rujna 2023. poništena navedena rješenja te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak uz nalog da u ponovnom postupku ispita je li tužitelj zaista prebivao u [adresa] vrijeme propisano gore citiranom odredbom čl. 4. Zakona pri čemu mu na raspolaganju stoje sva dokazna sredstva predviđena odredbama Zakona o općem upravnom postupku (uključivo saslušanje svjedoka-tužiteljevih susjeda) jer sama činjenica što tužitelj nije imao osobnu iskaznicu u periodu od 10. ožujka 2010. (odjava prebivališta po službenoj dužnosti) do 1. rujna 2010. (nastanjenje na drugu adresu) ne znači da mu zbog toga ne pripada traženo pravo ukoliko je u Republici Hrvatskoj zaista i prebivao neprekidno 20 godina prije podnošenja predmetnog zahtjeva, ponovno odlučiti o podnesenom zahtjevu tužitelja, pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu s odredbom članka 81. stavka 2. ZUS-a; da je u ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo rješenjem od 22. studenog 2023. odbilo zahtjev tužitelja, da je tužitelj na to rješenje izjavio žalbu koja je rješenjem tuženika od 30. siječnja 2024. uvažena i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

15.Nadalje, je iz sadržaja prvostupanjskog rješenja od 18. srpnja 2024. i osporavanog drugostupanjskog rješenja odnosno iz podataka spisa tuženog tijela je razvidno, da je u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđeno:

-da je tužitelj rođen dana **.**.1948. da je do dana podnošenja zahtjeva tj. do 4. siječnja 2021. navršio 72 godine života; da je hrvatski državljanin; da nije korisnik mirovine prema propisima Republike Hrvatske ili prema propisima druge države; da nije osiguranik u obveznom mirovinskom osiguranju; da nije korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu prema propisima o socija lnoj skrbi; da mu nije priznato pravo na uslugu smještaja prema propisima o socijalnoj skrbi; da nije sklopio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ili ugovor o doživotnom uzdržavanju kao primatelj uzdržavanja;

-da je na traženje prvostupanjskog tijela Policijska uprava u Vrgorcu dostavila Uvjerenje o prebivalištu broj: 511-12-35-06/4-3-445/2022 prema kojem tužitelj ima prebivalište na području [adresa] u razdoblju od 28. listopada 1998. do 19. lipnja 2000. na adresi [adresa]., od 21. lipnja 2000. do 10. ožujka 2010 na adresi [adresa] te od 1. rujna 2010. pa nadalje na adresi [adresa].;

-da je prvostupanjsko tijelo, Ispostava Vrgorac na zapisnike od 16. svibnja 2024. uzela izjave svjedoka ČJ i CJ, susjeda tužitelja, prema kojim izjavama tužitelj živi na adresi [adresa]. neprekidno 20 godina unazad od dana 4. siječnja 2021. te svjedoka TJ koji je naveo da tužitelj živi na adresi [adresa] sa koje se preselio na adresu [adresa] neprekidno 20 godina unazad do dana 4. siječnja 2021.

-da je prvostupanjsko tijelo navedene zapisnike dostavilo Policijskoj postaji Vrgorac uz traženje da, vezano za navedene zapisnike, provede terensku provjeru te da potom nakon provedenog postupka provjere uskladi odnosno uredi službenu evidenciju MUP-a o prebivalištu za tužitelja a sve vezano za priznavanje tužitelju predmetnog prava;

-da je Policijska postaja Vrgorac prvostupanjskom tijelu dana 21. lipnja 2024. dostavilo izvješće od 12. lipnja 2024. u kojem je navedeno da je uvidom u zbirku podataka o prebivalištu i boravištu MUP-a RH utvrđeno da je tužitelj imao prebivalište u [adresa] na adresi [adresa] u razdoblju od 21. lipnja 2000. do 10. ožujka 2010. , kada je temeljem pravomoćnog rješenja PGP Vrgorac, broj: UP/I-190/3-2009 od 3. studenog 2009., pravomoćno 20. ožujka 2020. odjavljen sa te adrese, da je u tada provedenom postupku utvrđeno da isti ne stanuje na navedenoj adresi te da je u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti sa navedene adrese odjavljen; da je dana 1. rujna 2010. tužitelj prijavio prebivalište u [adresa] na adresi [adresa]. uz pisanu suglasnost vlasnika stana te da od tog datuma ima neprekidno prebivalište na istoj adresi; da od 10. ožujka 2010. do 1. rujna 2010. tužitelj nema aktivno prebivalište u [adresa]; da do prekida u prebivalištu nije došlo do pogreške ili automatske odjave već nakon zakonito provedenog postupka koji je rezultirao odjavom prebivališta te da tužitelj nije nakon odjave prebivališta s jedne adrese na kojoj je stanovao prijavio prebivalište, a ni boravište, na drugu adresu. Navedeno je i da priložene izjave svjedoka nisu vjerodostojne jer se u dvije (JJ i JJ ČJ) navodi da tužitelj stanuje u [adresa]. (u njihovom susjedstvu) neprekidno 20 godina a što ne odgovara izjavi trećeg svjedoka a ni službenim evidencijama MUP-a. Ističe se i da Zakon o prebivalištu nema odredbi koje bi omogućile da se izvrši retroaktivna prijava prebivališta te da se, s obzirom da nije došlo do pogrešne primjene Zakona ili druge očite pogreške u postupanju , nisu stekli uvjeti da se u obnovljenom ili bilo kojem drugom postupku u evidenciji prebivališta izvrši promjena evidentiranih podataka. Ujedno je navedeno da će po dostavljenom zahtjevu biti izvršena terenska provjera stanovanja tužitelja na adresi u [adresa]. radi utvrđivanja činjenice stanovanja istog te mogućeg postupanja po članku 12. Zakona o prebivalištu, a što je predmet nekog drugog postupka;

-da je na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjskim rješenjem od 18. srpnja 2024. zahtjev tužitelja odbijen uz obrazloženje da je nesporno utvrđeno da tužitelj nema prijavljeno prebivalište na području [adresa] u razdoblju od 10. ožujka 2021. do 1. rujna 2010;

-da je tužitelj na navedeno rješenje izjavio žalbu (koja u bitnome odgovara navodima predmetne tužbe) a koja žalba je osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 29. listopada 2024. odbijena i potvrđena pravilnost prvostupanjskom rješenja te je ujedno odgovoreno na žalbene prigovore tužitelja.

16.Prema navodima tužbe i nadalje je sporan kontinuitet prebivališta tužitelja , kako isti navodi, od 11. ožujka 2010. do 31. kolovoza 2010. Ističe se naime da tužitelju prebivalište u [adresa] nikada nije brisano temeljem odluke ili rješenja MUP- a RH, da su javnopravna tijela trebala uzeti u obzir i cijeniti izjave svjedoka koje da nedvojbeno potvrđuju stvarno prebivalište tužitelja na području [adresa] te da je tužitelj kroz sporno vrijeme imao registrirano vozilo.

17.Polazeći od svih prednjih utvrđenja te citiranih odredbi Zakona o nacionalnoj naknadi ovaj sud osporavano drugostupanjsko rješenje, koje tužitelj pobija tužbom, cijeni pravilnim i zakonitim, dok prigovori tužitelja nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

18.Naime, iz izvješća Policijske postaje Vrgorac od 12. lipnja 2024., po ocjeni ovoga suda, nedvojbeno proizlazi da tužitelj od 10. ožujka 2010. do 1. rujna 2010. nema aktivno prebivalište u [adresa]. Proizlazi, a kako je i gore navedeno, da je tužitelj imao prebivalište u [adresa] na adresi [adresa] u razdoblju od 21. lipnja 2000. do 10. ožujka 2010. kada je temeljem pravomoćnog rješenja PGP Vrgorac, broj:

UP/I-190/3-2009 od 3. studenog 2009., pravomoćno 20. ožujka 2020., odjavljen sa te adrese, da je u tada provedenom postupku utvrđeno da isti ne stanuje na navedenoj adresi te da je u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti sa navedene adrese odjavljen, da je dana 1. rujna 2010. tužitelj prijavio prebivalište u [adresa] na adresi [adresa]. uz pisanu suglasnost vlasnika stana te da od tog datuma ima neprekidno prebivalište na istoj adresi.

19.Bez osnova su tužbeni navodi tužitelja da njegovo prebivališta nikada nije brisano temeljem odluke ili rješenja MUP-a RH. Ovo stoga jer iz gore navedenog izvješća Policijske postaje Vrgorac nedvojbeno proizlazi da tužitelj od 10. ožujka 2010. do 1. rujna 2010. tužitelj nema aktivno prebivalište u [adresa] te da do prekida u prebivalištu nije došlo do pogreške ili automatske odjave već nakon zakonito provedenog postupka koji je rezultirao odjavom prebivališta (pravomoćno rješenje PGP Vrgorac, broj: UP/I-190/3-2009 od 3. studenog 2009.). Iz navedenog izvješća Policijske postaje Vrgorac proizlazi i da tužitelj kroz navedeno razdoblje nije nakon odjave prebivališta s jedne adrese na kojoj je stanovao prijavio prebivalište, a ni boravište, na drugu adresu.

20.Vezano za tužbene navode da su javnopravna tijela trebala uzeti u obzir i cijeniti izjave svjedoka za reći je da su izjave svjedoka u suprotnosti sa navedenim službenim evidencijama. Naime, suprotno gore navedenim službenim evidencijama JJ i ČJ izjavili su da tužitelj na adresi [adresa], živi neprekidno 20 godina unazad od dana 4. siječnja 2021., dok je svjedok TJ izjavio da tužitelj živi na adresi [adresa] sa koje se preselio na adresu [adresa]. Iz prednjih službenih podataka proizlazi da tužitelj nikada nije stanovao na adresi [adresa]. već je stanovao na adresi [adresa]. do 10. ožujka 2021. sa koje adrese je odjavljeno prebivalište istog, kako je to gore pojašnjeno. Tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja pravilno navodi da se utvrđivanje činjenice neprekidnog prebivališta smatra pravnim pitanjem koje predstavlja samostalnu pravnu cjelinu čije je rješavanje izvan djelokruga i nadležnosti tuženika jer isti nije nadležan voditi evidenciju o prebivalištu jer takvu vrstu službene evidencije vodi Ministarstvo unutarnjih poslova u okviru svoje propisane nadležnosti te provodi postupak utvrđivanja prebivališta na temelju raspoloživih dokaza kao i naknadno prikupljenih dokaza i donosi odgovarajuću odluku. Nadalje, tuženik u odgovoru na tužbu pravilno navodi da za dokazivanje prebivališta nije relevantan dokaz je li ili nije tužitelj imao registrirano vozilo kroz predmetno sporno razdoblje od 10. ožujka 2010. do 1. rujna 2010.

21.Iz svega navedenog proizlazi da tuženik i prvostupanjsko tijelo, suprotno navodima tužitelja, nisu postupili protivno pravnim shvaćanjima iz presude ovoga suda, poslovni broj: 14 UsI-1728/23-4 od 11. rujna 2023.

22.U izloženom ovaj sud smatra da tužitelj nije dokazao da je u spornom razdoblju 10. ožujka 2010. do 1. rujna 2010. imao prebivalište na području [adresa] a čime nije ispunjen uvjet iz odredba članka 4. Zakona o nacionalnoj naknadi za starije osobe.

23.Slijedom iznijetog ovaj sud osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, cijeni pravilnim i zakonitim. U upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, suprotno navodima tužitelja, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje predmetne upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog propisa. Nadalje, osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, su u dostatnoj mjeri obrazložena sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP-a. Navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost osporavanih rješenja niti su isti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, radi čega, po ocjeni ovog suda, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

24.Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je, a kako je osporavano drugostupanjsko rješenje zakonito, na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti te odlučiti kao u izreci ove presude.

25.Odluka o troškovima ovog spora je izostala obzirom da opunomoćenik tužitelja trošak nije popisao, ni specificirao u skladu s odredbama ZUS-a i OT-a u u tužbi a niti tijekom ovoga spora.

U Splitu, 28. travnja 2026.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.

DNA:

-tužitelju putem opunomoćenika,

-tuženiku,

-u spis.